God. li Dubrovnik, o sv. Vlahu 1934 gedđine Muogi naši i strani gradovi imaju svoje zaštitnike (patrone)i njihova se imena spominju uz ime toga grada. Sjetimo se sa- mo nm. pr. Venecije i sv. Marka! Ima takovih mnogo, ali će se teško naći, kod nas pak nikako, grada, čiji je pojam tako usko povezan sa imenom njegova za- štitnika, kao što je to naš Du- brovnik. Dubrovnik je, uistinu, g ra d sv. Vlaha! Njegova je lič- nost tako povezana s 1000-godi- šnjom slobodom Dubrovačke Re- pubiiRe (od 614—1808), da kad bi je ostranili iz niezine povije- sti, što je mostalom nemoguće, nastala bi neizmjerra praznina. Sv. Vlaho je bio uvijek ,,perso- nifikacija proslavljenog dubro- vačkog republikanskog duha i siobode“. Nijesu Dubrovčani Svog zaštitnika učinili simbolom svoje vlasti, sile 1 gospodstva, kao Ve- necija sv. Marka, nego simbolom žive Vjere, slobođe, prosvjete i blagostanja. Njegov lik prikazuje blagog starca-biskupa, koji je- dnom rukom drži povjereni Mu Dubrovnik, a drugom blagosivlje. Na ponosnim našim ,,mirima od grada“, sa kojima se u Evropi mogu usporediti južnofrancuski &radovi: Carcassonne i Aigue- Mortes, sv. Vlaho je dandanas nijemi svjedok naše slave i pro- šlosti. Blagi je svetac ina Dvoru, središtu dubrovačke vlade i nje- nog 1000-godišnjeg državnog ži- vota, na Dvoru, za kojeg je ve- liki Freeman kazao, da se Duž- deva palača u Veneciji može S njim natjecati jedino u veliči- li 1 prostranosti. Dubrovnik se visoko izdignuo svojom vjerom, kulturom, pjesnicima i učenjaci- ma, trgovinom, diplomacijom i olagostanjem. A_ simbol te vjere | kulture je sv. Vlaho, Kardinal Tolommei je kazao ,,da je Du- rovnik u vjeri dotakao rimsko jeličanstvo“, a Papa Urban VIII iazove naš grad ,jakom tvrdja- om katoličke vjere učvršćenom egiljama andjela i krepostima radjana““. Potporom Pape Pia II, podi- :mut je Ravelin (Lerin) za obra- iu od Turaka. Pio je sam htio loći u Dubrovnik, da se odavle tavi na čelo borbe protiv polu- njeseca. Uputio se je put naših trana, ali ga u Anconi zađesi mrt. Zahvalni su Dubrvčani svug- je postavljali svečev lik: na drž. 6“ fi Vlal O goga onoga gg NEJ aag popa gpeagann gn Dubrovčani! Na pomolu je dan očekivan s tajanstvenom radošću, po« nosom i vjerom od svih Dubrovčana od Kleka do Sutorine: DAN SVETOGA VLAHA U sinovima dubrovačkoga kraja, gdje god se oni u svi- jetu nalazili, budi se tog dana osjećaj kojim su živjele gene- racije naše više od tisuća godišta i, u radosti da su Dubrov- čani, zaboravljaju sve što su docnija vremena ropstvaizmislila da bi ih međusobno omrazila, te u ljubavi i u miru i u čežnji za dubrovačkim ognjištem slave svog Svetoga Vlaha. Velikoga Parca našega, posvećeni simbol divne prošlosti i žuđene budućnosti dubrovačke, slavu našu, proslaviće i ove godine u našemu gradu svi oni čija srca ustrepte Rad se spo» mene Sveti Viaho, oni u kojima se jcš nije ugasio sveti oganj upaljen od naših otaca, oganj vrline, sRkladnosti, kulture du- brovačke. U sjaju srebrne bjeline drevnog dubrovačkog barjaka blagi lik sv. Vlasi blagosivljaše veliku riječ LIBERTAS — slo- boda. — U slobodi je živio i njom se ponosio Dubrovnik i cijenio je nad sve blago ovoga svijeta. U sjeni s.obode, vjeran svom rodu slovinskome, on je uspio da stvori od svog malog puka najotmeniji i najkulturniii tip jugoslovenskog naroda, mudro primjenjujući sve zahtjeve civilizacije a ne rušeći ništa što je slovinsko, nego sve uzdižući j zadahnjujući onim divnim dahom koji je uveo Dubrovnik u red najprosvjetljenijih gradova Evrope. — Pjesma blagoj, miloj, slatkoj: slobodi razlijega se plemenitom Dubravom Gospara Điva, hkoji je tu istu slobodu vapio i