—

U Dubrovniku

3. Aprila 1898.

Cijena listi

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 5.50

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 6.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu fior. 5,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno,

Pojedini broj lista 10 novčića.

DUŠA

J

šaljute sdministraciji ,Dubr&vnika '

ća i slične objave plaća ge 10 novč.
od retka (gitnijeh slova), Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne pri-
maju se.

Broj 14.

Izlazi svake Nedjelje.

Godina VII.

Kakve posljedice nosi desetina

Ovo je zamašno pitanje zainteresov«lo mnoge
evropske novine, kao što je i više puta bilo pred-
metom i pred delegacijama u Pešti i Beču. Ali je
sve to bilo badihava za gospodu u Beču i Sarajevu,
koji ne popuštaju ni za dlaku od onog pravca, ko-
jeg se i danas drže kao svetog predanja.

Ja baš ne bih trebao da kušam sreću u ovo-
me pitanju, te da koristim žalosnoj braći, jer da-
leko moćniji faktori nijesu u: tome uspjeli, te si-
gurno ni ovo malo mojih redaka ne će biti od ve-
likog uticaja na gospodu u Beču i Sarajevu, ali će
svakako podaci, koje ću dolje nanizati, svakoga. iz-
nenaditi, jer još od godine 1894. posvećujem naj-
veću pažnju našoj desetini, za nas tako ubitačnoj.
Istraživao sam po pojedinim selima i obraćao sam
se prijaleljima po drugim okruzima, da me izvjeste,
da li se i tamo kao i kod nas u Hercegovini na
isti način utjeruje desetina. U nas su predstojnici
paše i baše, te se moglo misliti, da može u tome
biti negdje bolje a negdje gore, ali kad sam dobio
od prijatelja obavijesti, zaključio sam, da se jedna-
ko postupa u okruzima Sarajevskom, Banjalučkom,
Travničkom, Bihačkom i Tuzlanskom kao i kod nas u
Hercegovini; te naravno nijesam mogao pojedince
kriviti, jer je to današnji sustav  Kalajeve vlade,
kojim se hoće da uništi u prvom redu seljaka pa
uz njega i gragjanina. Ovo je želja sarajevske vla-
de, jer je to nokta (tačka) kojom nam može naj-
prije doskočiti. Ovo je ovako, a evo ću da dokažem
čitalačkom svijetu činjenicama: ;

Najprije ću početi sa Ljubuškim kotarem, i
to sa selom Sovićima, koje graniči ga Dalmacijom
odnosno Imotskom krajinom. U Sovićima veliki
broj Dalmatinaca, iz sela Runovića, obragjuje do-
bar dio Sovičkoga polja, a veliki je broj njih već
u istom selu i vlasnikom postao. Ali na njihovu
žalost nastalo je kajanje, što postadoše vlasnici,
zbog desetine, koja se svake godine to žešć+ osje-
ća. Dalmatinac mora da plati desetinu prije nego
digne žito sa svoje ili agine njive, onda kad je
najteže seljaku dobiti novac, no mu se treba obra-
titi kamatnicima da mu dadu novca za isplatu de-
setine, na što plaća interes za tri mjeseca kao da
je novac uzeo za cijelu godinu. Zbog ovakih poteš-
koća ostajalo je muogo puta na njivi žito, koje bi
i izgujilo usljed kiša. — A kako se Dalmatincu
odmjera desetina? Dogje na njivu desetar sa svojim
kavazima, te zaviče: ,Šta veliš Aute?“ — »A šta
me pitaš giruti, šta i ti Mate! U tebe je pero u
ruči, pa zvreaj toliko koliko će mu križ znati!“ A
nesretni seljak ne zna, koliko mu desetar_ Ante i
kavaz Mate odmjere desetine, već to osjeti kad do-
bije cedulju za isplatu. Ovako se postupa sa Dal-
matincima, te ovi naravno moraće napustiti svoje
zemlje i ostaviti ih u ledini, jer 1894. i 1895. mo-
ji pridržnici!) iz sela Ranovića kad su izračunali
sve po tanko t. j. rad, desetinu i trećinu — svaka
Oka kukuruza stala ih je 13 novčića, dok su mogli
na pazaru kupiti naljepši kukuruz po 5 i 6 novči-
ća oku. Ovi moji pridržnici platili su meni trećine
nešto malo više nego što su uplatili desetine.

