DRUGO IZDANJE LJ Ci,ena: za Dubrovnik na godinu fior. 4. — Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Heree- | o Pretplata se i oglasi šalju administraciji , Dubrovnika“. — Dopisi se šalju govinu na godinu fior. 4 i 50 novč. — Za Srbiju i Crnugoru na godinu fior. 5. — I 1la 1 | Kvake N f dielie uredništvu. — Rukopisi se ne vraćaju. — Za oglase, priposlano, izjave, javne Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. — Na po godine i na četvrt | ] ] * > zahvale, računska izvješća i slične objave plaća se 6 novčića od retka. ko se godine surazmijerno. — Pojedini broj lista zapada 10 novčića. | više puta štampaju, po pogodbi. | | U Broj 14. U Dubrovniku 2. Oktobra 1892. Godina I. Pretplatnici iz Crnegore neka pošlju svoju pretplatu ua g. Vuka J. Vuletića na Cetinje a oni iz Srbije na S. Lj. Joksimovića knjižarnika u Biogradu. Srpski grehovi. Treća je tačka tužbe savez s talijancima, ili bolje naš treći smrtni grijeh. Ovaj je savez dvostruk, proteže se biva na cijelu Dalmaciju radi izbora poslanika na (Care- vinsko Vijeće i na sam Dubrovnik radi općin- skijeh izbora. Prvi savez nije bio drugo već izborni kom- promis, koji je imao trajati samo za vrijeme izbora, a sastojao se je samo u tome, da su obje stranke obećale pomagati jedna drugoj kandidate. Tu nije bilo nikakva načelna popuštavanja i svakome je kandidatu, u slučaju uspjeha, bilo prosto i slobo- dno, da se drži neodvisno programa svoje stranke. Mi ne znamo pak zašto su Hrvati toliko kivni, što potpomogosmo da u Beč otide zastupnik grof Bonda, kad eto mi vidimo, da grof Bonda i časni Borčić i drugovi svegj jednako glasuju, baš kao da pripadaju jednoj stranci, dok je nasuprot Dr. Kvekvić više puta glasovao drugačije. Čemu dakle sva ta vika na nas, čemu goniti vuka, kada iza njega i lisica fuka? Nu ako se nijesmo ogriješili o slavensku soli- darnost u ovijem izborima, jesmo u općinskijem izborima združivši se s autonomnom strankom. Biće, ali mi ne vidimo. U ovijem izborima mi nijesmo žrtvovali ni- kakvo naše načelo, te ako nam se ovo može po- reći i ciglijem jednijem faktom dosadašnje naše općinske uprave, pozivljemo gospodu oko ,,(C. H.“ neka nam slobodno taj fakat iznesu na javnost. Ali su nas naši Hrvati, ne u ime slavenske soli- darnosti, već u ime hrvackog skrajnjeg eskluzi- vizma napali. To opažamo svaki dan u njihovijem organima; nameću nam hrvacku političku narod- nost, iz petnijeh žila ustadoše, da isključe iz škol- skijeh knjiga srpsko ime, obasiplju nas bez pre- kida uvrjedama i podvalama, pak opet, kad im u račun ide, pozivlju se na slavensku solidarnost i dovikuju nam: vaša je patrijocka dužnost ostati osamljeni, ne družiti se s talijanima, a to dakako da nas osamljene lakše satru i unište. To je po njima raditi u prilog slavenske solidarnosti! Čudno je pak i bezobrazno ovo prebacivanje O našemu savezu s autonomnom strankom, kad su eto oni sami — dva koraka od nas daleko — u Kotoru sklopili isti savez tom znatnom razlikom, da smo se mi u Dubrovniku združili u ime libe- ralizma i da suzbijemo reakciju, kojom je hrvacka stranka zadojena, a savez hrvacko-autonomaški u Kotoru ima najgadniji podlog, biva vjersku ne- snošljivost. Šta više, hrvacki radikalac Bianehini baš ovijeh dana dogovara se s autono- mnom strankom u Spljetu, da zbaci svog ne- kadašnjeg druga i prijatelja Dr. Bulata s načel- nikove stolice, ne mareći ni za državno hrvačko pravo, ni na slavensku solidarnost, pa ni za hr- vastvo spljeekog preporoditelja. Što se pak tiče ovijeh našijeh Hrvata očito je, da i oni iščekuju željno zgodnu priliku, da au- tonomaše od nas odijele i da se oni s njima