bp. 34.

še

i

s Fon. 1.

pe = -

izlazi Sriledom u podne.
Pretplata: za Dubrovnik,
“s donašanjem pa kuću mjeseč-
no K 12. Poštom za Dubrovnik

k cijelu državu na mjesec K 12.
Na duže vremena Ssuraznijerno:
— Pojedini broj K 3. —
Piativo | utuživo u Dubrovniku

Lodek

da“ : s

 Ny6posnuk 24. AyryeTra 1921. |

mpi

List za politiku, privredu i kajiževnost. a

CIJENE OGLASIMA:
lcm. visine u širini
I stupca 3 din. (12 K)
Priopćenja i zahvale
10 K redak. Stalnim
oglasivačima popust.

oJlacT 3a NOJIMTHKY, HPHBPENY M KIBHIKEBHOCT,

=

Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360.

VI

&enik.i izdavatčij:

ODBOR .,NARODA“.

dk > di

Cpncka ramnapnja — Ily6poBnuk

Poslije pogreba Kralja Petra |.
Osloboditelja,

Mrtvo tijelo velikog našeg kralja mu-
čenika, oca i oslobodioca, predato je majci
zemlji, orošeno suzama miliona zahvalnog
naroda, praćeno blagoslovima svih njego-
vih vjernih podanika. Iza ovog tužnog i
.. svečanog čina pijeteta i zahvalnosti, sve
će malo po malo da se stiša i povrati
normalnom životu, minuće huka i buka
naroda, koji se, je bio ustalasao kao more
od uzbugjenja i želje, da dade posljednji
cjelov velikom ocu svom i najvećem  do-
brotvoru; žalost i tugu za starim vlada-
rom zamijeniće radost i nada, kad stupi
nov kralj, mladi i čili vitez-Aleksandar
Karagjorgjević. I svijet će i dalje sljedo-
vati starim svojim tokom i načinom. Veo
zaborava i unaprijed će, kao i do sad sve češ-
ćom i gušćom koprenom da obavija-sve ze-
maljske mile i tužne uspomene, dok neke
ne ostanu samo blijeda sjena, ili ne iščez-
nu sasvim iz _ uma i srca onijeh, koji su
ih okušali i preživljeli u svom vijeku, dok
se nad njima za uvijek ne sklopi i sravni
more vječnosti i proguta ih i sarani u

dubokoj i bezdanoj svojoj utrobi. Sve što

je zemaljsko, ili materija ili materijalne pri-
rode sve što je plod ljudskog djelovanja bez
visokog i požrtvovnog Cilja i namjere, sve
što nije zadahnuto idejom besmrtnosti, sveće
pasti i propasti u nepovrat i ugasiti se
bez iraga i ostatka, a ono-što je probu«
gjeno iskrom božanske moći i nebeskog
promisla, sve što je izvršeno propuštanjem
nadzemaljske sile u prerijetkim i uzviše-
nim časovima, odregjenim od vječne Pravde
i Istine, neće i ne može podleći sudbini
svega zemaljskog i prolaznog na ovom
Svijetu, no će nam sve silnije i jasnije iz-
laziti pred oči tek nakon zemaljskog kra-
ja svojih posrednika i izvršilaca. To je slu-
čaj s pregolemim djelom Velikog našeg
Oca i dobrotvora, kralja Petra, prvog Kralja
ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca. Nje-
govo su djelo izmolili potoci suza mnogo
minulih naših generaciju od Pravde “vječne,
iskupila grozna patnja bezbrojnih muče-
nika na ljutom turskom strževom kolju,
na vješalima, po tannicima i na sto dru-
gih načina i mjesta; 6n je došao kao iza-
branik božiji, da provede, kao novi Moj-
sej, naš teško namučeni narod nakon
mnogovjekovnog stradanja, kroz posljed-
nje i najgore i najstrašnije iskušenje i
stradanje u zemlju obećanu, u bratski,
vječni i nerazdružni zagrljaj i spasenje.
Velika, božanska iskra jasno je sijevala za
njegova života u svakom njegovom poslu i
djelovanju, i ta će sada da se razbukti,
nakon njegove tjelesne smrti, u čitav pla-
men, koji će vječno buktati sa njegovog
svetog groba i pokazivati staze života
braći Srbima, Hrvatima i Slovencima. Ve-

ličinu njegove duše poznaćemo tek sada, .

