Dubrovnik 28 novembra 1919. God. I. Izlazi Petkom u večer. Pretplata : za Dubrovnik i cijelu državu od 8. broja do kraja ove godine K 5'—- Zastare pretplat- nike od početka ove god. K 10. Pojedini broj 80 para. — Plativo i utuživo u Dubrovniku — List za politiku, privredu | i * Cijena oglasa po 1 cm? 50 para. Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja i smrti, računaju se dvostruko (K 1:—) Priposlano i oglasi u tekstu za svaki cm trostruko (K 1:50). Taksa se plaća unaprijed. — Za oglase kofi se više puta uvrste, daje se popust. književnost. Uredništvo: i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavateij: ODBOR ,NARODA“. - Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIĆ. Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Dan ujedinjenja. Na 1. dec. vrši se prva_ godišnjica sretnog uje- dinjenja našeg, proklamovana od regenta Aleksandra, To je preznamenit i najsvečaniji dam u našoj mladoj državi, iskupljivanoj morem krvi boraca i mučenika kroz silne vjekove groznog ropstva i dušmanske tira- nije, sve do svrhe najstrašnijeg svjetskog rata, kad tek iza smrti i propasti Austrije, tog najgoreg našeg krvnika i dušmanina, nasta za nas nov život u odavna željenoj slobodi narodnoj, bez koje nema sreće ni napretka, prave slave i veličine. Sama pomisao, da smo mi prvi sretni naraštaj, koji je dočekao ovaj ve- liki dan, nakon mnogo i mnogo generacija, kojima su i zadnji gerki časovi najiežih muka na kocu i ko- nopcu dušmanskom bili znatno oblakšavani tvrdom postojanošću i vjerom, da će jednom, nekome od nji- hovih potomaka, sinuti u svom silnom bljesku taj uzvišeni dan zlatne slobode, za kojom je težilo i teži svako ljudsko srce, ako ima u njem i sama iskra čo- vječanskog osjećaja i ljubavi prema Bogu i narodu, rogjenoj zemlji i uspomeni praotaca ; ispunja nas ne- kim neobičnim miljem, radošću i ponosom. Jedino, ovu neebičnu radost i raspoloženje, za prvo vrijeme muti i potresa nemila pomisao, da je ostalo još dosta unutrašnjih dušmana, truleža i pokvarenosti, raznih predrasuda, koiim je za dugo _ vremena. svoje .bezako- nite uprave, kleti tugjinac bio zarazio | zdravi narodni organizam, i trovao ga dotle, dok mu nijesu prešle u krv i s njim srasle, kao da su u njem samom nikle i obikle; što će nam sve još. uvijek stajati na put normalnom razvoju i smetati napretku naše države ; ali samo u koliko ne budemo htjeli i umjeli da svim . tim napastima doskočimo: zdravom sviješću, dobrom voljom i istrajnošću. U ovom svečanom momentu, koji nam samom svojom značajnošću povraća minule uspomene i sili nas na razmišljanje, ispitajmo svaki sebe i svoju sa- vjest, činimo li dužnost prema zemlji ovoj i narodu, na bliže i dalje, prema nj radu i položaju. Pred domovinom i njezinim iničresima zaboravljajmo i sebe i druge, sve obzire i sve koristi lične ili štete. Jedino takvom strogošću mi ćemo moći, da postepeno pripremimo našu državu za njezin veliki zadatak, koji joj je namijenjen u kolu ostalih sretnih naroda. Sve što je zla vrijeme za dugo stvaralo, ono će brzo i izlije- čiti; kad je propao onaj, koji je imao uzroka i inte- resa, da braću drži u mržnji i neslozi, zavagjene i pocijepane, nestaće, sa školom i prosvjetom, i tih u- mjetno i nasilno stvaranih razlika, a ostaće samo ono vječno, čisto i neokaljano, što je majka priroda, krvlju i jezikom, od iskona bila sjedinila, a pogani ljudi si- lom i umjetnim načinima za dugo rastavljali. Ko da- nas, u ime nekog svog separatističnog plemenskog patriotizma na razne načine nastoji, da ometa ili ra- stavlja ono, što se već sretno sjedinilo, ili ne zna, ili neće da zna, da takvim svojim postupkom održava u životu ono isto pogano sjeme, koje je dugo i dugo nicalo i pogubne biljke na svijet davalo sa plodom, koje je mnogo zlo i nesreću prouzročilo