tvrditi,

njaka, pa i ne bili naši ;
prijeku potrebu! Ako kretinizam u nama

Ž / z

sk

Dubrovnik, srijeda 23.

i

aos

PE + Ša * NA Poe Ye x
e SE Vede u ze s š
2) x God

+

Izlazi svake Srijede i

i Subote.

1

_. List za politiku, privredu i književnost.

Pretplata: za Dubrovnik i cijelu držapi:

i

Za jedan mjesec K. 5.—

DO kraja ove godine K. 27.—

Pojedini broj GO para. ==
Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku a, ako se vi-
še puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice,
zahvalnice, objave, i t.d. 3 K po retku; u tekstu K 6.

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

Vlasnik i izdavač: ODBOR ,,NARODA“.
Odgovorni urednik: GICRGJE VULETIĆ.

Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije.

Što nam je od velike potrebe?

Kod nas se u opće mnogo piše, jer
nam je običaj da svaku stvar pretresamo
en gros. Našim maštama ne dolikuju ma-
lenkosti, 'i ako su one višeput baza ozbilj-
nijeh radova. Mi, istinabog, trebamo velikih
poduzeća, jer se s nama jako škrtarilo u
prošlosti, ali prije toga nama je glavno, da
uredimo i ono malo što danas imademo.
S toga dakle možemo da spomenemo sad
dvije-tri riječi, jer se naše zanimanje u tom
pogledu proteže već na decenije.

»Daj mi čovjeka duševna i pravedna,

pa ćemo lako!“ — veli jedna naša reče-
nica. I tako je! — u tome stoji sva snaga

dobre uprave, i to je podloga svakog dru-
štvenog pothvata. A mi danas baš u tome
najviše hramljemo, što se je, u koliko se
toga tiče, megju nas uštrcao otrov najpo-
gibeljnije vrste. Stari austrijski sistem, sa
svojom devizom devide et impera, znajući
da posije zlo sjeme, pa da se tim poslije
okoristi u svoje svrhe; najveće se brinuo,
da pokvari naš moral. I toliko smo na to-
me putu. skliznuli, da mislimo, e je danas
smiješno o moralu u opće i govoriti. I što
je još teže, onom hudom sjemenu sad je
mnogo pogodnije, jer u ovoj velikoj slo-
bodi slobodnije i klija. S toga, današnjim

našim neopravdanim trzavicama, koje bi.

nam mogle prinijeti dosta jada i nesreće,
treba da tražimo osobitog lijeka i načina.
Mislimo, da bacili zaraze nijesu još tako
rasplogjeni, da se ne da izliječiti naš na-
rodni organizam. Ako'ćemo, dakle, da po-
stepeno ozdravimo bolesnika, počnimo e-
nergično potrebitim lijekom! Ko nije osvje-
dočen, i kod zdrave pameti neće da pri-
zna, da je bio najgori i najškodljiviji strani
elemenat nabačen u naše krajeve? Ko neće
priznati, da su ti pioneri bili strani otpat-
ci?! Silesija kuferaša bez roda i doma,
izmoždena, istrošena i pokvarena, rasula
se po našim krajevima, i našla utočišta u
zemlji potlačenoj i teroriziranoj, te se li-
jepo udomila i počela posvuda begovati.
Unijela je mikrobe nemoralnosti do u si-
tnice i tančine i uvukla neke principe, koji
se nimalo ne slažu s našim poštenim na-
rodnim uzgojem.

Neka se ne misli, da mi istupamo ov-
dje kao kakve apsolutiste, i da se smatra-
mo u broju kakve vlasti. Mi smo u duši
prožeti demokracijom, i demokrati smo od
glave do pete, pa smo ovdje, da, po mo-

