i; List za politiku, privredu i književnost.

“Izlazi svake Srijede i Subote.

pona

Za jedan mjesec K. &—

.Do kraja ove godine K. 27.—
Pojedini broj GO para.

Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku, aako se vi-
še puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice,
zahvalnice, objave, i t.d. 3 K-po retku; u tekstu K6.

m_siaonizkom

Plativo i utuživo u Dubrovniku.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

Vlasnik i

i izdavač: ODBOR »NARODA“.
Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIĆ.

Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije.

Naši zlotvori.

Političke i socijalne epidemije u na-
šoj mladoj: državi ni još nijesu preživjele
ni svoju prvu krizu. Kroz zamagljeno ob-
zorje, uz paklenu pisku i urlik lutaju ra-
zorni, zli i smušeni duhovi. Mi smo i su-
više zaposleni borbama za lična samoodr-
žanja i mahnitom trkom za regrutovanjem
partijskih pristalica. Dok pod nama, među

nama i u nama: vri, kipi, talasa se i klju- >

ča. Demon nesređenosti i međusobne nes-
nošljivosti i još bjesomučno vitla trostru-
kom kandžijom i otrovnim bičem nad na-
šim glavama i domovima.

Jest! Pristupili smo hramu našega u-
jedinjenja :
veni, razorenih srdaca i porušenih ideala,
sa ambicijama, koje daleko strše iznad na-
ših skromnh sposobnosti; sa pokrajinskim
megalomanijama i preživjelim tradicijama,
koje su rastrovale svaki atom našeg žića.
Posljedice svjetske kasapnice nigdje nije-
osu ostavile dubljega traga, nego na našem
narodu, bolje reći na njegovoj inteligenciji
i prvacima. Te se posljedice nama svete
vučki i ajdučki.

Naš državni brod daleko je od tihog
i mirnog pristaništa. Njegovi su krmanoši
i suviše iznureni, istrošeni i zadihani. Nji-
hov dah je dah stara i nemoćna čovjeka,
koji se ni sa štakama u ruci ne može pri-
peti na daleku i golometnu uzbrdicću. Ma-
trozi su zamoreni i preumoreni.

Međutim, zlotvori su jaki i opaki.
Spoljni: jedan bivši kralj, Italija, Albani-

ja, Bugarska- i Madžarska. Unutarnji: ,Ob-
«zoraši“, ,Hrvataši“, autonomaši, republi-
kanci, unionisti, separatisti, socialisti, bolj-
ševici, pokrajinske vlade, klerikalci, guver-
nerstva i razni: Hinki, Davidi, Pijadi, Gli-
gori, Šerifi i Stjepani Radići.

Vrhovna uprava predstavlja orijaša,
naoružana do zuba, ali paralizovana, bez
kičme, lične inicijative, gvozdene volje i
muškog zamaha. Parlamenat to isto, samo
malo drukčije. Otuda oba ta tako važna
poslovna činioca i pate, strahovito pate od:
«kolebanja, uvijanja, podilaženja, moljkanja
i bogorađenja. Laž je velika laž, da je do-
voljno projektirana i stabilno formirana, a
kamo li provedena centralizacija naše dr-
žave. |

Sa spoljnim neprijateljima hvataće se
u koštac naši svemoćni saveznici. Sa unu-
tarnjim neprijateljima dužni smo se boriti
mi sami, jer ti su neprijatelji formirani iz
naših redova.

Vrhovna uprava, koju sačinjavaju lju-
di raznih pojmova i ćudi, raznih shvatanja
i vaspitanja, prestavnici starih i novih ko-
terija, poklonici izanđale zapadne kulture,
i nosioci i propovjednici orijentalskih smi-
calica, faktički ne može ni prestavljati je-
dnu kompaktnu cjelinu, koja bi svojom dje-
latnošću i jednodušnošću ulivala vjeru u
zakonitost, red i poredak kod naših dr-
žavljana. Tu i leži jedan dio naše fatalno-

sti i tragike. To i jest uzrok. što su mnogi

akti naše državne aan i jednostrani i
 neravnopravni.

