Br. 13. pi so E de a God. I. Izlazi Petkom u večer. Pretplata : za Dubrovnik i cijelu državu od 8. broja do kraja ove godine K 5'—- Za stare pretplat- nike od početka ove god. K 10. Pojedini broj 80 para. — Plativo i utuživo u Dubrovniku — : | < List za politiku, privredu i kn Dubrovnik 27 decembra 1919. gri dk ,ew iZ (saz JS Maa : 4 Trasa # PI 4 Cijena oglasa po 1 cm? 50 para. & sa . Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja i smrti, računaju se dvostruko (K 1:—>) Priposlano i oglasi. u tekstu za svaki em trostruko (K 1:50). Taksa se plaća unaprijed. — Za oglase koji se više puta uvrste, daje se popust. evnost. * Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“. Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIĆ. * sa E 2 a Dubrovačka Hrvatska Tiskara. Pred konačnim riješenjem jadranskog pitanja. Teško i nesnosno političko stanje, u koje smo zapali, nakon našeg sretnog ujedinjenja u slobodnoj narodnoj državi, zbog imperijalističkih težnja Italije i prevelikog oduljivanja konferencije mira u Parizu, kao da se primiče svome kraju kroz kratko vrijeme, su- deći po svemu što se dogagja u Londonu, gdje se je sada prenijelo težište diplomacije, koja drma sud- binom naroda, Ovom, od mas željno očekivanom dogogjaju, doprinio je, pored ostaloga, najviše baš sami odla- . zak amerikanske delegacije kod mirovne konferencije u Parizu, i, usljed toga, Klemansovljev pokušaj, da u Londonu stvori neku vojnu konvenciju izmegju Engleške, Francuske i Belgije za obranu od Njemačke, ako bi ova, ne poštujući versaljski mirovni ugovor, eventualno pokušala odmazdu za naneseno joj poni- ženje od evropskih velesila. Ova konvencija, kojoj bi pristupila veoma rado i Italija, kad bi joj ostale dr- žave, po njezinoj želji riješile glavno, jadransko pita- nje, bila bi, i bez sudjelovanja Amerike i na njezinu štetu, postala veoma važnim: faktorom i od presudnog utjecaja u rješavanju svijćh pitanja svjetske politike. To nije mogao da podnese Uilson, kao prestavnik one Amerike, koja je jedina, u najodlučnijem momentu, spasla baš od te njemačke opasnosti i hegemonije staru, u mnogim manama i opačinama ogrezlu Evropu. I mi namah vidimo posljedice svega ovoga. Baš kad je Italija, sljedujući svog Makjavelija, a ne Macinija, bila pohitala, da se posluži odlaskom ame- ričke delegacije u korist imperijalističke svoje politike ma Balkanu, odjednom osjeća više no ikad, moć i silu Amerike, o kojoj uz nju još i sad uvijek ovise, i finaneijlno i ekonomski svi oni, koje je ona spasla i od političke propasti. 1 Šjaloja, italijanski mi- nistar izvanjskih poslove, na veliko svoje iznenagjenje, čuje od Engleške i Francuske Uilsonovu poruku, da javi svojoj vladi nepokolebivu odluku Amerike, da ne popušta u jadranskom pitanju, dok Italija znatno__ ue otstupi od Titonijeva projekta, i ne približi se stano- vištu Amerike. Tek takav modificiran projekat saveznici će proučiti, i ako ga nagju prihvatljivim, preporučiti američkoj vladi, da ga usvoji i tijem konačno riješi. U prvom ređu su Engleška i Francuska zatražile od Italije, da na Rijeci uspostavi zakonito stanje od- stranjenjem pustolova D' Anuncija i njegovih četa. Tek zatim slijedit će komačni pregovori o jadranskom pi- tanju. Talijanska komora je već odgodila svoje sjed- nice do 28. januara ; za to vrijeme, i to prve sedmice januara, poći će u London Niti, ministar presjednik Italije. Uzgred če se svrnuti za dva-tri dana u Pariz, gdje će pregovarati sa Klemanso-om. O ovom lon- donskom sastanku sve zavisi, i mi se s pouzdanošću nadamo, da će se tamo, tom prilikom, definitivno ri- ješiti, naše životno, jadransko pitanje, koje rješenje, i ako nas doduše neće potpuno zadovoljiti, garanto- vaće nam što je najglavnije od naših opravdanih, ži- votnih interesa, i dopustiti. već jednom, da ozbiljuo započnemo uregjivanjem naših teških unutrašnjih pri- lika. Garancija nam je najveća za uspijeh samo ime našeg velikog zaštitnika Uilsona, koji nas je od po- četka silno branio i koji će dp kraja ustrajati na našu obranu. On je proučio naše pitanje kao malo ko, ši- ljao pouzdanike i emisare na lice mjesta, a lično u- poznao sve naše predstavnike. Njegov predsjednički mandat traje do februara 1921., a kad bi i umro, na- &lijedio bi ga podpresjednik Marsal, koji ima iste deje, a uz i mandat, dokle i Uilson. 