gućnosti, tu bolest liječimo, jer želimo sa-

mi sebi pomoći, pa kako možemo odrješito
da su nas takovi elementi prije
varali, tako se danas pravom bojimo, da
nas, u slobodnoj našoj atmosferi ne bi
potpuno izigrali. Ako razum predobije, mi
ćemo stvoriti čvrstu odluku, i toga se jada
oprostiti. Treba nam iščupati i uništiti iz
korijena takovo otrovno sjeme. Ljudi, koji
uvukoše u nas anacionalizam i korupciju,
moraju se apsolutno istrijebiti, jer su oni
velika naša pogibelj. Mi ovo ne govorimo
iz mržnje, jer smo prijatelji svakih pošte-
ali uvigjamo tu

ne vlada, zar ne vidimo, da su danas ti
postali još drzovitiji, i da misle, da im je
sada sve slobodno, pa uckaju i izrabljuju

našu čeljad, gore nego su je prije iskori-
šćavali. Prešli su sve granice, i u brk nam
se počeše podrugivati, jer vide,
sve slobodno. Ne budimo naivni kao djeca,
da bi i pomislili, e će se oni_promijeniti.
Trovali su nas, kad smo bili u njihovim
rukama, a danas su uprli i još više, njima
je bio i ostao uvijek isti cilj, da nas upro-
paste. Viša gospoda to ne vide: ali vidimo
mi, koji š njima živemo, i srce nas boli,
što osjećamo i danas njihovu ruku, koja
nas je do očajanja tlačila, koja nam je tam-

onice i vješala pripravljala. Zar:da budemo

tako apatični sami prama sebi, da pustimo
sve naše kojojmudrago sudbini ?! Parola
je ,Bez njih se ne može!“ — Eto ko-
losalne pogrješke! Sve se može! Bolje je
pedalj zemlje obragjene,

tomimo, a troskot, tu zlu travu, iz korena
izgulimo ! I kad uništimo to zlo, kad ne
bude više elemenata otrovne sekte, koja
traži u svemu da nas dizorganizira; onda
se okrenimo našem poštenom  težaku, te
sada, kada slobodno možemo, silazimo če-
sto u njegovo kolo ; razjasnimo mu novi

život; kažimo mu, ko je bio uzrok naših
jada, i mi ćemo naći u njemu pravedna i

duševna čovjeka, pa će naš posao iz osno-
va napredovati, i tada ćemo biti toliko jaki,
da ćemo moći oživotvoriti sve naše ideale

da im je |

dno srca zabolelo slovenske rodoljube; >|

a kako da ne! srušena Rusija, srušena Sr-
bija; Bugarska u neprijateljskom taboru ;
austrijski i nemački Sloveni grcaju u ropstvu
kao nikada pre, tako da je Slovenstvo, ne
samo bilo slomleno, nego šta više tako po-
niženo i osramoćeno, a većinom, kako iz-
gleda, krivnjom ostalih saveznika, tako da su

pravi Sloveni morali sve više i više oča-

javati.

Odmah u početku revolucije stao se je
opažati sve veći upliv socijalista, koji je
svakim danom sve više potiskivao nacijo-
nalne elemente. Tu se spominju socijaliste

Ceidze, Ceretelj i mnogi drugi, koji niti nisu

nego . kilometar, |
okrševite i zapuštene. Pedalj po pedalj opi-

i velike zamišljene opake u našoj sre-

tnoj, mladoj državi.

Uzgojimo tako moral našeg naroda, pa
se ne bojmo ničega! — ali, bez uništenja
troskota, nigda vinograd dobari!

— ko.

ž a ss.
Posle revolucije u Rusiji...
io

Svrgnućem našeg zaštitnika i prijate-
lja cara Nikolaja došli su na vladu Rusije
predstavnici velikih stranaka u dumi, me-
gju koje treba ubrojiti socijalistu  Kerjen-
skoga, nepraktičnog ideologa i regbi silno
ambicijoznog čovjeka. Odmah nakon pre-
vrata nastala su u Rusiji t. z. radnička i
vojnička veća, u kojima su glavnu reč vo-
dili t. z. boljševiki, skupina svih mogućih
anacijonalnih elemenata i nekih izdajničkih -
Rusa, koji su predvodili zavedene ruske
mase. Na svaki vladin potez, radnička su
veća odgovarala protuakcijom, tako da je
rad provizorne ruske vlade postajao sva-
kim danom nemogućnijim, n. p. provizor-
na je ruska vlada bila ostavila na čelu
vojske silnog vojskovogju, velikog kneza

