U Dubrovniku 24. > Cijena lista. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior, 4, 50 Za Srbiju i Crmu goru Na go- dinu fior. 5. u Za Sve ostale samije na i s. god franaka 15 u zlatu. amen Za Dubrovnik na godinu fior, 4. Napo godine i na' četvrt e godiira “ surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. Dećembra 1896. Pretplata i oglasi šalju se administraciji ,DUBROV* ? KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se no vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. "Broj 51.15% Izlazi svake Nedjelje. Godina YV. *“ Poziv na pretplatu. Pošto smo na izmaku godine, molimo svu gospodu pretplatnike da na vrijeme pošlju pretplatu 1897. godinu. Cijena je listu na godinu: sa Austro-Ugarsku fior. 4.50, ili U kruna — Za Srbiju i Crnu Goru fior. 5. — Za sve ostale ze- mlje 15 franaka. Dužnicima pak našijem pre- poručujemo i molimo ih da pod- mire svoje račune a u isto doba da pošlju i pretplatu za 189%. god. ako žele list i na dalje pri- mati, jer smo odlučili da više ne ZA dajemo list na vjeresiju. DUBROVNIK 23. dećembra. Naši će se. čitatelji začuditi pročitavši Broj 81. i 52., jer to do danas ne običava- smo. Naš je list uvijek tačno izlazio, pa če- šće i sa prilozima, što smo namjeravali ura- , diti i ovoga puta o božićnijem praznicima. Jedna italijanska poslovica kaže : Čovjek nau- mi a Bog odredi, što bi se na naše novinar- stvo moglo. primijeniti s ovom promjenom: Urednik. naumi a Državni Odvjetnik odredi. Posljednji broj našega lista bio je opet zaplijenjen zbog uvodnog članka: Bosansko- Hercegovački memorandum, što nam je stra- nom osujetilo namjeru da zbog božićnijeh praznika izdamo u četvrtak mjesto u nedje- lju list sa božićnijem prilogom, jer naša štam- parija nije u stanju da u tri dana priredi drugo izdanje zaplijenjenog broja, pa u če- tvrtak novi broj i božićni prilog; s toga smo bili prisiljeni da prazno mjesto zaplijenjenog uvodnog članka ispunimo ovijem člankom 4 i pismom iz Kotora o izborima te sa božić- nijem prilogom razašljemo našijem predhoj- niima kao Broj 51. 1 52. Molimo pretpia- tnike da ne zamjere, jer naša krivica nije. Fto u kratko vrijeme naš je list bio tri puta zaplijenjen, pa bi se odatle moglo sve- šta nagagjati. Da mi ne želimo zapljena, o tome ne treba ni govorili, jer naša sredstva ne dopuštaju taj luksus. Da se o nekijem pi- tanjima ne smije pisati, i to razumijemo, pa i ne pišemo. Ali da ne smijemo iznašati, što se radi protivu srpske narodnosti u Bosni i Hercegovini i Dalmaciji bez obzira odakle inicijativa polazi; da ne smijemo braniti u rečenijem zemljama ugroženu srpsku narod- nost, to je za priču! A da se ne smije u listu - izložiti ono što se je ovijeh dana u Beču odigralo pred očima cijeloga svijeta, čim se je i austro-ugarska i strana štampa bavila, to više nije ni za priču. Mi bi htjeli upitati naše cenzurne vlasti, što u opće čitaju; da li za njih na ovom svijetu opstoji još koja novina osim ,,Grvene Hrvatske“, ,Jedinstva“ i ,Smotre Dalmatin- ske“ — koji listovi, budi mimogred rečeno, likuju zbog najmodernijeg plebiscita u Kotoru. Da naše cenzurne vlasti još što čitaju, valj- da bi bile doznale, da ono što zaplijeniše u članku: Bosansko-Hercegovački memorandum bješe već štampano i nezaplijenjeno u Pragu i u Novome Sadu; da su bečki listovi: Newes Wiener Journal i Reichspost veoma oštro na- pali Kallay-a, o čemu mi po dosadašnjijem kviterijama cenzurnijeh vlasti ne bi smjeli ni snijevati. Naš je list zabranjen za Bosnu i Her- cegovinu, s kakvom materijalnom štetom po nag ne treba ni govoriti, te s toga pada i razlog tobožnjeg bunjenja, jer Bosanci i Her- cegovci ne mogu ,,Dubrovnik“ čitati. > Dakle zašto nas plijenite? Zar za neistinu i