Gijsna listu Za Dubrovnik na godinu fior. 4. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4.50. Za Srbiju i Crnu Goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Pretplata i oglasi šalju ge administraciji ,DUBROVNI- KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi ge no vraćaju. Za oglasa priposlano, izjave, javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća sa 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako ge više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 14. Izlazi svake Nedjelje. Godina YV. USKRS. A u prvi dan nedjelje dogje Mariju Ma- gdalina na grob rano, još dok se ne bješe rasvanulo, i vidje da je kamen odvaljen od groba. S Jev. po Ivanu gl. 20. Mir vam, reče Isus sakupljenijem uče- nicima, i ovo rekavši pokaza im ruke i re- bra svoja. Onda se učenici obradovaše vi- djevši Gospoda. Gotovo je devetnaest vijekova u nepo- vrat prošlo, što kršćanski svijet slavi ovu veliku svoju svečanost, kojom je kršćanstvo pobjedilo. Načela prave ljubavi slobode i je- dnakosti stoprv u apostolima i njihovijem sljedbenicima nagjoše prave i istinske Pro- povjednike. Pred ovijem načelima zaljulja se uregjenje staroga i truloga društva i ostade zakopano pod ruševinama, a nad njima se podiže pobjedonosni ZXyrst noseći spas i pre- porogjaj čovječanstvu. Mir vam, odjekuje u ovaj dan po ci- jelomu kršćanskome svijetu, i svraća našu pažnju na ona sveta načela Božijeg Sina, koja s dana na dan sve više i više pobje- gjuju. Svijem narodima na svijetu objavljena je nauka Spasiteljeva, i svi je jednako ima- ju uživati; ona ne pozna pobjedilaca i po- bjegjenijeh, svak je pred njom jednak. Bor- ba jošte traje, jer moderni farizeji i književ-. nici izopačujući nauku Velikoga Učitelja ho- djeli bi je izrabiti u »voju korist da zagospo- dare nad svojom braćom, i da je veća iro- nija, pozivlju se na nauku Isusovu. Mir vam, odjekuje danas i u katolički jem i pravoslavnijem crkvama, jer ovaj ve- liki praznik pada jednijem i drugijem ove godine u isti dan, što bi nama Srbima i Slavenima crkvom podijeljenijem imalo biti znakom veće megjusobne snošljivosti i ljuba- vi, jer nas prava vjera ne dijeli već ljucka kratkovidnost i žalosni naš položaj na razme- gju istoka i zapada, koji otkada Klio bilježi Svjeske dogogjaje neprestano boj biju sada pod jednijem sada pod drugijem oblikom. o Mir vam i mi poručujemo zavagjenoj braći jedne i druge orkve čestitajući im ovaj veliki praznik, s porukom neka se ugledaju u tome na nas Srbe Dubrovčane. E Medo Pucić i srpsko pitanje. dk Ditajući zagrebački ,Pozor“ od g. 1860. i 1861 dolazimo sve to više do uvjerenja da Dalmatinci Dubrovčani i Bokelji, tražeći sje- dinjenje s Hrvackom i Slavonijom, nijesu imali ni na kraj pameti današnje hrvacko stanovište hrvackog državnog prava i hrva- skog državljanstva. Svijem zajedno bijaše glavna polazna tačka narodni princip i Ju- goslavija n. pr. u ,Pozoru“ od g. 1861 br. &. čitamo: ,Nije se pak ni s tim ugasio u prsih dalmatinski duh domoljublja i duh Sla- vjanstva. Ali činovnici zaneseni što sa svoje- ljublja, a'što s nerazborite i divljačke želj- Nosi , počeli su smatrati kao pansla- viste ljubitelje i gojitelje jezika # naroda slo- vinskoga ...... U kratko Talijanacah i Po- talijančenih ima ih sada u Dalmaciji od 15 do 20 tisućah, 400.000 ima ih pravih i pro- stih Slavjanah Znadu i ovi Talijani i Potalijančeni s malo iznimakah, znadu i oni, dakako, što je naše sveto pravo narod- nosti, za koje žrtvujemo sve i do same kr- vi; hlepteći za milom svojom majkom sla- vjanskom i vruće želeći, da njezino razko- madano tijelo uzkrsne omlagjeno i puno ži- vota, i da svoju