Br. 13.

pi so
E de
a

God. I.

Izlazi Petkom u večer.

Pretplata : za Dubrovnik i cijelu
državu od 8. broja do kraja ove
godine K 5'—- Za stare pretplat-
nike od početka ove god. K 10.
Pojedini broj 80 para.

— Plativo i utuživo u Dubrovniku —

: | < List za politiku, privredu i kn

Dubrovnik 27 decembra 1919.

gri

dk

,ew

iZ

(saz JS Maa :

4 Trasa

#

PI
4

Cijena oglasa po 1 cm? 50 para.
& sa .

Javne zahvale, objave zaruka, vjenčanja
i smrti, računaju se dvostruko (K 1:—>)
Priposlano i oglasi. u tekstu za svaki
em trostruko (K 1:50). Taksa se plaća
unaprijed. — Za oglase koji se više puta
uvrste, daje se popust.

evnost.

*

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR ,NARODA“.
Odgovorni urednik: GJORGJE VULETIĆ.

* sa
E 2

a Dubrovačka Hrvatska Tiskara.

Pred konačnim riješenjem
jadranskog pitanja.

Teško i nesnosno političko stanje, u koje smo
zapali, nakon našeg sretnog ujedinjenja u slobodnoj
narodnoj državi, zbog imperijalističkih težnja Italije i
prevelikog oduljivanja konferencije mira u Parizu, kao
da se primiče svome kraju kroz kratko vrijeme, su-
deći po svemu što se dogagja u Londonu, gdje se
je sada prenijelo težište diplomacije, koja drma sud-
binom naroda,

Ovom, od mas željno očekivanom dogogjaju,
doprinio je, pored ostaloga, najviše baš sami odla-
. zak amerikanske delegacije kod mirovne konferencije
u Parizu, i, usljed toga, Klemansovljev pokušaj, da

u Londonu stvori neku vojnu konvenciju izmegju
Engleške, Francuske i Belgije za obranu od Njemačke,
ako bi ova, ne poštujući versaljski mirovni ugovor,
eventualno pokušala odmazdu za naneseno joj poni-
ženje od evropskih velesila. Ova konvencija, kojoj bi
pristupila veoma rado i Italija, kad bi joj ostale dr-
žave, po njezinoj želji riješile glavno, jadransko pita-
nje, bila bi, i bez sudjelovanja Amerike i na njezinu
štetu, postala veoma važnim: faktorom i od presudnog
utjecaja u rješavanju svijćh pitanja svjetske politike.
To nije mogao da podnese Uilson, kao prestavnik
one Amerike, koja je jedina, u najodlučnijem momentu,
spasla baš od te njemačke opasnosti i hegemonije
staru, u mnogim manama i opačinama ogrezlu Evropu.

I mi namah vidimo posljedice svega ovoga.
Baš kad je Italija, sljedujući svog Makjavelija, a ne
Macinija, bila pohitala, da se posluži odlaskom ame-
ričke delegacije u korist imperijalističke svoje politike
ma Balkanu, odjednom osjeća više no ikad, moć i
silu Amerike, o kojoj uz nju još i sad uvijek ovise,
i finaneijlno i ekonomski svi oni, koje je ona
spasla i od političke propasti. 1 Šjaloja, italijanski mi-

nistar izvanjskih poslove, na veliko svoje iznenagjenje,
čuje od Engleške i Francuske Uilsonovu poruku, da
javi svojoj vladi nepokolebivu odluku Amerike, da ne
popušta u jadranskom pitanju, dok Italija znatno__ ue
otstupi od Titonijeva projekta, i ne približi se stano-
vištu Amerike. Tek takav modificiran projekat saveznici
će proučiti, i ako ga nagju prihvatljivim, preporučiti
američkoj vladi, da ga usvoji i tijem konačno riješi.

U prvom ređu su Engleška i Francuska zatražile
od Italije, da na Rijeci uspostavi zakonito stanje od-
stranjenjem pustolova D' Anuncija i njegovih četa. Tek
zatim slijedit će komačni pregovori o jadranskom pi-

