j : SE

h
4

BK IZ

izlazi Srijedom u podne.

: Pretplata s za Dubrovnik,
S donašanjem na kuću mjeseč-
ono K 8. Poštom za Dubrovnik |
i cijelu državu na mjesec K 8.
Na duže vrerjena surazmjerno.
— Pojedini broj K 2. —
Plativo i utuživo u Dubrovniku

List za politiku, privredu i književnost.

ž

 Jly6posnui« 23.7 Mapra 1921,

Fon. Ill.

CIJENE OGLASIMA ::
I cm. visine u širini
1 stupca 3 din. (12 K)
Priopćenja i zahvale
10 K redak. Stalnim

oglasivačima | popust.

Jlacr 34 NOJIMTUKy, NPUBDOLY M KIBEKEBHOCT.

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

Vlasnik i izdavatelj: ODBOR »NARODA“.
Odgovorni urednik: IVAN A. BILIŠKOV.

Cpncxa lIramnapuja — ]ly6poBuux.

Upornost.

U uvodnome članku, pod naslovom »Ne-
riješen problem?“, tiskanome u broju 11. dne
15. marta 1921 lista »Narodne Svijesti“ u
Dubrovniku, stoji među ostalim rečeno :
»Mi danas nemamo nigdje spomenutog ju-
goslavenskog imena u svome ustavu. Mi
imamo još samo Srbe, Hrvate i Slovence.
No po našem ustavu nijesu to plemenska
imena, nego politička.

Demokrati i radikali se brinu, da ustav
bude što povoljniji za jačega, a slabiji je
ostavljen bez veće zaštite, zaštite jugosla-
venstva. k

Naši su ,državotvorni“ doduše zaba-
cili jugoslavensko riješenje, ali se ono ne
dade zabaciti, jer se Hrvati i Slovenci neće

dati pregaziti, a time naše nacijonalno pi-

lanje i dalje samo čeka na svoje riješenje,
koje je jedino moguće u duhu Strossma-
yerova jugoslavenstva“,

U broju 10., 9 Marta t. €. našega lista,
uu čeonome članku pod naslovom  ,Naziv
naše države“, iznijeli smo naše objektivno
mišljenje, potkrijepljeno temeljitim dokazi-
ma, odnosno podesnosti maziva naše dr-
žave: ,Kraljevina Srba, Hrvata i Slovena-
ća“, koji je naziv bio usvojen od ustavo-
tvornog odbora. Jednako mišljenje izjavile
su i druge nepristrane novine, što je naj-
bolji dokaz _ da je i u ovome pitanju naša
riječ bila. zadahnuta' čustvima iskrenosti
i nesebičnosti.

Pošto su u nazivu naše države izri-
čito istaknuta plemenska imena, kako se
može tvrditi da su naprotiv politička ime-
na? To znači htjeti silom izvrtati istinu.

.Ako su Hrvati i Slovenci doista iskre-
no i čvrsto uvjereni, da smo mi Srbi, Hr-
vati i Slovenci jedan narod i da moramo
živjeti. zajedničkim državnim životom u na-
šoj prostranoj otadžbini, kako mogu, u oči-
toj protivnosti sa napomenutom pretpostav-
kom prigovarati, da su pušteni na mi-
lost i nemilost jačega i da su bez zaštite ?
U istinu takove žalbe nepojmiljive su.

Nema sumnje, dok se je sve kroz vri-
jeme promjenilo, da je ostao kod nas iz-
vjestan broj ljudi sa istim  srbofobskim
mentalitetom, koji je kod njih postojao do
sloma habzburške monarhije, i da vri u
njima još i poslije propasti Austrije onaj

stari moralno-politički otrov, za koji je
crnožuti režim bio specijalna fabrika. Ti
isti ljudi misle i pišu i danas onako, kao
što su radili za vremena kad je moć Au-
stro-Ugarske nionarhije bila na vrhuncu.

Oni ne računaju ni sa bivšim, ni sa sadaš-
njim činjenicama. Oni zaboravljaju da je

srpsko oružje pobjedilo, da je zavjetna
misao ostvarena, da je Srbija prije svega

oslobodila i ujedinila Srbe sve i svuda, a.

zatim vjerna i u tome svojim idealima, da
je, prihvatila odmah k sebi Hrvate i Slo-
vence, prigrlivši ih kao braću, u svemu
Srbima jednaku i ravnopravnu. Oni zabo-
ravljaju da je nestalo Austro-Ugarske za
navijek, što niko od njih nije mogao pred-
viđeti.