kao što se ona spoznaje i kod svih ostalih
velikana, kad je ne zaklanja više smrtno
zemaljsko tijelo i ne prikiva za ovu var-

ljivu i grješnu zemlju. Kao svi veliki iza- -

branici božji i on je bio do skrajnosti
skroman na ovom svijetu, da nakon smrti
zasja neumrlim sjajem, okružen aureolom
vječne slave u krugu najvećih ljudi i vla-
dara _ cijelog svijeta. Potekao iz prostog
naroda, š narodom je družio, jade njegove
razumjevao, zlo i dobro s njim dijelio, za
nj ponio ljut trnov vijenac na najstrašniju
Golgotu naroda, s njim umro političkom
smrću i nakon tri godine smrti, koja nije

bila počinak no gore mučenje od ikakva,

najmučnijeg života, s narodom svojim naj-

ž
& S.
/

\slavnije uskrsnuo i dao život braći, koja
su već vjekovima u mračnom grobu oče-
kivala svijetli i veseli dan narodnog i po
litičkog uskrsnuća. On, čija. će kruna za
vječna vremena svijetliti okružena sjajem

* zvijezda nebesnih, za života je nosio na

glavi prostu gvozdenu krnnu, sakovanu
od topa Kara-Gjorgjeva; On, kome će
svaki grad i varoš. podići divne spome-
nike od tuča, uz one, koje je mu svaki
dostojni podanik podići u srcu svome,

. umro je u najskromnijoj sobi obične vile

na topčiderskom brdu!

Za onake velikane i najođabranije si-
nove naroda, koje davaju sama vjekovi i
veliki i sudbonosni momenti iznose na
površinu, tek nakon smrti nastaje pravici
vječni život neumrli. Kao što je seljak
divne i pitome Šumadije hrlio na grob
Velikog Kara-Gjorgja u negdašnjem skrom-
nom selu njegovu, a sad varošici-Topoli, i
tražio lijeka i oblakšanja tijelu svom i
duši na grobu Oca Srbije, tako će u na-
prijed smjerno, sa najvećom vjerom i po-
božnošću pristupati cio narod Srba, Hr-

vata i Slovenaca svetom grobu Oca svoje.

države, Oslobodioca i ujedinitelja — Petra I.
Karagjorgjevića. Tu. će s koljena na ko-
ljeno, kaono Musliman u svoju Meku, ho-
dočastiti naši sinovi i potomci i krijepiti
se u mirno doba duhom bratstva i neraz-
družne zajednice u velikoj našoj narodnoj
državi, a u teškim vremenima, ako bi ikad
došla, duhom nesavladljive snage i naj-
divnijeg samopregorjenja i viteštva. Tu ce
se na grobovima Oca Srbije-Kara-Gjorgja
i unuka njegova Kralja Petra, oca kralje:
vine Srba, Hrvata i Slovenaca, zađahnji-
vati naše buduće generacije njihovim dje-
lima neumrlim,&krijepiti i jačati u onoj
svetoj i spasonosnoj ideji, koja je i njih
bodrila i krijepila, oružala nadprirodnom
snagom, i pomogla im da izdrže sve muke
i prepone, sve strahote i iskušenja, dok
nijesu doprli velikome cilju i izvršili svoj
pregolemi i najuzgišeniji zadatak. Grobovi
njihovi ostaće?i ujedno i najveća ga-

rancija pravde nebeske, da će voljom Sve-

ovišnjega, koji je poslao ove najveće svoje
izabranike u najpotrebnije doba narodu,
država naša, iskupljena. vjekovnim  naj-
groznijim stradanjem “od grijeha _pradje-
dova, biti vječna i nepobjedna, ako bu-
demo najsavjesnije vršiti njihove svete
amanete i čuvati kao zenicu oka - svoga
najuzvišeniju, ali i najkrvaviju njihovu
tekovinu !

“ Vječna slava Ocu kraljevine naše,
kralju Petru I. i djedu njegovu, topolskom
heroju, Ocu Srbije Velikom Kara-Gjorgju!

ispražnjeno poslaničko mesto u Parizu.

Posle smrti Dra Vesnića mi nemamo
diplomatskog zastupnika u Parizu, premda
se tamo rešavaju važna pitanja za našu
državu, koja nas se tiču bilo direktno bi-
lo indirektno. U, sadanje je vreme naše
poslanstvo u Parizu jedno od najvažnijih

za našu državu. Pre rata je na prv&m.
mestu stajao Petrograd, pa Beč, pa Pariz,

koji je posle rata došao "na prvo mesto,
jer su i Petrograd i Beč propali kao di-
plomatska mesta prvog reda. Pariz je od
vajkada igrao vidnu ulogu u evropskoj
diplomaciji. Sve su evropske države tamo
slale i šalju najbolje svoje glave, jer se
tamo odlučuje o najvažnijim pitanjima
megjunarodnih odnošaja. Pariz je ne samo
veliki centar diplomacije, nego i svake
vrsti “napretka, bilo u znanstvenom, umet-
ničkom, financijalnom ili trgovačkom prav-

. . p

Odgovorni urednik: FRANO ŠULIĆ.