Dotaknimo se n. p. našeg činovničkog
pitanja, koje je bolno i prebolno, i šta će-
mo vidjeti? Jedan znatan dio kompromi-

mamurni, neočešljani i neumi-

“#

Ali,

tovanih ljudi, kako iz naših dveju bivših
kraljevina, tako i iz propalog austrijskog
carstva i sad mal što ne vode prvu riječ
u našim administracijama. Pod Austrijom
su bili, naravski kao korektni i lojalni gra-
dani, zaposleni i uživali sve njene privi-
legije i beneficije. Ta činjenica, kao da im
le bila najbolja kvalifikacija, da i od nove
uprave dobiju klase i unapređenja. Takvi
dakle od naše države uživaju, kako redov-
ne sistematske plate, tako i sve propisne
dodatke i dnevnice. Regulatori državnoga
aparata k6 da vele: zatekli su se na služ-

bama, pa neka i dalje ostaju. Kakva mu-
drost! Međutim onaj dio nezaposlenog či-

novništva, među kojima ih ima znatan broj,

koji je smatrao za zločin i izdaju prama

otačbini služiti okupatorskim vlastima, ve-
getira, bolje reći gladuje o: svojim starim,

. predratnim sistematskim platama! Zar to

nije više no anomalija? Takvih i sličnih
anomalija imamo na svim frontovima naše
državne jerarhije, i ako ne postoji nijed-
nog zakona, koji predviđa takve postupke.
Valutsko, invalidsko i rekviziciono pi-
tanje također stoje neriješena. Zašto ?
Naši jugoslavenski časnici, sa svojim
raznobojnim, raznorodnim, raznocarskim,

o raznobanskim i raznokraljevskim unifor-
mama prestavljaju, ni manje ni više nego

jedan cirkus iz doba Alibabina. Jedna op-
ua“ Sve strane.

Počeli smo podizati kuću evo devet
mjeseci, i još joj ne postavismo ni kamen
temeljac. Dakle ili su loši neimari, ili su
slabi njihovi gospodari !

Ipak, vjerujemo u srećnog
šega naroda ; vjerujemo, da smo u prasko-
zorju dana, kada ćemo moći osjetiti svu
draž i ljepotu istinske slobode, mira i bla-
gostanja, kao prirodnu nagradu za more
prolivene krvi naših najboljih sinova.

DUBROVNIK, 17. julija 1919.“
Jedan od mnogih.

genija na-

s. 2 4.
Riječ o valuti.

Kako nam zadnje vijesti iz Liona ja-
više, u ugovoru o miru, koji je od save-
zničkijeh država predat Austriji, ima i
klauzula, da će sve države bivše monar-
hije austro-ugarske snositi srazmjerno ja-
vne dugove bivšeg carstva i druge finan-
cijske obveze; da je konferencija struč-
njaka priznala, da je rat Austriju dotjerao
do bankrota, te da će Aliirci preuzeti za-
daću, da je ekonomski opet podignu.

"Ova nam vijest daje povoda, da se

na ovo pitanje osvrnemo, u koliko se od-

nosi na našu državu i njenu budućnost.

Budući da našu državu imadu da sa-
stavljaju, uz predratnu Srbiju i Crnu Goru,
još i zemlje bivše monarhije, u kojima obi-

.<tavaju Srbi Hrvati i Slovenci, pasti će da-

kle, po odredbi Aliiranih Velevlasti i na

našu državu srazmjerno javni dugovi i

druge financijske obveze bivšeg carstva.
da se i ne _pozabavljamo danas tim
financijskim obavezama, kojih će biti mno-
go, a koje prama dosadanjim utanačenji-
ma, izvršavanim u saglasju sa megjuna-
rodnim interesima, redovno treba da se

šta zbrka, .pomietenost, haos i nesredenost

|
|

|
|

,
|

l
I

|

*silno potraživanje.

