i; List za politiku, privredu i književnost. “Izlazi svake Srijede i Subote. pona Za jedan mjesec K. &— .Do kraja ove godine K. 27.— Pojedini broj GO para. Oglasi se računaju: po posebnom cijeniku, aako se vi- še puta uvrste, po pogodbi. Priposlana, osmrtnice, zahvalnice, objave, i t.d. 3 K-po retku; u tekstu K6. m_siaonizkom Plativo i utuživo u Dubrovniku. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i i izdavač: ODBOR »NARODA“. Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIĆ. Štampa Srpske Dubrovačke Štamparije. Naši zlotvori. Političke i socijalne epidemije u na- šoj mladoj: državi ni još nijesu preživjele ni svoju prvu krizu. Kroz zamagljeno ob- zorje, uz paklenu pisku i urlik lutaju ra- zorni, zli i smušeni duhovi. Mi smo i su- više zaposleni borbama za lična samoodr- žanja i mahnitom trkom za regrutovanjem partijskih pristalica. Dok pod nama, među nama i u nama: vri, kipi, talasa se i klju- > ča. Demon nesređenosti i međusobne nes- nošljivosti i još bjesomučno vitla trostru- kom kandžijom i otrovnim bičem nad na- šim glavama i domovima. Jest! Pristupili smo hramu našega u- jedinjenja : veni, razorenih srdaca i porušenih ideala, sa ambicijama, koje daleko strše iznad na- ših skromnh sposobnosti; sa pokrajinskim megalomanijama i preživjelim tradicijama, koje su rastrovale svaki atom našeg žića. Posljedice svjetske kasapnice nigdje nije- osu ostavile dubljega traga, nego na našem narodu, bolje reći na njegovoj inteligenciji i prvacima. Te se posljedice nama svete vučki i ajdučki. Naš državni brod daleko je od tihog i mirnog pristaništa. Njegovi su krmanoši i suviše iznureni, istrošeni i zadihani. Nji- hov dah je dah stara i nemoćna čovjeka, koji se ni sa štakama u ruci ne može pri- peti na daleku i golometnu uzbrdicću. Ma- trozi su zamoreni i preumoreni. Međutim, zlotvori su jaki i opaki. Spoljni: jedan bivši kralj, Italija, Albani- ja, Bugarska- i Madžarska. Unutarnji: ,Ob- «zoraši“, ,Hrvataši“, autonomaši, republi- kanci, unionisti, separatisti, socialisti, bolj- ševici, pokrajinske vlade, klerikalci, guver- nerstva i razni: Hinki, Davidi, Pijadi, Gli- gori, Šerifi i Stjepani Radići. Vrhovna uprava predstavlja orijaša, naoružana do zuba, ali paralizovana, bez kičme, lične inicijative, gvozdene volje i muškog zamaha. Parlamenat to isto, samo malo drukčije. Otuda oba ta tako važna poslovna činioca i pate, strahovito pate od: «kolebanja, uvijanja, podilaženja, moljkanja i bogorađenja. Laž je velika laž, da je do- voljno projektirana i stabilno formirana, a kamo li provedena centralizacija naše dr- žave. | Sa spoljnim neprijateljima hvataće se u koštac naši svemoćni saveznici. Sa unu- tarnjim neprijateljima dužni smo se boriti mi sami, jer ti su neprijatelji formirani iz naših redova. Vrhovna uprava, koju sačinjavaju lju- di raznih pojmova i ćudi, raznih shvatanja i vaspitanja, prestavnici starih i novih ko- terija, poklonici izanđale zapadne kulture, i nosioci i propovjednici orijentalskih smi- calica, faktički ne može ni prestavljati je- dnu kompaktnu cjelinu, koja bi svojom dje- latnošću i jednodušnošću ulivala vjeru u zakonitost, red i poredak kod naših dr- žavljana. Tu i leži jedan dio naše fatalno- sti i tragike. To i jest uzrok. što su mnogi akti naše državne aan i jednostrani i neravnopravni. Dotaknimo se n. p. našeg činovničkog pitanja, koje je bolno i prebolno, i šta će- mo vidjeti? Jedan znatan dio kompromi- mamurni, neočešljani i neumi- “# Ali, tovanih ljudi, kako iz naših dveju bivših kraljevina, tako i iz propalog austrijskog carstva i sad mal što ne vode prvu riječ u našim administracijama. Pod Austrijom su bili, naravski kao korektni i lojalni gra- dani, zaposleni i uživali sve njene privi- legije i beneficije. Ta činjenica, kao da im le bila najbolja kvalifikacija, da i od nove uprave dobiju klase i unapređenja. Takvi dakle od naše države uživaju, kako redov- ne sistematske plate, tako i sve propisne dodatke i dnevnice. Regulatori državnoga aparata k6 da vele: zatekli su se na služ- bama, pa neka i dalje ostaju. Kakva mu- drost! Međutim onaj dio nezaposlenog či- novništva, među kojima ih ima znatan broj, koji je smatrao za zločin i izdaju prama otačbini služiti okupatorskim vlastima, ve- getira, bolje