Nikolaja, kao i skoro sve generale, ali se

je odmah radničko veće usprotivilo, tako
da je sedi slavjanofil, carev stric, morao
biti svrgnut a s njim i mnogi drugi gene-
rali! Tada bude generalissimusom nekada:
careve vojske, zamislite ko! — advokat
socijalista, i prama tomu, po svoj prilici,
antimilitarista Kerjenskij. To je imenovanje
bilo početkom sloma jedine vojske, koja se
je osobnim prezirom smrti mogla meriti sa
vojskom cara Viljema. Disciplina je u ru-
skoj vojsci pala na ništicu, počele su de-
zertacije en masse; vojska u opće više nije
bila ni za obranu, a kamo li za navalu. U
to dogje državni udar Lenjina i družine,
koji rasturi ruševine ruske države, što je u

Rusi. Ruska je provizorna vlada, nakon
kratkotrajne nacijonalističke politike, malo
po malo skretala internacijonalnom socija-
lizmu, n. p. priznala je narodno samoodre-
ojenje, il: drugim rečima komadanje Rusije,
jer su mnogi narođi prostrane Rusije 0o-

KA . . “1: - i
snovali svoje vlade, te se otcepili od _Pe-|

trograda ; nadalje je provizorna vlada pro-
glasila, da mir mora biti sklopljen po na-
čeiu ,bez aneksija i ratnih otšteta“, našto
je ruski narod morao pomisliti, da je ludo
boriti se bez ikakva cilja; nadalje je pro-
glasila provizorna vlada, da se bori proti
militarizmu, ne pak proti nemačkom mili-
tarizmu, kako je naglašivala carska Ru-
sija; — dosledno tomu, da je ovo, po svoj

Rrilici, zadnji rat, te da će po tom slediti

razoružanje i društvo naroda.
(Sledi).

Uredjenje stonjskih solila.

.U nekim domaćim novinama čitalo se,
da naša domovina oskudijeva morskom
soli, pa preporuča, da se grade nova  so-
lila. Mi begenišemo taj predlog, jer nam
je na srcu, da se umnoži svaka grana na-
šeg, gospodarstva. Naša država može imati
i od tog vrela lijepa prihoda. Prije nego se
počmu graditi nova solila, naše je mnenje,
da bi bilo bolje, da se urede već posto-
jeća solila, koja su odavna na glasu ka-
kvoćom i kolikoćom soli, kao na primjer
solila u Stonu. Ona imaju lijepu historiju
još iz doba narodnih vladara, a još veću
za vrijeme republike dubrovačke, kojoj su
solila stonjska bila od velike koristi. Du-
brovačka republika prodavala je stonjsku
so većinom po zemljama naše lijepe do-
movine; ona je mnogo trošila okolo solila,
a osobito okolo uredjenja novih, koja i
danas opstoje. U blizini solila imala je svoja
skladišta (magaze) za spremanje soli, a u
Malome Stonu veliko spremište, odakle se
je so prodavala za Rat, Neretvu i Makar-
sko primorje, te Zahumske zemlje. Repu-
blika imala je naročito zato svoje činov-
nike i upravitelja solila, koji su se samo
brinuli o pravljenju soli i prodaji iste.

O stonjskim solilam dala bi se napi-

sati zanimiva povijest, jer su s njima skop-
čana: gradnja južnih bedema grada Stona,

prihodi stonjskih biskupa, pa velika pravda .

izmedju republike i korčulansko-stonjskog
biskupa Marka za iste prihode. Zakoni o
pravljenju soli i prodaji iste; dužnosti po-
danika pri radnji na solilam; dijeljenje soli
nekim korporacijam i čilovnicima; te imena
narodnih guvna, gdje se kristalizira so ;
imena alata i mnogih lijepih narodnih iz-

i hoće da viče onima preko mora:

.»gravi sommosse anti-jugoslave“,
je šutio. Istraga će mu, uvjeren sam, po-

zanimljivo.