'u koliko pada na zemlje,

prihvaćaju; osvrnimo se na javne dugove
propale Austrije. Da se što jasnije i razu-

omliivije ovo pitanje istakne i pretrese,

red je razlikovati javne dugove u: pred-
retue, ione, koje naturi bivšoj austro-ugar-
Skoj monarhiji prošli svjetski rat. Javni
predratni dugovi činjeni su po državnoj
nisćdi iz raznih potreba, a poglavito za
unapregjenje unutarnjeg državnog sastava,
dakle u interesu svijeh slojeva državnijeh,
a dosljedno i u interesu ostalog izvanjeg
svijeta. Takove javne dugove prave sve
države na svijetu. Prama višoj ili manjoj
unutarnjoj uregjenosti pojedine države,
zavisi manja ili veća solidnost javnog du-
ga, odnosno moć njegova rentabiliteta i
isplate. Od toga zavisi i potraživanje jače
ili slabije državnog duga. Dok je u čita-
vom svijetu, a poglavito u vladajućim po-
litičkim krugovima Evrope vrijedilo, kao
neka dogma diplomatska, načelo, da je
Austrija kao država bila nužna da postoji
zbog evropskog ravnovjesja, kao i zbog

mogućnosti zajedničkog državnog života

raznih narodnosti, koje sačinjavahu onaj
umjetno stvarani sklop državni,
ne bi postojala, da bi je trebalo stvoriti;
nije čudo, ako je državni austrijsko-ugar-
ski javni dug, ne samo u unutrašnjosti
zemlje, već i u inostranstvu, nailazio na
Tako je
laki, strani kapital uložen u taj javni dug,
“koji se je lakše plasirao i zbog svoje vi
soke rente. Pa baš zato, jer je u javnome
dugu bivšeg carstva jako zainteresovan
strani evropski kapital, ispoljuje se me-
gjunarodna nužda, da se taj,dug u svojoj
bitnosti uzdrži,
narodnom svojinom i.da se kao takav
prizna i od one države, koja postaje iz
bivše carevine, ili kojoj se pripaja jedan
dio njezin. Sem toga javni državni dug
ima, kao svoju zalogu, državnu svojinu,
čiji prihodi garantuju, bar u normalna
vremena, tačnu isplatu interesa.

Ne može, dakle, biti pogovora odluci
velevlasti, da naša država ima da preuz-
me srazmjerni dio javnog predratnog duga,
koje će da je
sastavljaju, a koje “ pripadahu bivšoj au-
stro-ugarskoj čarevini. A naša će država,
koja se bazira na pravu i pravednosti,

takovu obavezu preuzeti savjesno i tačno je

ispunjavati, ne samo u interesu svojih poda-
nika, veći u interesu svih ostalih vlasnika

javnih obveznica, jer se time iskazuje i

njezina financijska snaga.

Za: podržanje. ove financijske snage,
država će znati i moći, od vremena do
vremena, da preuzimlje sve one odredbe
ekonomsko-finanćijalno-socijalne politike,
koje se iskažu potrebite, a narodno će
predstavništvo, da ih, u interesu zemlje i
njezina poretka i napretka i da odobri.
“Ali je sasvim inačije pitanje tako zva-
nih ratnih dugova. Ovi se čine iz ratne
nužde, u koliko ta nužda nije izazvata iz
objesti. A je li bivša austro-ugarska mo-
narhija učinila ratne dugove iz nužde, ili
iz obijesti?! Lako je na ovo odgovoriti.
— Iz same objesti! Obijesni austro-ugarski

državnici ne snijevahu drugo, nego kako
će, kao pioniri germanskog ludila za go-

spodarenjem čitava istoka, da pregaze Sr-

te i kad:

danas vrlo '