reći gladuje o: svojim starim, . predratnim sistematskim platama! Zar to nije više no anomalija? Takvih i sličnih anomalija imamo na svim frontovima naše državne jerarhije, i ako ne postoji nijed- nog zakona, koji predviđa takve postupke. Valutsko, invalidsko i rekviziciono pi- tanje također stoje neriješena. Zašto ? Naši jugoslavenski časnici, sa svojim raznobojnim, raznorodnim, raznocarskim, o raznobanskim i raznokraljevskim unifor- mama prestavljaju, ni manje ni više nego jedan cirkus iz doba Alibabina. Jedna op- ua“ Sve strane. Počeli smo podizati kuću evo devet mjeseci, i još joj ne postavismo ni kamen temeljac. Dakle ili su loši neimari, ili su slabi njihovi gospodari ! Ipak, vjerujemo u srećnog šega naroda ; vjerujemo, da smo u prasko- zorju dana, kada ćemo moći osjetiti svu draž i ljepotu istinske slobode, mira i bla- gostanja, kao prirodnu nagradu za more prolivene krvi naših najboljih sinova. DUBROVNIK, 17. julija 1919.“ Jedan od mnogih. genija na- s. 2 4. Riječ o valuti. Kako nam zadnje vijesti iz Liona ja- više, u ugovoru o miru, koji je od save- zničkijeh država predat Austriji, ima i klauzula, da će sve države bivše monar- hije austro-ugarske snositi srazmjerno ja- vne dugove bivšeg carstva i druge finan- cijske obveze; da je konferencija struč- njaka priznala, da je rat Austriju dotjerao do bankrota, te da će Aliirci preuzeti za- daću, da je ekonomski opet podignu. "Ova nam vijest daje povoda, da se na ovo pitanje osvrnemo, u koliko se od- nosi na našu državu i njenu budućnost. Budući da našu državu imadu da sa- stavljaju, uz predratnu Srbiju i Crnu Goru, još i zemlje bivše monarhije, u kojima obi- .<tavaju Srbi Hrvati i Slovenci, pasti će da- kle, po odredbi Aliiranih Velevlasti i na našu državu srazmjerno javni dugovi i druge financijske obveze bivšeg carstva. da se i ne _pozabavljamo danas tim financijskim obavezama, kojih će biti mno- go, a koje prama dosadanjim utanačenji- ma, izvršavanim u saglasju sa megjuna- rodnim interesima, redovno treba da se šta zbrka, .pomietenost, haos i nesredenost | | | | , | l I | *silno potraživanje. 'u koliko pada na zemlje, prihvaćaju; osvrnimo se na javne dugove propale Austrije. Da se što jasnije i razu- omliivije ovo pitanje istakne i pretrese, red je razlikovati javne dugove u: pred- retue, ione, koje naturi bivšoj austro-ugar- Skoj monarhiji prošli svjetski rat. Javni predratni dugovi činjeni su po državnoj nisćdi iz raznih potreba, a poglavito za unapregjenje unutarnjeg državnog sastava, dakle u interesu svijeh slojeva državnijeh, a dosljedno i u interesu ostalog izvanjeg svijeta. Takove javne dugove prave sve države na svijetu. Prama višoj ili manjoj unutarnjoj uregjenosti pojedine države, zavisi manja ili veća solidnost javnog du- ga, odnosno moć njegova rentabiliteta i isplate. Od toga zavisi i potraživanje jače ili slabije državnog duga. Dok je u čita- vom svijetu, a poglavito u vladajućim po- litičkim krugovima Evrope vrijedilo, kao neka dogma diplomatska, načelo, da je Austrija kao država bila nužna da postoji zbog evropskog ravnovjesja, kao i zbog mogućnosti zajedničkog državnog života raznih narodnosti, koje sačinjavahu onaj umjetno stvarani sklop državni, ne bi postojala, da bi je trebalo stvoriti; nije čudo, ako je državni austrijsko-ugar- ski javni dug, ne samo u unutrašnjosti zemlje, već i u inostranstvu, nailazio na Tako je laki, strani kapital uložen u taj javni dug, “koji se je lakše plasirao i zbog svoje vi soke rente. Pa baš zato, jer je u javnome dugu bivšeg carstva jako zainteresovan strani evropski kapital, ispoljuje se me- gjunarodna nužda, da se taj,dug u svojoj bitnosti uzdrži, narodnom svojinom i.da se kao takav prizna i od one države, koja postaje iz bivše carevine, ili kojoj se pripaja jedan dio njezin. Sem toga javni državni dug ima, kao svoju zalogu, državnu svojinu, čiji prihodi garantuju, bar u normalna vremena, tačnu isplatu interesa. Ne može, dakle, biti pogovora odluci velevlasti, da naša država ima da preuz- me srazmjerni dio javnog predratnog duga, koje će da je sastavljaju, a koje “ pripadahu bivšoj au- stro-ugarskoj čarevini. A naša će država, koja se bazira na pravu i pravednosti, takovu obavezu preuzeti savjesno i tačno