tvrditi, njaka, pa i ne bili naši ; prijeku potrebu! Ako kretinizam u nama Ž / z sk Dubrovnik, srijeda 23. i aos PE + Ša * NA Poe Ye x e SE Vede u ze s š 2) x God + Izlazi svake Srijede i i Subote. 1 _. List za politiku, privredu i književnost. Pretplata: za Dubrovnik i cijelu držapi: i Za jedan mjesec K. 5.— DO kraja ove godine K. 27.— Pojedini broj GO para. == Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku a, ako se vi- še puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice, zahvalnice, objave, i t.d. 3 K po retku; u tekstu K 6. Plativo i utuživo u Dubrovniku. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavač: ODBOR ,,NARODA“. Odgovorni urednik: GICRGJE VULETIĆ. Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije. Što nam je od velike potrebe? Kod nas se u opće mnogo piše, jer nam je običaj da svaku stvar pretresamo en gros. Našim maštama ne dolikuju ma- lenkosti, 'i ako su one višeput baza ozbilj- nijeh radova. Mi, istinabog, trebamo velikih poduzeća, jer se s nama jako škrtarilo u prošlosti, ali prije toga nama je glavno, da uredimo i ono malo što danas imademo. S toga dakle možemo da spomenemo sad dvije-tri riječi, jer se naše zanimanje u tom pogledu proteže već na decenije. »Daj mi čovjeka duševna i pravedna, pa ćemo lako!“ — veli jedna naša reče- nica. I tako je! — u tome stoji sva snaga dobre uprave, i to je podloga svakog dru- štvenog pothvata. A mi danas baš u tome najviše hramljemo, što se je, u koliko se toga tiče, megju nas uštrcao otrov najpo- gibeljnije vrste. Stari austrijski sistem, sa svojom devizom devide et impera, znajući da posije zlo sjeme, pa da se tim poslije okoristi u svoje svrhe; najveće se brinuo, da pokvari naš moral. I toliko smo na to- me putu. skliznuli, da mislimo, e je danas smiješno o moralu u opće i govoriti. I što je još teže, onom hudom sjemenu sad je mnogo pogodnije, jer u ovoj velikoj slo- bodi slobodnije i klija. S toga, današnjim našim neopravdanim trzavicama, koje bi. nam mogle prinijeti dosta jada i nesreće, treba da tražimo osobitog lijeka i načina. Mislimo, da bacili zaraze nijesu još tako rasplogjeni, da se ne da izliječiti naš na- rodni organizam. Ako'ćemo, dakle, da po- stepeno ozdravimo bolesnika, počnimo e- nergično potrebitim lijekom! Ko nije osvje- dočen, i kod zdrave pameti neće da pri- zna, da je bio najgori i najškodljiviji strani elemenat nabačen u naše krajeve? Ko neće priznati, da su ti pioneri bili strani otpat- ci?! Silesija kuferaša bez roda i doma, izmoždena, istrošena i pokvarena, rasula se po našim krajevima, i našla utočišta u zemlji potlačenoj i teroriziranoj, te se li- jepo udomila i počela posvuda begovati. Unijela je mikrobe nemoralnosti do u si- tnice i tančine i uvukla neke principe, koji se nimalo ne slažu s našim poštenim na- rodnim uzgojem. Neka se ne misli, da mi istupamo ov- dje kao kakve apsolutiste, i da se smatra- mo u broju kakve vlasti. Mi smo u duši prožeti demokracijom, i demokrati smo od glave do pete, pa smo ovdje, da, po mo- gućnosti, tu bolest liječimo, jer želimo sa- mi sebi pomoći, pa kako možemo odrješito da su nas takovi elementi prije varali, tako se danas pravom bojimo, da nas, u slobodnoj našoj atmosferi ne bi potpuno izigrali. Ako razum predobije, mi ćemo stvoriti čvrstu odluku, i toga se jada oprostiti. Treba nam iščupati i uništiti iz korijena takovo otrovno sjeme. Ljudi, koji uvukoše u nas anacionalizam i korupciju, moraju se apsolutno istrijebiti, jer su oni velika naša pogibelj. Mi ovo ne govorimo iz mržnje, jer smo prijatelji svakih pošte- ali uvigjamo tu ne vlada, zar ne vidimo, da su danas ti postali još drzovitiji, i da misle, da im je sada sve slobodno, pa uckaju i izrabljuju našu čeljad, gore nego su je prije iskori- šćavali. Prešli su sve granice, i u brk nam se počeše podrugivati, jer vide, sve slobodno. Ne budimo naivni kao djeca, da bi i pomislili, e će se oni_promijeniti. Trovali su nas, kad smo bili u njihovim rukama, a danas su uprli i još više, njima je bio i ostao uvijek isti cilj, da nas upro- paste. Viša gospoda to ne vide: ali vidimo mi, koji š njima živemo, i srce nas boli, što osjećamo i danas njihovu ruku, koja nas je do očajanja tlačila, koja nam je tam- onice i vješala pripravljala. Zar:da budemo tako apatični sami prama sebi, da pustimo sve naše kojojmudrago sudbini ?! Parola je ,Bez njih se ne može!