> Sad da pregjem na moje kmete u selu Sovi-
ćima: Kmetsko selište Solde uplatili su desetine za
1894. i 1895. godinu po 213 fvr., dok meni četvr-
tina, pošto sam ju u novac pretvorio, jedva je iz-
nijela 223 for. U ovom slučaju koštala je moga
kmeta svaka oka žita 10 novč. računajući i sjerak,
komu je obična cijena po 4 novč., dočim se u po-
rezni ured plaća po 7 novč. Ali u slučaju, da Sol-
de ne imadoše gotova novca da plate desetinu, već
da je došlo do toga da prodaju žito ili da im do-
gje porobač, što je sasvim obična stvar kod nas, te
mu zaplijeni vola ili konja (ako ga ima, jer se da-
nas prstom pokazuje u koga vo riče i konj hrže
pred kućom, dok je prije okupacije skoro svaki se-
ljak to imao), koji se na lacitaciji prodaje za 20
for., dok vrijedi 40 fvr., jer ga nema, usljed osku-
dice novca, osim liferanta ko kupiti. Pa sad  raču-
najmo, što bi koštala jadnog seljaka oka žita: u
prvom slučaju, kad seljak ima novaca, daje vladi
petinu, a u drugom slučaju, što se kod nas najčeš-
će dogagja, daje vladi ćrećinu pa i više — a ne
desetinu.

."') Pridržnik zove se onaj koji nema kuće na aginskom  ze-
njegova zemlja hodalica.

U istim godinama gorje navedenim plaćao se
kukuruz u porezni ured po 9 novč., a ja sam isti
velikom mukom jedva mogao da prodam iz svog
hambara po 5 novč. i to pošto sam ga držao 6
mjeseci u hambaru, gdje se može računati 12 M
opadanja i troška. Dakle, jasna je stvar, da plaćaju
petinu a ne desetinu, i to oni koji su imali gotova
novca da plate desetinu do nove godine, a preko
toga roka ne čeka se ni jedan dan, već porob slijedi,
i u tom slučaju plaća se skoro polovinu a ne de-
getin», jer ge stvar od forinta vrijednosti prodaje
za 40 novč. pa i manje na pr.: u Konjičkom ko-
taru g. 1896. na licitaciji prodalo se porobljeno
živo i kupca oka mesa nije koštala više od 5 novč.;
u istom kotaru grožeje se plaćalo u porezni ured
12 novč., dok. se tu nije moglo prodati više od 5
novč. oka.

Iz ovoga se vidi da seljak jače osjeća deseti-
nu nego trećinu ili četvrtinu, što je agi daje, te
velim da g. ministar Kallay nije imao pravo, kad
je u delegacijama rekao da seljaku nije teška de-
setina nego aginska trećina. A k tomu ću još na-
dodati, da ne poznam ni jednog slučaja, gdje bi
aga porobio svomu kmetu zadnji tovar žita iz nje-
gove kuće ili misnu preginju') njegove žene ili
jedini koto u kome vari, dok kavazi g. ministra
Kallay-a sve to učiniše da naplate onu tobožn,u
desetinu, a koja u stvari iznosi skoro polovinu.

Zar Nevesinjskog, Stolačkog i Bilečkog seljaka
dovede u Mostar da prosi agiuska trećinu? — Ne,
nego Vuša, g. ministre, tobožnja desetina, jer po
procjeni Vašoj treba plućati u porezni ured n. pr.
gjerak po 7 novč., kukuruz po 9 novč., ječam i raž
po 9% novč., grožeje po 12 novč. it. d., dok nama
treba dvije oke prodati da iznese jednu Vašu oku,
kojoj se cijena odmjera po poreznim uredima.

U ovakim slučajevima naravno da seljak već
o novoj godini nema više žita u svojoj kući, te
mora da ide od kasabe do kasabe, da traži gdje će
zaraditi koru hljeba sebi i svojoj djeci. U nevjero-
vatnom slučaju, kad ovo nebi znao g. ministar
Kallay, neka se izvjesti od baruna Klimburga, ko-
liko ima u Mostaru seljaka iz Nevesinjskog, Stola-
čkog i Bilečkog kotara, što dogjoše da zarade koru
hljeba, a izmegju njih je sigurno polovina, koji su
imali prije okupacije od 100 do 200 ovaca pred
Svojum kućom, a danas ni zaklet se njome ne može.

Ja mogu navesti slučajeva, gdje de etina nosi
dvije trećine, dok za vlastnike ostaje samo jedna
trećina! Jedan  vlastnik u Mostaru, komu ću iz
poznatih razloga premučati ime, ima ćajir (livadu)
na mostarskom Blatu, s koje je prodao sijeno li-
ferantu za 14 for., a desetine je platio 10 for.!

