;

8 &

God. I.

: List za politiku, privredu

i kniiževnost. — -

Izlazi svake Srijede i Subote.

Pretplata: za Dubrovnik i cijelu državu:

Za jedan mjesec K. 5.—

Do kraja ove godine K. 27.—
Pojedini broj GO para. ==

Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku a, ako se vi-
še puta uvrste, po pogodbi, Priposlana, osmrtnice,
zahvalnice, objave, i t.d. 3 K po retku; u tekstu K 6.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

E

Vlasnik i izdavač ::ODBOR ,,NARODA«.
Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIĆ.

Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije. |

Nikola Dinasta.

Najmračniji tip, koji bilježi istorija
sviju vjekova i sviju naroda, neosporno je
gospodin Nikola Petrović, bivši knjaz i
gospodar Crne Gore, Brda i Primorja. Ne
smijte se! tako se je on, ,po milosti Bo-
žijoj“, uvijek titulisao, i danas tituliše. Pro-
mislite : knjaz i gospodar Crne Gore, Brda
i Primorja, — tri nepregledna ,carstva,
koja su brojila, ni manje, ni više, od 186.000
žitelja, sve do 1912 godine. *)

Nikolin portret, iz javnog i privatnog
života, mnogo je strašniji, gnusniji i odvra-
tniji, od Neronova, Kaligulina, i Ivana

Grožnog. Njegove javne i tajne radnje, kao

vladaoca, državnika, stihotvorca, i oca je-
dne perverzne porodice, plaču za perom
jednoga Viktora lga, Dostojevskog, ili Tol-
stoja. Markantnije osobe za jedan krimi-
nalni roman nije nikada imao ni jedan
narod.

I pored toga, izvjesni spoljni i unu-
tranji razlozi .zemlje, strogo su nalagali
jednome dijelu dalekovidnijih Crnogoraca,
da prolaze, bez huke i kafanske buke,
preko raznih nedjela svoga suverena. Šta
više, oni su svoga osionog gospodara, svo-
jom pasivnošću, sve više bodrili, da se sve
dublje kotrlja u bezdanu provaliju, gdje
noslietku. Za tokxrnunii

ge. na | skatrljan

i b I ZALETA “443 VR aa ga

hovo,

i pametno i oportuno dodje nesvi-
jesna gomila i danas se za njima baca
kamenicama. '

Kada smo se, tečajem balkanske voj-
ne, i geograf#ki spojili s kraljevinom  Sr-
bijom, i stupili, bez Nikoline sankcije, u
najtješnje relacije s njenim prestavnicima;
dojakošnji razlog ćutanja i pasivnog po-
smatranja potpuno je otpao. Plan za uje-
dinjenje Srbije i Crne _ Gore još tada je
bio gotov. Njega su projektirali, ,reakci-
onari“*, a kumovala su Braća sa Sjevera.

Gospodin Nikola Petrović, naročito po-
slije srpsko-bugarskog rata, svakim danom

pipao je politički puls svima crnogorskim |

državnicima. I fakat, bez obzira, što je na-
kalamljena i napabirčena skupštinska ve-
ćina, pod fuzionaškom, serdarsko-kluba-
škom, jabučanskom vladom, u martu 1914
godine, odbila ostvarenje unije izmegju
Srbije i Crne Gore; — on, gospodin Ni-
kola, u istini ni tada nije imao ni jednoga
uračunljivog državnika, sem Jabučana, —
koji je odobravao njegovu bratoubilačku
politiku. Pa ipak : on je, uz saradnju svo-
jih ćerki i sinova, sve naše nazovi-umnike,
političare i državnike, i dalje vukao za nos,
kao Ciganin svoga megjeda. Tome, u gla-
vnome, treba tražiti uzroka u plemenskim
pretenzijama (svako pleme trebalo je biti
zastupljeno sa po jednim ministrom), me-

gjusobnim trzavicama, i do zla Boga ra-

zvijenoj požudi i bolesnoj ambiciji za vlašću
i gospostvom. Tu našu, specifično crno-
gorsku bolijest, niko tako nije znao isko-

ristiti, kao naš zloglasni gospodar. Ta rak-

rana na tijelu naše inteligencije, i danas
se krvavo sveti prezrenom i ogoljelom cr-
nogorskom! seljaku.