Hrvati i Slovenci vode borbu na ple-
menskoj osnovi, uporno zahtijevaju da se

«nuša država nazove ,Jugoslavijom“, a to

očitom namjerom, da se zbriše i najmanji
trag srpskog obilježja naše države.

U pogledu neshodnosti upotrebe riječi
»Jugoslavija“ prenosimo ulomak članka,
štampanog u broju 28., 13 marta 1921, ci-
jenjenog lista ,Srbija“ u Mitrovici :

»Pokojna Austrija hjela je, da od svo-
jih potčinjenih država, zemalja i naroda,
stvori treću grupu u monarhiji“ pod ime-
nom ,Jugoslavije“.

To je ime odgovaralo njezinim politi-
čkim probicima i težnjama na. slovensko-
me jugu, pa ga je skrpila po svojoj volji
i kalupu svoga duha, bez ikakva obzi.a
na nacionalnu svijestiduh jezika onih na-
roda, koji bi trebali da sačinjavaju tu nje-
zinu novostvorenu državu.

Jugoslavija nije ni srpska, ni hrvat-
ska, ni slovenska riječ, već je skrpljena
po receptu bečke kamarile od naše riječi
»jug“ i latinsko-njemačke ,Slavia“, ,,Sla-
vien“*, postale opet od njihovih riječi ,Sla-
vus“ i ,Slave“ kako oni nazivaju Slavene.

Jugoslavija nije ni slovenska, ni latin-
ska, ni njemačka riječ, već je jezikoslovna
nakaza.

Ali Jugoslavija nije samo zato jeziko-
slovna nakaza, što je skrpljena od srpske
i latinske riječi, već je i po načinu svoje
složenosti, pa da je riječ Slavija i naša!

U našem jeziku ne može se iz dvije

. riječi napraviti treća, jednostavnim nasta-

vljanjem jedne na drugu kao u njemačko-
me jeziku. Njemački se kaže ,Siid-Serbien“,

»Ost-Indien“, ,West-Afrika“, ,Nord-Ame-

orika“, ali srpski se ne može kazati Jugo-

srbija, Istokindija, Zapadoafrika, Sjevero-
amerika it.d., već se mora govoriti i pi-
sati: Južna Srbija, Istočna Indija, Zapadna
Afrika, Sjeverna Amerika.

Prema tome, kad bi Slavija bila i srp-
ska riječ, ne bi se moglo ni smjelo reći
ni pisati ,Jugoslavija“, nego ,Južna Sla-
vija“. Iz istoga razloga ne valja pisati ni
govoriti ,Jugosloveni“, nego Južni Slo-
veni“, kao što se nekažen. p. ,Novosad“,
nego ,Novi Sad“, ni ,Brzopalanka“ nego

»Brza Palanka“, ni ,Crnogora“ nego ,Crna.

Gora“ it.d. |

Pridjev od riječi ,Južni Sloveni“ glasi
»južnoslovenski“, a ne ,jugoslovenski“,

Dakle naziv Jugoslavija ne valja ni u
kojem jeziku, a u srpskom bi se jeziku
mogao upotrebljavati samo u šprdnji kao
kao šaljivi nadimak “za državu Južnih Slo-
vena, kao što se za dosagjivanje kaže
»gnjavaža“, itd.

Za Jugoslaviju mogu dakle biti ili be-
zazlene neznalice ovih činjenica, ili glupaci,
ili ernožutom mržnjom na sve srpsko za-
ražene duše, koje vole habsburško robo-
vanje, nego ti od Srbije izvojevanu slobodu“.

Veritas.

Pitanje dubrovačke opere.

Bacimo li: pogled unatrag, tražeći što
se je od oslobogjenja preduzelo za napre-
dak našega grada, nailazimo na poraznu
prazninu, Modne riječi ,obnova“, ,zida-
nje“, ,izgrađivanje“, koje služe za ukras
uvodnim člancima naših novina, odnio je
vjetar, prije nego je ijedna od njih posta-
la djelo. Optužujemo jedni druge, zabo-
ravljajući da svi nosimo u tome svoj dio
krivnje. Pa ipak ne može se kazati, da
nema među nama ljudi, koji osjećaju po-
trebu i želju da započnu realnim radom.
Duh energije i žilavosti, koji je stvarao
čudesa u dubrovačkoj prošlosti, nije izu-
mro. Nećemo da, poput degenerisanih si-
nova slavnih roditelja, živimo o reputaciji,
koju smo od starih _baštinili. Ima u pos-
ljednje doba znakova, po kojima se može
suditi, da se počinje ozbiljnije misliti i ra-
diti o napretku grada. Nedavno se je po-
novo konstituisalo ,Društvo za unapređe-

nje Dubrovnika i okolice“, koje je, za krat-
kog svog opstanka prije rata, veoma mno-

go doprinijelo razvitku grada. Ovih se je.

