bp. 34. še i s Fon. 1. pe = - izlazi Sriledom u podne. Pretplata: za Dubrovnik, “s donašanjem pa kuću mjeseč- no K 12. Poštom za Dubrovnik k cijelu državu na mjesec K 12. Na duže vremena Ssuraznijerno: — Pojedini broj K 3. — Piativo | utuživo u Dubrovniku Lodek da“ : s Ny6posnuk 24. AyryeTra 1921. | mpi List za politiku, privredu i kajiževnost. a CIJENE OGLASIMA: lcm. visine u širini I stupca 3 din. (12 K) Priopćenja i zahvale 10 K redak. Stalnim oglasivačima popust. oJlacT 3a NOJIMTHKY, HPHBPENY M KIBHIKEBHOCT, = Uredništvo i Administracija: Ulica Lučarica 360. VI &enik.i izdavatčij: ODBOR .,NARODA“. dk > di Cpncka ramnapnja — Ily6poBnuk Poslije pogreba Kralja Petra |. Osloboditelja, Mrtvo tijelo velikog našeg kralja mu- čenika, oca i oslobodioca, predato je majci zemlji, orošeno suzama miliona zahvalnog naroda, praćeno blagoslovima svih njego- vih vjernih podanika. Iza ovog tužnog i .. svečanog čina pijeteta i zahvalnosti, sve će malo po malo da se stiša i povrati normalnom životu, minuće huka i buka naroda, koji se, je bio ustalasao kao more od uzbugjenja i želje, da dade posljednji cjelov velikom ocu svom i najvećem do- brotvoru; žalost i tugu za starim vlada- rom zamijeniće radost i nada, kad stupi nov kralj, mladi i čili vitez-Aleksandar Karagjorgjević. I svijet će i dalje sljedo- vati starim svojim tokom i načinom. Veo zaborava i unaprijed će, kao i do sad sve češ- ćom i gušćom koprenom da obavija-sve ze- maljske mile i tužne uspomene, dok neke ne ostanu samo blijeda sjena, ili ne iščez- nu sasvim iz _ uma i srca onijeh, koji su ih okušali i preživljeli u svom vijeku, dok se nad njima za uvijek ne sklopi i sravni more vječnosti i proguta ih i sarani u dubokoj i bezdanoj svojoj utrobi. Sve što je zemaljsko, ili materija ili materijalne pri- rode sve što je plod ljudskog djelovanja bez visokog i požrtvovnog Cilja i namjere, sve što nije zadahnuto idejom besmrtnosti, sveće pasti i propasti u nepovrat i ugasiti se bez iraga i ostatka, a ono-što je probu« gjeno iskrom božanske moći i nebeskog promisla, sve što je izvršeno propuštanjem nadzemaljske sile u prerijetkim i uzviše- nim časovima, odregjenim od vječne Pravde i Istine, neće i ne može podleći sudbini svega zemaljskog i prolaznog na ovom Svijetu, no će nam sve silnije i jasnije iz- laziti pred oči tek nakon zemaljskog kra- ja svojih posrednika i izvršilaca. To je slu- čaj s pregolemim djelom Velikog našeg Oca i dobrotvora, kralja Petra, prvog Kralja ujedinjenih Srba, Hrvata i Slovenaca. Nje- govo su djelo izmolili potoci suza mnogo minulih naših generaciju od Pravde “vječne, iskupila grozna patnja bezbrojnih muče- nika na ljutom turskom strževom kolju, na vješalima, po tannicima i na sto dru- gih načina i mjesta; 6n je došao kao iza- branik božiji, da provede, kao novi Moj- sej, naš teško namučeni narod nakon mnogovjekovnog stradanja, kroz posljed- nje i najgore i najstrašnije iskušenje i stradanje u zemlju obećanu, u bratski, vječni i nerazdružni zagrljaj i spasenje. Velika, božanska iskra jasno je sijevala za njegova života u svakom njegovom poslu i djelovanju, i ta će sada da se razbukti, nakon njegove tjelesne smrti, u čitav pla- men, koji će vječno buktati sa njegovog svetog groba i pokazivati staze života braći Srbima, Hrvatima i Slovencima. Ve- ličinu njegove duše poznaćemo tek sada, . kao što se ona spoznaje i kod svih ostalih velikana, kad je ne zaklanja više smrtno zemaljsko tijelo i ne prikiva za ovu var- ljivu i grješnu zemlju. Kao svi veliki iza- - branici božji i