j : SE h 4 BK IZ izlazi Srijedom u podne. : Pretplata s za Dubrovnik, S donašanjem na kuću mjeseč- ono K 8. Poštom za Dubrovnik | i cijelu državu na mjesec K 8. Na duže vrerjena surazmjerno. — Pojedini broj K 2. — Plativo i utuživo u Dubrovniku List za politiku, privredu i književnost. ž Jly6posnui« 23.7 Mapra 1921, Fon. Ill. CIJENE OGLASIMA :: I cm. visine u širini 1 stupca 3 din. (12 K) Priopćenja i zahvale 10 K redak. Stalnim oglasivačima | popust. Jlacr 34 NOJIMTUKy, NPUBDOLY M KIBEKEBHOCT. Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. Vlasnik i izdavatelj: ODBOR »NARODA“. Odgovorni urednik: IVAN A. BILIŠKOV. Cpncxa lIramnapuja — ]ly6poBuux. Upornost. U uvodnome članku, pod naslovom »Ne- riješen problem?“, tiskanome u broju 11. dne 15. marta 1921 lista »Narodne Svijesti“ u Dubrovniku, stoji među ostalim rečeno : »Mi danas nemamo nigdje spomenutog ju- goslavenskog imena u svome ustavu. Mi imamo još samo Srbe, Hrvate i Slovence. No po našem ustavu nijesu to plemenska imena, nego politička. Demokrati i radikali se brinu, da ustav bude što povoljniji za jačega, a slabiji je ostavljen bez veće zaštite, zaštite jugosla- venstva. k Naši su ,državotvorni“ doduše zaba- cili jugoslavensko riješenje, ali se ono ne dade zabaciti, jer se Hrvati i Slovenci neće dati pregaziti, a time naše nacijonalno pi- lanje i dalje samo čeka na svoje riješenje, koje je jedino moguće u duhu Strossma- yerova jugoslavenstva“, U broju 10., 9 Marta t. €. našega lista, uu čeonome članku pod naslovom ,Naziv naše države“, iznijeli smo naše objektivno mišljenje, potkrijepljeno temeljitim dokazi- ma, odnosno podesnosti maziva naše dr- žave: ,Kraljevina Srba, Hrvata i Slovena- ća“, koji je naziv bio usvojen od ustavo- tvornog odbora. Jednako mišljenje izjavile su i druge nepristrane novine, što je naj- bolji dokaz _ da je i u ovome pitanju naša riječ bila. zadahnuta' čustvima iskrenosti i nesebičnosti. Pošto su u nazivu naše države izri- čito istaknuta plemenska imena, kako se može tvrditi da su naprotiv politička ime- na? To znači htjeti silom izvrtati istinu. .Ako su Hrvati i Slovenci doista iskre- no i čvrsto uvjereni, da smo mi Srbi, Hr- vati i Slovenci jedan narod i da moramo živjeti. zajedničkim državnim životom u na- šoj prostranoj otadžbini, kako mogu, u oči- toj protivnosti sa napomenutom pretpostav- kom prigovarati, da su pušteni na mi- lost i nemilost jačega i da su bez zaštite ? U istinu takove žalbe nepojmiljive su. Nema sumnje, dok se je sve kroz vri- jeme promjenilo, da je ostao kod nas iz- vjestan broj ljudi sa istim srbofobskim mentalitetom, koji je kod njih postojao do sloma habzburške monarhije, i da vri u njima još i poslije propasti Austrije onaj stari moralno-politički otrov, za koji je crnožuti režim bio specijalna fabrika. Ti isti ljudi misle i pišu i danas onako, kao što su radili za vremena kad je moć Au- stro-Ugarske nionarhije bila na vrhuncu. Oni ne računaju ni sa bivšim, ni sa sadaš- njim činjenicama. Oni zaboravljaju da je srpsko oružje pobjedilo, da je zavjetna misao ostvarena, da je Srbija prije svega oslobodila i ujedinila Srbe sve i svuda, a. zatim vjerna i u tome svojim idealima, da je, prihvatila odmah k sebi Hrvate i Slo- vence, prigrlivši ih kao braću, u svemu Srbima jednaku i ravnopravnu. Oni zabo- ravljaju da je nestalo Austro-Ugarske za navijek, što niko od njih nije mogao pred- viđeti. Hrvati i Slovenci vode borbu na