tanju. Talijanska komora je već odgodila svoje sjed-
nice do 28. januara ; za to vrijeme, i to prve sedmice
januara, poći će u London Niti, ministar presjednik
Italije. Uzgred če se svrnuti za dva-tri dana u Pariz,
gdje će pregovarati sa Klemanso-om. O ovom lon-
donskom sastanku sve zavisi, i mi se s pouzdanošću
nadamo, da će se tamo, tom prilikom, definitivno ri-
ješiti, naše životno, jadransko pitanje, koje rješenje,
i ako nas doduše neće potpuno zadovoljiti, garanto-
vaće nam što je najglavnije od naših opravdanih, ži-
votnih interesa, i dopustiti. već jednom, da ozbiljuo
započnemo uregjivanjem naših teških unutrašnjih pri-
lika. Garancija nam je najveća za uspijeh samo ime
našeg velikog zaštitnika Uilsona, koji nas je od po-
četka silno branio i koji će dp kraja ustrajati na našu
obranu. On je proučio naše pitanje kao malo ko, ši-
ljao pouzdanike i emisare na lice mjesta, a lično u-
poznao sve naše predstavnike. Njegov predsjednički
mandat traje do februara 1921., a kad bi i umro, na-
&lijedio bi ga podpresjednik  Marsal, koji ima iste
deje, a uz i mandat, dokle i Uilson.

4

Polk, vogja američke! misije, ostavljajući Pariz,
“naročitu je pažnju posvetio našem ministru izvanjskih

poslova, g. Trumbiću, te mu je izrijekom i ponovno
naglasio, da Amerika nikako ne odstupa od svojih
odluka, ranije iznesenih od predsjednika U:lsona. Već
kao da i u samoj Italiji počimlju da uvigjaju, da ni-
jesu ni iz daleka dorasli, da vođe imperijalističku po-
litiku ni na Balkanu, a kamo li, da saniaju o staroj
rimskoj imperiji i njezinim granicama. Za take pot-
hvate prošla su za uvijek vremena nakon propasti
njemačkog militarizma, koji je bio zadnji, te je mogao
da na nešto slično promisli. I stari Rim je osvajao i
širio se onako na daleko i široko, dok je u njem bi-
lo i suviše moralne jačine i nemilosne strogosti u iz-
vršivanju državnih zakona, uz golemo bogastvo i naj-
veći kulturni napredak. |

Kakva je današnja Italija prema rimskim starim
vremenima, i kakve su, u ogromnoj većini, njezine u
svemu grdno i strašno zaostale mase?! Osvjestiće se
i Italija, opijena pobjedom, koju je stekla olako, po-
moću moćnih savežnika; ali mi nikad nećemo moći
da zaboravimo, što smo sve za ovo vrijeme od nje
pretrpjeli, i što nam je uradila na svima našim gra-
nicama i u samoj zemlji, da samo stvori nerede i sva-
ke nesreće. Ona je u tu svrhu potrošila silne novce,

“i to će teško osjetiti, mali wultorijalni dobitci biće na
grdnu štetu njezine trgovine i industrije, i prije, ili.

poslije, teško će i preteško platiti svaki pedalj zemlje,
koji nam bude nepravedno oduzela. Na zadnjem kon-
gresu republikanaca u Rimu, rekao je prof. Gisleri,
da bi se veliki svjetski rat bio prekratio za pune dvi-
je godine dana, da se je Italija, odmah u početku ra-
ta, bila postavila na Macinijev program prema naro-
dnostima potlačenijem od Austro-Ugarske, ali, odkud
bi današnji »veliki« italijanski državnici slušali Maci-
nija ?P! Macini je govorio ito, da je pravi cilj interna-
cijonalnog života Italija, najravniji put njezinoj veliči-
ni, u savezu sa slavenskim narodom u opće, a napo-
se jugoslavenskim. Veliki prorok slobode i čovjeko-

ljublja, zaboravljen, prezren, prokleće i s one strane

groba nezahvalne i izrogjene svoje potomke, a mi, u
toliko, s punom nadom očekivajmo, kroz vrlo kratko
vrijeme, relativno povoljno rješenje našeg glavnog i
životnog pitanja.

La

Odlaganje parlamenta L
— povrjeda ustava.

Nakon podužeg pregovaranja sa crnogorskim
poslanicima, uspjela je na svrhu današnja demokrat-
sko-socijalua vlada, da i njih zadobije za sebe, te da
tako njihov prestavnik u vladi potpiše akt, kojima se
sjednice privremenog narodnog prestavništva odlažu

do 15. februara 1920. Po svemu se već i sada može

u naprijed proreći, da se ono neće više ni sastajati,
nego da će se, po isteku odregjenog roka raspustiti,
pa onda raspisati izbori za novu Narodnu Skupštinu,
Za to vrijeme vladaće sami demokrali i socijalisti bez

kontrole i apsolutistički, a u cijeloj će se zemlji izvr- |
šiti općinski izbori, koncem januara nastajne godine. |

Izbori za parlamenat, prema dosadašnjoj dispoziciji
vlade, imali bi slijediti na 15. aprila.

