God. li





Dubrovnik, o sv. Vlahu 1934 gedđine













Muogi naši i strani gradovi
imaju svoje zaštitnike (patrone)i
njihova se imena spominju uz
ime toga grada. Sjetimo se sa-
mo nm. pr. Venecije i sv. Marka!
Ima takovih mnogo, ali će se
teško naći, kod nas pak nikako,
grada, čiji je pojam tako usko
povezan sa imenom njegova za-
štitnika, kao što je to naš Du-
brovnik.

Dubrovnik je, uistinu, g ra d
sv. Vlaha! Njegova je lič-
nost tako povezana s 1000-godi-
šnjom slobodom Dubrovačke Re-
pubiiRe (od 614—1808), da kad
bi je ostranili iz niezine povije-
sti, što je mostalom nemoguće,
nastala bi neizmjerra praznina.
Sv. Vlaho je bio uvijek ,,perso-
nifikacija proslavljenog  dubro-
vačkog republikanskog duha i
siobode“. Nijesu Dubrovčani Svog
zaštitnika učinili simbolom svoje
vlasti, sile 1 gospodstva, kao Ve-
necija sv. Marka, nego simbolom
žive Vjere, slobođe, prosvjete i
blagostanja. Njegov lik prikazuje
blagog  starca-biskupa, koji je-
dnom rukom drži povjereni Mu
Dubrovnik, a drugom blagosivlje.

Na  ponosnim našim ,,mirima
od grada“, sa kojima se u Evropi
mogu usporediti južnofrancuski
&radovi:  Carcassonne i Aigue-
Mortes, sv. Vlaho je dandanas
nijemi svjedok naše slave i pro-
šlosti. Blagi je svetac ina Dvoru,
središtu dubrovačke vlade i nje-
nog 1000-godišnjeg državnog ži-
vota, na Dvoru, za kojeg je ve-
liki Freeman kazao, da se Duž-
deva palača u Veneciji može
S njim natjecati jedino u veliči-
li 1 prostranosti. Dubrovnik se
visoko  izdignuo svojom vjerom,
kulturom, pjesnicima i učenjaci-
ma, trgovinom, diplomacijom i
olagostanjem. A_ simbol te vjere
| kulture je sv. Vlaho, Kardinal
Tolommei je kazao ,,da je Du-
rovnik u vjeri dotakao rimsko
jeličanstvo“, a Papa Urban VIII
iazove naš grad ,jakom tvrdja-
om katoličke vjere učvršćenom
egiljama andjela i krepostima
radjana““.

Potporom Pape Pia II, podi-
:mut je Ravelin (Lerin) za obra-
iu od Turaka. Pio je sam htio
loći u Dubrovnik, da se odavle
tavi na čelo borbe protiv polu-
njeseca. Uputio se je put naših
trana, ali ga u Anconi zađesi
mrt. Zahvalni su Dubrvčani svug-
je postavljali svečev lik: na drž.

6“





fi Vlal

O goga onoga gg NEJ aag popa gpeagann gn





Dubrovčani!

Na pomolu je dan očekivan s tajanstvenom radošću, po«
nosom i vjerom od svih Dubrovčana od Kleka do Sutorine:

DAN SVETOGA VLAHA

U sinovima dubrovačkoga kraja, gdje god se oni u svi-
jetu nalazili, budi se tog dana osjećaj kojim su živjele gene-
racije naše više od tisuća godišta i, u radosti da su Dubrov-
čani, zaboravljaju sve što su docnija vremena ropstvaizmislila
da bi ih međusobno omrazila, te u ljubavi i u miru i u čežnji
za dubrovačkim ognjištem slave svog Svetoga Vlaha.

Velikoga Parca našega, posvećeni simbol divne prošlosti
i žuđene budućnosti dubrovačke, slavu našu, proslaviće i ove
godine u našemu gradu svi oni čija srca ustrepte Rad se spo»
mene Sveti Viaho, oni u kojima se jcš nije ugasio sveti oganj
upaljen od naših otaca, oganj vrline, sRkladnosti, kulture du-
brovačke.

U sjaju srebrne bjeline drevnog dubrovačkog barjaka
blagi lik sv. Vlasi blagosivljaše veliku riječ LIBERTAS — slo-
boda. — U slobodi je živio i njom se ponosio Dubrovnik i
cijenio je nad sve blago ovoga svijeta. U sjeni s.obode, vjeran
svom rodu slovinskome, on je uspio da stvori od svog malog
puka najotmeniji i najkulturniii tip jugoslovenskog naroda,
mudro primjenjujući sve zahtjeve civilizacije a ne rušeći ništa
što je slovinsko, nego sve uzdižući j zadahnjujući onim divnim
dahom koji je uveo Dubrovnik u red najprosvjetljenijih gradova
Evrope. — Pjesma blagoj, miloj, slatkoj: slobodi razlijega se
plemenitom Dubravom Gospara Điva, hkoji je tu istu slobodu
vapio i proročanski predosjećao za sve porobljene susjede u
slovinskoj državi.

