neke naše crkve pometnuše starinske običaje, a uvedoše nove, valjda korisnije za polučenje stanovi- tijeh ciljeva. Tako do nazad dvije, tri godine pane- girik sv. Tomasa akvinskog držao se vazda u ta- lijanskom jeziku, e to bijaše neka istorička uspo- mena, pošto bi na dan sv. Tomasa knez nekadašnje republike prisustvovao na pohvalni govor u proslavu onog diva naše katoličke crkve. To se danas tako već ne čini, a da ne znamo zašto. U rozariju (crkvi manastira sv. Dominika), dok je još bilo misnika dubrovčana, pjevala se sva- Kog petka korizme mdka Jezugova u latinskom (crkve- nom jeziku), a kako se nastaniše tugjinci, i taj se običaj prevrnuo, pak, da nestane i zadnjeg traga uspomeni nekađašnjijeh dičnijeh dubrovačkijeh redo- vnika, i gam ge govor ostentativno izmijenjuje, te se našem puku ne govori više o Jezusu i Djevici, nego o Isusu i Divici, nekadašnje prosto rozarije danas je zamijenilo ružarije nakićeno pjesmicam. Ovo, cijenimo, zasijeca u unutrašnji erkveni život, te ne znamo, da li su takove promjene, ne pitamo dopuštene, nego i samo umjesne i korisne. o A vanjski život nekijeh erkovnjaka?.... Ne mili nam se dirati u taj osinjak. Samo ćemo spo- menuti, kako se u duhu onog ,Pax Domini“ što Inokentije I., ako se ne varamo, uvede preko svete Mise kao ljubac mira, progone klevetom i anoni- mnijem listovima svi oni sveštenici, koji nijesu opo- jeni duhom velikog proroka. Ovi su odmah progla- šeni za neprijatelje katoličke vjere, oni bo rade u prilog raskoništva te su za to prezirani i gledani krivijem okom: šta više, na privatna pisma, što ovi primaju obično u sakristiji, često se nagje dobra i poštena duša, koja će ti pstvorenom rukom nadodati k naslovu svakovrsnijeh ironičkijeh i uvrijedljivijeh riječi! Jabuka je, kako vidite, uprav kisela, ali je to dar iz onijeh blaženijeh strana odakle nam dolazi nova razglašena kultura. Nego kad su mikrobi hrvatluka okužili hram božiji, kako da ne rastruju i hram prosvjete? Uče- ničke su knjige sastavljene u duhu velike Hrvatske, a neki učitelji, vjerni obožavatelji velikog proroka, čine svoju. Plod takove nauke već dozrijeva, a to znadu najbolje neke porodice u Spljetu i Dubrovni- ku. Tu onomadne u jednom ubavom seocu blizu našeg grada prigodom nekog blagdana, išla je čitava povorka dječurlije s hrvatskom zastavom pjevajući i kličući ,Živio Starčević“. To bijahu većinom škol- ska djeca! Pa što za to? Omladina se odvraća od nauke, roditelji se tuže, da im djeca kroz cijele šest godina učenja nijesu kadri da izračuvaju najprostiji račun, da napišu najjednostavniji listak; u saboru odjeknu glas, da škole na odgovaraju svojoj avrsi; ali niko nema srčanosti da upre prstom u ranu i da dokaže kako je i ovo jedna jabuka što nam je hrvatska misao poklonila. Veli se, da su se nekada- šnji mladići natjecali, koji će bolje u ovoj ili onoj grani javne nauke. Da, to je tako zbilja bilo; no onda se učenici nijesu prepirali za čisti i nečisti pravac. Onda su znali za "Terencije, Čićerune, Cesa- re, Virgilije i druge, a danas znadu samo za Star- čeviće, Bjankinije, Franke, Folnegoviće i slične, »Kakav nauk, takvo i čitanje“ Nova vremena, novi život. Po našijem selima širila se prije uljudnost kakvu si zaman tražio kod mnogo većih i bogatih naroda. Danas pak i najzabitniji zakutić moralno propada. Nastoji se na svaki način da naši seljaci pometnu krsno ime, koje slave kao