Povodom ovog vladinog akta »Samouprava«
piše, da se vlada nije smjela pozvati na 54, članak
srp. ustava, koji sada nije sa stanovišta državnog
prava korektan,
ma garantovala, da se neće koristiti pravom odlaga-
nja privremenog narodnog predstavništva, sve do Kon-
stituante. Tom izjavom, s kojom su se saglasile sve

političke grupe, stvoren je jedan specijalni privre-

pošto je Kruna decembarskim izjava-.

i aka Lata zo ,
.meni ustav za ovo prelazno vrijeme, i prema tome
je izmijenjen '54. či. srpskog ustava. To bi bila tek
prva povreda. Druga povreda počinjena je time, što
je odloženjem parlamenta zadrto u prerogativu Krune,
kojom se Kruna služi u slučaju državne nužde, a pod
odgovornošću vlade. I to je pravo ustavom ograni-
čeno i samoj Kruni po čl. 101. srp. ustava.
Po tome članku se ne može odlagati skupštinu, |
prije nego se riješi pitanje budžeta. Ovaj članak. o-
bezbjegjuje suverenitet naroda i njegova politička
prava. Bez budžeta nema ustavne ni zakonite vlade.
A kod nas nijesu ovi propisi izvršeni, jer se predlog |
o budžetnim dvanaestinama nalazi pred parlamentom,
kojeg je vlada odložila. Osim toga u aktu o odlaga-
nju parlamenta nalazi se još više grubih povreda us. |
tava. Članak 136. srp. ustava govori o odgovornosti
ministara. Za ovakove. se povrede predvigja u tom
članku kazna robijom, a krivica da ne može zasta-
rjeti za 5 godina. Treća povreda sastoji se u tome,
što je vlada zloupotrebila kraljevsku vlast, jer je Re-
gent povodom odbijanja kabineta g. Trilkovića za-
uzeo protivno stanovište od onog što je vlada sada
učinila, dok je Regent otišao u inozemstvo. I ako
vlada u odstustvu Krune vrši. njenu moć, ipak nužda
istuacije nije bila od takove iežine, da vlada predu-
zme ovaj korak. Vladin je akt bio nezakonit, jer se
Regent nalazi samo na izvjesno vrijeme van zemlje,
a u zemlji je zato pitan-samo jedan mali dio narod«
nih poslanika, i to samo onih koji se nalaze u vladi-
noj stranci.

Skupština postradalih u ratu.

Sutra će se održati u Sarajevu zbor ratom ošte-
ćenih. Ovom zboru će prisustvovati oni, koji su bili
taoci, imternirani, zatvoreni, opljačkani, pogorjeli, itd.
U tom pozivu .se kaže, da je svrha zboru dogo-
vor, koja će se i kakova srestva upotrijebiti da se ne-
vino stradalim u ratu naknadi šteta.

I bilo je krajnje vrijeme, da se već. neko prvi
prene i započne. I naša pokrajinska vlada u Splitu
bila je izdala, još u početku, neki proglas u tome
smislu ; dosta ih se odazvalo, poslalo molbe i doku-
mente ; ali kako izgleda po svemu, u Splitu se nijesu
ni makla pozvana gospoda, da izvrše svetu dužnost
prema onima, koji su zaboravljali sebe i svoje, i u-
propašćavali i zdravlje i imanje za ovu državu. Mi
vidimo ne malo slučajeva, gdje se nagragjuju i suviše
oni, koji bi u prvom redu imali biti najstrože kažnje-
ni, a s druge strane opet, na tešku muku i žalost, da
gladuju i bez službe ostaju oni, koje narodna država
ne bi smjela, kao prava majka, da u nijednom slučaju
napusti i zaboravi. Nadajući se bar dobroj volji vlade,
da pomogne, koliko je moguće, u ovim teškim i pre-
teškim materijalnim prilikama i nezgodama, postrađale
u ratu za svetu narodnu stvar; pozivljemo ujedno sve
zainteresovane, kako na ovim našim stranama, tako i
po cijeloj državi, da se organizuju i porade svijem
silama, da ovo nesnosno, nemoralno stanje jednom
prestane, da bar_s te strane svrši opravdano neza-
 dovoljstvo, da se ne ugasi i zadnja iskra idealizma
"i domoljublja u srcima naraštaja, čiji su roditelji ili
njihovi vršnjaci u narođu najveće žrtve podnosili i
zadivili cio pošteni i izebraženi svijet svojim juna-
štvom i požrtvovanjem. Radeći na tome, da slobodna

domovina ne zaboravi, koliko je pravo i pošteno, po-
stradale svoje sinove, borimo se ujedno i protiv onih,
koji traže nepotrebne ili prekomjerne nagrade i nak-
nade, jer bi i to bila nemoralnost i neoprostiv grijeh
prema potomstvu, koje treba da vidi i dobar primjer
požrtvovanja od svojih otaca, i dužno i razložito pri- |