*) Za istinitost ovog broja jamči sam pisac članka,
koji je, u to / vrijeme, bio šef državne statistike u
Crnoj. Gori.“

pa

Nikala staji ram ž
AHola.:nnasta 36 obnoć stvamoc “gu

o svojih perjanika i tjelohranitelja: — gene-

rale; od sveštenika sa tri razreda osnovne
škole — ministre rata; od konjušara —
članove državnoga savjeta; od sudopera
— serdare; od seoskih učitelja — Pilate
i .advokate ; od carigradskih amala — mi-
tropolite ; od baštovana — vojvode, i od
narodnih guslara i običnih govedara —

članove kasacije. I je li čuda, gospodo ju-

goslavenska, ako se, još i danas, nagje po

neki iz te kategorije, koji je svjestan, da .

i ponovo mora uzeti ralo i prut u šake,
da uzdahne negdje u mraku, na svom pe-
peljaku : ,ah, naš dobri gospodar!“ — Nije!
— Jer su ti ljudi za svagda potonuli sa
horizonta, i stari, nemoćni i prezreni, spu-
stili se na stare grane života ; a kod
takvih individua, više je nego jasno, da
lični egoizam potiskuje svaki nacionalni
ponos, i briše i pojam o žrtvovanju lične
sreće i udobnosti za dobro većine, i za
bolju budućnost svoga podmlatka i svoga
naroda,

ua neznatni: izu-
“smo CE HOgUEL See : : a g a
i inteligen-

tri: 2 čak i malo uglag jem arke iki
uobra — osvetoljubivi, tjesnogrudi, sujeu..
Mani: pa, ako hoćete, i — samoživi.
ius ek&nomski i socijalni položaj obdario
nas je takvim ,odlikama“. | nije čuda, što
je naš zajednički krvnik, — Nikola, uvijek
znao i umio, te naše nezavidne osobine
razgolicati i eksploatisati za svoje lično
samoodržanje.
Gospodin Nikola Dinasta, onakav, ka-
kav je bio; onakav, kakav je danas,

zetkor

i .0-

nakav, kakav će umrijeti, ne bi mogao biti,

ni sedmicu dana, poglavica u kakvoj pu-
stari, u zemlji Čerkeziji ; — dok je nama
Crnogorcima, ne vladao, nego gazdovao,
evo punih šezdeset godina.

Narod ga je znad, i on mu je sve uz
škrgut zuba, praštao, očekujući srećan mo-
menat, kada će ga, bez potresa i megju-
sobnog krvoprolića, baciti s krvavog pre-
stola. Možda je taj metod bio i srećan i
pametan. U ostalom, sve to pripada istoriji.

Megjutim, oni Crnogorci,
kolu Dinastu ma kojim putem pomagali,
od njega plate primali, učvršćivali ga na
izgubljenom prestolu, i pokušavali ga re-
habilitirati i poslije 1. januara 1916. god;
moraju, s njim zajedno, ispaštati svoje
grjehove i zločine. Njima nema mjesta u
zemlji Jugoslaviji. Mi ćemo se s njima bo-
riti do istrage, jer su oni bili rame uz ra-
me jednome krvniku i izdajniku, u danima,
kada je ovaj imao mogućnosti, da lažno
paradira pred svijetom, da je uz njega sva
Crna Gora; u danima, kada su svi ostali

u danima, kada je, protiv njega i njegovih
bugarsko-njemačkih deklaracija, ustala bila
sva naša nacija. Ničije sinekure i protek-
cije, sitni partijski računi, i lične simpatije
raznih šićardžija, njih neće sačuvati ispred
bure narodnoga gnjeva. Zato, neka naši
vlastodržci malo ozbiljnije promozgaju: ko-
ga danas primaju iz kapitulacione Nikoline
garde, da se baškari i gospodari nad onim

elementima, koji su se protiv Nikole iz-

dajnika borili, dok su se ovi na njegovom
koritu žirili.

