TAR

JUGOSLO

VLASNIK I IZDAVAČ: MJESNI ODBOR DEMOKRATSKE ORGANIZACIJE

Pretplata: 48 1». na godinu; pojedini broj 1 D. Za ino-

zemstvo 100 D. na ged. Plativo i utuživo u Dubrovniku.

IZLAZI SVAKE: SUBOTE NAPODNE

Oglasi: 1 em. visine u širini stupca 4 Din; za stalne ogla

sivače po dogovoru. Pripeslana i zahvale 4 Din. redak

Godina II.

m.

Ž =>
Dubrovnik, 153. januara 1922.

, Broj 35.

Pred izbornom agitacijom.

Nalazimo se dva mjeseca pred iz-
borima. Dva meseca pred izbore su
cela večnost, pa je zato danas sezo-
na mira i spremanja, Istina, izdaju se
proglasi, komentiraju se izdani pro-
glasi, ali življe stranačke borbe još
nema, U Narod se zaleće po koji agi-
tator ove ili one stranke, ali sve je to
još kao predstraža, sve je to ispitiva-
nje terena za kasnije navale, Narod
na sve hladno gleda i vidno se u ma-
si još ne opredeluje ni za jednu stran-
ku, Situacija je napeta i previše mu-
tna, pa Narod instinktno očekuje da
se razbistri, da se uzmogne sigurnije
opredeliti,

Prema podacima ovogodišnja  iz-
borna borba bit će žestoka i po svoj
prilici mnogo žešća nego kod prošlog
izbora, U izbor će se uvući veća
množina izbornika, jer će broj da od-
lučuje, Izborni red favorizira veće
stranke, pa će se u glavnom voditi
borba između većih političkih grupa,
a manje grupe ili će morati aktivno
da podupru veće grupe ili će svojim
samostalnim istupom same sebe osu-
diti na propast. Svojim: samostalnim
istupom izoliraće  izvesnu množinu
glasova i sprečavati da se odlučno
provede borba između, u glavnom,
dveju ideja: ideje Jugoslovenstva i
ideje separatizma,

Radikali, koji su uzeli svu vlast u
svoje ruke, pripremaju se grozničavo
za ovu borbu. Smenjuju i premeštaju
činovništvo i raspaljuju partajičnost i
u redovima, gde ove partaičnosti ne
bi smelo biti n. pr. u vojsci! Parta-
jičnost ne sme se postavljati nad in-
terese < državne, jer se na taj način
dovodi u krizu mnoga moralna vred-
nota, koja je na visini održavala ide-
alne članove činovničkog i vojničkog
staleža i bila kadra da ih očuva od
stranputice korupcije, koja najviše
potkopava temelje jedne države,

I druge stranke ne ostaju slepi po-
smatrači, Prikupljaju i grupišu svoje

članove, gledaju levo i desno i na-
stoje da predobiju za sebe manje bli-
že grupe ili da kooperiraju sa jačim
grupama ako je u pitanju povoljni re-
zultat izbora za nju.

Ova je izborna berba u jednu ruku
dobro došla, Stranke, koje su se razi-
lazile morat će nastojati da nađu je-
dan srednji put koji će ih približiti
političkim protivnicima, morat će
odustati od preteranih, utopističkih
točaka svojega programa, da realni-
je pogledaju na splet zbilje. Manje
stranke će nestati, a ovo je donekle i
dobro, jer je kod nas nastala manija
stranačka, Stranke su istina znak
našeg života, potrebna je stranačka
borba, da se iskristališe najbolje i
najpogodnije za život naše države,
ali osnivati stranke radi ambicije po-

jedinaca ludo je i neekonomično. Još -

je komičnije ostajati po strani i s ne-
ke visine sve kritizirati, verujući u
svoju mesijansku misiju, dok se nema

za sobom broj koji bi mogao da u.

realnost pretvori smele kombinacije.
Mi imamo stranaka dosta, imamo ih
i previše tako, da ih toliko ima malo
koji narod s tolikim brojem stanov-
nika kao mi, a ni najveći ih narodi
nemaju toliko, pa već u interesu na-

šem morali bi ih reducirati Na taj
bismo način uspeli da se preinače |

programi bliskih stranaka, da se pod-
mlade starije stranke, a Narod se
svestranije zainteresuje za njihov
rad, Ovako je Narod najviše po stra-
ni, Stranački agitatori laskaju njego-
vim instinktima mesto da sa zbiljom
i faktima izlaze pred njega. Nikad se
ne baci toliko laži u Narod kao za

love u mutnom, Zato kod nas se ne
može da s nekom pozitivnošću oče-.
kuje ishod kojeg izbora kao u ostalim.
državama, Ovo je još politička nezre-
lost Naroda. Narod je ostavljen više
sebi da se opredeli za prave narodne
stranke svesuo ili pod negativnim

provalama, izazvanim nesavesnim iz-
rabljivanjem i zavaravanjem, da se
opredeli za stranke, koje će se naj-
manje osvrćati na njegove životne
potrebe, ž