“ — Eto ko- losalne pogrješke! Sve se može! Bolje je pedalj zemlje obragjene, tomimo, a troskot, tu zlu travu, iz korena izgulimo ! I kad uništimo to zlo, kad ne bude više elemenata otrovne sekte, koja traži u svemu da nas dizorganizira; onda se okrenimo našem poštenom težaku, te sada, kada slobodno možemo, silazimo če- sto u njegovo kolo ; razjasnimo mu novi život; kažimo mu, ko je bio uzrok naših jada, i mi ćemo naći u njemu pravedna i duševna čovjeka, pa će naš posao iz osno- va napredovati, i tada ćemo biti toliko jaki, da ćemo moći oživotvoriti sve naše ideale da im je | dno srca zabolelo slovenske rodoljube; >| a kako da ne! srušena Rusija, srušena Sr- bija; Bugarska u neprijateljskom taboru ; austrijski i nemački Sloveni grcaju u ropstvu kao nikada pre, tako da je Slovenstvo, ne samo bilo slomleno, nego šta više tako po- niženo i osramoćeno, a većinom, kako iz- gleda, krivnjom ostalih saveznika, tako da su pravi Sloveni morali sve više i više oča- javati. Odmah u početku revolucije stao se je opažati sve veći upliv socijalista, koji je svakim danom sve više potiskivao nacijo- nalne elemente. Tu se spominju socijaliste Ceidze, Ceretelj i mnogi drugi, koji niti nisu nego . kilometar, | okrševite i zapuštene. Pedalj po pedalj opi- i velike zamišljene opake u našoj sre- tnoj, mladoj državi. Uzgojimo tako moral našeg naroda, pa se ne bojmo ničega! — ali, bez uništenja troskota, nigda vinograd dobari! — ko. ž a ss. Posle revolucije u Rusiji... io Svrgnućem našeg zaštitnika i prijate- lja cara Nikolaja došli su na vladu Rusije predstavnici velikih stranaka u dumi, me- gju koje treba ubrojiti socijalistu Kerjen- skoga, nepraktičnog ideologa i regbi silno ambicijoznog čovjeka. Odmah nakon pre- vrata nastala su u Rusiji t. z. radnička i vojnička veća, u kojima su glavnu reč vo- dili t. z. boljševiki, skupina svih mogućih anacijonalnih elemenata i nekih izdajničkih - Rusa, koji su predvodili zavedene ruske mase. Na svaki vladin potez, radnička su veća odgovarala protuakcijom, tako da je rad provizorne ruske vlade postajao sva- kim danom nemogućnijim, n. p. provizor- na je ruska vlada bila ostavila na čelu vojske silnog vojskovogju, velikog kneza Nikolaja, kao i skoro sve generale, ali se je odmah radničko veće usprotivilo, tako da je sedi slavjanofil, carev stric, morao biti svrgnut a s njim i mnogi drugi gene- rali! Tada bude generalissimusom nekada: careve vojske, zamislite ko! — advokat socijalista, i prama tomu, po svoj prilici, antimilitarista Kerjenskij. To je imenovanje bilo početkom sloma jedine vojske, koja se je osobnim prezirom smrti mogla meriti sa vojskom cara Viljema. Disciplina je u ru- skoj vojsci pala na ništicu, počele su de- zertacije en masse; vojska u opće više nije bila ni za obranu, a kamo li za navalu. U to dogje državni udar Lenjina i družine, koji rasturi ruševine ruske države, što je u Rusi. Ruska je provizorna vlada, nakon kratkotrajne nacijonalističke politike, malo po malo skretala internacijonalnom socija- lizmu, n. p. priznala je narodno samoodre- ojenje, il: drugim rečima komadanje Rusije, jer su mnogi narođi prostrane Rusije 0o- KA . . “1: - i snovali svoje vlade, te se otcepili od _Pe-| trograda ; nadalje je provizorna vlada pro- glasila, da mir mora biti sklopljen po na- čeiu ,bez aneksija i ratnih otšteta“, našto je ruski narod morao pomisliti, da je ludo boriti se bez ikakva cilja; nadalje je pro- glasila provizorna vlada, da se bori proti militarizmu, ne pak proti nemačkom mili- tarizmu, kako je naglašivala carska Ru- sija; — dosledno tomu, da je ovo, po svoj Rrilici, zadnji rat, te da će po tom slediti razoružanje i društvo naroda. (Sledi). Uredjenje stonjskih solila. .U nekim domaćim novinama čitalo se, da naša domovina oskudijeva morskom soli, pa preporuča, da se grade nova so- lila. Mi begenišemo taj predlog, jer nam je na srcu, da se umnoži svaka grana na- šeg, gospodarstva. Naša država može imati i od tog vrela lijepa prihoda. Prije nego se počmu graditi nova solila, naše je mnenje, da bi bilo bolje, da se urede već posto- jeća solila, koja su odavna na glasu ka- kvoćom i kolikoćom soli, kao na primjer solila u