vlast prostre od crnoga do jadranskoga mora, a od Dunaja do Save, do Rijeke i mletačkoga zalieva“. Petar Mačić pi- še iz Kotora"). da Boka nije nikada pripa- dala Dalmaciji i da su Sr8# naselili Boku, pa nadodaje: ,Bokezi su ovejani Jugoslaveni, imali su svagda, pa i danas svoju autonomi- ju, i kao takovi mogu: se i bez porazumlje- nja dalmatinskoga, sjediniti s trojnom kra- ljevinom“. U 11. broju iste godine ovaj pi- sao piše, da protivnici sjedinjenja u Boki kažu, da se neće dopustili u uči poraba Čirilice i da će Bokelji izgubiti srpsko na- rodno ime; ali da Bokelji u to ne vjeruju i da im se smiju. Ivan Kukuljević u otvorenom pismu Medu Puciću veli: ,Tako misli sav naš narod, pa kako i slutismo, misle jedna- ko i vrijedni oni Dalmatini slovinskoga srca t duha“. A danas?! Kako u Dalmaciji onda ne bijaše ustavne slobode, kakvu bi naši rodoljubi bili željeli, to se 9) v. ,Pozor“ g. 1861. br. 10. je i s toga razloga tražilo sjedinjenje — oso- aca Pucići i ostali Dubrovčani io naglašiva- iu. — da uživaju blagodati ugarskoga usta- va, Niko Veliki Pucić na večeri priregjenoj u čast izaslanicima bokeškijem 23. januara 1861. kliče živio , Ugarsko-hrvatski ustav“*), a Strossmajer u pismu 4. jan. 1861. knezu Giorgi piše: ,Bez ustavne slobode, koja bi se sjedinjenjem Dalmaciji ujamčiti imala, bilo bi sjedinjenje to samo puka opsjena“?). Dubrovčane i Bokelje vogjahu u ovom pitanju jedni razlozi a Dalmatince drugi, što su Medo Pucić za Dubrovnik“) a Petar Mačić za Boku*) u ,Pozoru“ izjavili, s toga u gla- sovitoj škupštini u cuklićevoj dvorani na 23. Januara 1861. bješe usvojeno stanovište bo- keško, te svijem glasovima osim jednoga zaključiše dubrovački općinari, da se prosi u cara dopust, da Bokelji i Dubrovčani, koji Dalmatinci nijesu niti su ikada bili, uzima- du osobitu narodnu skupštinu kad se bude o sjedinjenju raspravljalo“), ovo stanovište isti- če Niko Veliki Pucić, i u pismu ,,Mojim su- gragjanom“.?) Dubrovčani i Bokelji posvjedočiše ovo svo- je stanovište i tijem, što ni jedan nije potpisao dalmatinsku adresu od g. 1861. na kraljev- ski dikasterij za Hrvacku, Slavoniju i Dal- maciju u Beču*). Medo Pucić pak nikada ne upotrebljuje riječ sjedinjenje već ,zdručenje s Hrvackom“ pdružba s Hrvatima“), što Ivan Kukuljević u pismu na Meda Pucića potvrgjuje i bolje tu- mači: ,S našom čistom savjesti i poštenom namjerom, imajući pred očima pravu slobo- du vaše i naše zemlje, nije nas strah, da neće svaki Dalmatinac. ...... ... s veseljem prionuti uz združenje ili konfederaciju na- šu“") Da, družba ili konfederacija bijaše prvobitni program dajbudi Dubrovčana i Bo- kelja što je imao biti početak konfederacije jugoslavenske, a ne kakve velike hrvacke, u kojoj bi svak morao biti politički Hevat, ka- ko danas hrvacki političari izvrću. 2) v. ,»Pozor“ br. 28. g. 1861. *) v. »Pozor“ br. 11. g. 1861. *) vw. ,Pozor“ br. 16. g. 1861. %) v. »Pozor“ br. 10., 11. g. 1861. 9) v. »Pozor“ br. 28. g. 1861. ?) v. ,Pozor“ br. 46. g. 1861 %) vr. ,Pozor“ br, 88. g. 1861. %) v. Medo Pueić napisao Dr. Fr. Marković str. 46. i t.d. 9) vw. Pozor br. 14, g 1861. Hrvatske jabuke Dubrovniku na poklon Malo je mjesta bilo na svijetu, gdje se tako mirno i spokojno življelo, kako tu do nazad malo ! vremena u Dubrovniku. Naši crkovnjaci, uzor sve- štenici, bijahu po izbor učenjaci, pravi apostoli mira i ljubavi. Naše škole odgajahu ljude poštenjake, čelična karaktera; pa i ako je u nauci vladao tugj jezik, ipak je napredak bio odličan, te se Dubro- “vnik ponosio lijepom kitom učenijeh ljudi. Uljudnost i prava pobožnost vladahu u svakoj kući, a megju- gobno štovanje i ljubav. spajahu stanovnike