on je bio do skrajnosti skroman na ovom svijetu, da nakon smrti zasja neumrlim sjajem, okružen aureolom vječne slave u krugu najvećih ljudi i vla- dara _ cijelog svijeta. Potekao iz prostog naroda, š narodom je družio, jade njegove razumjevao, zlo i dobro s njim dijelio, za nj ponio ljut trnov vijenac na najstrašniju Golgotu naroda, s njim umro političkom smrću i nakon tri godine smrti, koja nije bila počinak no gore mučenje od ikakva, najmučnijeg života, s narodom svojim naj- ž & S. / \slavnije uskrsnuo i dao život braći, koja su već vjekovima u mračnom grobu oče- kivala svijetli i veseli dan narodnog i po litičkog uskrsnuća. On, čija. će kruna za vječna vremena svijetliti okružena sjajem * zvijezda nebesnih, za života je nosio na glavi prostu gvozdenu krnnu, sakovanu od topa Kara-Gjorgjeva; On, kome će svaki grad i varoš. podići divne spome- nike od tuča, uz one, koje je mu svaki dostojni podanik podići u srcu svome, . umro je u najskromnijoj sobi obične vile na topčiderskom brdu! Za onake velikane i najođabranije si- nove naroda, koje davaju sama vjekovi i veliki i sudbonosni momenti iznose na površinu, tek nakon smrti nastaje pravici vječni život neumrli. Kao što je seljak divne i pitome Šumadije hrlio na grob Velikog Kara-Gjorgja u negdašnjem skrom- nom selu njegovu, a sad varošici-Topoli, i tražio lijeka i oblakšanja tijelu svom i duši na grobu Oca Srbije, tako će u na- prijed smjerno, sa najvećom vjerom i po- božnošću pristupati cio narod Srba, Hr- vata i Slovenaca svetom grobu Oca svoje. države, Oslobodioca i ujedinitelja — Petra I. Karagjorgjevića. Tu. će s koljena na ko- ljeno, kaono Musliman u svoju Meku, ho- dočastiti naši sinovi i potomci i krijepiti se u mirno doba duhom bratstva i neraz- družne zajednice u velikoj našoj narodnoj državi, a u teškim vremenima, ako bi ikad došla, duhom nesavladljive snage i naj- divnijeg samopregorjenja i viteštva. Tu ce se na grobovima Oca Srbije-Kara-Gjorgja i unuka njegova Kralja Petra, oca kralje: vine Srba, Hrvata i Slovenaca, zađahnji- vati naše buduće generacije njihovim dje- lima neumrlim,&krijepiti i jačati u onoj svetoj i spasonosnoj ideji, koja je i njih bodrila i krijepila, oružala nadprirodnom snagom, i pomogla im da izdrže sve muke i prepone, sve strahote i iskušenja, dok nijesu doprli velikome cilju i izvršili svoj pregolemi i najuzgišeniji zadatak. Grobovi njihovi ostaće?i ujedno i najveća ga- rancija pravde nebeske, da će voljom Sve- ovišnjega, koji je poslao ove najveće svoje izabranike u najpotrebnije doba narodu, država naša, iskupljena. vjekovnim naj- groznijim stradanjem “od grijeha _pradje- dova, biti vječna i nepobjedna, ako bu- demo najsavjesnije vršiti njihove svete amanete i čuvati kao zenicu oka - svoga najuzvišeniju, ali i najkrvaviju njihovu tekovinu ! “ Vječna slava Ocu kraljevine naše, kralju Petru I. i djedu njegovu, topolskom heroju, Ocu Srbije Velikom Kara-Gjorgju! ispražnjeno poslaničko mesto u Parizu. Posle smrti Dra Vesnića mi nemamo diplomatskog zastupnika u Parizu, premda se tamo rešavaju važna pitanja za našu državu, koja nas se tiču bilo direktno bi- lo indirektno. U, sadanje je vreme naše poslanstvo u Parizu jedno od najvažnijih za našu državu. Pre rata je na prv&m. mestu stajao Petrograd, pa Beč, pa Pariz, koji je posle rata došao "na prvo mesto, jer su i Petrograd i Beč propali kao di- plomatska mesta prvog reda. Pariz je od vajkada igrao vidnu ulogu u evropskoj diplomaciji. Sve su evropske države tamo slale i šalju najbolje svoje glave, jer se tamo