da ga se smatra megju- ,

seek

1

biju, koju gledahu kao jedinu otpornu
tačku na tom svome vratolomnome putu,

pripravljajući malenoj, ali junačkoj i ple-
menitoj Srbiji, najpaklenije zamke joššza
vremena  srpsko-turskog i srpsko-bugar-
skog rata iz 1912 i 1918, i drznuše se, da
Srbinu, baš na Vidov-dan 1914., dan svete
nspomene, u njegovoj ponosnoj
prikažu ondašnjeg nasljednika prijestola
austro-ugarske monarhije Franja  Ferdi-
nanda, kako bi ga uvjerili, da mu je do
vijeka robovati i da mu nije nade u preko-
drinsku braću, koju će skoro da podjarmi.
Sad: quem Deus perdere vult, dementat.
Uzbunjena Srbinova duša jednim požrtvo-
vnim udarcem sruži perfidnu silu i pokaza
Berlinu, Beču i Pešti, da Srbin još živi,
da je junak. Takav izaziv dade najbližeg
povoda, da oni isti državnici, opiraći se na
pruski balčak, pošalju malenoj i ratom
iznemogloj Srbiji poznati ultimatum, uni-
cum političke drskosti u istoriji svijeta,
premda bijahu potpuno ubijegjeni od svo-
jih satelita, da u sarajevskom atentatu,

vlada kraljevine Srbije nema ni najma-

hjeg udjela. Pa i ako srbijanska vlada
dade blagorodno potpuno  zadovoljujući
odgovor, ne podvrgavajući samo vražjoj sili
svoj suverenitet državni; ti isti vlastodršci
najavljuju rat izmučenoj Srbiji, hvastajući
se, kako će austro-ugarska vojska u Sr“
biju poput žandara, da megju pijanicam&

red uspostavi. A mahniitei ne slutijahu, an

je Srbija zemlja, koja je svojom istorijom
dokazala, da je branik svake sile, i da će
se o nju lomiti valovi bijesnih oluja za-
padne i srednje Evrope, dok ne bude shr-
van gorostas, koji je bie prama čitavom
kulturnom svijetu išpružio svoju gvozdenu
pesnicu u vieri, da će samo njegovoj volji
klanjati se čitav svijet.

I tako se rasplamsa divovski rat či-
tavog svijeta s dana u dan. Austro-ugar-
ska i savezna joj Njemačka zagaziše pot-
puno vojnički spremne, divljačkom
u vrtlog ratni, ali uza svu spremu, raz-
vitak ratnih prilika ponajprije iscrpi posto-
jeće državne zlatne zalihe, a zatim Austrija
kao pomamna stade kupiti po zemlji ratne
zajmove, koji tečajem rata  dosegoše ba-
joslovne iznose, a koje. država nije mogla
nikako drugčije da pokrije, nego himbeno
predstavljenom svojom moći i varljivim
nadama u konačnu pobjedu, prikazajući,
čas ovaj, čas onaj momentalni svoj ratni
uspjeh, koji je

dnosti, dok je za svakog ozbiljno misao-
nog čovjeka bio samo prividan,

Ali kad se uvaži, da je usljed potpu-
ne blokade, sav novac, koji je na miljarde
u papiru kolao u unutrnjosti zemlje, u

zemlji i ostajao, a da je za neutralne zem: |
lje važio za izmjenu samo zlatni espap,
— novac, dolazi se do zaključka, da je

ratni dug postao i ostao gotovo isključi-

vom svojinom samo ratnih liferanata i
nekih privilegovanih novčanih zavoda, koji,

u savezu sa prvima gomilahu u svoja skro-

ovišta papirnate miljarde u nadi, da će iste

država, zbog svog ugleda i budućeg kre-
dita, priznavati kao potpuno važeće, pa
makar i sa umanjenim  rentabilitetom.
Osim tih lica, ratne su zajmove bolio

POMORSKA BANKA
U GRUŽU : ..* znu i divom govna, a,

Prima novac na ukamaćenje. “+ Daje sve vrsti zajmova.
— Kupuje i prodaje valute i čekove. — Sve poslove oba- |
vlja uz najpovoljnije uvjete. — Osobito zanimanje za uvosiE

silom

Pretplata: za | Šubrovnik 1 cijelu dedisa 3

Bosni,

samo u očima državnih |
 megalomana i zasljepljenjaka bio od vrije-

X.

ba