laž? Ne. Bosansko-hercegovačka deputacija nije doista sa istinom i laži došla u Beč. Ne mo- že se pomisliti da su predstavnici erkveno- školskijeh općina hotjeli. prevariti Nj. Veli- čanstvo. Predstavnici Grkveno-školskijeh ov- ćina holjeli su izaći sa sreem na dlanu pred Nj. Veličanstvom, pa kad je Kallay to spri- i ječić. sastaviše i potpisaše memorandum, te ga nredadoše u dvorsku kancelariju sa inja- ko“ vom da to s toga čine, što im na žalost ni- je dopušteno da zajednički izigju pred Nj. Veličanstvo. A naš se list plijeni, što je bez ikakvi- jeh komenata donio kratki sadržaj toga me- moranduma! To isto uradiše listovi u Pragu, Zagrebu i Novom Sadu a da nijesu bili za- plijenjeni. Gdje treba tražiti pravi povod zapljeni, neka se naši čitatelji sami doviju, jer no že- limo ponovne zapljene. > Pismo iz Kotora. I svršiše se općinski izbori u Kotora baš po volji onih, te vedre i oblače u Zadru. Na izborima prikazaše go ljudi. ..... a rekbi i befehl-om iz Za- dra. U IlIL.em tijelu za današnju općinsku upravu palo je 456 glasova, u ne, kako su trumbecale hr- vatske novine 700 800 glasova. Ovome se izboru u velike obeselišv hrvatske novine, te po istom izbo- ru poručuju nam, da je, Bože im ne upiši u grijeh, Boka hrvatska. Ono 456 ljudi oni misle, da je sva Boka, a ne bi mogli, da se u so pretvore, ni 0so- liti račka jedne same srpske općine u Boki: Hereeg- novske. A gdje su drvge srpske općine bokeške? Rečena 456 glasa i ne dogjoše, kao Hrvati, da gla- guju, već kao Katolici, a-i dobio svaki 1 forint, koje& ne bi. mogao dobiti, da je sav jedan dan po- lje obragjivao, a na ovu gladnu godinu i groš je dobro došao potrebnom seljaku. Vigjali smo megju ovim biračima većinom ljudi u ernogorskoj nošnji, a sa kapicom srpskom, pa čak na nekim kapicama bilo je i ime knjaza Nikole. Eto kakovi su im to Hrvati. Da se po pravu dalo od polja solijoškog, šta je u granici Kotora, Krtoljanima. oko čega se i danas pravda vodi, mogla bi današnju bezimena strauka imenik njihovih birača IILeg tijela u za- pečak baciti. U ILom tijelu opet bezimenjaci sa Autono- mašima uekim dobiš» uz sav svoj napor i preporu- ku kumova u sve 14 glasova. Kotor je hrvatski, jelte gospodo? U Lom tijelu, a kao što se veli, po nalogu vlade u Zadru, e samo da se u nekoliko opere on- dašnje ujeno pestupanje sa nezakonitom upravom | i . 3 a ž . | Srbinu načelniku, pošto ga valjda i sad drže za kotorske općine, palo je 54 glasa. Veli se, da je vlada htjela brojem birača, da zabašuri dosadanje njeno protiv pravilnika postupanje. Dok se ovi silni(!) glasovi nagrnuli: bilo je trke i rabote, kao da su Se na vojsku spremali, pa u svom strahu sve im se pričinjali Srbi i od njih | | ti, a drugo je u Boki Srbovati! put, što i oni sami dokazaše sa svojih ciglih 14 | ga? Svakako bi umjesan izbor bio, jer je najdo- “ gtojniji od Bezimenjaki u Kotoru te časti. Al bi prezali, ko vrag od krsta, a tu svoju bojazan i ja- vno, a brzojavno i u listove svoje turili, kao u ,Je- dinstvuć i t.d. Oni mislili, da su Srbi od i- ječi, kao oni! aLi " A koji su to birači bili log tijela bokeljski Hrvati? Skoro sve profesori i činovnici došljaci, sa 9 popova, a i nekoliko autonomaša. Iznijeli bi im i imena, al bi mnogo mjesta ovaj dopis zauzeo. Srpsko je Il.go tijelo uvijek bilo, pa bi i ovaj glasova, al ne htjedoše, kao što je izjava glasila, & i u drugim bi se tijelima borili, da ne bješe sile i rabote onih tamo u Zadru, Srbi gu se i za ere Marojčićeve borili i samo za njegov glas podlegli, al sad uvigjeli, da bi pritiska i sile još gore bilo, odrekoše se glasovanja na velju radost kumova i ortaka! Mi ovim ne izgubismo ništa, a ko misli, da nije Boka i Kotor srpski, nek izvoli priviriti u Boku, pa