grada i okolice kaonoti ljude istog grma, kao pravu braću. S toga je imao pravo onaj čuveni francuski slavista (Ciprian Robert) kada je pisao, da naša glasovita republika, prije dolaska Francuza, bila je toli poči- tovana na čitavu poluostrvu istočnom (na B.Ikanu) da isti Slaveni, Turcima podložni, dohodili su na njezina sudišta svoje raspre rasugjivati. S toga nije zaisto prećerivao ni onaj čuveni inglez (T. Vatkins) kada je tvrdio, da su Dubrovčani najmudriji, najbolji i najsrećniji narod na zemlji. Ali, kad bismo htjeli da i samo u kratko iznosimo sve što su u hvalu Dubrovnika napisali nepristrani tugjinci, čitava nam knjiga ne bi bila dosta, jer se svak divio dubrova- čkoj uglagjenosti, svak se dobro nalazio u našoj čistoj atmosferi gragjauskijeh vrlina. Kad na jednu eto ti zapuha pomamni prekovelebitski vjetar, dopre do našijeh pitomijeh strana, te nam sve okuži, sve pohara po selima, a i sam grad ne poštedi, već nam po gotovo zanese sve sveštenstvo i neke naše lakovjerne radnike. Ostane nam u istinu čista i netaknuta sva prava inteligencija, ili, kako bi rekao naš vrijedni | kanonik Stojanović, ostane nam sva aristokracija misli, toliko je istinito da »Upet umna sila toržestvuje, Ne pušta se da je zlo pobjedi, Iskru gasi, a zmiju u glavu“. Ali ipak mi iskreno ispovijedamo, da predamo za našu omladinu, e nas je strah, da, neoprezna, ne upade u mrežu što joj na sve strane razastiru neprijatelji naše narodnosti. Da se to sačuvao Bog, ne bi dogodilo, odlučismo iznijeti ovdje neke jabuke koje nam je donio hrvatizam za ovo malo vremena od kada se isti počev uvlačiti megju naše ljude. Prva nam je jabuka ona, ako i malena, šačica Popova i fratara, koji zanemarujući uzvišeno svoje zvanje, odađoše se političnom strančarenju rasijavši, u ime vjere, ljutu mržnju izmegju jednokryne braće. Neki od njih u tome titaničkom radu prekoračiše već svaku granicu, te upotrijebiše u političke svrhe i crkvu — grozno je i promisliti — još i same crkvene svečanosti! Javna je štampa jur osudila ono kićenje orkava političkijem zastavama, javna je štampa takogjer žigom žigosala žalosnu onu zabranu seljačkijem bar- jacima da učestvuju pri svečano ophodu (proćesi- junu) sv. Vlaha. Megjutim, na slavu velikog proroka, Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIĆ XXXVIII. KLASICIZAM. Baš glede takove najuglednije kulture i me- jugobna ponašanja, Tommaseo, — uz mnogo nje- mačkijeh spisatelja, — opisuje Dalmaciju kao pre- djel u kom se nalazi pravi kaos moralnog svijeta, i u tu svrhu nabraja per enumerationem par- tiam sve što je protivnosti i antiteza u ovoj po- krajini, kao n. p.: pil villico di Imosehi, e la da- ma ragusea, i saloni aristocratici di Ragusa, e le T02ze družine di Knin eoec. eco.“ Prestavlja tako- gjer Karla Natali jedinijem uzorom, ako ko hoće poznat što je čovjek posve izobražen u izvanjskom izgledu galatea i etikete. U tome smislu reče je- dnom prilikom i sami car Franjo 1.: ,Da ja imam toliko država u mome carstvu, koliko je plemića dubroyačkijeh, radi izobraženosti njihove podao bi Svakomo po jednu državu, da njom upravljal“ — A evo što piše , Wiener Zeitung“ od g. 18832: ,Chi entra in Ragusa pieno ancor della vita dalmata, ogli si trova come caduto in un campo di una re- omota e squisita civilizazione, che gli viene incon- tro da ogni dove. (Opuscolo: P. L. Giorgi)“. S to- ga je i pisala barunica Duringsfeld, da: ,Dubro- vnik nije Dalmacija u smislu kulture, premda geo- grafski i politički — sad za vazda pripada Dalma- ciji“. Zgodno je ovdje prenijet još neke tačke ove spisateljice, te se odnose na dubrovačku kulturu, kao n. p.: ,Dubrovčani su