— U Dubrovniku 3. Aprila 1898. Cijena listi Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 5.50 Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 6. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 5, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno, Pojedini broj lista 10 novčića. DUŠA J šaljute sdministraciji ,Dubr&vnika ' ća i slične objave plaća ge 10 novč. od retka (gitnijeh slova), Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne pri- maju se. Broj 14. Izlazi svake Nedjelje. Godina VII. Kakve posljedice nosi desetina Ovo je zamašno pitanje zainteresov«lo mnoge evropske novine, kao što je i više puta bilo pred- metom i pred delegacijama u Pešti i Beču. Ali je sve to bilo badihava za gospodu u Beču i Sarajevu, koji ne popuštaju ni za dlaku od onog pravca, ko- jeg se i danas drže kao svetog predanja. Ja baš ne bih trebao da kušam sreću u ovo- me pitanju, te da koristim žalosnoj braći, jer da- leko moćniji faktori nijesu u: tome uspjeli, te si- gurno ni ovo malo mojih redaka ne će biti od ve- likog uticaja na gospodu u Beču i Sarajevu, ali će svakako podaci, koje ću dolje nanizati, svakoga. iz- nenaditi, jer još od godine 1894. posvećujem naj- veću pažnju našoj desetini, za nas tako ubitačnoj. Istraživao sam po pojedinim selima i obraćao sam se prijaleljima po drugim okruzima, da me izvjeste, da li se i tamo kao i kod nas u Hercegovini na isti način utjeruje desetina. U nas su predstojnici paše i baše, te se moglo misliti, da može u tome biti negdje bolje a negdje gore, ali kad sam dobio od prijatelja obavijesti, zaključio sam, da se jedna- ko postupa u okruzima Sarajevskom, Banjalučkom, Travničkom, Bihačkom i Tuzlanskom kao i kod nas u Hercegovini; te naravno nijesam mogao pojedince kriviti, jer je to današnji sustav Kalajeve vlade, kojim se hoće da uništi u prvom redu seljaka pa uz njega i gragjanina. Ovo je želja sarajevske vla- de, jer je to nokta (tačka) kojom nam može naj- prije doskočiti. Ovo je ovako, a evo ću da dokažem čitalačkom svijetu činjenicama: ; Najprije ću početi sa Ljubuškim kotarem, i to sa selom Sovićima, koje graniči ga Dalmacijom odnosno Imotskom krajinom. U Sovićima veliki broj Dalmatinaca, iz sela Runovića, obragjuje do- bar dio Sovičkoga polja, a veliki je broj njih već u istom selu i vlasnikom postao. Ali na njihovu žalost nastalo je kajanje, što postadoše vlasnici, zbog desetine, koja se svake godine to žešć+ osje- ća. Dalmatinac mora da plati desetinu prije nego digne žito sa svoje ili agine njive, onda kad je najteže seljaku dobiti novac, no mu se treba obra- titi kamatnicima da mu dadu novca za isplatu de- setine, na što plaća interes za tri mjeseca kao da je novac uzeo za cijelu godinu. Zbog ovakih poteš- koća ostajalo je muogo puta na njivi žito, koje bi i izgujilo usljed kiša. — A kako se Dalmatincu odmjera desetina? Dogje na njivu desetar sa svojim kavazima, te zaviče: ,Šta veliš Aute?“ — »A šta me pitaš giruti, šta i ti Mate! U tebe je pero u ruči, pa zvreaj toliko koliko će mu križ znati!