Tri su glavna perioda E e eeisi
»olitičkome životu Crne Gore: predustavni,
«stavni i kapitulacioni. Prva su dva perio-
ca pretresana, decenijama, na dugo i širo-
ko, i preko njih bi se moglo prevući sun-
gjerom. U njima su bili, u službi Crnoj
Gori i Nikoli, prvi sinovi našega naroda.
Nema ni jednoga istaknutijega Crnogorca,
koji nije bio i lažno nagrađivan, i demon-
ski kaštigovan, od strane Nikole Dinaste.
Gvaj treći, kapitulacioni period, koji je bio

alfa i omega svima crnogorskim štreberi-

1
i

koji su Ni-.

Crnogorci bili austro-madžarski robovi, i

|

na i palikućama; mi ćemo doživotno pre-
tresati, i sve Nikoline saradnike, s njim
zajedno, prikovati za stub srama i izdaje,
jer je samo kaputulacioni period bez dvoj-
be dokazao, da je Nikola Petrović-Vuk
Eranković, zajedno sa svima potrpezniko-
vićima, koji su se pod njegovo krvavo kri-
lo svili, i pod njegovom separatističkom
zastavom borili od 1. januara 1916 godine
—-> do sada.

I danas, kada se Nikola Dinasta uz
pomoć povampirenog Džeka Trbosjeka, —
Jovana Plamenca, i još migolji, koprca i
nabreca; mi bi željeli, da pozvani faktori
povedu malo ozbiljnijega računa : kako o
Nikolinim agentima, koji još i sada unose
—amoig 1 zabunu među naš narod u Crnoj

ljodaG
“mAgprina 1 Nalmaniit * todz x A 1% nje

BAT H moe aii aje i aoizae >
i ere cu Viza u IO NEEE lija LOTU ODO

nuli dojučerašnjim ministrima i adjutan-
tima, koji danas traže, da ih zemlja Jugo-

\.«slavija hrani i oda zla brani, i da ih pri-

ma za guvernere i generale. Zatvorite i
zamandalite, gospodo jugoslavenska, i svoja
vrata, i državne, odnosno narodne blagaj-
ne, pred Nikolinim pacovima. Ne zabora-
vite, da nema ni jednoga njegova ,veliko-
dostojnika“, koji nije, za ovo vrijeme po-
litičke hajdučije, agovanja i begovanja, o-
bezbjedio suvim zlatom i svoga praprau-
nuka. Štedite narodni novac za našu siro-
tinju, za naše invalide!

Nikolu Dinastu je zbacio sa leda svo-
Jih, i svega jugoslavenskog plemena, naš
seljak, a ne njegovi bivši ministri, serdari
i generali, koji i danas, za njim, u potaji
suze liju, i u grudi se biju!

Dubrovnik, 12. julija 1919.

Mićun M. Pavićević.

Metimo i mi u našoj kući.

U Sarajevu, Mostaru, Splitu, i drugov-
de, davno su počeli da metu đubre Au-
strijanštine. Ako je igdje bilo potrebe či-
stiti od ovog đubreta, zaista je potreba u
Dubrovniku, jer razmjerno nigdje Austrija
nije posijala toliko otrova i smrada, koli-
ko u našem gradu. To se najbolje poka-
zalo na početku i za vrijeme ovoga rata;
ovdje ih je bilo na stotine, plaćenih i ne-
plaćenih špijona i konfidenata zloglasnoga
Renkina i njegovih organa. A bilo ih jei
prijatelja austrijskog režima, koji su se
tajno, a u više prigoda i javno radovali
uspjehu austrijskog oružja; bilo ih je, koji
su htjeli ina dva stočića da sjede. Bilo ih
je po svim uredima, a nadasve na pošti i
divoni. Bilo ih je masa i u građanstvu.