proročanski predosjećao za sve porobljene susjede u slovinskoj državi. Vapaj Gundulićev, molitvu Dubrovnika prinese _ sv. Viaho pred prijestolje Svemogućega Boga Pravde, ostvari se žuđena sloboda u velikoj našoj slovinskoj — jugoslovenskoj — državi. »Dubrovnik plovi“! Sv. Vlsho blagosiva Gundulićevo žarko sunce čije dobrotvorne zrake, blistajući od Crnoga do Jadran- skog mora, pripremaju, u snažnoj slozi napaćenih naroda, ve- liki mir i trajno blagostanje, novi najdivniji Sjaj Dubrovnika, sreču Jugoslavije. Lepršajte, mili barjaci dubrovačkoga puka, od Kleka do Sutorine, izvijajte se na suncu slobode pred blagim starcem našim, Viahom Svetim! Zapjevajte svi Dubrovčani, svibezikoje razlike, pjesmu siave, himnu našega Parca: Salutis aram Blasius Frexit. Spasenja oltar Vlasije Podiže. Oltaru spasenja: ljubavi bratskoj, iskrenoj slozi, pravoj jednakosti poklonimo se: Dubrovčani, čestito vam Sveti Vlaho! ž : ore Dubrovnik, januara 1954. - : Festanjuli: NINA SLOBODI O lijepa, o draga, o slatka slobodo, 2 Dat, u kom sva blaga višnji nam Bog je do, de Ugroče istint od naše sve slare, 2 Uresu jedini od ove Dubrave, Sva srebta, sva zlata, svi ljudski životi Ne mogu bit plata tvoj' čistoj ljepoti / IVAN GUNDULIĆ Dubrovniku ona dan sv. Vlafa Dubrovniče mili, kito sred Jadrana Neuvehlog cvijeća. slobode 1 časti, Uživaj u sreći, ponosu i lasti U osvitku ovos nami dragog dana! Od davnine davne prohujaše vijeci 2 Ponosito stojiš kao junak pravi; Pa i danas eto, u toj našoj slavi 2 Pokaži se gordo svojoj dragoj djecik — Miluje te sunce, mirišu ti gore, Tvrđave ti stare mrtvu straže stražu, Neka one danas slavnu prošlost kažu: a I ponosno naš= to Slavjansko more! Na visinama gradskim sveti Vlaho bdije Pastirskim štapom blagoslov mu dijeli, Dok se narod dobri danu tom veseli, S' Orlandova stupa barjak bjel se vijel “ Niko Kućar Početak proslave su. Vlahu: Večeras u 830 1 u Petru priregjuje Dubrovačka Glazbena | Matica svečani simfon:ćki konce- rat, kao početak svečanosti sv. Vlaha. Na programu je himna sv. Vlaha za mješoviti zbor ior- kestar "od TV. Vrutickog, Sme- tanina uver. iz, Libuše“ Griegova »Spoznaja zemlje“ uz pratnju or- kestra, 1 Rimskoga Korsakova »Slava“, Filharmonija izvagja pr- vi put djelo jednoga dubrovačkog | kompozitora 18 vijeka, violinski koncerat Sa orkestrom od Ivana 2 Mane Jarkovića. Solo partu iz- vađa prof. Slaus. Ukupni ansambl | Kap. Nikša Šapro Dr. Ivo Bianchi Dubrovačke Glazbene Matice bro- Ji oko 220 osoba. barjaku, zidinama iutvrdjenjima, javnim zgradama, novcima, peča- tima, ispravama, diplomama, u- govorima. Knezovi su primali prsten sa sv. Vlahom, u znak svo- je vlasti, a u njegovo su se ime sklapali ugovori 1 osude izricale. Barjak svetoga Vlaha ponosio je lepršao_ po svim morima, a brojne su dubrovačke kolonije po Baikanu Njega štovale i u čast Mu crkve i oltare podizale. Za svečanost sv. Vlaha, mogli načno su slobodno boraviti na teritoriji Republike svi prognanici, bje- gunci i zločinci, Nitko im ne bi ništa, a do odredjenog roka mo- rali su otputovati. Sa sv. Vlahom završila je ko- Svoj život 1 Dubrovačka Republika. Iza pada Napoleona, koji je ukinuo Republiku svojim dekre- tom od 13 siječnja 1808, Du- brovnik je odahnuo. Ali uzalud, jer udje u grad general Miluti-- nović sa austrijskim četama, Za- | povjedi da se sa Orlanda skine barjak sv. Vlaha: ,,/To nikako ne mogu', odgovori zadnji dubro-'- vački knez, gospar Sabo Gjordji, »Jer je puk pripeo“. General na to srdito viknu: ,,Skinite tu za- stavu, jer ću inače pucati“. Voj- nici izvrše nalog i po zadnji put naglo i nervozno spustise barjak | Svi Vlahi. =: To je bilo 1815 godine... -