ple- menskoj osnovi, uporno zahtijevaju da se «nuša država nazove ,Jugoslavijom“, a to očitom namjerom, da se zbriše i najmanji trag srpskog obilježja naše države. U pogledu neshodnosti upotrebe riječi »Jugoslavija“ prenosimo ulomak članka, štampanog u broju 28., 13 marta 1921, ci- jenjenog lista ,Srbija“ u Mitrovici : »Pokojna Austrija hjela je, da od svo- jih potčinjenih država, zemalja i naroda, stvori treću grupu u monarhiji“ pod ime- nom ,Jugoslavije“. To je ime odgovaralo njezinim politi- čkim probicima i težnjama na. slovensko- me jugu, pa ga je skrpila po svojoj volji i kalupu svoga duha, bez ikakva obzi.a na nacionalnu svijestiduh jezika onih na- roda, koji bi trebali da sačinjavaju tu nje- zinu novostvorenu državu. Jugoslavija nije ni srpska, ni hrvat- ska, ni slovenska riječ, već je skrpljena po receptu bečke kamarile od naše riječi »jug“ i latinsko-njemačke ,Slavia“, ,,Sla- vien“*, postale opet od njihovih riječi ,Sla- vus“ i ,Slave“ kako oni nazivaju Slavene. Jugoslavija nije ni slovenska, ni latin- ska, ni njemačka riječ, već je jezikoslovna nakaza. Ali Jugoslavija nije samo zato jeziko- slovna nakaza, što je skrpljena od srpske i latinske riječi, već je i po načinu svoje složenosti, pa da je riječ Slavija i naša! U našem jeziku ne može se iz dvije . riječi napraviti treća, jednostavnim nasta- vljanjem jedne na drugu kao u njemačko- me jeziku. Njemački se kaže ,Siid-Serbien“, »Ost-Indien“, ,West-Afrika“, ,Nord-Ame- orika“, ali srpski se ne može kazati Jugo- srbija, Istokindija, Zapadoafrika, Sjevero- amerika it.d., već se mora govoriti i pi- sati: Južna Srbija, Istočna Indija, Zapadna Afrika, Sjeverna Amerika. Prema tome, kad bi Slavija bila i srp- ska riječ, ne bi se moglo ni smjelo reći ni pisati ,Jugoslavija“, nego ,Južna Sla- vija“. Iz istoga razloga ne valja pisati ni govoriti ,Jugosloveni“, nego Južni Slo- veni“, kao što se nekažen. p. ,Novosad“, nego ,Novi Sad“, ni ,Brzopalanka“ nego »Brza Palanka“, ni ,Crnogora“ nego ,Crna. Gora“ it.d. | Pridjev od riječi ,Južni Sloveni“ glasi »južnoslovenski“, a ne ,jugoslovenski“, Dakle naziv Jugoslavija ne valja ni u kojem jeziku, a u srpskom bi se jeziku mogao upotrebljavati samo u šprdnji kao kao šaljivi nadimak “za državu Južnih Slo- vena, kao što se za dosagjivanje kaže »gnjavaža“, itd. Za Jugoslaviju mogu dakle biti ili be- zazlene neznalice ovih činjenica, ili glupaci, ili ernožutom mržnjom na sve srpsko za- ražene duše, koje vole habsburško robo- vanje, nego ti od Srbije izvojevanu slobodu“. Veritas. Pitanje dubrovačke opere. Bacimo li: pogled unatrag, tražeći što se je od oslobogjenja preduzelo za napre- dak našega grada, nailazimo na poraznu prazninu, Modne riječi ,obnova“, ,zida- nje“, ,izgrađivanje“, koje služe za ukras uvodnim člancima naših novina, odnio je vjetar, prije nego je ijedna od njih posta- la djelo. Optužujemo jedni druge, zabo- ravljajući da svi nosimo u tome svoj dio krivnje. Pa ipak ne može se kazati, da nema među nama ljudi, koji osjećaju po- trebu i želju da započnu realnim radom. Duh energije i žilavosti, koji je stvarao čudesa u dubrovačkoj prošlosti, nije izu- mro. Nećemo da, poput degenerisanih si- nova slavnih roditelja, živimo o reputaciji, koju smo od starih _baštinili. Ima u pos- ljednje doba znakova, po kojima se može suditi, da se počinje ozbiljnije misliti i ra- diti o napretku grada. Nedavno se je po- novo konstituisalo ,Društvo za unapređe- nje