izmegju braće, na radost i jačanje ljutih zajedničkih dušmana. Ne. naturujmo svoje zlo jedan drugome, no primajmo brat od brata što je dobro i plemenito, i što nam po- jedinim nedostaje, i tako se popunjujmo i podupirimo uzajamnom pomoću, da ojačamo sile protiv unutraš- njeg zla, koje nas nemilo mori i prijeći u potrebnom uregjenju, kao i proti vanjskim zlotvorime, koji jedva čekaju, da nas rastave i oslabe, uvigjajući, da nam složnim i ujedinjenim nikad i ničim neće moći odo- ljeti i oduzeti nam što je naše i pred Bogom i pred ljudima. Dan ovaj, veliki i znameniti, nek nam bude dan radosli i ponosa, dan okrjepe u silnom i istraj- nom zajedničkom radu u borbi protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja, dan tvrde i nepokolebive volje i odluke, da svoju nadu i spas tražimo i nalazimo u potpunom jedinstvu države Srba, Hrvata i Slovenaca, s centralističnom upravom, a pod slavnom i viteškom dinastijom Karagjorgjevića ! Potpis San-žermenskog ugovora i naši talijanaši. Italija, koja je i suviše brzo zabosavila, da je postala državom na osnovu čistog načela narodnosti i na golemoj košturnici boraca i mučenika i za svoju i za tugju slobodu, ješ i prije no je ušla u veliki svjet« ski rat, sklopila je tajni londonski ugovor, ne samo da oslobodi i prisajedini dio još neoslobogjene braće, no i da prisvoji znatan dio zemljišta i naroda na našu golemu štetu, protiv ideje narodnosti, i protiv jasnih izjava i amaneta najvećih ljudi njezinih i ujedinitelja, Macinija i Kavura, pa čak i besmrtnog pjesnika Danta. Kao da nije dosta sve to, kivna na nas, radi obrane naših interesa, uz sve ostale mahinacije, da nam što je moguće više napakosti, da nam stvori smetnja i nezgoda na svima granicama, sa svakim od naših su- sjeda, da nam u samoj zemlji posije razdor i neslogu, nemire i svaku nesreću; našla je i još jedan način, kako če, da se, pod nekom formom prava, upliće u naše unutrašnje poslove zajedno s ostalima, da nam sku- čiva slobodu i stvara stalno unutrašnjih i vanjskih ne- zgoda. Na njezin zahtjev ušla je u San-«Žermenski ugo- vor odredba o zaštiti manjina, po kojoj će manjine po rasi i jeziku stati pod zaštitom i naših zakona i Lige Naroda. Usljed odgovora Vrhovnog Savjeta Konferencije "Mira u Pa'izu, na primjetbe koje je naša delegacija za pregovore o miru bila učinila na poznate odredbe u tom ugovoru, a koji je odgovor naša vlada prihva- tila, delegacija je dobila ovlaštenje, da mir poipiše. I ako je potpis mira već gotov čin, bude li svi- jesti i energije kod naših državnika, Italija neće po- stići svoje namjere, a ljuto će se, prije ili poslije kajati, za ovake svoje postupke, kao što se mi danas velikim pravom žalimo na moćne saveznice, koje ovakom odredbom, i ako će ona imati karakter sudski, a ne politički, nanosi našoj državi strašnu nepravdu, i iza onoliko groznih žrtava za konačnu pobjedu pravde i koliko možemo i moramo; onda se tek obazrimo slobode u velikom svjetskom ratu, nameće veće upli- Govor ko bi bio mogao, u onim groznim prilikama, u rop- Stapajući tako, uza sve te goleme vrline uma i srca, još i duboki osjećaj tuge i bola zbog opće ne- Jovana L. Perovića nad grobom Miloša Maršana obješena od Austrije god. 1914., pri prenosu njegovih kosti, 16. nov. ove god. Prije no spuštimo na vječni počinak mučenika | našeg narodnog, Miloša Maršana, dopustite mi, draga braćo, da nad otvorenom njegovom rakom prozborim nekoliko riječi, koje smatram see i potrebnijem u ovom času. Koliko je god naroda, vetikih i malih na ovom prostranom zemljinom šaru, nijedan drugi, ni prije ni poslije, nije dao više mučenika za svoju i tugju slo- bodu, od našeg divnog i uzvišenog naroda srpskog. Od Kosova pak, tužne i slavne uspomene, muke nje- gove i nesreće razne postigle su bile svoj vrhunac. Za pet čitavih