A
(a

cu. Ne same to, Šego Pariz je centar i
francuske aristokracije i demokracije, i
francuske plutokracije, i francuskog kato-
licizma, i francuskog masonstva (masonska
loža ,Grand Orient“). ==
Kad se sve zna što je Pariz, mislimo
da nije teško razumeti, da nije lak izbor
našeg poslanika u Parizu, jer treba potra-
žiti pogodnu“ ličnost u svakom pogledu,
koja će znati mudro i sa mnogo dostajan-
stva da zastupa interese naše domovine.
Silni se zahtevi nameću poslaniku u Pari-
zu, ako hoće da ima uspeha. U prvom
redu treba da je prirodno inteligentan i
veoma  načitan, da odlično pozna sve
odnošaje naše Kraljevine i francuske
države, da u tančine pozna francuski jezik,
i da ga lepo i slatko govori. Osobito pak
treba da je vešt u financijalno — ekonom-
skim i trgovačkim pitanjima, koja su do-
bila posle rata veliku važnost. Treba mu
pače dodeliti veštaka u tim pitanjima,
kako bi njegova misija bolje uspela. To
su već neke države i učinile. Što smo
kazali o poslaniku, treba rećiio njegovim
tajnicima i atašejima.. To su mlagji ljudi,
koji treba da se tegrijski i praktički usa-
vršavaju u svojoj struci. Povrh svega toga
treba u Pariz poslati osobu veoma taktič-
nu, opreznu, bhladnokrvnu, koja zna gde
treba govoriti, a gde ćutati, a i koliko
treba govoriti, jer je diplomacija, koliko-
god neki utopiste sanjali o obratnom,
ostala više ili manje ista kao pre rata.
+Prama: tome treha dai naš pariški posla-
nik udesi svoje držanje, jer će mu u
protivnom slučaju podvaliti svaki njegov
kolega ili kogod viši po činu od njega,
ii makar ko. Ti poznato je, da je na
žalost, premda narodi u zadnje doba uzi-
maju više učešća u špoljnoj politici, diploma-
cija ostala umeće u megjusobnom izigrava-
nju dvaju protivnika. Naravno je da se to
podvaljivanje i izigravanje vrši na fini
način. Svakako, ako seine može uzeti, da
tako radi diplomacija u svakom slučaju,
ipak se može mirne duše kazati, da je

tako u većini slučajeva. Sve to nije dobro,“

ali ljudi su.ljudi, i takovi će uvek ostati,
jer se zakoni prirode. ne mogu menjati.
Osobito pak, ipovrh svega što smo kazali,
svaki diplomata, a nadasve onaj u Parizu,
treba da bude vrstan» pravnik u svakom
pogledu, a osobito da dobro pozna megju-
narodno pravo. Tim nije još sve rečeno o
dobrim svojstvima našeg .poslanika, jer
nam još preostaje da vidimo kakav mora
biti naš poslanik u Parizu u vanjskom
pogledu. kz

Lepa palatica u ulici Leonš Ren6ć u
Parizu, gde se sada nalazi naše poslanstvo,
veoma je ukusno bila uregjena nastojanjem
gospogje Blanše i njezinog supruga pok.
Dr. Vesnića, koji seje bio veoma utančao
i profinio, živeći dvadeset godina u Luteciji.
Samo je trebalo jednom posetiti naše po-
slanštvo u Parizu, pa da se vidi s kakvim
je ukusom sve u njemu bilo namešteno.
Tako treba da bude po mogućnosti i od
sada, jer otmeni Pariz iziskuje u vanjskom
pogledu eleganciju i profinjenost. Republi-

kanski se Pariz u tomu ništa ne rd đe»

od monarhičkog Pariza. Gosp. Andrć de
Fukjer, uvagjač ambasadora u Jelizejskoj
Palati, pisac i arhiter_elegantiarum u Pa-
rizu, mogao bi bez sumnje istu službu vr-
šiti i kod kakovog monarha. Diplomatski
je Pariz vanredno doteran u vanjskom po-

ledu, i dolazi često u dodir sa francuskom
visokom aristokracijom

je teško doći. Pok. Dr. Vesnić sebi je bio
prokrčio s u te. krugove, što sigurno nije
2 : odo Ze. Ke đ =

€ k
a.