U drugu ruku je ova izborna borba
došla u nezgodan čas. Nismo uspeli
još da se u nutrini uredimo, a imamo
toliko vanjskih neprijatelja. Nijedna
godina nije tako mutna kao ova godi-
na, Vesti iz susednih zemalja nisu ni
malo ružičaste, i moramo biti na
oprezu. U vanjskoj politici slabo us-
pevamo i doživljujemo neuspeh za
neuspehom, Teret koji imaju da po-
nesu naši političari daleko je važniji
od tereta partijskih interesa, Raspi-
rivati partijske pače i plemenske
strasti idržati ih u kulminaciji do
proleća lakoumno je, One istina mo-
gu doneti koristi jednoj vodećoj
stranci preko činovničkog aparata,
ali mogu daleko više škoditi našoj
celoj dravnoj organizaciji, jer će da
potresu i izbace _ iz kolotečine sav
Narod, Uz to ova izborna borba, pre-
ma već bačenim parolama, voditi će
se u ekstremima, Pokušat će se opet
da se Narod pokida, da mu se ucepi
plemenska grupacija, a svaki će po-
šten građanin, bez obzira kojoj stran-
ci pripada, priznati, da to ne vodi
dobrome,

Narod mora da je jednom na čisto,

oda su njegovi protivnici svi oni koji

propovedaju plemensku odvojenost.
Stranke koje mu ovo iznose jesu pre-
živele i za koju godinu bit će ruglo ne
samo za nas već : za naše Potomstvo,
koje će se snebivati kako su se nji-
hovi oci dali zavaravati ovom laži,
koju su nam tuđinci kroz stoleća

za  ucepljivali, a oni ne behu toliko mo-
vreme izbora, Demagozi ga zbune i - ralno jaki, da je se odmah po oslobo-
 đenju otresu,

 sprečavahu nesvesno

već njenim otrovom
razvoj
narodne države. Mi smo jedno i toli-
ko smo ispremešani, da nema toga ko
bi nas mogao razdeliti, Zato se mora
ići za odstranjenjem svih umetnih

pregrada, a ne da se u ludom plemen--

svoje |

š

skom besu besmislene pregrade po-
dižu. Neuspeh pojedinih delova na-
šeg naroda i naš je neuspeh, a uspeh

kojeg god dela osećamo blagotvorno |

svi,

Samo stranke koje ulaze u Narod
S parolom jedinstva jesu prave istin-

ske narodne stranke, jer se osvrću na:

potrebe celog Naroda i nisu zaslep-
ljene gadnim i razornim besom osam-
ljivanja. Današnji vek, pa budućnost
bit će dani bratstva,

udruživanja, a

mi kao najbliži još se nekim lažima
otuđujemo, To je apsurd koji najviše

nas same tuče. Zato Narod mora da
bojkotira i osudi sve separatističke
agitatore, pa bili oni od radikalne
stranke, Hrvatskog bloka, klerikala-
ca, a da se listom opredeli za stran-
ke u koje su okupljena sva tri naša
bratska plemena, :

Ska radi za veliku Srhiu bei

ćevci ili demokrate ?
(Pismo jednoga seljaka.)
Razni radićevski pristaše dnevno
trubanjaju da su demokrate  izrodi,

da oni rade na propast svoje djece;

oni materinsku grudu izdavaju Srbi-
ma; oni rade za Veliku Srbiju itd.
Jesu li te njihove tvrdnje istinite, ni-
je potrebno bogzna kakovih protu-
dokaza, jer to vide i malo politički
naobražena djeca, Svi znademo što

tika osnivanje Velike Srbije, pa ma-
kar se oni koliko mu drago među se
svađali (oni to rade da bace Hrvati-
ma pijesak u oči), cilj je njihova ra-
da jedan te isti. Ali tko pomaže nji-
hovu politiku, Radić ili demokrate,
to znade i svako političko dijete. A
kako to misle provađati Radić i ra-
dikali, pripazite na to braćo seljaci,

vi koji niste do kraja zaluđeni radi- |

ćevštinom, Radić hoće malu Hrvat-
sku republiku, samo da on može još
bolje zasjesti na grbaču hrvatskoga

oje Pašić i Protić i da je njihova poli-.

seljaka i da on bude predsjednik te |
male republike, a on da ima kao ić:
američki predsjednik sve raskoši,

Mario Mariani;

»Uspiesi“ rata.) |
(Razgovor u vili Herion. Večer.)

