ju je posvetio naš slavni biskup i hrvatski književnik Vo- dopić, vidjeli one srebrene zavje- pokorno stupala * God. Hi a o ————— am man Dubrovnik, 17 srpnja ea godine V/ Cijena 2.— Dinara Br. Jučer u Orebiću (Dojmovi s veličanstvenog dubrovačkog : i pelješkog slavlja) ro Oni, koji iznad svega vole I- stinu 1 koji vole, da je traže, pa ma čega se i koga oba buđe ti- cala, ne držeći ništa više od nje i ne dovodeći je u zavisnost ni od kakvih stranih obzira moraju da priznaju, da je ta istina do- stojua poštovanja, dirljiva, a čak nekad 1 Sveta. Kad hoćemo da pišemo o jučerašnjem slavlju o Orebiću moramo da se i mi dr- žimo ispravnog ovog načela. Oni koji su jučer posjetili O- rebić ikoji su posjetili crkvu, ko- dubr. te naših pomoraca, slike Seruga, Hena, Jareba, Canaina, Arfasca- da, Sćth-a i drugih, koji su vi- djed onu šumu jarbola, I2 izlet- ničkih parobroda, bezbroj lađa, motora, jedrenjaka, čitave nizove hodočastvenih grupa, svi su ti morali da reknu: Sve je lijepo, veličanstveno, neviđeno | Orebić nema više prijašnjeg života, bogatstva, sjaja. Onda su bili gospodari 1 kakvi gospodari — a sada podložnici. Časna go- spoda, koja su 2 ona- kovo slavlje, zaista zaslužuju da im se rekne jedno veliko: Hva- la“. Svi zaseoci Orebića: Na- kovanj, Podgorje, Stankovići, kao 1 Kušište i Viganj, taj su se dan skoro svi prenijeli u Orebić. Re je Osjećaje, koje su ponijeli po- sjetioci jučerajašnjeg slavlja 1z Orebića nerazdvojno je osjećanje one goleme mase, koja je onako obaiom. Oko 300 bar rjaka, križeva 1 raznih simbola 1 embela, punih 10.— 12.000 posjetioca, koji su sve sami. platili, da mogu doći u O- rebiće, sav onaj njihov mučni napor i prava savjest zaslužuje po- sebnu pažnju. Govornici nijesu tretirali pitanja kao neko ra- zonođenje, čuvali su se zvučnih fraza i duhovitih grdnj. ii SE je iskazivalo svoje mišljenje toč- nim obavještenjima, a ne onima, kojim se laska nečijim manama i predrasudama. Za podvući je, da je tu palo riječi, koje bez sumnje Su jedna bitna dispozicija duha, bez koje je svaki narod osuđen na smrt. Nad orebićkom općinom nema Više ni sidra mi krune. To je nekadanji grb njegov. Ali narod, oji najtočnije pozna vrijeme u kom se živi, koji najduljeopa- ve. tim ža velike, karakteristične crte života, koji ga okružuje, koji ži- životom, koji u njemu uživa 1 strada, taj narod nikada ne može da bude neka masa, o kojoj se ne smije voditi raču- na. Postupci, doktrine i ugledi- koji su namjenjeni da nouzdani- je se dospije do raznih duševnih sposobnosti, sve to skupa mnogo rizikuje, ako u narodu oslabi njegovu vjeru u život. Međutim orebički kongres, svojim poletom, kojeg je ulio u posjetitelje spon- tanom snagom tog naroda poti- sniva 1 prigušuje sve ono, što se je negdje ma u kom vidu sumnje pojavilo. Ovo neka pri- redjivačima 1 svim funkcijonerima kongresa bude njihova najveća nagrada, njihovo najveće prizna- nje, koje ina svima, manje više podjednako. Onaj velebni završetak, onaj delirij od narodnog zanosa, ona sveta pjesma ,,Rajska — Djevo Kraljice Hrvata, ova veličan- stvena svečanost, kojoj nije falio ni ukusa, ni razboritosti ni razu- ma, a pogotovo ushićenja, to je ono što ponajviše golica svu onu mafiju, koja je naučila da se opskrbljuje vodom sa onih če- sma, kojima se punipa sa druge strane kuće namještene Dubrovnik, 16. srpnja 1934 -sđa Pred deset eoding.. Ove se godine vrši deset godi- na, da je pred sudom započela rasprava radi poznate tramvajske nesreće od 8 veljače 1922. Kako se ova rasprava dugi niz godina vukla po sudovima, to je tek pred kratko vrijeme konačno za- vršena, držimo da će našim či- taocima dobro doći ako evocira- mo par reminiscencija sa početka ovog momnstre-procesa. — Državno odvjetništvo — tužilo je Dubr. tramvaj zato, jer da se kritič- nog dana naredilo da se prikop- čaju prikolica br. 21 uz kola br. 4, premda su bile nepovolj- ue atmosfeiske. prilike 1 premda su obruči kotača na prikolicama bili znatno istrošeni, a sama su kola bila nepouzdana, jer je krik slabo zahvaćao, 1 t. d. radi svega toga tužilo ga je po pa- ragrafu 335 i 337 kaz. zakona, Sudskom je kolegijumom presje- dao savj. g. Sp. Merlo, a votan- pokušavali dijelovati. ———————— Don