vjekova i više, na našoj Golgoti, ili bolje na Golgotama, tekla je neprestano krv muče- ničkog naroda. Mučenici naši, i ako nijesu umirali razapeti na krstu, umirali su na sto groznih načina ; umirali su i na najgorem mučilu, na ljutom turskom kocu, na kom su se uvijali mnogo puta i po tri či- tava dana i tri noći teške, ako im ne bi gladniturski psi prije prekratili život rastrgavši im utrobu i ostale udove grozno napaćenog tijela. : Svaka gruda zemlje naše natopljena je njihovom krvlju, svako brdo i dolina pretrpani su njihovim ko- stima. Bilo ih je na hiljade, na stotine hiljada ; grdno, bezbrojno mnoštvo, a mi danas, osim malih izuzetaka, ne znamo im čak ni groba mi imena, Ko bi ih bio i bilježio i pamtio, kad je cijela zemlja bila uprav samo jedna ogromna košturnica ; stvu i svakoj nesreći, bez srestava ikakvog prosvjet- nog napreika, ostaviti nastajnim pokoljenjima zapisane uspomene i doživljaje?! — a da se je i moglo po svemu drugome, ne bi bilo nikakve te hartije da pri- mi, ni tijeh ruka, koje bi bile ispisale sve muke i sva _. pregnuća minulih generacija naših. I uza sve te patnje i užase, koje um naš ni iz daleka ne može da zamisli, pored svega što još ima mo u svježoj uspomeni sve moguće grozote najstraš- nijeg svjetskog rata, naš je narod junački izdržao sve do onog presretnog časa, kad nam je svima, osim malog izuzetka, sinulo surice slobođe i ujedinjenja. Pa od kud tolika džinovska snaga našem naro- du, da ne klonu i ne propade u toj strahovitoj vje- kovnoj borbi, bez ičije pomoći, priznanja i zahvalno- sti, kod toliko silnih i nemilosnih neprijatelja sa svake strane, da je čak i toliko postigao, me klonuvši nikad junačkim duhom, da su mu.se uvijek ragjali, s ko- ljena na koljeno, dostojni zamjenici mučenika i pre- galaca — za krst časni i slobodu zlatnu, dok se nije sasvim oslobio tugje sile i gospostva PI U. groznom i nečuvenom iskušenju, ostavljen samu sebi, on se je, već do brzo toliko prekalio i duhovno ojačao, da je kađar bio, da pomoću zdrave svijesti svoje — spozna, potraži t prikupi u sebi sa- mome svu potrebnu životnu snagu i sposobnosti duha, i da sve upotrebi na opći spas, te utvrdivši se u ju- načkom ponosu, da nagje ješ i srestva i načina da sve svoje svete amanete narodne prermese ne samo na svoje neposredne nasljednike, no i na buduća svoja pokoljenja. sreće narodne, s neobuzdanom željom za slobodom, on je stvorio neobične pjesničke plodove iz velike svoje duše za sebe i svoj spas, čim se sličnim ne može sad da ponosi već nijedan narod na svijetu. Tako je nastala naša divna i u svijetu proslav- ljena naša pjesma narodna, prenašana od jednog na- raštaja drugome preko tankih struna javorovih gusala, čiji su jeci prodirali u srca i u njima uvijek nalazili željenog odziva. Na iaj je mačin naš narod, preko te žive istorije, podizao trajne spomenike u srcu svome mučenicima za svetu ideju slobode, zanoseći ujedno njihovim pri- mjerom mlagje naraštaje, koji su se nadmetaii, da se u njih ugledaju, da ih ne pogrde. Tako je bilo u prošlosti, a sad su nastala druga vremena, prilike i načiši, ali svrha je ipak ostala Misi i sada kao i prije: sreća i spas naroda. Evo smo, Bogu hvala, stekli glavne uvjete, da postanemo uprav narodom na osnovu stečene slobode, a sad je do nas, da li ćemo da to zbilja postignemo, ili postanemo izrodom ; drugim riječima, da li ćemo da očuvamo i unapredimo ovu i suviše krvavu teče- vinu, ili da sami na sebe ruku dignemo; i na sebi izvršimo ono, što nikakva sila ni tiranija dušmanska, pa ma kako bila strašna i nemilosrdna, na nikakvom narodu nikad kadra nije bila da učini, biva da se upropastimo i uništimo radi svoje ijesnva nezre- losti i pokvarenosti. : Zaludu je steći i najdragocjenije blago za na- rodnu sreću i opstanak, zlatnu slobodu, savladavši o