“ A nesretni seljak ne zna, koliko mu desetar_ Ante i kavaz Mate odmjere desetine, već to osjeti kad do- bije cedulju za isplatu. Ovako se postupa sa Dal- matincima, te ovi naravno moraće napustiti svoje zemlje i ostaviti ih u ledini, jer 1894. i 1895. mo- ji pridržnici!) iz sela Ranovića kad su izračunali sve po tanko t. j. rad, desetinu i trećinu — svaka Oka kukuruza stala ih je 13 novčića, dok su mogli na pazaru kupiti naljepši kukuruz po 5 i 6 novči- ća oku. Ovi moji pridržnici platili su meni trećine nešto malo više nego što su uplatili desetine. > Sad da pregjem na moje kmete u selu Sovi- ćima: Kmetsko selište Solde uplatili su desetine za 1894. i 1895. godinu po 213 fvr., dok meni četvr- tina, pošto sam ju u novac pretvorio, jedva je iz- nijela 223 for. U ovom slučaju koštala je moga kmeta svaka oka žita 10 novč. računajući i sjerak, komu je obična cijena po 4 novč., dočim se u po- rezni ured plaća po 7 novč. Ali u slučaju, da Sol- de ne imadoše gotova novca da plate desetinu, već da je došlo do toga da prodaju žito ili da im do- gje porobač, što je sasvim obična stvar kod nas, te mu zaplijeni vola ili konja (ako ga ima, jer se da- nas prstom pokazuje u koga vo riče i konj hrže pred kućom, dok je prije okupacije skoro svaki se- ljak to imao), koji se na lacitaciji prodaje za 20 for., dok vrijedi 40 fvr., jer ga nema, usljed osku- dice novca, osim liferanta ko kupiti. Pa sad raču- najmo, što bi koštala jadnog seljaka oka žita: u prvom slučaju, kad seljak ima novaca, daje vladi petinu, a u drugom slučaju, što se kod nas najčeš- će dogagja, daje vladi ćrećinu pa i više — a ne desetinu. ."') Pridržnik zove se onaj koji nema kuće na aginskom ze- njegova zemlja hodalica. U istim godinama gorje navedenim plaćao se kukuruz u porezni ured po 9 novč., a ja sam isti velikom mukom jedva mogao da prodam iz svog hambara po 5 novč. i to pošto sam ga držao 6 mjeseci u hambaru, gdje se može računati 12 M opadanja i troška. Dakle, jasna je stvar, da plaćaju petinu a ne desetinu, i to oni koji su imali gotova novca da plate desetinu do nove godine, a preko toga roka ne čeka se ni jedan dan, već porob slijedi, i u tom slučaju plaća se skoro polovinu a ne de- getin», jer ge stvar od forinta vrijednosti prodaje za 40 novč. pa i manje na pr.: u Konjičkom ko- taru g. 1896. na licitaciji prodalo se porobljeno živo i kupca oka mesa nije koštala više od 5 novč.; u istom kotaru grožeje se plaćalo u porezni ured 12 novč., dok. se tu nije moglo prodati više od 5 novč. oka. Iz ovoga se vidi da seljak jače osjeća deseti- nu nego trećinu ili četvrtinu, što je agi daje, te velim da g. ministar Kallay nije imao pravo, kad je u delegacijama rekao da seljaku nije teška de- setina nego aginska trećina. A k tomu ću još na- dodati, da ne poznam ni jednog slučaja, gdje bi aga porobio svomu kmetu zadnji tovar žita iz nje- gove kuće ili misnu preginju') njegove žene ili jedini koto u kome vari, dok kavazi g. ministra Kallay-a sve to učiniše da naplate onu tobožn,u desetinu, a koja u stvari iznosi skoro polovinu. Zar Nevesinjskog, Stolačkog i Bilečkog seljaka dovede u Mostar da prosi agiuska trećinu? — Ne, nego Vuša, g. ministre, tobožnja desetina, jer po procjeni Vašoj treba plućati u porezni ured n. pr. gjerak po 7 novč., kukuruz po 9 novč., ječam i raž po 9% novč., grožeje po 12 novč. it. d., dok nama treba dvije oke prodati da iznese jednu Vašu oku, kojoj