Quihote... Kakvih je bilo i ima sve ljudi u povijesti čovječanstva ? — Profesorski kongres u Banjaluci. Ipak u visinama prsnu... »Uu nacionalno: je interesu, da se u srednjim školama ukine ct- Kvena nastava“ (Iz govora beo- gradskog lifterania Damjana ]. Bran- Rovića, Velikog Besednika Velike Lože ,Jugoslavija“ u Beogradu, 0o- držanom 24. travnja 1952 na skup- štini slobodnih zidara Jugoslavije u Somboru). U povijesti čovječanstva bilo je 1 ima ljudi sa mislima i ide- jama tuđim i odvratnim čovjeku kao čovjeku, te potpuno stranim, da ne upotrebimo oštriji izraz, sredini, narodu u kojem su ti ljudi živjeli i djelovali, odnosno Takovi su ljudi željeli mnogo toga, ali svo- jim su silama mogli učiniti veo- ma malo ili ništa. U svojim že- ljama i planovima ipak su tako neumorno ustrajali, da su svoju okolinu dovodili najprije u neku zabunu, a potom k spoznaji či- njenice, da ih se najbolje kloniti kao kakvih zaraznih bolesti. Pa zar ne možemo spravom nazvati patološkim pojave, kad takovi ti- povi u potpunom pomanjkanju svake autokritike jure sa svojim ispraznim idejama, pružajući nam pri tom upravo smiješne prizore pokušaja konkretizacije tih ideja i planova. Takovi se tipovi ne razumjevajući šebe 1 ne cijeneći ispravno seve i svoje snage nadimlju nad sredinom u kojoj Žive, da se daleko i široko vide. Konačno ipak u visinama prsnu... “e Iza ovog teoretskog uvoda pre- nesimO se časomice u naše du- brovačke prilike i na nedavni profesorski kongres u Banjoj Luci. Banjaluka! Topli ljetni da- ni. Kongres Jugoslavenskog pro- fesorskog društva zasjeda. Govo- ri se o svemu 1 svačemu. Ali 1- pak jedno pitanje dominira: dali treba ukinuti vjeronauk u sred- njim školama. To je pitanje, ka- ko je kazao i sam predsjednik prof. Divac, zauzelo dvije trećine vremena kongresa. Ali pazite! Za- vjesa se diže! Na pozornicu stupa ,Prvi junak: Dr. Job iz Dubrov- nika“, suplent naše gimnazije, ti su bili g:g. savj. Costa, Nu- trizio i Castrappeli. Samu optu- žbu je zastupao prvi Drž. Nad- odvjetnik. g. Dr. J. Ucović, a privatni su tužitelji bili Dr. Pe- rić, Dr. V, Birimiša i Dr. Vuka- sović. Optužene su branili Dr. Miće Mičić 1 pok. Dr. Raul Bra- eanović. nadzorni nastavnik — Podmlatka Crvenog Krsta, Lige protiv tu- berkuloze, predavač, doktor filo- zofije 1td. ,.Nesumljivi dubrova- čki- ,,oriđino“ *) —-—,,tri put slu- šan, nijednom saslušan'*) Govori O ravnopravnosti muškarca 1 že- ne. U današnje doba općeg eko- nomskog blagostanja 1 socijalnog mira i kad su svi muškarci pot- puno opskrbljeni, treba ženama dati potpunu ravnopravnost i vik- nuti im: , van iz Ruhinja! svi na gimnazije, urede..“. Duh feminizma u eri općeg današnjeg blagostanja lebdi nad kongresom. Zatim g. Job prelazi na pitanje vjeronauka. Oči mu se zasvjetle podiže glasi ruku i gromko zaori protiv vjeronauka u škola- ma... Nije u redu ispustio ni ri- ječ, a u kongresnoj dvorani mna- staje vika, buka idreka. Delegati traže da se on ukloni sa _pozor- nice. Ali tek je ovo bio znak za alarm. Larma ide crescendo, i u takoj nepromjenjenoj situaciji g. Job smiono donkhiotski raz- vija svoju tezu. Ali njegov očajni krik, koji bi se niogao jedino u notama reproducirati, promašio je ailji buka postaje sve jača. Govornik uzrujan do maksimuma ne obazire se na presjednika, koji ga opominje da se drži iz- vještaja glavne uprave, te da pa- zi kako govori, jer izgleda da ne zna ni srpsRko-hrvatsku gra- matiku! Larma kulminira. Pred- sjednik opet opominje g. Joba da pazi kako govori, a ovaj se okrena 1 uzvikne: — Gospodine predsjedniče, ja ću da govorim i neću da se _os- vrćem nr veš teror! U dvorani nastaje bura smije- ha 1 padaju bezbrojni vicevi, po- klici itd. (možemo si i sami za- misliti!). G. Job i dalje pokuša- va govoriti, ali bliži se svršetak... G. Job je napokon otjeran sa govornice. Nastaje mir kao da se je neka teška mora digla s kongresne dvorane. »,Dlogen sa svećom usred proza- ične beline dana, mudraciz,,Mister_ dolara“, stvaran u svojoj nestvar- nosti, miškinski naivan ,,g. Cvi- jeto Job je nehotice snažno zavitlao humorom jedne suvi- še uspele travestije“*). Konačno ipak u visinama pr- snu... *) Štampa“ — Beograd, br. srpnja. 145, od 15