sinovi srpskog plemena, a da im to ni najmanje ne smeta, kao šljedbenicima kutoličke crkve. Dakle borba proti slavlju krsnog imena, a u toliko-muška mladost eno vrvi po krčmama, gdje se mjesto na- rodne zdravice napija Bjankiniju i Franku gdje se pjeva ,Lijepa naša pomovina“. Ženske ne zaostaju Za muškijem, te, načičkane vrpcam hrvatskijeh šara, hvataju se u kolo s vojnicima čistog pravca. Pa i i ovom nas je jabukom usrećila prouzvišena ihrvat- ska ideja. Je li stanoviti skup gragjana odlučio, da se na korist i dikr grada preduzme ovaj ili taj posao, ova ili ta gragjevina, eto ti se odmah uzdižu neke kukavice, te ih stane kukatanja i huka. Stranka forestijeh ne vidi dobrijem okom nikakav napre- dak našeg grada, te će ti ončas sve sile da uloži i da se posluži ma bilo kojijem sredstvom samo da osujeti dobre namjere i korisna poduzeća. Pa da se još nalazi rogjenijeh Dubrovčana, koji rade u prilog toj dušmanskoj stranci! pa da još ima tako zaslijepljenih ljudi, koji, bilo da ugode drugomu ili iz kojekakvijeh gebičnijeh interesa, ru- kuju se s očitijem neprijateljima naše prosvjete i našeg imena?! Ah, nesretnici, ne izdavajte otadžbi- nu vašu, ne habajte mrtve kosti vašijeh otaca! Otvorite jednom oči, okrenite legja dušmanima na- šijem, koji bi htjeli, da nam i sjeme utru, a pono- gite ge da ste potomci slavnijeh dubrovčana, da ste ginovi ove divne zemlje, koja ragja slatkijem a ne kigelijem jabukam, kao što su one kojijem nas nisde naši protivnici. **a ete Krunjenje Cara Nikole 11.) Veličanstvena krunidba mladog ruskog Uara biće mjeseca maja t. g. Zaisto sredovječni sjaj, što ge razvija pri ovakim izvanrednim svečanostima za- glužuje potanji opis, koji je uprav zanimiv. Po svečanom ulasku u Moskvu dolaze car i njegova supruga u Kremlj kioz Spasova vrata kroz glasovite odaje Katarinine koje su tako čarobno urešene, da se jedva mogu opisati. Malo po malo poredala se i svečana povorka zakriljena vojskom, prolazi kroz sve dvorane prvoga sprata i zaustavlja ge napokon u krunidbenoj dvorani tako zvanoj dvo- rani Andrijinoj. U povorci uniforme sve u zlatu, odjela od svile i kadife, sjajno alem-kame- nje i biserje i sastavljaju veleljepje koje se posve rijetko vigja. Prekrasne nošnje starinske i modne bliješte oči gledalaca. Car i Carica postavljaju se na prijesto, tada pristupa ministar carske kuće i javlja da je prvo ,Blagođarenije“ u sabornoj erkvi ispjevano. Zatim Car i Carica slaze sa estrade na kojoj je prijesto i povorka se opet kreće, dok gruvaju topovi i sva zvona u Moskvi zvone i odje- kuje tutnja bubanja a vojničke muzike udaraju na- rodnu himnu. Prvi su u povorcižoklopnici u svojim oklopima koji se blistaju. Za njima idu paži, komor- nici, dvoranke, deputacije, vlasti i t. d. Granatijer carske tjelesne garde pred carskim barjačima i ordenskim znamenjima, koje dva najviša dostojun- stvenika nose a zakriljuju ih dva reda generala. Odmah zatim ide Cari Carica. Carica povrh odi- jela izvezena zlatom i svebrom ima dug skut (kudu), što ga nose paži. Car i Carica slaze niz glasovite lavje (spoljašne) stube i ulaze u sabornu crkvu gdje ge uspnu na prijesto, koji je postavljen u sredi- štu crkve pod velikim baldakinom od orvene kadife izvezene orlovima i zlatnim kštam. Povrh nebnice velika je zlatna kruna nakićena sa najdragocjenijim draguljima. "Pri mitropolite Novgoroda, Moskve i Kijeva uzlaze sa sveštenstvom