TAR JUGOSLO VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE Pretplata: 48 1». na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino- zemstvo 100 D. na ged. Plativo i utuživo u Dubrovniku. IZLAZI SVAKE: SUBOTE NAPODNE Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla sivače po dogovoru. Pripeslana i zahvale 4 Din. redak Godina II. m. Ž => Dubrovnik, 153. januara 1922. , Broj 35. Pred izbornom agitacijom. Nalazimo se dva mjeseca pred iz- borima. Dva meseca pred izbore su cela večnost, pa je zato danas sezo- na mira i spremanja, Istina, izdaju se proglasi, komentiraju se izdani pro- glasi, ali življe stranačke borbe još nema, U Narod se zaleće po koji agi- tator ove ili one stranke, ali sve je to još kao predstraža, sve je to ispitiva- nje terena za kasnije navale, Narod na sve hladno gleda i vidno se u ma- si još ne opredeluje ni za jednu stran- ku, Situacija je napeta i previše mu- tna, pa Narod instinktno očekuje da se razbistri, da se uzmogne sigurnije opredeliti, Prema podacima ovogodišnja iz- borna borba bit će žestoka i po svoj prilici mnogo žešća nego kod prošlog izbora, U izbor će se uvući veća množina izbornika, jer će broj da od- lučuje, Izborni red favorizira veće stranke, pa će se u glavnom voditi borba između većih političkih grupa, a manje grupe ili će morati aktivno da podupru veće grupe ili će svojim samostalnim istupom same sebe osu- diti na propast. Svojim: samostalnim istupom izoliraće izvesnu množinu glasova i sprečavati da se odlučno provede borba između, u glavnom, dveju ideja: ideje Jugoslovenstva i ideje separatizma, Radikali, koji su uzeli svu vlast u svoje ruke, pripremaju se grozničavo za ovu borbu. Smenjuju i premeštaju činovništvo i raspaljuju partajičnost i u redovima, gde ove partaičnosti ne bi smelo biti n. pr. u vojsci! Parta- jičnost ne sme se postavljati nad in- terese < državne, jer se na taj način dovodi u krizu mnoga moralna vred- nota, koja je na visini održavala ide- alne članove činovničkog i vojničkog staleža i bila kadra da ih očuva od stranputice korupcije, koja najviše potkopava temelje jedne države, I druge stranke ne ostaju slepi po- smatrači, Prikupljaju i grupišu svoje članove, gledaju levo i desno i na- stoje da predobiju za sebe manje bli- že grupe ili da kooperiraju sa jačim grupama ako je u pitanju povoljni re- zultat izbora za nju. Ova je izborna berba u jednu ruku dobro došla, Stranke, koje su se razi- lazile morat će nastojati da nađu je- dan srednji put koji će ih približiti političkim protivnicima, morat će odustati od preteranih, utopističkih točaka svojega programa, da realni- je pogledaju na splet zbilje. Manje stranke će nestati, a ovo je donekle i dobro, jer je kod nas nastala manija stranačka, Stranke su istina znak našeg života, potrebna je stranačka borba, da se iskristališe najbolje i najpogodnije za život naše države, ali osnivati stranke radi ambicije po- jedinaca ludo je i neekonomično. Još - je komičnije ostajati po strani i s ne- ke visine sve kritizirati, verujući u svoju mesijansku misiju, dok se nema za sobom broj koji bi mogao da u. realnost pretvori smele kombinacije. Mi imamo stranaka dosta, imamo ih i previše tako, da ih toliko ima malo koji narod s tolikim brojem stanov- nika kao mi, a ni najveći ih narodi nemaju toliko, pa već u interesu na- šem morali bi ih reducirati Na taj bismo način uspeli da se preinače | programi bliskih stranaka, da se pod- mlade starije stranke, a Narod se svestranije zainteresuje za njihov rad, Ovako je Narod najviše po stra- ni, Stranački agitatori laskaju njego- vim instinktima mesto da sa zbiljom i faktima izlaze pred njega. Nikad se ne baci toliko laži u Narod kao za love u mutnom, Zato kod nas se ne može da s