da se razočarava. Jedno je iluzije stvara- Do sad vatreni Autonomaš, a sad prodavalac knjiga gimnazijalnih, te pod baketom upravitelja Gimnazije, David Mandel glasovao je sa Bezime- njacima i postao vijećnik. Još neki Autonomaši gla- saše ga Hrvatima, koji prije bijahu njihovi pro- tivnici. ć Elem! Gospodo Hrvati. vi nam vazda predba- cujete, e družimo sa Autonomašima u Kotoru i Du- brovniku, a sa kime vi dosle, kao i sad družiste, već po vašem nazivu ,najljućem neprijatelju Slave- ni“ — Autonomašima? Zar vam i dosle ne bješe donačelnik Meneghello, a pridsjednik do njega Roo- co Vucovich? Ako laže koza, ne laže rog, jer oni ge ovako na svakom spisu potpisuju! Mislimo, da od sad nam ne ćete predbacivati ono, čime se vi kitiste a čime i danas se kitite! U vas su i nožice i svita, što vam je vlada poklonila, pa krojte po volji, a mi ćemo, kako nam Bog da! Sigurni smo, da nas ne će odroditi šačica došljak4. Pa živila hrvatska Boke! al valjda koja u Hrvatskoj, jer je ova bila, bitiše, a i bitisaće Sr- binova, pa se na nas naperile sve bajonete, a na- tegnute sve strijele — Boka se ne odrogjava! Kola glas po Kotoru, da će načelnikom biti Dr. Verona, općiuski liječnik. Čini nam se, da po općinskom pravilniku ne bi mogao bitisati u isto doba, kao liječnik Općine i nje načelnik. Al šta mi pominjemo pravilnik, kad oni mogu sve i bez nje- mogli njegovi sudrugovi iz mladosti, ne znajući, da je ovako u Kotoru danas, čestitati mu tu čast, kao ovakovog, kakov je i megju njima bitisao, pa bi nam žao bilo e će se prevariti. : e Biš. - Podlistak. DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIC LXII. SADAŠNJA VREMENA. . Još ćemo ovdje navesti tačno njeke riječi Marmontove (knj. 8., 1805-1806), koje se odnose na predmet sadašnje naše radnje: ,lza kako posvo- ji Napoleon Mletke, bi poslan u mletačku Dalma- , čiju gjeneral Lauriston, koji je 1 zauze krećući se dosta sporo. Po sklopljenom primirju u Campo Kor. mio, Napoleon preda Austriji Mletke, a Dalmaciju »amo da čuva do njekog vremena. Kad je gjeneral austrijski obazuao da ide Lauriston, preda Kotor i Novi Rusima, izvinjujući se da je prošlo 15. Fve- bruara, te da tako po ugovoru nije dužan da čuva Kotor za Francuza. Kad Napoleon dozna, da su Rusi u Kotoru, naredi Lauristonu, da zipremi du- brovačhu republiku, pa otolen da uhodi, što se ra: di u Kotoru. Ova dubrovačka krajina, koja je uži- vala čestitost, u kojoj je prebivao narod blage ćudi, obrtan u djelima, a oštrouman, koliko se više mo- že u svakom preduzeću, uvidi iznenada, da mu je to sve iščeznulo . ... Zaista se njeki zao udes umi- ješa u sreću i napredak toga naroda!“!) Uprav i poslije bitaka i puda Napoleonova, koji je bio prvi provodič propasti republike, još se je ufalo u bečki sastanak, da ipak neće bit kona- čno riješena sudbina Dubrovnika. Vlastela poslaše Luku Bonu u Beč?) i pošto saveznici (Austrija, Ru- ') I Russi prima della venuta dei Francesi domandavano al senato Poecupazione di Ragusa. Pare eha abbiano promosso, e poi vegato aecetando i Francesi. Da cio 1 ineendio dei sobbor- ghi ed il saceo. Da cid si spiega, come un comandante Russo abbia ordinato metter fuoco al pil gran palazzo di Boninovo, (orse per eominciaro il saeco da quella casa pil maestosa. Vi erano 2400. Russi, e 500 Moutenegrini mossi st a dova- stare. dalPesempio dei Russi, chi prima dei" Montenegrini devastarono Ombia e Gravosa. Intieri carishi di supellettili ed arnesi depredati sui legni russi s'imbarcarono per Cattaro“ (iz jednoga rukopisa). I na moru opusti brodarstvo, jer toliki brodi dubrovački, koji su imali stijeg franeuski, “bijahu oteti | od Engleza. Mi se spominjemo njekoliko kapetana, koji «u os- tali na sred puta i prosili