uz stepenice koje vode do prijestola. Moskovski mitropolit nazivlje dobrodošlicu u božiji dom Caru i Carici, novgorod- gki im pruža krst da ga cjeljuju a kijevski krštenu vodicu. Za ovog svečanog čina gledaoci popinju se na tribine. Prizor svega ovoga je upravo čaroban, bizancka Spasova erkva, gdje se vrši ova ceremonija veoma je interesna sa svojijeh pet pozlaćenijeh kubeta. Kad uljezeš u crkvu iznenadi te obilje zla- tnog posugja i slika okovanijeh dragijem kamenjem. Crkva je djelo Bolonjanina Fioravanti. Golemo je *) iz ,Das Echo“ br. 10. stupovlje, na koje je zgragjen svod, pozlaćeno jo * urešeno slikam svetaca, junaka, angjela i kalugjera. Pred kubetom visi dvanest golemijeh svijećnika. Naokolo po tribinama stoje knezovi, diploma- oki zbor i dostojanstvenici. Prijesto opkoljen je po- zlaćenom ogradom uz koju stoje članovi carske obitelji inostrani vladari izim muhamedanaca, koji ne smi- jedu pristupiti u pravoslavnu crkvu. Od jednom počimlju opet pjevanja i molitve i traju cio sahat dok se u toliko pali tamjan uz neprekidnu zvonja- vinu zvona, tutnjavu topova. Prije nego dokonča pojanje Car uzme sjajnu krunu, koja je bila često opisana i stavlja je sam gebi na glavu. Dostojan- stvenici pomažu caru da se zagrne sa dragocjenijem plaštem postavljenijem sa hermelinom, da objesi oko vrata kolajnu i zvijezdu reda Sv. Adrije urešenu briljantima. Tada uzimlje žezlo i zlatnu carsku jabuku i polaže ih na sto postavljen do njega. Carica približuje se njemu, klekne da je okrunjeni car okruni. Car postavlja krunu na glavu svojoj supruzi a dvoranke je učvršćuju sa češljem i pomažu carici da.se zagrne plaštem. Car uzimlje žezlo i carsku jabuku u ruku a u to se poje , Gospodi spasi Impe- ratora“ i ,Gospode spasi Imperatricu“. Zborovi od- govaraju: ,Na mnogaja ljeta“ i carska obitelj pri- stupa da se po dužnosti pokloni novovjenčanicima. Zatim nastane opći muk a svak se već vratio na svoje mjesto. Car tada klekne te izusti na glas slje- deću molitvu: Gospodine, Bože mojih otaca, Care Qareva, sama tvoja riječ stvori svijet i tvoja mudrost upra- »vlja sudbinom ljudi. Ti vladaš svijetom pravedno i osveto! Ti me izabra Carem i Sucem tvojih stvo- prova. Ja vjerujem u tvoju nedospjetnu dobrotu »prema meni. Zahvaljujem ti i klanjam se pred tvojom moći. Upravljaj samnom pri izvršivanju po- »slanstva što ti meni povjeri; udijei mi spoznaju »dobra, i okrijepi me za ovo veliko djelo. Neka »pronikne kroza me mudrost, koja izlazi zrakasto Sa otvojeg prijestola; neka bude moje sree u tvojim »rukama eda budem dobrostiv i blag prema mojim podanicima i da mogbudem odgovoriti Tebi bez »grizodušja na dan Tvojeg Suda“. Car se podiže opet. Mitropolit klekne a s njime cijela carska obitelj, sveštenstvo i dostojanstvenici. Svi mele za Cara, koji sam stoji na nogama držeć carski stijeg. U ovaj par opet nastane zvonjavina gvijeh zvona i zapjeva se ,Blagodarenije“, carski vjenčanici ojelivaju Sveto Pismo i slaze sa prijestola, prije Car pak Carica. Dragocjen i sjajan sag od zlatnog brokata prostrt je sve do spasovih dveri, gdje moskovski mitropolit preduzinalje pomazanje Cara, pomažujući čelo, vegje i ruko cara i carice sa zlatnom granom. Zatim car ulazi u oltar kroz carske dveri i prima pričest pred svetom trpezom. Niko osim Cara i svećenika ne smije uljesti u oru svetinju pa ni Carica, koja čeka pred dverima, i kad se opet pokaže