odlučuje o najvažnijim pitanjima megjunarodnih odnošaja. Pariz je ne samo veliki centar diplomacije, nego i svake vrsti “napretka, bilo u znanstvenom, umet- ničkom, financijalnom ili trgovačkom prav- . . p Odgovorni urednik: FRANO ŠULIĆ. A (a cu. Ne same to, Šego Pariz je centar i francuske aristokracije i demokracije, i francuske plutokracije, i francuskog kato- licizma, i francuskog masonstva (masonska loža ,Grand Orient“). == Kad se sve zna što je Pariz, mislimo da nije teško razumeti, da nije lak izbor našeg poslanika u Parizu, jer treba potra- žiti pogodnu“ ličnost u svakom pogledu, koja će znati mudro i sa mnogo dostajan- stva da zastupa interese naše domovine. Silni se zahtevi nameću poslaniku u Pari- zu, ako hoće da ima uspeha. U prvom redu treba da je prirodno inteligentan i veoma načitan, da odlično pozna sve odnošaje naše Kraljevine i francuske države, da u tančine pozna francuski jezik, i da ga lepo i slatko govori. Osobito pak treba da je vešt u financijalno — ekonom- skim i trgovačkim pitanjima, koja su do- bila posle rata veliku važnost. Treba mu pače dodeliti veštaka u tim pitanjima, kako bi njegova misija bolje uspela. To su već neke države i učinile. Što smo kazali o poslaniku, treba rećiio njegovim tajnicima i atašejima.. To su mlagji ljudi, koji treba da se tegrijski i praktički usa- vršavaju u svojoj struci. Povrh svega toga treba u Pariz poslati osobu veoma taktič- nu, opreznu, bhladnokrvnu, koja zna gde treba govoriti, a gde ćutati, a i koliko treba govoriti, jer je diplomacija, koliko- god neki utopiste sanjali o obratnom, ostala više ili manje ista kao pre rata. +Prama: tome treha dai naš pariški posla- nik udesi svoje držanje, jer će mu u protivnom slučaju podvaliti svaki njegov kolega ili kogod viši po činu od njega, ii makar ko. Ti poznato je, da je na žalost, premda narodi u zadnje doba uzi- maju više učešća u špoljnoj politici, diploma- cija ostala umeće u megjusobnom izigrava- nju dvaju protivnika. Naravno je da se to podvaljivanje i izigravanje vrši na fini način. Svakako, ako seine može uzeti, da tako radi diplomacija u svakom slučaju, ipak se može mirne duše kazati, da je tako u većini slučajeva. Sve to nije dobro,“ ali ljudi su.ljudi, i takovi će uvek ostati, jer se zakoni prirode. ne mogu menjati. Osobito pak, ipovrh svega što smo kazali, svaki diplomata, a nadasve onaj u Parizu, treba da bude vrstan» pravnik u svakom pogledu, a osobito da dobro pozna megju- narodno pravo. Tim nije još sve rečeno o dobrim svojstvima našeg .poslanika, jer nam još preostaje da vidimo kakav mora biti naš poslanik u Parizu u vanjskom pogledu. kz Lepa palatica u ulici Leonš Ren6ć u Parizu, gde se sada nalazi naše poslanstvo, veoma je ukusno bila uregjena nastojanjem gospogje Blanše i njezinog supruga pok. Dr. Vesnića, koji seje bio veoma utančao i profinio, živeći dvadeset godina u Luteciji. Samo je trebalo jednom posetiti naše po- slanštvo u Parizu, pa da se vidi s kakvim je ukusom sve u njemu bilo namešteno. Tako treba da bude po mogućnosti i od sada, jer otmeni Pariz iziskuje u vanjskom pogledu eleganciju i profinjenost. Republi- kanski se Pariz u tomu ništa ne rd đe» od monarhičkog Pariza. Gosp. Andrć de Fukjer, uvagjač ambasadora u Jelizejskoj Palati, pisac i arhiter_elegantiarum u Pa- rizu, mogao bi bez sumnje istu službu vr- šiti i kod kakovog monarha. Diplomatski je Pariz vanredno doteran u vanjskom po- ledu, i dolazi često u dodir sa francuskom visokom aristokracijom je teško doći. Pok. Dr. Vesnić sebi je bio