milostinju da ne skaplju (cd gladi. *) Marmont piše: , Napoleone avea spiegato la cessione di Venezia a Vincenzo Dandalo: gli disse, che dar liberta a Ve- nezia, essendo in effervescenza i liberali coi codini, era com- prometter Venezia, e che pereio. temporaneamente la cedeva all Austria. Allor tutta la citth si sollevo, si trasse via tutto il tesoro pubblieo she si avea, e- fu mandato Dandalo con due deputati a Parigi per corrompere il Direttorio prima della rat- tila della cossione. Allora Napoleone era a Milano, e mando il generale Duroc per arrestarli per via, e furono fermati in sija i Prusija) rasturiše proglas po Evropi, da svak tjera Francuza iz svoje zemlje, i da će bit svako- mu svoje povraćeno*); tad i Dubrovčani okušaše Svoju junačku sreću. Frano Bona pogje, da odme- tne Konavljane protiva vladi francuskoj; Ivo Nata- li u zapadna mjesta: Gruž, Rijeku, i ostala. Kad Napoleon izgubi u Rusiji, i bi uhvaćen ; sastanak bečki odluči, pošto Austrija prima Dalma- Giju, nekad mletačku, da Dubrovnik ne može stat u srijedi kao mjesto neodvisno, i tako bi osvojen Piemonte. Napoleone furioso li aceolse. Allora Dandolo gli feee una parlata cosi sublime sulla liberta nazionale, che Napoleone si eommosse, e pianse, e dopo molti anni serisse nelle sue memorie di S. Klena: ,Mio Dio! in Italia e'č 18 millioni, e di veri Italiani io non ho trovato, che due: Dandalo e Melzi!“ Luko Bona, koji pogje na sastanak bečki, ali ne samo što ne bi primljen, no dapače još i proćeran, sastavi memorandum i posla ga vladama evropejskijem, za koji se drži da je remek djelo pravničke znanosti i patetičkoga govora. Nuko Bona je dakle Vio pravi Dandalo dubrovački! *) Ovo je eno, što po poslovici narodnoj znači ,kraljevska riječ“, kad se kaže, da se dvoumi, hoće li se štogod izvršit ili ne. Carica Marija Terezija nikako nije htjela pristati na raz- diobu Poljske, proričući, kad bi se to desilo, da bi na njoj za- počela nova epoka u ljuekoj povjesti, od kad bi počelo propa- dat i tamaniti se svako jus gentium, i da bi tad zavladao u politici jedan drugi razlog, kojijem bi se služili i narodi protiva kraljevima i kraljevi protiv naroda, — koji se zove »la ragione del fatto eompito“. vinograd Nabota“). Milutinović, gjeneral hrvacki, uljeze sa svojijem Hrvatima, i da posvojenje bude zakonito, odredi se, da svi gragjani imaju posvje- doćit potpisima svoje privoljenje Austriji. Vlastela ' ne htjedoše na to pristati s izgovorom, da čekaju odluke bečkoga sastanka. Milutinović ih svijeh uap- gi, metnuvši na vrata svake vlasteoske kuće po je- duu stražu gvojijeh Hrvata. i Ovdje je u kratko izloženo sve što se ima reći o padu ove republike. Mnogi književnici tad još bijahu živi, megju njima kanonici: Rađelja i Zamanja, koga jedinoga posjeti car Franjo. 1. Me- gju onijem, koji se skloniše u sela, daleko od gra- da, du u njima životare, valja spomenuti nadasve: Gjona Resti, pa Betondiće, Stalli, i Higju"). *) U sv. Pismu (knj. 3; gl 21) piše se, du je. Akab, kralj izraelski, molio njekoga Nabota, damu proda svoj vinograd, koji je bio u baštinama kraljevskijem, jer kad kralj s prozora gleda svoje zemlje, (la mu smota vidjet tugju zemlju u sredini. Nabot ne htjede na to pristati. Tad kraljica Jezabela potvori Nabota kao protivnika kraljeva, i on bi kamenovan od. istijeh svojijeh sugragjana. Tako posvoji kralj vinograd Nabota. 5) Tad su se mnogi književnici preselili 7 Dubrovnika. Ro- saver, Domenikanae, pogje put Italije i umrije u Bolonji; Ro- sani se vrati u Rim, a s njim i Lampredi. Doderlain se nagje u Palermu, gdje mu je gada i kip podignut, — pa još i mno- gi drugi. Austrija pozove u Zadar Urbana i Frana Appendini, jer Dubrovnik nije više bio glavni grad. Ed