Dubrovnika i okolice“, koje je, za krat- kog svog opstanka prije rata, veoma mno- go doprinijelo razvitku grada. Ovih se je. dana također bacilo u javnost pitanje o utemeljenju stalne dubr. opere. Potaknuše ga ruski operni pjevači, koji duže vremena borave u našem gradu; oni osjetiše čar njegove ljepote, zavolješe ga, te bi htjeli da mu služe svojom umjetnosti kao svojoj drugoj domovini. Kad bi se oko njih oku- pile sve bolje sile među domaćim diletan- tima, vođene od našeg vrijednog M“. Ci-. žeka, mogao bi se sastaviti za naše pri- like izvrstan operski ensemble. Prigovorit će se možda, da bi Dubrov- niku bio potrebniji sinfonijski orhestar, ili barem muzika. Međutim je svim muziča- rima poznat aksiom, da je najteže sasta- oviti dobar orhestar, jer je on najdelikat- nije muzičko tijelo. Veliki glazbeni centri, kao Beč i Prag, imaju jedva po jedan sin- fonički orhestar, a u Zagrebu je tek ne- davno ponovljen u tom smjeru pokus, ko- ji se je do sad nekoliko puta izjalovio. Muzika (kapela) pak uumjetničkom po- gledu ima tek sporedno značenje. S dru- Se strane opera bi privukla u naš grad elemenata, koji bi se mogli upotrebiti i u orhestar i u muziku. Operski orhestar, da- kako u skromnim dimenzijama, ne bi bilo teško sastaviti. Isprva bi se izvodile lakše salonske opere, koje ne stavljaju velike seeničke ni instrumentalne poteškoće. Ma terijalne žrtve, koje su spojene s ostvare- njem ove zamisli, dosta su velike, ali kać bi svatko doprinio prema svojim silama, ne bi se niti osjetilo. Osobito naši privre- dni krugovi, koji su u prvom redu zain- teresirani da se podigne promet stranaca, | morali bi se pobrinuti da naš grad u o- peri dobije jednu novu atrakciju. Ne do- laze stranci k nama samo zato, da uživaju zapad sunca u tišini Sv. Jakova, ili da u- dišu melankoniju lapadskih čempresa ; dio, i to veći dio njih, traži razonođenje i vre- vu, koju pružaju sva glasovita kupališta i tuvistička mjesta. Nema sumnje da bi o- pera, pa _ makar ne bila prvoklasna, mno- go tome doprinijela. Računamo na shva- ćanje i susretljivost uprave kazališta i vla- snika loža. Afarizam bi trebalo istjerati barem iz brama umjetnosti. Slijepi guslar na Bukovčevu plafonu ogluhnut će, bude li svakog dana slušao samo zvrndanje ki- nematografskog motora. Književnost. | Dr. Vladan Gjorgjević: Car Dušan, istorijski roman iz XIV.oga veka u tri knji- ge. U Zagrebu 1920. Naklada Hrvatskog Štamparskog Zavoda, d.d. Cijena 30 dinara. Otragu nekoliko dana izašla je ova neobična knjiga, i po sadržaju i po zna- čaju svom i tendenciji ; od osobite važno- sti nadasve u današnje doba, kad je, iza najstrašnijeg svjetskog rata, pravi nacio- nalni idealizam u velikom opadanju, da ne rečemo u ozbiljnoj «opasnosti konačne propasti. To je ,Car Dušan“, istorijski ro- man iz. XIV. vijeka, u tri knjige (Mladi Kralj, Kralj i Car), od gosp. Dr. Vladana Gjorgjevića, ministra predsjednika u m. Ovaj najnoviji naš roman značajan je i s toga, što je ne samo najveći (iznosi 74 štampana tabaka), no i jer je uprav prvi i jedini do sad istorijski roman kod Srba, i to još najmarljivije, majstorski izrađen, po mnogobrojnim i vrlo pouzdanim isto- rijskim dokumentima. Važnost njegovu znatno uvećava fakat, što se u njemu do tančina, svestrano opisuje najslavniji vla- dar srpski od loze Nemanjića, za čijom su slavom i obnovom ondašnje moći i veli- čine državne uzdisale mnoge naše 'minule generacije i u