Onamo su igrali na ,poker“.

Vera insistiraše :

— Inžinjere, pričajte mi štogod iz
Svojih ratnih uspomena.

— Ne, ne. Više ne mogu ni pričati
Ni čuti da se priča. Možda zato, što
je na dnu moje duše ostalo nešto gor-
čine,

Kad pođoh u rat, nadah se onamo
naći junaštvo i junake. '

Danas mi se junak pričinja lice po-
desno samo za protagonistu operete.

Kad bih kao dječak čuo od starih
Saribaldinaca pričati o navalama na
Toževe i o drugim junačkim podvizi-:
Ma — smijao sam se.

Sada, kad od svojih ratnih drugova,
koji se ima već dvije godine iz boja
Povratiše, čujem razgovore o izvidni-

“Ama, o zaprekama, o ručnim grana-'

X. — opet se smijem.
Ve ;
_ “Ye sam zaboravio.

192

i. Iz romana »Purita“. III. poglavlje; Milano

Mislim, da je kadgod potrebito i da
se radi. 3

Mislim također, da pripovijedanje
nije nikad korisno.

U ostalom ja pođoh s nadom: da
će rat popraviti svijet.

Danas znađem, da ga je on po-
goršao.

Mi smo uzaludno žrtvovali 650 hi-
ljada mrtvin.

Utaman bijaše i žrtva četiriju godi-
na moje mladosti.

A da i ne govorim o uzaludnim
naporima.

Ja sam graditelj, ali se ne bih ni-
kad usudio nekomu dokazivati, koliko
sam truda uložio za izgradnju neke
kuće, koja bi se bila srušila, kad je i
posljednja skela s nje skinuta.

— Zar Vam se zbilja čini, da se
ovijem ratom nije ništa postiglo ?

— Ništa, gospođice. A odmah ću
vam to i dokazati. Imali smo dostići
neku vojničku slavu, popraviti uspo-
menu Novare, Custozze, Visa, Adue.
A doživjeli smo Caporetto ....

— A Vittorio Veneto ?
— Koji, vjerujte mi, ne bijaše nika-

*

kova pobjeda. Centralne su se vlasti sa-
me od sebe bile počele raspadati. Iscr-
pene kroz četiri godine u beskorisnim
pobjedama, ogladnjele, bile su do-
spjele do onoga kritičnog stepena, na
komu se i njihove vojske neopskrblje-
ne, rastrovane, a bez i najmanjega
tračka nade, moradijahu konačno ra-
suti. Mi smo samo promarširali preko
lješine 2.4

— Ali mi smo ipak oslobodili i Trst
i Trentin ! :

— Da, ali samo zato, da budu mo-
gli žaliti za pređašnjim robovanjem.

Ono će pučanstvo uvijek oplakivati *

austrijsku upravu. Trst nikad više ne
će biti svjetska luka ; Trentin će živo-
tariti. Ratom opustošene krajeve još
ničim ne pokrenusmo na novi život;
ništa ne preuredismo niti sagradismo.
Poslasmo kojekakve komendatore, da
se povlače između grobova i da kradu
pače i na ruševinama... . Ratje mo-
gao izmiriti oprečne stranke, izgladiti
stare mržnje, zapečatiti narodno ujedi-
njenje. Ali se ni to nije dogodilo ;
stranački je bijes danas puno gori
negoli prije. A bez “odvažnosti da ne-

što konačno riješi. Danas dva: kuka- — |

vička tabora stoje jedan prema dru-
gome: buržoazija koja zazire od re-

akcije i proletarijat koji se ne usuđuje £

da se buni. aa

U ostalom — a vjerujte, da su moje
iječi istinite, premda nekako sveto-
grdno zvuče — proletarijat ne može
da digne revoluciju. Proletarijat je o-
stao u šančevima sve do kraja samo
zato, jer su mu iza leđa bili karabinijeri
i vojnički sudovi. I dok ga god karabi-
nije i vojnička sudišta ne privedu

k barikadama, on ih ne će ni podići. I

revolucija u Italiji bit ća drugi Vittorio
Veneto : marš preko lješine; preko
lješeva buržoazije. Ali dok rasap_ bur-
žoazije ne bude potpun, proletarijat
će se trošiti u neurednim i beskori-
snim štrajkovima, zamišljajući da će
tobože izgladniti stotinjak ratnih bo-

gataša, koji će naprotiv i unaprijed |

debljati. I izlagat će se smrti, bez ka-

kove ozbiljne priprave na revoluciju,

u ludim uličnim ispadima.

A nije ni čudo da tako bude. Ne-
kađa su reformatori, proroci, revolu-
cionarci bili duhovna aristokracija sva-

a