Car, prima pričest na praga. Kranidbena ceremonija, koja nigda ni najma- nje nije bila preinačena, pošto po predaji, traje pet sahata od prilike. Povorka, kad ostavi crkyu, uzlazi opet svečano crvene stepenice. Zatim udionici se rasprše i pogju u različite dvorane. Car i Carica sa visokim sveštenstrom, dostojanstvenicima, komor- nicima ulaze u carsku gozbenu idvoranu, gdje je u pravokutu pripravljena carska sofra pred visokijem prijestolom, dok se ostali gosti namiještaju uzduž stijena na male obložene si06e. Nijedan sluga ne ulazi u dvoranu. Casnici u galauniformi dvore sve- ćenstvo i dostojaustvenike. Za Cara i Caricu svako jelo u dvoranu ocobitom svečanosti donosi gjenero pred kojim koraca veliki meštar ceremonija praćen pažima. Komornici ulijevaju piće. Pre.tojnik kuhi- nje koji u krunidbeni dan upravlja pripravljenjem jela, ima na raspoloženju 200 kuhara i 1500 sluga. Vjenčanje Nikole II. moralo bi stati ogromne novce. Vjenčanje Aleksaudra Ill. stajalo je 45 miliona : gjuju svečanosti, maraka. Tri dana — po krunjenju — traje zvonja. vina svijeh zvona po cijeloj Rusiji; svuda 89 priro. i po svijem varošima i selima sprema se rasvjeta. e . . Naši dopisi. MARANOVIĆ na Mljetu, 15, Marča, Nazad nekoliko dana, odijelio se je od nag dobra čestita i poštena, duša, g. Ivo Stuck, o, k, oruž. stražmeštar, nakon trogodišnjeg svog boravka megju nama. Koliko je bio ljubljen i čašćen, doke, je da vigjenije ličnosti u Babinompolju, malo prije njegova polaska, pogjoše ga u kasarnu pozdraviti i g dobrijem se prijateljem oprostiti. Ganutljiv je, vjerujte mi, rastanak bio. Iza toga svi ga otpratiše do blizu Sobre, a neki i do parobroda, ali razumije ge, uz puškaranje iz kubura. Od strane moje i tvojijeh prijatelja, koji ma zamoliše, želim ti svaku greću, i božji blagoslov, Beg nam te poživio, dobri i mili naš Ivo, i sjećaj ge tvojijeh prijatelja, kao što će se i oni tebe uvi- jek rado sjećati. | : Još jednom: Živio! Živio! U ime prijatelja i štovatelja tvojijeh iskreni prijatelj Ivo L. Peš. ef BEČ, 29. Marča. Poslije šestnedjeljnjeg bvrnog rada i djelova- nja, poslije dugog i očajnog okršaja oko budžeta i izborne reforme grofa Bađenija, carevinsko se je vije. će radi nastajnih uskrsnih praznika napokon juče zatvorilo. Gospoda zastupnici razišli su ge mirno kućama svojim, da udaljeni od živog poslaničkog prepiranja, udaljeni od saborske buke i vreve, u tihom veselju sproveđu uskrsnje praznike, pa da kasnije orni i voljni prionu opet za rad i nastave pa i dovrše započeto ovogodišnje svoje djelovanje. Grof Badeni potpunim zadovoljstvom može da pogleda na dosadašnji rad u parlamentu. Njegovo neparlamentarno ministarstvo kuburilo je ovog za- sjedanja ne baš loše koristeći ge osobito megjusob- nim gloženjem pojedinih stranaka u parlamentu i živo nastojeći, da u važnijem pitanjima zadobije većinu sa gebe. Od važnijeh predmeta votiran je do sada budžet, a izborna reforma grofa Bađenija već je toliko od raznih govornika pretresana sa svih strana i sa svih gledišta, da prosto izgleda kao da ge o njoj nema već ništa da raspravlja. Ipak se vara ko misli da votiranje izborne reforme koja će slijediti netom se poslije Uskrsa sastane Carevinsko vijeće, neće naići na žestok otpor i da ge opet neće o tome predmetu ponovo zapodjesti živa debata. Votiranje izborne reforme Badđenijeve — to je bez svake sumnje jedan od najvažnijeh