se cijena odmjera po poreznim uredima. U ovakim slučajevima naravno da seljak već o novoj godini nema više žita u svojoj kući, te mora da ide od kasabe do kasabe, da traži gdje će zaraditi koru hljeba sebi i svojoj djeci. U nevjero- vatnom slučaju, kad ovo nebi znao g. ministar Kallay, neka se izvjesti od baruna Klimburga, ko- liko ima u Mostaru seljaka iz Nevesinjskog, Stola- čkog i Bilečkog kotara, što dogjoše da zarade koru hljeba, a izmegju njih je sigurno polovina, koji su imali prije okupacije od 100 do 200 ovaca pred Svojum kućom, a danas ni zaklet se njome ne može. Ja mogu navesti slučajeva, gdje de etina nosi dvije trećine, dok za vlastnike ostaje samo jedna trećina! Jedan vlastnik u Mostaru, komu ću iz poznatih razloga premučati ime, ima ćajir (livadu) na mostarskom Blatu, s koje je prodao sijeno li- ferantu za 14 for., a desetine je platio 10 for.! Ovo je fakt kao što i sve drugo što gorje navedoh, te je lako zaključak izvesti: što nam nosi onaka desetina, kakvu odmjera okupacijona vlada. Molim srpske i druge nežwisne novine, da obrate pažuju na ovaj moj članak, Dubrovnik 30 marta 1898. Mehmeh eff. Spahić. zd me Interpelacija D.ra Prgliesi n Sabora Dalmatinskom i Bosanska Pošta“ Od Poslanika na Saboru Dalmatinskom, D.ra Antuna Pugliesi, primili smo sljedeću izjavu, te joj rado ovdje ustupamo mjesto: Doznao sam, čitajući spljetsko , Jedinstvo“ (Br. 24.), da je ,Bosanska Pošta“ javila stranom svijetu, da u Hercegovini ne postoji zabrana, no- giti na dubrovačko i druga tržišta okolice dubro- vačke: perad, jaja. janjee i t. d. Doznao sam da ,Bosanska Pošta“ ipak priča o nekakvim uplivima i savjetima podatim seljaci- ma od kotarskih predstojnika, da svoju robu ne prodaju u besejenje, e da tim načinom spriječe obrt. kramara i kućuraca, koji tobože izmamljuju od ženskinja seljakinja, uz zamjenu nakita nikakve vrijednosti, kokoši, jaja i t. d. Pretpostavljajući da je ,Bosanska Pošta“ na službi Zemaljske vlade u Bosni i Hereegovini, po samome njezinome kazivanju, kad priča o uplivi- ma i savjetima kotarskih predstojnika, svak koji ') U selu Sovićima misna preginja zove se preginja kojom žene idu u crkyu. : je pri zdravom razumu, znade: da je sasvim teme- ljita tužba o faktičnoj zabrani prodaje, o kojoj sam ja ove godine govorio u svojoj interpelaciji u Sa- boru Dalmatinskom; da ja nijesam onda lagao kao gada ,Bosanska Pošta“ kad zabranu izvrće u upli- ve i savjete i hoće da je kao takovu prikaže ćora- vu svijetu. Doznao sam da je, baš kao i ,Bosanska Po- šta“ i Zemaljska Vlada za Bosnu i Hercegovinu dementirala sadržaj moje iuterpelacije, zanimanim pokrajinskim dalmatinskim Vlastima. Ja bi mogao da navedem konkretnih fakata, i pozvat se na apsolutno neoborive svjedoke ko- jim se nije dopuštalo plodove svojih zemalja svo- jim kućama, u dubrovačkoj okolici, unašati; ja bih mogao po imenu pozvati se na svjedočanstva onih te su bili globljeni, pak da tim dokažem — ako li nije već i do sada dokazano sa uplivima i savje- tima — temoljitost moje tužbe, ali kad bi to uči- nio izložio bi — bez koristi — tada osobe na još veću muku i nevolju, nego li su bili onda izloženi kad su prekršili zabranu koja ne postoji nigdje u Svijetu nego samo