Vapaj Gundulićev, molitvu Dubrovnika prinese _ sv. Viaho
pred prijestolje Svemogućega Boga Pravde, ostvari se žuđena
sloboda u velikoj našoj slovinskoj — jugoslovenskoj — državi.
»Dubrovnik plovi“! Sv. Vlsho blagosiva Gundulićevo žarko
sunce čije dobrotvorne zrake, blistajući od Crnoga do Jadran-
skog mora, pripremaju, u snažnoj slozi napaćenih naroda, ve-
liki mir i trajno blagostanje, novi najdivniji Sjaj Dubrovnika,
sreču Jugoslavije.

Lepršajte, mili barjaci dubrovačkoga puka, od Kleka do
Sutorine, izvijajte se na suncu slobode pred blagim starcem
našim, Viahom Svetim! Zapjevajte svi Dubrovčani, svibezikoje
razlike, pjesmu siave, himnu našega Parca:

Salutis aram Blasius

Frexit.

Spasenja oltar Vlasije

Podiže.

Oltaru spasenja: ljubavi bratskoj, iskrenoj slozi, pravoj
jednakosti poklonimo se:

Dubrovčani, čestito vam Sveti Vlaho!

ž : ore
Dubrovnik, januara 1954. -
: Festanjuli:







































NINA SLOBODI

O lijepa, o draga, o slatka slobodo, 2
Dat, u kom sva blaga višnji nam Bog je do, de
Ugroče istint od naše sve slare, 2
Uresu jedini od ove Dubrave,

Sva srebta, sva zlata, svi ljudski životi
Ne mogu bit plata tvoj' čistoj ljepoti /

IVAN GUNDULIĆ

Dubrovniku

ona dan sv. Vlafa

Dubrovniče mili, kito sred Jadrana
Neuvehlog cvijeća. slobode 1 časti,
Uživaj u sreći, ponosu i lasti

U osvitku ovos nami dragog dana!









Od davnine davne prohujaše vijeci 2
Ponosito stojiš kao junak pravi;
Pa i danas eto, u toj našoj slavi 2
Pokaži se gordo svojoj dragoj djecik —
Miluje te sunce, mirišu ti gore,

Tvrđave ti stare mrtvu straže stražu,
Neka one danas slavnu prošlost kažu: a
I ponosno naš= to Slavjansko more!

Na visinama gradskim sveti Vlaho bdije
Pastirskim štapom blagoslov mu dijeli,
Dok se narod dobri danu tom veseli,
S' Orlandova stupa barjak bjel se vijel “

Niko Kućar

Početak proslave su. Vlahu:
Večeras u 830 1 u Petru
priregjuje Dubrovačka Glazbena |
Matica svečani simfon:ćki konce-
rat, kao početak svečanosti sv.
Vlaha. Na programu je himna
sv. Vlaha za mješoviti zbor ior-
kestar "od TV. Vrutickog, Sme-
tanina uver. iz, Libuše“ Griegova
»Spoznaja zemlje“ uz pratnju or-
kestra, 1 Rimskoga  Korsakova
»Slava“, Filharmonija izvagja pr-
vi put djelo jednoga dubrovačkog |
kompozitora 18 vijeka, violinski
koncerat Sa orkestrom od Ivana 2
Mane Jarkovića. Solo  partu iz-
vađa prof. Slaus. Ukupni ansambl |



Kap. Nikša Šapro

Dr. Ivo Bianchi



Dubrovačke Glazbene Matice bro-
Ji oko 220 osoba.









barjaku, zidinama iutvrdjenjima,
javnim zgradama, novcima, peča-
tima, ispravama, diplomama, u-
govorima. Knezovi su primali
prsten sa sv. Vlahom, u znak svo-
je vlasti, a u njegovo su se ime
sklapali ugovori 1 osude izricale.

Barjak svetoga Vlaha ponosio
je lepršao_ po svim morima, a

brojne su dubrovačke kolonije po
Baikanu Njega štovale i u čast
Mu crkve i oltare podizale.

Za svečanost sv. Vlaha, mogli

načno

su slobodno boraviti na teritoriji
Republike svi prognanici, bje-
gunci i zločinci, Nitko im ne bi
ništa, a do odredjenog roka mo-
rali su otputovati.

Sa sv. Vlahom završila je ko-

Svoj život 1 Dubrovačka
Republika.

Iza pada Napoleona, koji je
ukinuo Republiku svojim dekre-
tom od 13 siječnja 1808, Du-
brovnik je odahnuo. Ali uzalud,

jer udje u grad general Miluti--

nović sa austrijskim četama, Za- |
povjedi da se sa Orlanda skine
barjak sv. Vlaha: ,,/To nikako ne
mogu', odgovori zadnji dubro-'-
vački knez, gospar Sabo Gjordji,
»Jer je puk pripeo“. General na
to srdito viknu: ,,Skinite tu za-
stavu, jer ću inače pucati“. Voj-
nici izvrše nalog i po zadnji put
naglo i nervozno spustise barjak |
Svi Vlahi. =:

To je bilo 1815 godine...

-