dobri i mirni; i ako su mnogi od njih: odlične i originalne glave. Nji- hova je pitomina — satavak stranijeh kultura, biva: italijanske (to se razumije: grčko-latinske), a što Bog da — i francuske; ona je proizvod mnogo: putovanja, kušanja, i klasičnijeh izučavanja. Može ge Tijet bez i malo straha da nijedan Dubrovčanin nije sličan drugome, neka su svi isto: uljudni, ud- vorni, svi isto: ironični i satirični; ali bez ikakva prekomjerna zanosa za ičim. Znadu oni pričat vaz- da nešto nova, pa ma išli zajedno — i za punu godinu dana. Gotovo sva ta njihova pitomina stoji u prošlosti. Dubrovčani, kad god stanuju ili hode po širokom i bajnom svijetu, reku sami sobom: »ne bi bilo s gorega, da već pogjem. sjesti na Pile, da ge prošećem po mome stradunu, da se POraz- govorim s mojijem“, — pa čak i s kojijem nije — može bit — progovorio ni deset riječi dok je bio u svom zavičaju. A šta ćete? Dogje, pa tu za- Sjede u svome očajanju i dreselju (Verzweiflung), ali mu ge isto čini, da je u svom (starom) Dubro- vniku. Čita tu novine, ali uprav: bez nijedne stra- sti političke“. Ovome još nadostavlja pomenuta spi- sateljica (Roman: Milena): ,Was sollten die Zeit- schriften eintragen in einem Lande, dessen Zeit noch nicht wieder an der Zeit ist?!“ Potvrgjujuć ovo rečeno, pok. August Kaznačić nadodaje ga svoje strane, da svaki Dubrovčanin, koji ge je zadojio du- hom onijeh vremena, i privikao onoj kulturi, ima klicat: »Budućnost mi brez blaznenja sjaje, Kano miso sunca sutrašnjega — Jadnom sljepeu, koji ga vidjet ne ćel« Još Duringsfeld prilaže i ovo: ,U Dubrovniku go može prelijepo naučit: srpski“) italijanski, fran- Guski, i njemački. U tijem jezicima Dubrovčani či- taju, te go usavršuju u Ditomini, koja se uprav mo- že nazvat: nadostavak radikalne njihove pitomine domaće, te im je preostala još iz njihove prošlosti. Dubrovnik je Babel, ali nema samo babilonske ku- le. I premda je grad duboke i uglagjene kulture zapadno; po unutrašnjoj naravi je sasvim tim prvi grad istočni, — s njim upravo počinje istočni svi- jet. Izvan Mletaka ne poznam nikakva grada s oko- licom i predgragjima tako romantičnijem. — što Dubrovnik. Rim ima Privilegium razvalina, i to razvalina — jednog čitava svijeta Političkog; ali privatnijeh razvalina: toliko materijalnijeh, koliko *%) U originalu slavigeh. moralnijeh, nema nigdje više — što u Dubrovniku. Slikari vele, da su okolice, Dubrovnika: ko deco- razioni jednog teatra. Može bit; ali takovi uresni spretovi stoje uzalud, ne prestavlja se veće tu ni: komedija, ni tragedija, ni dramatički ikakav čin života: privatnoga i gragjanskoga. Dubrovčani sjede pred kafanama, ili odu na strađun, jer je tu uprav njihovo padalište (der Stradon ist ja der eingentli- che Salon von Ragusa). Po njem se šeću (man stradonirt), i ta je šetnja kako neko opiatum u prilici micanja, po uru, po dvije, — šeću se: hitno i strasno; hoću rijet, — ako se zbilja išta može u Dubrovniku strasno ljubiti! Sad, kad je njihova sa- dašnjost toliko različita od prošlošti, koja se vjera može imat u kakvu budućnost u Dubrovniku? A . kad nema vjere u budućnost, odkud može bit čo- vjek: hitan, žarovit?! (Wo mag hier die Heiterkeit sein?)“. : Red nam je primjetiti, da se sve ovake izreke, — koliko ih je god, — tiču jedino onijeh Dubrovčana, koji su preživljeli pad republike; a ne odnose se nipošto na sadašnje prebivaoce, koji, gotovo sve do- šljaci od tamo i od amo, — nastaniše ge, i posvo- jiše njihova prebivališta. To je puk našijeh dana; Koji za sve ovo: i ne zna, i ne haje da zna, koji g&, — kao i svukud, — zadovoljava svačim, svače- mu se smije; puk, koji se svega zaboravlja, da mu