dana također bacilo u javnost pitanje o
utemeljenju stalne dubr. opere. Potaknuše ga
ruski operni pjevači, koji duže vremena
borave u našem gradu; oni osjetiše čar
njegove ljepote, zavolješe ga, te bi htjeli
da mu služe svojom umjetnosti kao svojoj
drugoj domovini. Kad bi se oko njih oku-
pile sve bolje sile među domaćim diletan-

tima, vođene od našeg vrijednog M“. Ci-.

žeka, mogao bi se sastaviti za naše pri-
like izvrstan operski ensemble.

Prigovorit će se možda, da bi Dubrov-
niku bio potrebniji sinfonijski orhestar, ili
barem muzika. Međutim je svim muziča-
rima poznat aksiom, da je najteže sasta-

oviti dobar orhestar, jer je on najdelikat-

nije muzičko tijelo. Veliki glazbeni centri,
kao Beč i Prag, imaju jedva po jedan sin-
fonički orhestar, a u Zagrebu je tek ne-
davno ponovljen u tom smjeru pokus, ko-
ji se je do sad nekoliko puta izjalovio.
Muzika (kapela) pak uumjetničkom po-
gledu ima tek sporedno značenje. S dru-
Se strane opera bi privukla u naš grad
elemenata, koji bi se mogli upotrebiti i u

 orhestar i u muziku. Operski orhestar, da-

kako u skromnim dimenzijama, ne bi bilo
teško sastaviti. Isprva bi se izvodile lakše
salonske opere, koje ne stavljaju velike
seeničke ni instrumentalne poteškoće. Ma
terijalne žrtve, koje su spojene s ostvare-
njem ove zamisli, dosta su velike, ali kać
bi svatko doprinio prema svojim silama,
ne bi se niti osjetilo. Osobito naši privre-
dni krugovi, koji su u prvom redu zain-

teresirani da se podigne promet stranaca, |

morali bi se pobrinuti da naš grad u o-
peri dobije jednu novu atrakciju. Ne do-
laze stranci k nama samo zato, da uživaju
zapad sunca u tišini Sv. Jakova, ili da u-
dišu melankoniju lapadskih čempresa ; dio,
i to veći dio njih, traži razonođenje i vre-
vu, koju pružaju sva glasovita kupališta i
tuvistička mjesta. Nema sumnje da bi o-
pera, pa _ makar ne bila prvoklasna, mno-
go tome doprinijela. Računamo na shva-
ćanje i susretljivost uprave kazališta i vla-
snika loža. Afarizam bi trebalo istjerati
barem iz brama umjetnosti. Slijepi guslar
na Bukovčevu plafonu ogluhnut će, bude
li svakog dana slušao samo zvrndanje ki-
nematografskog motora.

Književnost. |

Dr. Vladan Gjorgjević: Car Dušan,
istorijski roman iz XIV.oga veka u tri knji-
ge. U Zagrebu 1920. Naklada Hrvatskog
Štamparskog Zavoda, d.d. Cijena 30 dinara.

Otragu nekoliko dana izašla je ova
neobična knjiga, i po sadržaju i po zna-
čaju svom i tendenciji ; od osobite važno-
sti nadasve u današnje doba, kad je, iza
najstrašnijeg svjetskog rata, pravi nacio-
nalni idealizam u velikom opadanju, da
ne rečemo u ozbiljnoj «opasnosti konačne
propasti. To je ,Car Dušan“, istorijski ro-
man iz. XIV. vijeka, u tri knjige (Mladi
Kralj, Kralj i Car), od gosp. Dr. Vladana
Gjorgjevića, ministra predsjednika u m.