Ovo je fakt kao što i sve drugo što gorje
navedoh, te je lako zaključak izvesti: što nam nosi
onaka desetina, kakvu odmjera okupacijona vlada.

Molim srpske i druge nežwisne novine, da
obrate pažuju na ovaj moj članak,

Dubrovnik 30 marta 1898.
Mehmeh eff. Spahić.
zd me

Interpelacija D.ra Prgliesi n Sabora Dalmatinskom
i Bosanska Pošta“

Od Poslanika na Saboru Dalmatinskom, D.ra
Antuna Pugliesi, primili smo sljedeću izjavu, te joj
rado ovdje ustupamo mjesto:

Doznao sam, čitajući spljetsko , Jedinstvo“
(Br. 24.), da je ,Bosanska Pošta“ javila stranom
svijetu, da u Hercegovini ne postoji zabrana, no-
giti na dubrovačko i druga tržišta okolice  dubro-
vačke: perad, jaja. janjee i t. d.

Doznao sam da ,Bosanska Pošta“ ipak priča
o nekakvim uplivima i savjetima podatim  seljaci-
ma od kotarskih predstojnika, da svoju robu ne
prodaju u besejenje, e da tim načinom spriječe
obrt. kramara i kućuraca, koji tobože izmamljuju
od ženskinja seljakinja, uz zamjenu nakita nikakve
vrijednosti, kokoši, jaja i t. d.

Pretpostavljajući da je ,Bosanska Pošta“ na
službi Zemaljske vlade u Bosni i Hereegovini, po
samome njezinome kazivanju, kad priča o uplivi-
ma i savjetima kotarskih predstojnika, svak koji

') U selu Sovićima misna preginja zove se preginja kojom
žene idu u crkyu. :

je pri zdravom razumu, znade: da je sasvim teme-
ljita tužba o faktičnoj zabrani prodaje, o kojoj sam
ja ove godine govorio u svojoj interpelaciji u Sa-
boru Dalmatinskom; da ja nijesam onda lagao kao
gada ,Bosanska Pošta“ kad zabranu izvrće u upli-
ve i savjete i hoće da je kao takovu prikaže ćora-
vu svijetu.

Doznao sam da je, baš kao i ,Bosanska Po-
šta“ i Zemaljska Vlada za Bosnu i Hercegovinu
dementirala sadržaj moje iuterpelacije, zanimanim
pokrajinskim dalmatinskim Vlastima.

Ja bi mogao da navedem konkretnih fakata,
i pozvat se na apsolutno neoborive svjedoke ko-
jim se nije dopuštalo plodove svojih zemalja svo-
jim kućama, u dubrovačkoj okolici, unašati; ja bih
mogao po imenu pozvati se na svjedočanstva onih
te su bili globljeni, pak da tim dokažem — ako
li nije već i do sada dokazano sa uplivima i savje-
tima — temoljitost moje tužbe, ali kad bi to uči-
nio izložio bi — bez koristi — tada osobe na još
veću muku i nevolju, nego li su bili onda izloženi
kad su prekršili zabranu koja ne postoji nigdje u
Svijetu nego samo u tobožnjoj novoj Austriji.

Ja sam podigao u Saboru ovu temeljitu tužbu,
ne namjerom da pomognem narodu bijednome, jer
— Kažu činovnici vladini — narod moje pomoći
ne treba kad ima Vladu koja, dijeleći mu savjete
i uplive, zabranjuje mu slovodno raspolaganje i
prodaju znoja svoga da ga otme kramarima i ku-
ćarcima, a ne da se kultutrigeri uz nižu cije-
nu tove.

Ja sam iznio jednu tužbu više svijetu na
Taboš a sada će on da sudi koje pravo govorio, da
lisja kad-sam tužbu podigao ili Zemaljska Vlada
Bosne i Hercegovine i njena sluga ,Bosanska Pošta“.

Dubrovnik 31. marča 1898.

Dr. Antun Pugliesi
Poslanik na Saboru Dalmatinskom.

Naši dopisi
p
BykeBuna, 8. (20.) mapra*).

(Zlaj Casu Bje. fij y Bespekama.)
— Orgameno je y Cpnegum HoBunama name 1o-
nokpajune nga le 6urm napaeroc CaBu Bjezanosnliy
7. (19.) mapra y DeBpckam, poguom m Bjeunom
mjeery ieroBy. /lyx Case BjezanoBnulia npoćnja
KD03 CBAKY. CpUCKy Zymly H CN cBakor Cp6ana
Ha HMA BOJHKO H HCOTDAHHYeHO IONITOBABE UpAMA
erosum njemuma. Ms Tora momroBawa 1 imjerera
upama epuekom Bolja moja ce yuyrux og /lumape
no beBpcaka za pasrjegam poguo mjeero noxojuu-
Ka H Ha Ce IIOKJOHHM IBeNOBY NpAXy.