predmeta, koji će do malo dana da izagje na tapot u parlamentu. Njegova važnost u toliko je još veća u koliko vuče za gobom votiranje porezne reforme, jer promjenom izbornog reda mora da se i porez promijeni. Povišenje činovničke plaće, nada se, da će biti osobitim zadovoljstvom predusreteno, jer zbilja ovijem povišenjem ide se u susret činovni- čkom staležu, a to je tek faktor s kojim će se po- slije izborne refyrme morati ozbiljuije računati. Nu povišeuje činovničke plaće, kad bi u istini bilo bez ikakvih wojeta, boz sumnje bi slavilo pobjedu u par- lamentu. Ali. ako se povišenje činovničke plaće prima, to se prima i povišenje poreza na pivo i žestoka pića tako glasi vladin predlog. Dakle s je- dne strane ide se doduše u susret činovničkom sta- ležu ali se ujedno naturuje veći porez na legja na- rodna. "To je onaj uvjet, koji dava dovoljna razlo- ga da So posumnja u uspjeh tog vladina prodloga. — Ostaje još jedna važna tačka koja ima da So ga baš zgodno može primijenit ona izreka Voltai- re-ova: ,peuples, qui ne savent jamais la raison de oce, q'on leur ordonne, qui murmurent de tout, qui se congolent de tout, se moquent de tout, qui oublien& tout“. - Treba imati na umu, da će iza ovo desetak godina, kad mine prvi vijek, — išče- znuti sasvijem i spomen, i sve predaje; a kamo li ne će duh, i doće doba, kad će se Dubrovnik moći isporediti sa Spartom, Memfisom i t. d., kojijem sva historijska slava u tom stoji, da dađu koju do- sadou zadaću na klupama školskijem djeci, koja se imaju rodit, kako veli Byron. Onaj aforizam Nikole Tommasea, koji kaže: ,popolo, che non conosce il suo passato, & fanciullo o imbecille, popolo, ehe lo sprezza, & un popolo perduto“, ne vrijedi dakle za nove stanovnike Dubrovnika. A. za one prave Du- brovčane, koji još presstaju, dosta je kad rečemo s Giusti: > son si pochi Che le cappe fornisće poco panno (Canzone e Dante). I već minula uljudnost dubrovačka sastojala so u nekom klasicizmu, biva: valjalo je da bude ponašanje vjersko i moralno u skladu s ubavosti forme, ili kako bi se reklo drukčije, u tatto so- ciale, biva: da ge u zboru i toru nema nikome prebaciti ništa, što bi mu moglo uvrijediti kojeka- kru uspomenu ili osobni harakter, a sasvim tim kadgod umetnut — gdje treba '— podbok ili epi- gram; ali uvjek tako, da ti dugo treba proučavat govor ili čin, da se staviš da je uprav: podbok ili epigram. Čudnovatijem pak riječim, koje se još ni- jesu sasvijem pometle, dijelili su se razredi u na- rodu — glede uljudnosti, i to: Libro Zeleno), Podrabak?), Šmiglins) i Vlah“), a riječi: otre- ') U ,Libro Verde“ bili su ispisani svi gragjanski zakoni pod republikom. 2) Dubrovčani su zvali svoje sluge isto kao i Rimljani: pueros, biva: djetićima, djevojkama, taj se je idiotizam oču- vao i do danas. Rab, u staroslavjanskom jeziku znači: sluga. Podrabak je bio sin sluge, ili kakve službenice koja se uda u građu, a ne vrati na selo — otkle je rodom. Podrabak je bio dakle isto što i latinski: libertus, sin roba oslobogjena iz ropstva. %) Šmiglin, Šmiglinica, — bio je naziv sinova i kćeri po- drabaka, to odgovara latinskoj riječi: libertinus. Ta čeljad nijesu nigda bila dorasla baš do ukusne pitomine gragjanske. I Horae se čudi, kako se je Mećenat udostojio da postavi nje- ga svojijem doglavnikom, kad se s njim ne može nikako mje- rit ni u ponašanju ni u morali, — on koji je sin jednog li- bertina (,Me libertino patre natum!