pjesmama i deklamacijama uznosile ime Dušanovo, zvale ga i prizi- vale u teško doba ropstva i svakojakih iskušenja, pa i ako se, na žalost i sramotu našu, baš upravo sve do pojave ovog pre- znamenitog romana, vrlo malo znalo o njemu, i to većinom nepouzdano i iskrivljeno. Dosta je kad spomenemo, koliko smo u tome bili nazadni, koliko smo sami nezna- njem i nemarom svojim rušili i uništavali, ili bolje sprječavali da se i ne osnuje ni- kako ono, što smo željeli da podignemo, kad je do nedavno, baš sve do znanstve- ne radnje našeg vrlog naučenjaka, pok. Stojana Novakovića, vladalo krivo mišlje- nje, da je najveći vladar srpski, vojsko- vođa i zakonodavac, najveći ideal narodni, kadar bio da dogje glave svom rogjenom ocu, kralju Dečanskom, u gradu Zvečanu. Sve dosadašnje manjkavosti nadopu- njuje, sve netačnosti ispravlja, sve pred- rasude uništava ovaj najveći i najbolji naš roman, sastavljen rijetkim marom i van- rednom vještinom. G. Gjorgjević počeo je bio da ga piše još g. 1875. u svojoj ,Otadž- bini“. Tek je naštampao prvih 12 glava od prve trećine romana, koji je imao da obuhvati cijelu/dvadesetgodišnju vladavinu Stevana Dušana, bukhu prvi, pa za tim i drugi srpsko-turski rat za nezavisnost Sr- bije, pa onda nasta teška i ljuta borba na- šeg slavnog Pijemonta s najgorim dušma- ninom našeg naroda, Austrijom. U tom radu, kao diplomat i državnik, za dugi niz godina imao je jednu od najvidnijih uloga pisac ovog velikog romana, te je jedva poslije skoro četrdeset godina, za vrijeme balkanskih ratova za oslobođenje cijelog balkanskog poluostrva, bio u stanju da nastavi i dovrši ovo svoje bez sumnje do sad najbolje književno djelo. Zapreke, koje su omele u radu zaslužnog pisca ,Cara Dušana“ i vrijeme, koje je razbistrilo i otkrilo mnoge istorijske dogođaje, došli su u prilog samoj stvari, jer se u zgodnije doba nije ni moglo da pojavi ovo prijeko potrebito djelo, niti bi ga sam pisac, ni prije ni poslije, mogao bolje da izvede. Nije sad naša namjera da prelazimo u ocjenu ovog neobično lijepog i preko- risnog romana; to ćemo izvršiti u jednom Od skorih nastajnih brojeva, i to opširno i potpuno. Za sad ćemo, javljajući pošto- vanim našim čitaocima izlazak ,Cara Du- .šana“, da se ograničimo samo na to, da spomenemo, da ovaj roman, osnovan na čistoj istorijskoj istini i svim mogućim poveljama i dokumentima i istorijskim istraživanjima čuvenih domaćih naučenja- ka, a od stranih nadasve pok. prof. D.ra Konstantina Jiričeka, iznosi ujedno sve što je nužnoččitaocu, da dobije potpun i svestran pojav o običajima, i ustanovama, o ekonomskim, vjerskim, vojnim i drugim uredbama, kako u srpskoj državi, tako iu svima ostalim'srednjevjekovnim državama ; u opće o svemu i svačemu, što je nužno da pouči i zabavi čitaoca i da mu jasnije prikaže divnu i veliku sliku cara Dušana, njegova vremena, njegove slave i veličine, svih muka i zapreka kroz koje je prošao, svih njegovih borba i uspijeha, svih nje- govih prijatelja i neprijatelja, njihovih sla- bosti 1 vrlina. Osoba cara Dušana prika“ zana je majstorski, upravo nenatkriljivom vještinom ; psihološki sa iznesene njegove vrline, postepeni razvoj i priprema za ve- «liku zamisao osvojenja Vizantije, kao iza veličanstveno djelo uregjenja zakonika. Čitalac, prateći sve one divne opise; za- nosi se silno djelima najslavnijeg srpskog vladara od loze Nemanjića, i diveći se njegovoj velikodušnosti, pravdoljubivosti, |