Ovaj najnoviji naš roman značajan je
i s toga, što je ne samo najveći (iznosi 74
štampana tabaka), no i jer je uprav prvi i
jedini do sad istorijski roman kod Srba,
i to još najmarljivije, majstorski izrađen,
po mnogobrojnim i vrlo pouzdanim isto-
rijskim dokumentima. Važnost njegovu
znatno uvećava fakat, što se u njemu do
tančina, svestrano opisuje najslavniji vla-

dar srpski od loze Nemanjića, za čijom su

slavom i obnovom ondašnje moći i veli-

čine državne uzdisale mnoge naše 'minule
generacije i u pjesmama i deklamacijama
uznosile ime Dušanovo, zvale ga i prizi-
vale u teško doba ropstva i svakojakih
iskušenja, pa i ako se, na žalost i sramotu
našu, baš upravo sve do pojave ovog pre-
znamenitog romana, vrlo malo znalo o
njemu, i to većinom nepouzdano i iskrivljeno.
Dosta je kad spomenemo, koliko smo u
tome bili nazadni, koliko smo sami nezna-
njem i nemarom svojim rušili i uništavali,

ili bolje sprječavali da se i ne osnuje ni-

kako ono, što smo željeli da podignemo,

kad je do nedavno, baš sve do znanstve-

ne radnje našeg vrlog naučenjaka, pok.
Stojana Novakovića, vladalo krivo mišlje-
nje, da je najveći vladar srpski, vojsko-
vođa i zakonodavac, najveći ideal narodni,
kadar bio da dogje glave svom rogjenom
ocu, kralju Dečanskom, u gradu Zvečanu.

Sve dosadašnje manjkavosti nadopu-
njuje, sve netačnosti ispravlja, sve pred-
rasude uništava ovaj najveći i najbolji naš

roman, sastavljen rijetkim marom i van-

rednom vještinom. G. Gjorgjević počeo je
bio da ga piše još g. 1875. u svojoj ,Otadž-
bini“. Tek je naštampao prvih 12 glava
od prve trećine romana, koji je imao da

obuhvati cijelu/dvadesetgodišnju vladavinu
Stevana Dušana, bukhu prvi, pa za tim i
drugi srpsko-turski rat za nezavisnost Sr-
bije, pa onda nasta teška i ljuta borba na-
šeg slavnog Pijemonta s najgorim dušma-
ninom našeg naroda, Austrijom. U tom
radu, kao diplomat i državnik, za dugi niz
godina imao je jednu od najvidnijih uloga

pisac ovog velikog romana, te je jedva

poslije skoro četrdeset godina, za vrijeme
balkanskih ratova za oslobođenje cijelog
balkanskog poluostrva, bio u stanju da
nastavi i dovrši ovo svoje bez sumnje do
sad najbolje književno djelo. Zapreke, koje
su omele u radu zaslužnog pisca ,Cara
Dušana“ i vrijeme, koje je razbistrilo i
otkrilo mnoge istorijske dogođaje, došli su
u prilog samoj stvari, jer se u zgodnije
doba nije ni moglo da pojavi ovo prijeko
potrebito djelo, niti bi ga sam pisac, ni
prije ni poslije, mogao bolje da izvede.

Nije sad naša namjera da prelazimo
u ocjenu ovog neobično lijepog i preko-
risnog romana; to ćemo izvršiti u jednom
Od skorih nastajnih brojeva, i to opširno
i potpuno. Za sad ćemo, javljajući pošto-
vanim našim čitaocima izlazak ,Cara Du-

.šana“, da se ograničimo samo na to, da

spomenemo, da ovaj roman, osnovan na
čistoj istorijskoj istini i svim mogućim
poveljama i dokumentima i istorijskim
istraživanjima čuvenih domaćih naučenja-
ka, a od stranih nadasve pok. prof. D.ra
Konstantina  Jiričeka, iznosi ujedno sve
što je nužnoččitaocu, da dobije potpun i
svestran pojav o običajima, i ustanovama,
o ekonomskim, vjerskim, vojnim i drugim
uredbama, kako u srpskoj državi, tako iu
svima ostalim'srednjevjekovnim državama ;
u opće o svemu i svačemu, što je nužno
da pouči i zabavi čitaoca i da mu jasnije

prikaže divnu i veliku sliku cara Dušana,

njegova vremena, njegove slave i veličine,
svih muka i zapreka kroz koje je prošao,
svih njegovih borba i uspijeha, svih nje-
govih prijatelja i neprijatelja, njihovih sla-

bosti 1 vrlina. Osoba cara Dušana prika“

zana je majstorski, upravo nenatkriljivom
vještinom ; psihološki sa iznesene njegove
vrline, postepeni razvoj i priprema za ve-

«liku zamisao osvojenja Vizantije, kao iza

veličanstveno djelo uregjenja zakonika.
Čitalac, prateći sve one divne opise; za-
nosi se silno djelima najslavnijeg srpskog

vladara od loze Nemanjića, i diveći se

njegovoj velikodušnosti, pravdoljubivosti, |