Jlomao cam y espeke y cy6oTy jyrpom. lje-
Bpeke ey cemo upeko 1000 eranosnuuna. Hazase ce
y omliuuu ekpaganekoj ua npocaBuom KOJOM Iy-
Ty. Osum cenom nouumpe BykoBnna nuporerom zo
Kauna, a go wera saBpmyjy pasuu korapu. beBp-
exe cy mjeero uapo6uo. FozeT ra uokpuza u3 koje
Cu kamen Bupu u Bjekosuma odekuBa eBojy cy7-
6uuy. Oso ceno uma Jmjeno 107, a7 Benuka
mrera, jep ra Boga morana HekoJuKo  mjecenu.
bespeke onazajy y jyxcuo uoguećje 6zrare  x7mume
jep uma gocra Banorpaza u macnnna. IIpozaselim
Kpos IjeBpeke onasum ga ee eraćJa 6ujene, kao za
ey emujerom nokpuBena. To ey Gajamu yupaB pac-
usjerauu, og kojux napog aujeny kopuer ama. Ha-
okozo Hespeaka ysndwxy ce xymuu. Hegazeko je
Bpaćupeka rjaBnija ca pasazunama agsopoBa IIly-
6uha kuesoBa. Menog bespcaka je Orpec, kora je
onjesao epa Auagpaja Kaqnli Mnomnli.

IIpernegao cam snamenuroora Hespcaka. Cspa-
THo cam ce y mxozy, kojy je onliuna ckpazaneka
nasag + rogune nogurza. IlIkoja je upekpacna m
No HoBom eneremy carpaljena. Hegazeko moje je
noBa kanonika. Menog moze je HeKoJuKo merapa
ynaseda nupkBa cB. Mnuje ca rpoćunirem. Y_rpo-
6my ce nazase u semnu ocraruu Case Bjeganopn-
lia. Vrzegao cam Ba rpoća nanopeny : jena CaBe
BjezranoBnlia, a npyrm meroBe majke. Jamamno cam
Ce KAJ CAM yrJ/ezao Jagau KameH, Koju upurueky-
je sezukor ćopna. Cysa moja cmpsuyja ce. Crao
cam Kpaj rpoća Kao cKamewen u nmocmarpao cam
mjeero raje TpyHe BeuEH ym. Vera moja 34MyKO-
Ile, Ouu ce ykowunme. Banao cam mucao Ha. upo-

*) Ju Moora Gpoj KALHO CTHNIO. — Ypez.

MJ06T u cagamibocr. Jom cam ce BHIIe pacTysKHo.
Y nameru mH ce Bp3/ra mucao o Casuuy BeJuKoM
paany, sa opnerBo menponjemenom. Y Taj max Tpr=
H&M C& H BH/HM HA JeNeHOM KAMEHy HaTIMHCE.
3nao cam uuju cy rpo6osu u narnuen. Ha ysguruy-
Ty Kameny, Bume CaBuue rzaBe, majasn ce oBaj
marine: ,Oszje mouuBa Casa BjezanoBnli Bolja gaji -
maruuckux Cpća poljem ma oBoj rpynu epneke 3e-
MBe ymMpo y 3axpy 2 mapra 1897. y Kparkom
CBOMe BHjeKy CPICKOM Ce PON ONyKHO CPICKH
pon je sagyoxuo cmomeHux us 6zarogapue /y6asu
skena my /lauunma mocrasuna.“ Ha KameHy y Bpx
rzaBe majke CaBuue najrasu ce oBaj marine: ,OBzje
nouusa Ama BjezamoBuli og pona Ca6pnlia majka
CaBe bjezanoBulia ympza 26. ve6pyapa 1896. zy-
ma wesumoj mokoj!“ Oća ey rpoća zguBuo carpa-
ena u zgocrojia CMpTHHX OGTATAKA, KOJH y EMA
JeJKE.