nekom pozitivnošću oče-. kuje ishod kojeg izbora kao u ostalim. državama, Ovo je još politička nezre- lost Naroda. Narod je ostavljen više sebi da se opredeli za prave narodne stranke svesuo ili pod negativnim provalama, izazvanim nesavesnim iz- rabljivanjem i zavaravanjem, da se opredeli za stranke, koje će se naj- manje osvrćati na njegove životne potrebe, ž U drugu ruku je ova izborna borba došla u nezgodan čas. Nismo uspeli još da se u nutrini uredimo, a imamo toliko vanjskih neprijatelja. Nijedna godina nije tako mutna kao ova godi- na, Vesti iz susednih zemalja nisu ni malo ružičaste, i moramo biti na oprezu. U vanjskoj politici slabo us- pevamo i doživljujemo neuspeh za neuspehom, Teret koji imaju da po- nesu naši političari daleko je važniji od tereta partijskih interesa, Raspi- rivati partijske pače i plemenske strasti idržati ih u kulminaciji do proleća lakoumno je, One istina mo- gu doneti koristi jednoj vodećoj stranci preko činovničkog aparata, ali mogu daleko više škoditi našoj celoj dravnoj organizaciji, jer će da potresu i izbace _ iz kolotečine sav Narod, Uz to ova izborna borba, pre- ma već bačenim parolama, voditi će se u ekstremima, Pokušat će se opet da se Narod pokida, da mu se ucepi plemenska grupacija, a svaki će po- šten građanin, bez obzira kojoj stran- ci pripada, priznati, da to ne vodi dobrome, Narod mora da je jednom na čisto, oda su njegovi protivnici svi oni koji propovedaju plemensku odvojenost. Stranke koje mu ovo iznose jesu pre- živele i za koju godinu bit će ruglo ne samo za nas već : za naše Potomstvo, koje će se snebivati kako su se nji- hovi oci dali zavaravati ovom laži, koju su nam tuđinci kroz stoleća za ucepljivali, a oni ne behu toliko mo- vreme izbora, Demagozi ga zbune i - ralno jaki, da je se odmah po oslobo- đenju otresu, sprečavahu nesvesno već njenim otrovom razvoj narodne države. Mi smo jedno i toli- ko smo ispremešani, da nema toga ko bi nas mogao razdeliti, Zato se mora ići za odstranjenjem svih umetnih pregrada, a ne da se u ludom plemen-- svoje | š skom besu besmislene pregrade po- dižu. Neuspeh pojedinih delova na- šeg naroda i naš je neuspeh, a uspeh kojeg god dela osećamo blagotvorno | svi, Samo stranke koje ulaze u Narod S parolom jedinstva jesu prave istin- ske narodne stranke, jer se osvrću na: potrebe celog Naroda i nisu zaslep- ljene gadnim i razornim besom osam- ljivanja. Današnji vek, pa budućnost bit će dani bratstva, udruživanja, a mi kao najbliži još se nekim lažima otuđujemo, To je apsurd koji najviše nas same tuče. Zato Narod mora da bojkotira i osudi sve separatističke agitatore, pa bili oni od radikalne stranke, Hrvatskog bloka, klerikala- ca, a da se listom opredeli za stran- ke u koje su okupljena sva tri naša bratska plemena, : Ska radi za veliku Srhiu bei ćevci ili demokrate ? (Pismo jednoga seljaka.) Razni radićevski pristaše dnevno trubanjaju da su demokrate izrodi, da oni rade na propast svoje djece; oni materinsku grudu izdavaju Srbi- ma; oni rade za Veliku Srbiju itd. Jesu li te njihove tvrdnje istinite, ni- je potrebno bogzna kakovih protu- dokaza, jer to vide i malo politički naobražena djeca, Svi znademo što tika osnivanje Velike Srbije, pa ma- kar se oni koliko mu drago među se svađali (oni to rade da bace Hrvati- ma pijesak u oči), cilj je njihova ra- da jedan te isti. Ali tko pomaže nji- hovu politiku, Radić ili demokrate, to znade i svako političko dijete. A kako to misle provađati Radić i ra- dikali, pripazite na to braćo seljaci, vi koji niste do kraja zaluđeni radi- | ćevštinom, Radić hoće malu Hrvat- sku republiku, samo da on može još bolje zasjesti na grbaču hrvatskoga oje Pašić i Protić i da je njihova poli-. seljaka i da on bude predsjednik te | male republike, a on da ima kao ić: američki predsjednik sve raskoši, Mario Mariani; »Uspiesi“ rata.) | (Razgovor u vili Herion. Večer.) Onamo su igrali na ,poker“. Vera insistiraše : — Inžinjere, pričajte mi štogod iz Svojih ratnih uspomena. — Ne, ne. Više ne mogu ni pričati Ni čuti da se priča. Možda zato, što je na dnu moje duše ostalo nešto gor- čine, Kad pođoh u rat, nadah se onamo naći junaštvo i junake. ' Danas mi se junak pričinja lice po- desno samo za protagonistu operete. Kad bih kao dječak čuo od starih Saribaldinaca pričati o navalama na Toževe i o drugim junačkim podvizi-: Ma — smijao sam se. Sada, kad od svojih ratnih drugova, koji se ima već dvije godine iz boja Povratiše, čujem razgovore o izvidni- “Ama, o zaprekama, o ručnim grana-' X. — opet se smijem. Ve ; _ “Ye sam zaboravio. 192 i. Iz romana »Purita“. III. poglavlje; Milano Mislim, da je kadgod potrebito i da se radi. 3 Mislim također, da pripovijedanje nije nikad korisno. U ostalom ja pođoh s nadom: da će rat popraviti svijet. Danas znađem, da ga je on po- goršao. Mi smo uzaludno žrtvovali 650 hi- ljada mrtvin. Utaman bijaše i žrtva četiriju godi- na moje mladosti. A da i ne govorim o uzaludnim naporima. Ja sam graditelj, ali se ne bih ni- kad usudio nekomu dokazivati, koliko sam truda uložio za izgradnju neke kuće, koja bi se bila srušila, kad je i posljednja skela s nje skinuta. — Zar Vam se zbilja čini, da se ovijem ratom nije ništa postiglo ? — Ništa, gospođice. A odmah ću vam to i dokazati. Imali smo dostići neku vojničku slavu, popraviti uspo- menu Novare, Custozze, Visa, Adue. A doživjeli smo Caporetto .... — A Vittorio Veneto ? — Koji, vjerujte mi, ne bijaše nika- * kova pobjeda. Centralne su se vlasti sa- me od sebe bile počele raspadati. Iscr- pene kroz četiri godine u beskorisnim pobjedama, ogladnjele, bile su do- spjele do onoga kritičnog stepena, na komu se i njihove vojske neopskrblje- ne, rastrovane, a bez i najmanjega tračka nade, moradijahu konačno ra- suti. Mi smo samo promarširali preko lješine 2.4 — Ali mi smo ipak oslobodili i Trst i Trentin ! : — Da, ali samo zato, da budu mo- gli žaliti za pređašnjim robovanjem. Ono će pučanstvo uvijek oplakivati * austrijsku upravu. Trst nikad više ne će biti svjetska luka ; Trentin će živo- tariti. Ratom opustošene krajeve još ničim ne pokrenusmo na novi život; ništa ne preuredismo niti sagradismo. Poslasmo kojekakve komendatore, da se povlače između grobova i da kradu pače i na ruševinama... . Ratje mo- gao izmiriti oprečne stranke, izgladiti stare mržnje, zapečatiti narodno ujedi- njenje. Ali se ni to nije dogodilo ; stranački je bijes danas puno gori negoli prije. A bez “odvažnosti da ne- što konačno riješi. Danas dva: kuka- — | vička tabora stoje jedan prema dru- gome: buržoazija koja zazire od re- akcije i proletarijat koji se ne usuđuje £ da se buni. aa U ostalom — a vjerujte, da su moje iječi istinite, premda nekako sveto- grdno zvuče — proletarijat ne može da digne revoluciju. Proletarijat je o- stao u šančevima sve do kraja samo zato, jer su mu iza leđa bili karabinijeri i vojnički sudovi. I dok ga god karabi- nije i vojnička sudišta ne privedu k barikadama, on ih ne će ni podići. I revolucija u Italiji bit ća drugi Vittorio Veneto : marš preko lješine; preko lješeva buržoazije. Ali dok rasap_ bur- žoazije ne bude potpun, proletarijat će se trošiti u neurednim i beskori- snim štrajkovima, zamišljajući da će tobože izgladniti stotinjak ratnih bo- gataša, koji će naprotiv i unaprijed | debljati. I izlagat će se smrti, bez ka- kove ozbiljne priprave na revoluciju, u ludim uličnim ispadima. A nije ni čudo da tako bude. Ne- kađa su reformatori, proroci, revolu- cionarci bili duhovna aristokracija sva- a