prokrčio s u te. krugove, što sigurno nije 2 : odo Ze. Ke đ = € k a. (senžermensko , .predgragje-Faubourg St. Gćrmain), do koje . bilo bez koristi za našu stvar. Naročito spominjemo francusku aristokraciju, jer znamo da ona igra ne malu ulogu i u javnom životu -republike, Aristokracija je zastupana za više nego trećinu u diploma- ciji francuske republike. Sem toga u jav- nom životu Francuske ima u zadnje doba mnogo konservativnih elemenata, koji ne pripadaju aristokraciji, a koji igraju vidnu ulogu. S toga vidimo koliko se zahteva od našeg poslanika u Parizu obzirom na otme- nost i vanjsku formu. Čovek naitako nom mestu u sadanjem razmaku istorije mora da bude pravi grand seigneur (džen- timan), a po mogućnosti i imućan, ako hoće da nagje prijazan prijem i ozbiljno se okoristi vezama sa pariškim visokim krugovima. Poslanik uopšte treba da ima veza sa svim krugovima, koji odlučuju u Politici republike. U sadanjem času politika je Francuske krenula znatno na desno, i to se mora ozbiljno uvažiti. Francuska je gragjanska demokracija sada mnogo više nacionalna nego pre, ato sve pod dojmom dogogjaja, koji se sa prezirom odbijaju od internacionalnih utopija. Osobito treba nra- glasiti da naš poslanik u Parizu mora sa francuskim ministarstvom inostranih dela da podržava najbolje i najjače veze, a tu se hoće mnogo takta i poznavanja prilika, što zahteva naporan rad u svakom obziru. Ta treba biti na osobitoj visini, ako se želi postići vidnog uspeha. Čovek mora da bude duševno i telesno veoma oBftetan, domišljat i elastičan. Osobito pak treba na- glasiti da naš poslanik u Parizu treba da bude" lično čestit i neinteresovan. Saloni pariških otmenih porodica, po- imence francuske aristokracije, mnogo puta su središta diplomatskih sastanaka, gde čovek, koji je na svom mestu, može da dosta stvari obazna i tako iskoristi pogod- nu priliku. Tu mora da se pokaže naš poslanik kao duhovit causeur (govornik). Poznati su u Parizu, sem ostalih,“ sa- hd o oloni vojvotkinje de Roan,* vojvotkinje “Dizesti vojvotkinje de “Noaj, gde se na večernjim zabavama, ai inače, “sastaje cvet francuske aristokracije i inostrani diplo- mate. Druge salone ne pominjemo, jer bi- smo pošli predaleko. Ta je takozvani Fau- bourg St. Germain, u Koji je nemoguće ući bez osobite preporuke. Tu može da bude primljen samo čovek, koji je comm' il faut (potpun 'gospodin) u svakom pogle- du. Dr. Vesnić je tu imao pristupa, te i <naš budući poslanik“ treba da bude njegov dostojan nasljednik iu tom pravcu. U svo- je doba poznati salon Zilijete Adam bio je osobito na glasu, te se je &ovorilo da su u tom salonu Bačeni temelji rusko-francu- skog saveza. Nema sumnje da okretan di- plomata može da se okoristi u tim salo- nima i da prodre u mnoge diplomatske tajne. Naš poslanik treba da nastoji stupiti u vezu s tim otmenim krugovima, koji dosta znaju što običan smrtnik nezna, a da to bolje postigne, treba da je vješt je- zicima velikih evropskih naroda. Sem toga treba da mu je u glavnom poznat gotski almanah. Ta rekosmo da se je diplomacija vrlo malo promenila.“O raz- nim klubovima, kao o klubu Union i Žokejskom klubu ne ćemo da govori- mo, jer bismo pošli vrlo daleko. Samo | ćemo. napomenuti da se i tu dosta di- plomatizuje uz igru\ bridža. O drugim mondenim zabavama ne govorimo ništa, jer mislimo da nije potreba. Naš poslanik u Parizu treba da je u dodiru i sa visokim francuskim crkvenim dostojanstvenicima, jer kako je naš narod pripadnik više vera, treba nastojati oko Re. \ £ ak KEZA > A sčkiiem, >