u tobožnjoj novoj Austriji. Ja sam podigao u Saboru ovu temeljitu tužbu, ne namjerom da pomognem narodu bijednome, jer — Kažu činovnici vladini — narod moje pomoći ne treba kad ima Vladu koja, dijeleći mu savjete i uplive, zabranjuje mu slovodno raspolaganje i prodaju znoja svoga da ga otme kramarima i ku- ćarcima, a ne da se kultutrigeri uz nižu cije- nu tove. Ja sam iznio jednu tužbu više svijetu na Taboš a sada će on da sudi koje pravo govorio, da lisja kad-sam tužbu podigao ili Zemaljska Vlada Bosne i Hercegovine i njena sluga ,Bosanska Pošta“. Dubrovnik 31. marča 1898. Dr. Antun Pugliesi Poslanik na Saboru Dalmatinskom. Naši dopisi p BykeBuna, 8. (20.) mapra*). (Zlaj Casu Bje. fij y Bespekama.) — Orgameno je y Cpnegum HoBunama name 1o- nokpajune nga le 6urm napaeroc CaBu Bjezanosnliy 7. (19.) mapra y DeBpckam, poguom m Bjeunom mjeery ieroBy. /lyx Case BjezanoBnulia npoćnja KD03 CBAKY. CpUCKy Zymly H CN cBakor Cp6ana Ha HMA BOJHKO H HCOTDAHHYeHO IONITOBABE UpAMA erosum njemuma. Ms Tora momroBawa 1 imjerera upama epuekom Bolja moja ce yuyrux og /lumape no beBpcaka za pasrjegam poguo mjeero noxojuu- Ka H Ha Ce IIOKJOHHM IBeNOBY NpAXy. Jlomao cam y espeke y cy6oTy jyrpom. lje- Bpeke ey cemo upeko 1000 eranosnuuna. Hazase ce y omliuuu ekpaganekoj ua npocaBuom KOJOM Iy- Ty. Osum cenom nouumpe BykoBnna nuporerom zo Kauna, a go wera saBpmyjy pasuu korapu. beBp- exe cy mjeero uapo6uo. FozeT ra uokpuza u3 koje Cu kamen Bupu u Bjekosuma odekuBa eBojy cy7- 6uuy. Oso ceno uma Jmjeno 107, a7 Benuka mrera, jep ra Boga morana HekoJuKo mjecenu. bespeke onazajy y jyxcuo uoguećje 6zrare x7mume jep uma gocra Banorpaza u macnnna. IIpozaselim Kpos IjeBpeke onasum ga ee eraćJa 6ujene, kao za ey emujerom nokpuBena. To ey Gajamu yupaB pac- usjerauu, og kojux napog aujeny kopuer ama. Ha- okozo Hespeaka ysndwxy ce xymuu. Hegazeko je Bpaćupeka rjaBnija ca pasazunama agsopoBa IIly- 6uha kuesoBa. Menog bespcaka je Orpec, kora je onjesao epa Auagpaja Kaqnli Mnomnli. IIpernegao cam snamenuroora Hespcaka. Cspa- THo cam ce y mxozy, kojy je onliuna ckpazaneka nasag + rogune nogurza. IlIkoja je upekpacna m No HoBom eneremy carpaljena. Hegazeko moje je noBa kanonika. Menog moze je HeKoJuKo merapa ynaseda nupkBa cB. Mnuje ca rpoćunirem. Y_rpo- 6my ce nazase u semnu ocraruu Case Bjeganopn- lia. Vrzegao cam Ba rpoća nanopeny : jena CaBe BjezranoBnlia, a npyrm meroBe majke. Jamamno cam Ce KAJ CAM yrJ/ezao Jagau KameH, Koju upurueky- je sezukor ćopna. Cysa moja cmpsuyja ce. Crao cam Kpaj rpoća Kao cKamewen u nmocmarpao cam mjeero raje TpyHe BeuEH ym. Vera moja 34MyKO- Ile, Ouu ce ykowunme. Banao cam mucao Ha. upo- *) Ju Moora Gpoj KALHO CTHNIO. — Ypez. MJ06T u cagamibocr. Jom cam ce BHIIe pacTysKHo. Y nameru mH ce Bp3/ra mucao o Casuuy BeJuKoM paany, sa opnerBo menponjemenom. Y Taj max Tpr= H&M C& H BH/HM HA JeNeHOM KAMEHy HaTIMHCE. 3nao cam uuju cy rpo6osu u narnuen. Ha ysguruy- Ty Kameny, Bume CaBuue rzaBe, majasn ce oBaj marine: ,Oszje mouuBa Casa BjezanoBnli Bolja gaji - maruuckux Cpća poljem ma oBoj rpynu epneke 3e- MBe ymMpo y 3axpy 2 mapra 1897. y Kparkom CBOMe BHjeKy CPICKOM Ce PON ONyKHO CPICKH pon je sagyoxuo cmomeHux us 6zarogapue /y6asu skena my /lauunma mocrasuna.