4 Polk, vogja američke! misije, ostavljajući Pariz, “naročitu je pažnju posvetio našem ministru izvanjskih poslova, g. Trumbiću, te mu je izrijekom i ponovno naglasio, da Amerika nikako ne odstupa od svojih odluka, ranije iznesenih od predsjednika U:lsona. Već kao da i u samoj Italiji počimlju da uvigjaju, da ni- jesu ni iz daleka dorasli, da vođe imperijalističku po- litiku ni na Balkanu, a kamo li, da saniaju o staroj rimskoj imperiji i njezinim granicama. Za take pot- hvate prošla su za uvijek vremena nakon propasti njemačkog militarizma, koji je bio zadnji, te je mogao da na nešto slično promisli. I stari Rim je osvajao i širio se onako na daleko i široko, dok je u njem bi- lo i suviše moralne jačine i nemilosne strogosti u iz- vršivanju državnih zakona, uz golemo bogastvo i naj- veći kulturni napredak. | Kakva je današnja Italija prema rimskim starim vremenima, i kakve su, u ogromnoj većini, njezine u svemu grdno i strašno zaostale mase?! Osvjestiće se i Italija, opijena pobjedom, koju je stekla olako, po- moću moćnih savežnika; ali mi nikad nećemo moći da zaboravimo, što smo sve za ovo vrijeme od nje pretrpjeli, i što nam je uradila na svima našim gra- nicama i u samoj zemlji, da samo stvori nerede i sva- ke nesreće. Ona je u tu svrhu potrošila silne novce, “i to će teško osjetiti, mali wultorijalni dobitci biće na grdnu štetu njezine trgovine i industrije, i prije, ili. poslije, teško će i preteško platiti svaki pedalj zemlje, koji nam bude nepravedno oduzela. Na zadnjem kon- gresu republikanaca u Rimu, rekao je prof. Gisleri, da bi se veliki svjetski rat bio prekratio za pune dvi- je godine dana, da se je Italija, odmah u početku ra- ta, bila postavila na Macinijev program prema naro- dnostima potlačenijem od Austro-Ugarske, ali, odkud bi današnji »veliki« italijanski državnici slušali Maci- nija ?P! Macini je govorio ito, da je pravi cilj interna- cijonalnog života Italija, najravniji put njezinoj veliči- ni, u savezu sa slavenskim narodom u opće, a napo- se jugoslavenskim. Veliki prorok slobode i čovjeko- ljublja, zaboravljen, prezren, prokleće i s one strane groba nezahvalne i izrogjene svoje potomke, a mi, u toliko, s punom nadom očekivajmo, kroz vrlo kratko vrijeme, relativno povoljno rješenje našeg glavnog i životnog pitanja. La Odlaganje parlamenta L — povrjeda ustava. Nakon podužeg pregovaranja sa crnogorskim poslanicima, uspjela je na svrhu današnja demokrat- sko-socijalua vlada, da i njih zadobije za sebe, te da tako njihov prestavnik u vladi potpiše akt, kojima se sjednice privremenog narodnog prestavništva odlažu do 15. februara 1920. Po svemu se već i sada može u naprijed proreći, da se ono neće više ni sastajati, nego da će se, po isteku odregjenog roka raspustiti, pa onda raspisati izbori za novu Narodnu Skupštinu, Za to vrijeme vladaće sami demokrali i socijalisti bez kontrole i apsolutistički, a u cijeloj će se zemlji izvr- | šiti općinski izbori, koncem januara nastajne godine. | Izbori za parlamenat, prema dosadašnjoj dispoziciji vlade, imali bi slijediti na 15. aprila. Povodom ovog vladinog akta »Samouprava« piše, da se vlada nije smjela pozvati na 54, članak srp. ustava, koji sada nije sa stanovišta državnog prava korektan, ma garantovala, da se neće