združe. Ta ,C. H,“ nije se stidila vikati, što op- ćinsko vijeće nije sudjelovalo sprovodu pok. Ba- jamonta, a neprestano pak tvrdi da smo mi pre- varili autonomaše. O prijevari naravski nema ni govora, ali svakako recimo, da smo ih prevarili: zašto bi vama, koji ste napojeni najvatrenijim ,slavenski- jem čustvom“ imalo to biti žao? Naš savez s autonomnom strankom ne samo da je pod zastavom liberalizma suzbio hrvacku reakciju, kako rekosmo, nego je još, obzirom na napredak našega grada doprinio, te je stupilo u općinsku upravu mnogo vrijednijeh, štovanijeh i inteligentnijeh ljudi, koji mogu mnogo doprini- jeti boljitku svojega grada. Da zaključimo. Manite se slavenske solidarnosti, gospodo oko »C. H.“, manite se zvučnijeh fraza, jer ljudi, ko- Jima je klevetanje, uhogjenje, denunciranje kruh naš svakdašnji, nemaju pravo, da o nikakvoj uzvi- šenoj ideji govore i pišu i da je nameću. Istina o knjižici , Dubrovčani jesu li Hrvati“? II. Vidjeli smo, koji su to čvrsti (!) stupovi na kojim je gragjena knjižica ,Dubrovčani, jesu li Hrvati?“ — te pametan čovjek, koji se iole zanima našim stvarima biva jezikom, književnosti i povijesti, dakle komu se ne može po onoj Dubrovačkoj ,dati rog za svijeću“ kazaće: kakvi izvori taka je i knjižica, ako su izvori nevaljali, onda je i knjižica, koja se na njih oslanja još nevaljalija. Ako se pak poslužimo teorijom o ,atavizmu“, po kojoj se obično > kaže, da tjelesne i duševne vrline i mane djeca baštine od roditelja, pa kako roditelji ili ti začetnici naše knji- žice duševno i umno boluju, tako i njihov porod, biva pomenuta knjižica ne može biti bolji t. j. boluje od istih bolesti, od kojih i njezini roditelji ili ti začetnici, Cijela argumentacija naše knjižice osniva se na krivim premisama, te je naravska pošljedica, da su i re- zultati do kojih se je došlo, krivi i neistiniti. Ovako nas logika uči, ali čini nam se, da se našemu profeguru 1o- gika ni malo ne svigja, ili ti, da se bolje izrazimo, on je veliki neprijatelj logike (kako ćemo dalje vidjeti) t. j. zdravoga razuma. Ovo naše mišljenje potvrgjuje prof. Dr. M. Rešetar, koji je našemu prof. jednom prilikom dovi- knuo: ,ljudi se mogu prepirati što se ne slažu u nače- lima, jer svaki čovjek ima svoja načela i svoje misli, ali svi ljudi zajedno nemadu nego jednu istu logiku“. Resultati do kojih je došao naš prof. jesu ovi: a) Dubrovčani po svim jezičnim i plemenskim osebi- binama pripadaju Hrvatima. b) Hrvacko državno pravo vrijedi i za Dubrovnik: «) jer je Dubrovnik pripadao hrvackoj državi; 8) jer je stara dubrovačka republika stajala gotovo dva vijeka pod za- štitom kraljeva ugarsko-hrvackih. €) Stara Dubrovačka literatura je čisto hrvacka lite- teratura. d) Najodličniji ,muževi“ u Dubrovniku sve do najno- vijega vremena gojili su i širili koli u politici, toli u književnosti misao hrvacku. e) Danas je narod u Dubrovniku i okolici dubrovačkoj Po Svim svojim harakterima narod hrvacki. Podlistak KROZ KONAVLE. Na 19. Septembra 1892. Obećao sam ti pri rastanku onomadne, da ću ti koješta o mojemu putovanju pisati. Evo me sada, pošto sam se odmorio, da ti obećano pismo nakitim. Ostavljam na stranu razne prigode u putovanju na parobrođu do Dubrovnika, pa i mnoge sukobe prijatelja i znanaca, s ko- ;ima se izgrlih i upitah za junačko zdravlje, premda ovo xa mene bijaše veseli trenutak starijeh osjećaja, ali tebe, znam, ne će vele zanimati. Zato počuj opis moje vožnje it kolima iz srpske Atine do Hercegova grada; ili bolje ipočuj jednu crticu iz Konavala. Nije ni najmanje dosadna vožnja iz Dubrovnika do ilercegnovoga kroz Župu i divne Konavle; za pet sata