je ispunjavati, ne samo u interesu svojih poda- nika, veći u interesu svih ostalih vlasnika javnih obveznica, jer se time iskazuje i njezina financijska snaga. Za: podržanje. ove financijske snage, država će znati i moći, od vremena do vremena, da preuzimlje sve one odredbe ekonomsko-finanćijalno-socijalne politike, koje se iskažu potrebite, a narodno će predstavništvo, da ih, u interesu zemlje i njezina poretka i napretka i da odobri. “Ali je sasvim inačije pitanje tako zva- nih ratnih dugova. Ovi se čine iz ratne nužde, u koliko ta nužda nije izazvata iz objesti. A je li bivša austro-ugarska mo- narhija učinila ratne dugove iz nužde, ili iz obijesti?! Lako je na ovo odgovoriti. — Iz same objesti! Obijesni austro-ugarski državnici ne snijevahu drugo, nego kako će, kao pioniri germanskog ludila za go- spodarenjem čitava istoka, da pregaze Sr- te i kad: danas vrlo ' da ga se smatra megju- , seek 1 biju, koju gledahu kao jedinu otpornu tačku na tom svome vratolomnome putu, pripravljajući malenoj, ali junačkoj i ple- menitoj Srbiji, najpaklenije zamke joššza vremena srpsko-turskog i srpsko-bugar- skog rata iz 1912 i 1918, i drznuše se, da Srbinu, baš na Vidov-dan 1914., dan svete nspomene, u njegovoj ponosnoj prikažu ondašnjeg nasljednika prijestola austro-ugarske monarhije Franja Ferdi- nanda, kako bi ga uvjerili, da mu je do vijeka robovati i da mu nije nade u preko- drinsku braću, koju će skoro da podjarmi. Sad: quem Deus perdere vult, dementat. Uzbunjena Srbinova duša jednim požrtvo- vnim udarcem sruži perfidnu silu i pokaza Berlinu, Beču i Pešti, da Srbin još živi, da je junak. Takav izaziv dade najbližeg povoda, da oni isti državnici, opiraći se na pruski balčak, pošalju malenoj i ratom iznemogloj Srbiji poznati ultimatum, uni- cum političke drskosti u istoriji svijeta, premda bijahu potpuno ubijegjeni od svo- jih satelita, da u sarajevskom atentatu, vlada kraljevine Srbije nema ni najma- hjeg udjela. Pa i ako srbijanska vlada dade blagorodno potpuno zadovoljujući odgovor, ne podvrgavajući samo vražjoj sili svoj suverenitet državni; ti isti vlastodršci najavljuju rat izmučenoj Srbiji, hvastajući se, kako će austro-ugarska vojska u Sr“ biju poput žandara, da megju pijanicam& red uspostavi. A mahniitei ne slutijahu, an je Srbija zemlja, koja je svojom istorijom dokazala, da je branik svake sile, i da će se o nju lomiti valovi bijesnih oluja za- padne i srednje Evrope, dok ne bude shr- van gorostas, koji je bie prama čitavom kulturnom svijetu išpružio svoju gvozdenu pesnicu u vieri, da će samo njegovoj volji klanjati se čitav svijet. I tako se rasplamsa divovski rat či- tavog svijeta s dana u dan. Austro-ugar- ska i savezna joj Njemačka zagaziše pot- puno vojnički spremne, divljačkom u vrtlog ratni, ali uza svu spremu, raz- vitak ratnih prilika ponajprije iscrpi posto- jeće državne zlatne zalihe, a zatim Austrija kao pomamna stade kupiti po zemlji ratne zajmove, koji tečajem rata dosegoše ba- joslovne iznose, a koje. država nije mogla nikako drugčije da pokrije, nego himbeno predstavljenom svojom moći i varljivim nadama u konačnu pobjedu, prikazajući, čas ovaj, čas onaj momentalni svoj ratni uspjeh, koji je dnosti, dok je za svakog ozbiljno misao- nog čovjeka bio samo prividan, Ali kad se uvaži, da je usljed potpu- ne blokade, sav novac, koji je na miljarde u papiru kolao u unutrnjosti zemlje, u zemlji i ostajao, a da je za neutralne zem: | lje važio za izmjenu samo zlatni espap, — novac, dolazi se do zaključka, da je ratni dug postao i ostao gotovo isključi- vom svojinom samo ratnih liferanata i nekih privilegovanih novčanih zavoda, koji, u savezu sa prvima gomilahu u svoja skro- ovišta papirnate miljarde u nadi, da će iste država, zbog svog ugleda i budućeg kre- dita, priznavati kao potpuno važeće, pa makar i sa umanjenim rentabilitetom. Osim tih lica, ratne su zajmove bolio POMORSKA BANKA U GRUŽU : ..* znu i divom govna, a, Prima novac na ukamaćenje. “+ Daje sve vrsti zajmova. — Kupuje i prodaje valute i čekove. — Sve poslove oba- | vlja uz najpovoljnije uvjete. — Osobito zanimanje za uvosiE silom Pretplata: za | Šubrovnik 1 cijelu dedisa 3 Bosni, samo u očima državnih | megalomana i zasljepljenjaka bio od vrije- X. ba