Noz cam pasrjezao smamemuTocTa TjeBpcaka,
Toeru cy upnnozasnau. Beli je 10 caru, a s3Bona
orzacyjy zaryprnjy, kojy je oregyoemo nom Jby6o
Brasnli. lpksa je Tajecna H yexa. Hapona cemau-
Kor upanomo je muoro. Tora cy gama OcTaBnja
Texanu beBpcaka NOJBOKe NOCJIOBO H NONIJIH NPKBH.
Buno je murezurenuuje ocpneke H3 o6mxgux mje-
ora. Hapog uuje morao uu rpelium nujemom y up-
KBy craru. Mene je sama;o y upkBn mjeeTo ca Ko-
ra cam morao nperzegara npueyrne. Hajsmimu 6poj
nocjernona 6mo je us BemxoBna. Tajem omu 1Noa-
Zame KOJIHKO 26y6e m nomryjy njena Casuna. Or-
liaay Kuuueky upeeraBibao je Azekeannap Karuh,

 HANCJIHHK H HAPOJEH NOCJAHHK; KHCTAICKY MuJIOII

Manzapnli; o6porauky fupo Koposuja. Ms Crpa-
muna 6uo je Bpujenun o HauoJHuk 1 HeyerpanmBa
Gopan ua 6pauuky eprersa Puaun Cunoćaz, Koja
je upecraBsao onliany okpaguacky. Ma 3anpa 6mo
je Ip. Azegcangap MurpoBnli, ypeuuuk ,Cpnmekor
Traca.“

Cepnierkom zmurypruje npxao je upekpaenu
ToBop nou Borgam /loćpora. Y kparkum, a jesrpo-
BuTHM pevenmnama onprao je pag CaBuu. Harsa-
eno je: ga je Casa 6uo woBjex ueo6muna ymMa, Be-
JIHKOT KapAKTOpA H HeOrpamuuenor uomrewa. Ibe-
TOB rOBOp H3 opna je TeKao, aju cy ra Hm epia
onymazana u upamaza, jep ey sagojena Casuanm
Ny XOM.

Msa zuryprnje 6mo je noxojanky mapacroc
YunojijeuerBoBazo je ua napacrocy 10 cBemTenuKa :
non Casa Bnjezuli, nom IlInmupo BorganoBnli, 0.
Heerop Ilrasina, non Mamze Manypa, mou Borgau
Zo6pora, mon Jby6o Brauuli, O. Kaprz Kyuganna,
nou Jlasap ILrasma, nou Ilerap MapnweBnli u mon
M. Konuapesnli. Ocnm CBeNITeHHKA BB/HO cam m %
cpnekux yuuresa. Jegan u apyru, kao upoeBjera-
TEH HAPOJHN, BHANy NujenuTu gjeza Caruna.

Kaz je mapaerToc eBpien 6uo, eBemrennun ea
napogom nsalome 43 upkBe m omkojnime rpo6 epu-
exor meympaor sobe. Msa kparkor onujeza na vpo-
6y, apxao je roBop /lp. Azekcangap Marposnli o
sacnyrama mokojuuka. HMaa oBor roBopuo je y eru-
xXosuma cemanuu, camoyk, Brage Apnazuli. Iljeema
my je zamjena u jesrpoBuTa. (Cmommwe Bpemena y
Kojama ce cp6uu 6opno sa ume u c70601y ca6/om
u uymkom, HaeraBipa ga je 6Be TO Na/I0, a sa ue-
Ty eBpxy Cp6mu Tpeća ga ce 6opu mepom y pyuu.
V coneTy nanomuie za je 6mo upBu 6opany y mac
y lazmanuja Casa Bjezanosnli, koju ce jymauka
nepom 6opHo u“ zAynimanima c7omMuo, a 6pueky eBu-
jeer Tako je pas6ynuo, ga ,cBe og Ilara na zo
Cuuua Cp6 ceBernice eBoje upaua.“ Ma ose njeeme
pasaćupe ce 6uerpmna yma y namer upocror, a
Heu3o6paskeHor mapoja.

SaBpinino je ua rpoćy roBop nauezank Pu-
zau  Cunoćag  saxBajuBnin  nocjeruonuma y ume
,Cpnekor PBpaersa“, a ca erpane “epuekor Bolje
pa Mriara Bakorulia Ha iuxoBoj npneyTnocrn.

Ioenuje cBujy cBpmenax upkBenux o6pena,
nocjernonu ce cacragome Ha oGjeny u nupen mpak
Kpenyinie eBojum kyliama na Konak.

SKemeru je za ,Cpueko BpacTB0“ Apyrux ro-
ouna ogrogu oBaj napaeroc noenuje 40 nana roju-
nuenne Casune, jep 6u ce Tujem moGjerao wacnu
nocr m sumeko goća, re 6u iocjernoni m8 NaJBHUX
mjecra suite 6n:10. rai

O«epuganm