ovaj se put prevali, ali je raznolik pogled svuda naokolo; sad ti oko uživa ubavijeh panorama, sad plodnijeh voć- njaka, sad vinograda, gdje se već trga zrelo grožgje i u kuće goni. — Kočijaš ustavi kola, da se konji odmore, a možda i sam da se malo po navađi napije, pred jedni- jem dućanom baš u kraj puta: a ja se stadoh polju di- viti; mal da ne na sredini sam Konavoskoga polja, lijep imi ge prizor stere pred očima. Sve je ovdje u kretanju; prenašaju se badnji, bačve, mečila; na kolima vidiš gdje se vozi kljuk i grožgje, isto i kiridžije na konjima gone: innogo je i Hercegovaca ovdje sašlo, da s konjčetom ki- riju dobiju; svi rado i veselo pjevucaju, sokole i dekaju konje. U polju po vinogradima vesela se ori graja iz hi- ljadu grla momaka i djevojaka, ovijem se na glavama bijele ubrugi, onijem se crvene kape. U kraj puta stoje po liticama i pločama rpe kao stogovi otrgana grožgja, gdje čekaju ili kiridžiju da ih gospodaru odžene kući, ili trgovca iz okolice da ih kupi. Takova je obilatost ploda na lozi ove godine, kao malo kad, da mnogi jaki posje- dnici nemaju već gdje sipati grožgje; zato se na brzu ruku grade badnji i bačve, da se sahrani taj božji dar. Kako prijašnjijeh godina, kada se je amo obilno gojio buhač, jer dobro plaćen, i kada je maslina dobro ragjala, vidio bi hercegovačkog naroda obojega spola, da pomaže u branju buhača i u kupljenju i mlivu maslina, tako i ove godine pri trganju vidjeti je konja pod kiriju i ljudi iz susjedne Hercegovine, da pomažu ili u zamjenu ili za novce svojoj braći Konavljanima, svojijem komšijama. Baš da ti pričam neki razgovor, kojemu sam ja pri- gutan bio i možda mu povoda dao da ge zametne; tu bi- jaše jedan Hercegovac kiridžija i jedan Konavljanin. Ovaj ti je krupna ljudurina, izrazita obličja, svo- jijeh šeset godina na legjima, riječ mu je ozbiljna, uprav prosta, neprečinjena ni najmanje, sve što priča vidi se da iz srca govori; te se dosjetih odma da ovo ima biti koji imućan gospodar, ili kakav mjesni trgovac što vodi dogovor sa Hercegovcem, čovjekom ponosita stasa, plećo- njom, veseljastijem izrazom lica, pod čelom mu trepte dva mudra oka, svaka mu besjeda znano izraziva priro- gjenu mudrinu bez nakita. Do ove dvojice i ja se primakoh te sjedoh, pruža- jući prijateljsku ruku prvo Konavljaninu pak Hereegovcu, te kao iz šale onome ću ja: ,kako se ti tako bracki o koječem razgovaraš sa Rišćaninom, Vlahom, koji ti ni u stotoj kapi krvi nije, a uz to je pravi tvoj vjerski nepri- jatelj, dajbudi tako svijet kaže, da ste vi Konavljani pravi katolici, pa došljedno samo Hrvati“. Ovaj se lukavi Ko- navljanin dosjeti uput mojemu vragometu, te vrhom od lule pogladi brkove, pa podsmijehom namignu lijevijem okom, i reče Hercegoveu: , Vidjeli ti, kume, (šišani) ovoga lukavoga vilaća '), kako hoće ovdje da na pravdu Boga nas dvoje mirne sad zavadi“. JA Uozbilji se u licu, pak će ovako: ,Dugo bi valjalo odgovarati na tvoja pitanja prijatelju. Otkada sam počeo svojom glavom suditi i ljudi poznavati, nikad se nijesam dao zavesti za kojekakvijem mudrolijama dekčijaša ornijeh kapa, koji samo za svoje gadne svrhe nas u vjeri razdva- jaju, inadeći ge kroz sva poštena i nepoštena srestva svo- jijeh šupljijeh glava, da nama mržnju megjusobnu u srce uliju; ali vjera i Bog zaludan im trud! Ovo što ti ja velju ni pjan ni manit, a Bog miiod sada ovako zdravu pamet podržo, ovo, velju, kazaće ti svaki pošteni i neza- vedeni naš čovjek. Možda ti, kao mudar, bićeš čuo jali čitao, i zato si ti meni ono prigovorio, na koje ti evo malo riječi. Uuj me dakle. (Svršiće). ') Konavljanin ovako zove svakoga te nosi uske gaće.