Stonu. Ona imaju lijepu historiju još iz doba narodnih vladara, a još veću za vrijeme republike dubrovačke, kojoj su solila stonjska bila od velike koristi. Du- brovačka republika prodavala je stonjsku so većinom po zemljama naše lijepe do- movine; ona je mnogo trošila okolo solila, a osobito okolo uredjenja novih, koja i danas opstoje. U blizini solila imala je svoja skladišta (magaze) za spremanje soli, a u Malome Stonu veliko spremište, odakle se je so prodavala za Rat, Neretvu i Makar- sko primorje, te Zahumske zemlje. Repu- blika imala je naročito zato svoje činov- nike i upravitelja solila, koji su se samo brinuli o pravljenju soli i prodaji iste. O stonjskim solilam dala bi se napi- sati zanimiva povijest, jer su s njima skop- čana: gradnja južnih bedema grada Stona, prihodi stonjskih biskupa, pa velika pravda . izmedju republike i korčulansko-stonjskog biskupa Marka za iste prihode. Zakoni o pravljenju soli i prodaji iste; dužnosti po- danika pri radnji na solilam; dijeljenje soli nekim korporacijam i čilovnicima; te imena narodnih guvna, gdje se kristalizira so ; imena alata i mnogih lijepih narodnih iz- i hoće da viče onima preko mora: .»gravi sommosse anti-jugoslave“, je šutio. Istraga će mu, uvjeren sam, po- zanimljivo. Stonjska su solila veoma prostrana, te-| imaju mnogo palada i službenica za ugri- javanje mora i zgušćivanje salamure, pa: obi se moglo, . kad bi se ova. racionalno u-- redila, umnožiti još i guvna za kristalizi- ratije soli. A gdje su prostrane Lužine, . (vlasnost braće Bandur), kamo bi se solila mogla proširiti, skoro podvostručiti. I prije su u Lužinama solila bila, pa mogu i opet. Pod austrijskom vladom solila nijesu | u ničemu bila unapredjena, premda su bila | državna vlastnost. Ali da, solila su bila u Dalmaciji, pa ova _ morala je biti vječna pepeljuga ; njezina vrela blagostanja i pri- rodni položaji, iz kojih se je mogla crpiti koja korist, ostala su vazda sirote. Uredimo, proširimo stonjska solila, pa će ova bili veoma unosna, ne samo stonj- skoj okolici, nego i cijeloj našoj Jugoslaviji. Na dopis iz Dubrovnika u ,La Dalmazia“. Dopade nam do ruku, jedan broj lista »La Dalmazia“, koji izlazi u Zadru. U nje- mu, pod nadnevkom 4 Jula, ima dopis iz Dubrovnika, u kom najprije govori o že- stokim pobunama protujugoslavenskim, a zatim o proganjanju Talijana. Ovako ten- dencijozni dopis, — prepun neistina, na- ravno da ima svoju vrlo prozirnu svrhu. Vjerujemo, da bi dopisnik volio, da ovdje gleda talijanske karabinijere, nego li srp- ske vojnike. To je njegov apetit,. ili proždrljivost, koju on nama pripisuje, i mi je razumijemo; jer je sunarodnjak takove rase. Ali mi, koji nemamo ,apetita“ za tu- djim, nego tražimo samo svoje, ne razu- mijemo, za koga je izbacio onaku neopro- stivu laž, — a da ga, uvjereni smo, crve- nilo nije oblilo, — da je u Dubrovniku ju- goslavenska manjina i to buntovna (La turbolenta minoranza jugoslava). Za koga piše? To mu neće ni oni u Italiji vjerovati. Gledao je povorku na Vidovdan, kojoj je cijel/; grad prisustvovao, pa je zatvorio oči » /Vli- noranza, minoranza !“ Sto se tiče bunto- vnosti, mi ćemo i te kako, biti buntovni, doklegod njegovi tamo ne izidju iz naše kuće, u koju su se lupeški uvukli. O ne- kim“ sitnim pojavama, koje on nazivlje bolje da kazati, odakle se vuku niti tih ,teških ju- goslavenskih pobuna“. Govori zatim o to- božnjini progonstvima Talijana. Radi bi smo, da nam odgovori u brojevima, ko- liko je u Dubrovniku Talijana u tamnici, koliko ih je internirano ili konfinirano, jer imati smionosti tvrditi, da ih se progoni, takova šta ne bi se usudio kazati niti naj- gori klevetnik. Njegov pak sumišljenik, pra- vi i čisti Talijanac iz Siona _D. T., koji je - imao srčanosti, da nas drugi dan Vidov- dana izazivlje, bio je zaštićen od srpske patrule. I dopisnik to zna, ali da napane srpske vojnike veli ipak, da su ga ovi iz- lupali i uapsili, kao što on znade vrlo do- bro i onu: ,Calomnier, calomnier, il en restera fojotrs suomi chose“, i tog se drži. x A POMORSKA BANKA ie | U GRUŽU dje Prima novac na ukamaćenje. — Daje sve vrsti zajmova. — Kupuje i prodaje valute i čekove. — Sve poslove oba- vlja uz najpovoljnije uvjete. — Osobito zanimanje za uvo: znu i izvoznu trgovinu. La E bolje -