“). *) Neki cijene da je Vlah“ riječ ilirska, celtiska, i da zna- či: težak, rob, (Mor — vlah == Morlaeeo == ern, rob, vlah), a neki opet da ishodi od ,vlast“ — što je priličnije, — jer bi lako moglo bit da je to ime zapalo vlasnike (Rimljane) sta- re prebivaoce zemalja, gdje se sad nahode: Srbi i Hrvati, koji — u navali ovijeh dvaju plemena, ne moguć izbjeći u primor- ske gradove i na otoke dalmatinske, zaostaše kao sužnji, da sen, paprica, čeljade u kom preču i t. d., kažu više harakter osobe, nego li stupanj uljudnosti i ljuskoće, u kom je koja osoba odgojena. Libro Ze- leno zvala se svaka osoba, koja u dlaku ispunja prema svakomu rečeno; Gonvenienze godiali, i osoba, koja se žicne, kad se drugi ne vlada prema njoj — na isti način. Podrabak je niži stupanj, bi- obragjuju za pridošlice svoju vlastitu zemlju. Doenije, kad obla- daše Turci nekijem krajevima, opet mnogi Srbi i Hrvati bijahu prometnuti u red Vlaha, da i oni robuju Tureima, jer nijesu mogli izmaknut za vremena preko Dunava, i u Dalmaciju — iza propasti na Kosovu. Da nijesu Vlasi isto što i Srbi, jasno gvjedoči zakonik cara Dušana izdan po Daničiću, iz kog navo- dimo neke primjere: 1. Srbin da se ženi u Vlasi, i da ju vodi, i da ti zakoni budu joj ($ 98). : 2. I seli, i ljudi, i Vlasi, i što dohodi od Vlahu, i od zem- skijeh ljudi Srbina, da se crkvi uzimaju ($ 98). ( 3. Vlasi, da sol ne vazmu, a što donese da je polovina er- kvi ($ 98). 4. Ljudi, koji erkovne ljude i Vlahe prognali su, da sve- žuju (S 99). Uz ovo je dobro napomenuti, da i u mnogijem mjestima Kranjske sve Italijance zovu: Vlasima (Latinima). Pai u Polj- skoj ima poslovica, da je Malijanac mudar, Nijemao trgovac, a Poljak ratoboran (,Sto Vlah, to Doktor; Niemee o što Polak, to Etmann“). ii U Dubrovniku zovu u opća Vlasima gve prebivaoce Hereegovine: spadali oni istočnoj, ili zapadnoj crkvi, tako DOT syneedohen (pars pro toto) zovu još svakoga bagno istočno Va osoba, koja uza sve galateo još ge nije sasvijem otresla seljanske ćudi: osoba, koja mrmoši za svaki- jem; koja podbosima i gatirama prem u živo vri: jevja. U jednu riječ: osoba, koja premda nije na 88 u nauci i gragjanskom ponašanju, ruga se, smije ti so u obraz, — osoba podruguša. Šmiglin, Šmigli- nica je u manjoj mjeri podrugljiva, na osoba: koja kraži u jaju dlaku, koja pretresa tugje posle, ko je što Teko, što učinio, gdje je bio it. d. osoba u ve- like zagledna na svašto, pa i na stvari nepristojna Svodie tališu. Bit vlah, činit na vlašku, značilo je: ne uab nikakvo uljudnosti, nemat pra obraza, IraZa | koja se još upotrebljava u ovome gradu. a črkve: bio Grk, Rus i 4. di ,Vlahom“. — Vlaška (Valucehit) očito. je naseobina Rimljana, jer tamo se i govori nekako la- tinski, Ima srpskijeh predjeli, u kojijem su se očuvali neki Običaji, kao i erte obrazne — što sve odava upliv krvnog 810“ stva s plemenom latinskijem. ,S toga ge ovi krajevi jugo-sla- Vjanski i pokazuju skloni zapadnoj kulturi“, veli jedan spisa telj italijanski, kao i sva plemena slavenska osim Rusa, koji jedini nemaju u krvi ni mrve latinske primjese. BA i io adoeknn; da nie sla go ke Ee S gd daa obično nadostave: ,0 Loomonie esser Latino!) Ri oo valja bit Laemanin!“ (Non bios? daa a + Sje, somanin“ potječe — po našem mišlje« jod: satium, a Datiniu je, — kako je već poznato, — 24 telj pokrajine Latium. š i