Svi ovi simpatični tipovi i danas se mirno.
šetaju po gradu. Neki su od njih uspjeli,

da se uvuku i u bolja društva, prikazu-
jući se velikim prijateljima Srpstva i Ju-
goslavenstva; neki se od njih čak mu-
čenicima grade, i ako su za vrijeme rata
pravili karijere gu zvanju, i punili svoje
kuće svakovrsnom bogatom hranom, dok
su pošteni građani od glada stradali.

Kad nam sinu sunce slobode, svi še
oni posakrivaše u svoje rupe, i nije ih za
neko vrijeme bilo vidjeti na bijelu danu.
Bojali su se pravednog narodnog gnjeva i
osvete. No pošto vidješe, da im se s po-
zvane strane ništa ne čini, šta više da ih

se uspoređuje sa poštenim građanima, po- <

češe po malo da izlaze iz svojih rupa, i
da dižu glave u visoko. Mnogi od ovih o-
stadoše na svojim mjestima, a mnogi, koji
su se bili povukli, pozvani su da zau-
zmu svoja mjesta; a mnogi se pak tako.
okuražiše, da su predali molbe, da budu
primljeni u vojnu službu. Do malo, pa će-
mo čuti kako se ozbiljno radi na njiho-
vom unapređenju, pa čak, i da dobiju de-
koracije! A zašto ne?!

Ima nekolika famozna činovnika na
pošti, koji su zbog svoga ,poštenog“ i
»patriotskog“ rada za vrijeme rata, mo-
ali biti s mjesta otpušteni iz službe, me-
dutim oni komotno sjede na svojim stoli-
cama, trijaju ruke, i razmišljaju, na koji

bi način mogli postići masniji položaj: ili

maosnetrnjđae : _—
Za vrijeme rata svi su oni svakom pri-
godom svoje domove kitili crnožutim i a
leatskim zastavama, a danas nigdje ne vi-
diš na njihovim prozorima ni komadić krpe.
Kad im se to s koje strane primjeti, oni
odgovaraju, da nemaju s čim da kupe; a
neki se usude čak i to kazati: ,Mi nijesmo
Jugoslaveni, mi smo Talijani“. I ovo biva
poslije njihove zakletve novoj državi i nje-
nome Kralju Petru I.!

Dokle će se ovo trpjeti ?

Red bi bilo, da pozvani počmu jednom,
da se i kod nas čisti.

Mi ne tražimo ničiju propast, ali se
barem može to učiniti, da se kompromi-
tovani u ovome ratu premjeste u drugo
mjesto, a zamijene, nekompromitovanim
s ljudima. To zahtijeva ugled same  slu-
žbe; to zahtijeva javni moral.

Dixi,

Iz naše države.

Engleski kraij kralju Petru. Engleski
kralj Đuro uputio je ovaj telegram kralju
Petru prilikom potpisivanja mira: »U ovom
trenutku opće radosti upućujem Vama, a
preko Vas narodima Vašega kra-
ljevstva moja iskrena i topla čostitanja kao
i tople simpatije britskog naroda prema
srpsko-hrvatsko-slovenskom
narodu, koji je tako divnom hrabrošću
izdržao dugi period iskušenja i stradanja,
kome je sada kraj. Zajedničke patnje, koje

smo podnijeli za vrijeme rata, daju maha |

nadama, “da ćemo moći svagda raditi još

čvršće vezani za stvar mira i međunaro-

dne kooperacije“. Đuro. :
Uregjenje činovničkih doplataka. Po

zaključku ministarskoga savjeta uređeni

su svi t. zv. doplatci na plaće. Dosađašnji

o doplatci bilo s kojeg naslova ukidaju se, a.

POMORSKA BANKA
u GRUŽU :.

Prima

novac na ukamaćenje. — Daje sve vrsti zajmova.
— Kupuje i prodaje valute i čekove. — Sve poslove oba-
ija uz najpovoljnije uvjete. — Osobito zanimanje za uvo-
znu i izvoznu trgovinu. koa

= o.

.

|
|
|

o