koristiti pravom odlaga- nja privremenog narodnog predstavništva, sve do Kon- stituante. Tom izjavom, s kojom su se saglasile sve političke grupe, stvoren je jedan specijalni privre- pošto je Kruna decembarskim izjava-. i aka Lata zo , .meni ustav za ovo prelazno vrijeme, i prema tome je izmijenjen '54. či. srpskog ustava. To bi bila tek prva povreda. Druga povreda počinjena je time, što je odloženjem parlamenta zadrto u prerogativu Krune, kojom se Kruna služi u slučaju državne nužde, a pod odgovornošću vlade. I to je pravo ustavom ograni- čeno i samoj Kruni po čl. 101. srp. ustava. Po tome članku se ne može odlagati skupštinu, | prije nego se riješi pitanje budžeta. Ovaj članak. o- bezbjegjuje suverenitet naroda i njegova politička prava. Bez budžeta nema ustavne ni zakonite vlade. A kod nas nijesu ovi propisi izvršeni, jer se predlog | o budžetnim dvanaestinama nalazi pred parlamentom, kojeg je vlada odložila. Osim toga u aktu o odlaga- nju parlamenta nalazi se još više grubih povreda us. | tava. Članak 136. srp. ustava govori o odgovornosti ministara. Za ovakove. se povrede predvigja u tom članku kazna robijom, a krivica da ne može zasta- rjeti za 5 godina. Treća povreda sastoji se u tome, što je vlada zloupotrebila kraljevsku vlast, jer je Re- gent povodom odbijanja kabineta g. Trilkovića za- uzeo protivno stanovište od onog što je vlada sada učinila, dok je Regent otišao u inozemstvo. I ako vlada u odstustvu Krune vrši. njenu moć, ipak nužda istuacije nije bila od takove iežine, da vlada predu- zme ovaj korak. Vladin je akt bio nezakonit, jer se Regent nalazi samo na izvjesno vrijeme van zemlje, a u zemlji je zato pitan-samo jedan mali dio narod« nih poslanika, i to samo onih koji se nalaze u vladi- noj stranci. Skupština postradalih u ratu. Sutra će se održati u Sarajevu zbor ratom ošte- ćenih. Ovom zboru će prisustvovati oni, koji su bili taoci, imternirani, zatvoreni, opljačkani, pogorjeli, itd. U tom pozivu .se kaže, da je svrha zboru dogo- vor, koja će se i kakova srestva upotrijebiti da se ne- vino stradalim u ratu naknadi šteta. I bilo je krajnje vrijeme, da se već. neko prvi prene i započne. I naša pokrajinska vlada u Splitu bila je izdala, još u početku, neki proglas u tome smislu ; dosta ih se odazvalo, poslalo molbe i doku- mente ; ali kako izgleda po svemu, u Splitu se nijesu ni makla pozvana gospoda, da izvrše svetu dužnost prema onima, koji su zaboravljali sebe i svoje, i u- propašćavali i zdravlje i imanje za ovu državu. Mi vidimo ne malo slučajeva, gdje se nagragjuju i suviše oni, koji bi u prvom redu imali biti najstrože kažnje- ni, a s druge strane opet, na tešku muku i žalost, da gladuju i bez službe ostaju oni, koje narodna država ne bi smjela, kao prava majka, da u nijednom slučaju napusti i zaboravi. Nadajući se bar dobroj volji vlade, da pomogne, koliko je moguće, u ovim teškim i pre- teškim materijalnim prilikama i nezgodama, postrađale u ratu za svetu narodnu stvar; pozivljemo ujedno sve zainteresovane, kako na ovim našim stranama, tako i po cijeloj državi, da se organizuju i porade svijem silama, da ovo nesnosno, nemoralno stanje jednom prestane, da bar_s te strane svrši opravdano neza- dovoljstvo, da se ne ugasi i zadnja iskra idealizma "i domoljublja u srcima naraštaja, čiji su roditelji ili njihovi vršnjaci u narođu najveće žrtve podnosili i zadivili cio pošteni i izebraženi svijet svojim juna- štvom i požrtvovanjem. Radeći na tome, da slobodna domovina ne zaboravi, koliko je pravo i pošteno, po- stradale svoje sinove, borimo se ujedno i protiv onih, koji traže nepotrebne ili prekomjerne nagrade i nak- nade, jer bi i to bila nemoralnost i neoprostiv grijeh prema potomstvu, koje treba da vidi i dobar primjer požrtvovanja od svojih otaca, i dužno i razložito pri- |