(senžermensko ,
.predgragje-Faubourg St. Gćrmain), do koje .

bilo bez koristi za našu stvar. Naročito
spominjemo francusku aristokraciju, jer
znamo da ona igra ne malu ulogu i u
javnom životu -republike, Aristokracija je
zastupana za više nego trećinu u diploma-
ciji francuske republike. Sem toga u jav-
nom životu Francuske ima u zadnje doba
mnogo konservativnih elemenata, koji ne
pripadaju aristokraciji, a koji igraju vidnu
ulogu. S toga vidimo koliko se zahteva od
našeg poslanika u Parizu obzirom na otme-
nost i vanjsku formu. Čovek naitako
nom mestu u sadanjem razmaku istorije
mora da bude pravi grand seigneur (džen-
timan), a po mogućnosti i imućan, ako
hoće da nagje prijazan prijem i ozbiljno
se okoristi vezama sa pariškim visokim
krugovima. Poslanik uopšte treba da ima
veza sa svim krugovima, koji odlučuju u
Politici republike. U sadanjem času politika
je Francuske krenula znatno na desno, i
to se mora ozbiljno uvažiti. Francuska je
gragjanska demokracija sada mnogo više
nacionalna nego pre, ato sve pod dojmom
dogogjaja, koji se sa prezirom odbijaju od
internacionalnih utopija. Osobito treba nra-
glasiti da naš poslanik u Parizu mora sa
francuskim ministarstvom inostranih dela
da podržava najbolje i najjače veze, a tu
se hoće mnogo takta i poznavanja prilika,
što zahteva naporan rad u svakom obziru.
Ta treba biti na osobitoj visini, ako se
želi postići vidnog uspeha. Čovek mora da
bude duševno i telesno veoma oBftetan,
domišljat i elastičan. Osobito pak treba na-
glasiti da naš poslanik u Parizu treba
da bude" lično čestit i neinteresovan.
Saloni pariških otmenih porodica, po-
imence francuske aristokracije, mnogo puta
su središta diplomatskih sastanaka, gde
čovek, koji je na svom mestu, može da
dosta stvari obazna i tako iskoristi pogod-
nu priliku. Tu mora da se pokaže naš
poslanik kao duhovit causeur (govornik).
Poznati su u Parizu, sem ostalih,“ sa-

hd
o

oloni vojvotkinje de Roan,* vojvotkinje
“Dizesti vojvotkinje de “Noaj, gde se na
večernjim zabavama, ai inače, “sastaje cvet

francuske aristokracije i inostrani diplo-
mate. Druge salone ne pominjemo, jer bi-
smo pošli predaleko. Ta je takozvani Fau-
bourg St. Germain, u Koji je nemoguće
ući bez osobite preporuke. Tu može da
bude primljen samo čovek, koji je comm'
il faut (potpun 'gospodin) u svakom pogle-
du. Dr. Vesnić je tu imao pristupa, te i

<naš budući poslanik“ treba da bude njegov

dostojan nasljednik iu tom pravcu. U svo-
je doba poznati salon Zilijete Adam bio je
osobito na glasu, te se je &ovorilo da su
u tom salonu Bačeni temelji rusko-francu-
skog saveza. Nema sumnje da okretan di-
plomata može da se okoristi u tim salo-
nima i da prodre u mnoge diplomatske
tajne. Naš poslanik treba da nastoji stupiti
u vezu s tim otmenim krugovima, koji
dosta znaju što običan smrtnik nezna, a
da to bolje postigne, treba da je vješt je-
zicima velikih evropskih naroda. Sem
toga treba da mu je u glavnom poznat
gotski almanah. Ta rekosmo da se je

diplomacija vrlo malo promenila.“O raz-

nim klubovima, kao o klubu Union i
Žokejskom klubu ne ćemo da govori-
mo, jer bismo pošli vrlo daleko. Samo |
ćemo. napomenuti da se i tu dosta di-
plomatizuje uz igru\ bridža. O drugim
mondenim zabavama ne govorimo ništa,
jer mislimo da nije potreba.

Naš poslanik u Parizu treba da je u
dodiru i sa visokim francuskim crkvenim
dostojanstvenicima, jer kako je naš narod

pripadnik više vera, treba nastojati oko
Re. \

£ ak

KEZA >

A

sčkiiem, >