Stonjska su solila veoma prostrana, te-|
imaju mnogo palada i službenica za ugri-
javanje mora i zgušćivanje salamure, pa:
obi se moglo, . kad bi se ova. racionalno u--

redila, umnožiti još i guvna za kristalizi-
ratije soli. A gdje su prostrane Lužine,

. (vlasnost braće Bandur), kamo bi se solila

mogla proširiti, skoro podvostručiti. I prije
su u Lužinama solila bila, pa mogu i opet.

Pod austrijskom vladom  solila nijesu |
u ničemu bila unapredjena, premda su bila |

državna vlastnost. Ali da, solila su bila u
Dalmaciji, pa ova _ morala je biti vječna
pepeljuga ; njezina vrela blagostanja i pri-
rodni položaji, iz kojih se je mogla crpiti
koja korist, ostala su vazda sirote.
Uredimo, proširimo stonjska solila, pa
će ova bili veoma unosna, ne samo stonj-
skoj okolici, nego i cijeloj našoj Jugoslaviji.

Na dopis iz Dubrovnika
u ,La Dalmazia“.

Dopade nam do ruku, jedan broj lista
»La Dalmazia“, koji izlazi u Zadru. U nje-
mu, pod nadnevkom 4 Jula, ima dopis iz
Dubrovnika, u kom najprije govori o že-
stokim pobunama protujugoslavenskim, a
zatim o proganjanju Talijana. Ovako ten-
dencijozni dopis, — prepun neistina, na-
ravno da ima svoju vrlo prozirnu svrhu.
Vjerujemo, da bi dopisnik volio, da ovdje
gleda talijanske karabinijere, nego li srp-
ske vojnike. To je njegov apetit,. ili
proždrljivost, koju on nama pripisuje, i mi
je razumijemo; jer je sunarodnjak takove
rase. Ali mi, koji nemamo ,apetita“ za tu-
djim, nego tražimo samo svoje, ne razu-
mijemo, za koga je izbacio onaku neopro-
stivu laž, — a da ga, uvjereni smo, crve-
nilo nije oblilo, — da je u Dubrovniku ju-
goslavenska manjina i to buntovna (La
turbolenta minoranza jugoslava). Za koga
piše? To mu neće ni oni u Italiji vjerovati.
Gledao je povorku na Vidovdan, kojoj je
cijel/; grad prisustvovao, pa je zatvorio oči
» /Vli-
noranza, minoranza !“ Sto se tiče bunto-
vnosti, mi ćemo i te kako, biti buntovni,
doklegod njegovi tamo ne izidju iz naše
kuće, u koju su se lupeški uvukli. O ne-
kim“ sitnim pojavama, koje on nazivlje
bolje da

kazati, odakle se vuku niti tih ,teških ju-
goslavenskih pobuna“. Govori zatim o to-
božnjini progonstvima Talijana. Radi bi
smo, da nam odgovori u brojevima, ko-
liko je u Dubrovniku Talijana u tamnici,
koliko ih je internirano ili konfinirano, jer
imati smionosti tvrditi, da ih se progoni,

takova šta ne bi se usudio kazati niti naj-

gori klevetnik. Njegov pak sumišljenik, pra-

vi i čisti Talijanac iz Siona _D. T., koji je -
imao srčanosti, da nas drugi dan Vidov-

dana izazivlje, bio je zaštićen od srpske

 patrule. I dopisnik to zna, ali da napane
srpske vojnike veli ipak, da su ga ovi iz-

lupali i uapsili, kao što on znade vrlo do-
bro i onu: ,Calomnier, calomnier, il en
restera fojotrs suomi chose“, i tog se
drži.

x A

POMORSKA BANKA
ie | U GRUŽU dje

Prima

novac na ukamaćenje. — Daje sve vrsti zajmova.

— Kupuje i prodaje valute i čekove. — Sve poslove oba-
vlja uz najpovoljnije uvjete. — Osobito zanimanje za uvo:
znu i izvoznu trgovinu. La E

bolje -