“ Ha KameHy y Bpx rzaBe majke CaBuue najrasu ce oBaj marine: ,OBzje nouusa Ama BjezamoBuli og pona Ca6pnlia majka CaBe bjezanoBulia ympza 26. ve6pyapa 1896. zy- ma wesumoj mokoj!“ Oća ey rpoća zguBuo carpa- ena u zgocrojia CMpTHHX OGTATAKA, KOJH y EMA JeJKE. Noz cam pasrjezao smamemuTocTa TjeBpcaka, Toeru cy upnnozasnau. Beli je 10 caru, a s3Bona orzacyjy zaryprnjy, kojy je oregyoemo nom Jby6o Brasnli. lpksa je Tajecna H yexa. Hapona cemau- Kor upanomo je muoro. Tora cy gama OcTaBnja Texanu beBpcaka NOJBOKe NOCJIOBO H NONIJIH NPKBH. Buno je murezurenuuje ocpneke H3 o6mxgux mje- ora. Hapog uuje morao uu rpelium nujemom y up- KBy craru. Mene je sama;o y upkBn mjeeTo ca Ko- ra cam morao nperzegara npueyrne. Hajsmimu 6poj nocjernona 6mo je us BemxoBna. Tajem omu 1Noa- Zame KOJIHKO 26y6e m nomryjy njena Casuna. Or- liaay Kuuueky upeeraBibao je Azekeannap Karuh, HANCJIHHK H HAPOJEH NOCJAHHK; KHCTAICKY MuJIOII Manzapnli; o6porauky fupo Koposuja. Ms Crpa- muna 6uo je Bpujenun o HauoJHuk 1 HeyerpanmBa Gopan ua 6pauuky eprersa Puaun Cunoćaz, Koja je upecraBsao onliany okpaguacky. Ma 3anpa 6mo je Ip. Azegcangap MurpoBnli, ypeuuuk ,Cpnmekor Traca.“ Cepnierkom zmurypruje npxao je upekpaenu ToBop nou Borgam /loćpora. Y kparkum, a jesrpo- BuTHM pevenmnama onprao je pag CaBuu. Harsa- eno je: ga je Casa 6uo woBjex ueo6muna ymMa, Be- JIHKOT KapAKTOpA H HeOrpamuuenor uomrewa. Ibe- TOB rOBOp H3 opna je TeKao, aju cy ra Hm epia onymazana u upamaza, jep ey sagojena Casuanm Ny XOM. Msa zuryprnje 6mo je noxojanky mapacroc YunojijeuerBoBazo je ua napacrocy 10 cBemTenuKa : non Casa Bnjezuli, nom IlInmupo BorganoBnli, 0. Heerop Ilrasina, non Mamze Manypa, mou Borgau Zo6pora, mon Jby6o Brauuli, O. Kaprz Kyuganna, nou Jlasap ILrasma, nou Ilerap MapnweBnli u mon M. Konuapesnli. Ocnm CBeNITeHHKA BB/HO cam m % cpnekux yuuresa. Jegan u apyru, kao upoeBjera- TEH HAPOJHN, BHANy NujenuTu gjeza Caruna. Kaz je mapaerToc eBpien 6uo, eBemrennun ea napogom nsalome 43 upkBe m omkojnime rpo6 epu- exor meympaor sobe. Msa kparkor onujeza na vpo- 6y, apxao je roBop /lp. Azekcangap Marposnli o sacnyrama mokojuuka. HMaa oBor roBopuo je y eru- xXosuma cemanuu, camoyk, Brage Apnazuli. Iljeema my je zamjena u jesrpoBuTa. (Cmommwe Bpemena y Kojama ce cp6uu 6opno sa ume u c70601y ca6/om u uymkom, HaeraBipa ga je 6Be TO Na/I0, a sa ue- Ty eBpxy Cp6mu Tpeća ga ce 6opu mepom y pyuu. V coneTy nanomuie za je 6mo upBu 6opany y mac y lazmanuja Casa Bjezanosnli, koju ce jymauka nepom 6opHo u“ zAynimanima c7omMuo, a 6pueky eBu- jeer Tako je pas6ynuo, ga ,cBe og Ilara na zo Cuuua Cp6 ceBernice eBoje upaua.“ Ma ose njeeme pasaćupe ce 6uerpmna yma y namer upocror, a Heu3o6paskeHor mapoja. SaBpinino je ua rpoćy roBop nauezank Pu- zau Cunoćag saxBajuBnin nocjeruonuma y ume ,Cpnekor PBpaersa“, a ca erpane “epuekor Bolje pa Mriara Bakorulia Ha iuxoBoj npneyTnocrn. Ioenuje cBujy cBpmenax upkBenux o6pena, nocjernonu ce cacragome Ha oGjeny u nupen mpak Kpenyinie eBojum kyliama na Konak. SKemeru je za ,Cpueko BpacTB0“ Apyrux ro- ouna ogrogu oBaj napaeroc noenuje 40 nana roju- nuenne Casune, jep 6u ce Tujem moGjerao wacnu nocr m sumeko goća, re 6u iocjernoni m8 NaJBHUX mjecra suite 6n:10. rai O«epuganm