——- ama risk God. Hi | RADUJTE SE NARODI KAD ČUJETE GLAS a, jer se u betlemskoj štali- ci rodilo Božansko djetešce da svojom krvi otkupi grijehe svi- jeta, da na drvu Križa propet umre i uskrsne od mrtvih. Radujte ,, ubogi i potište- m poližni 1 prezreni, jer je došao B o g- dodje da vas obaspe božanskom Ljuba- VI i da otare sirotinjske SUZE, Radujte se vi, poniženi i u- grederi jer je došao B o g- Č OV | e k da vas ogrije sun- cem dede i Istine. Radujte se vi malodušni, jer je došao Bo g- Cove k da srca vaša rasplamti nepo- kolebljivom Vjerom kršćanskih ka Radujte se vi, naši maleni, naši najmiliji, jer je to dan svetih dječjih uspomena. Slavite Ga i veličajte pjesma- ma, jer zaista rodio se je On, vaš spas. A kad zvona dubrovačkih crkava veselo zabruje u Svetoj Noći, kad ubavim lugovima pi tome masline, bora | čempre- sa odjekne zvuk dubrovačkih Lied, pohrli skladno, dobri dubrovački puče, betlemskoj štalici da se pomoliš tvome Jezusu. Nek se tvoja čista i nečujna molitva, pomješana di- mom mire i tamjana, vine go- re visoko — Bogu Vi š- njemu. ČESTIT VAM BOŽIĆ, DUBROVAČKI DOMAĆINE! Cijena 3.— dinara Dubrovnik, na Zadre 1934 godine | Br. 20 PETSTOGODIŠNJI JUBILEJ DUBROVACKE GIMNAZIJE Ustanove koje je osnivala Dubrovačka Republika najbjelodaniji su dokaz njenih visokih kulturnih napora. U njima dolazi do izraza sva dubina prosvijećenosti i humanosti kojima se odlikovala Republika Sv. Vlaha. Dubrovnik, koristeći se svojim trgovačkim i pomorskim vezama, željno je upijao tekovine evropske civilizacije i presađivao ih na domaće tlo, tako da je slovenski elemenat, navrnut na prvotnu romansku jezgru, u jednoj sretnoj amalgamizaciji, mogao da razvije čudesni duh uljuđenosti kojim se odlikuje ovaj maleni grad. Iz ovoga duha nikle su jedinstvene linije njegovih bedema, a oso- bito njegove Minčete i Lovrijenca kao i fina_arhitekto- nika njegova Dvora, Sponze, Gospe, Sv. Vlaha, Place i Zvonika; ovaj duh je nagibao u elegantne nabore bijeli ubručić Konavoke, dao je otmeni kroj odijelu Župke i ulio u naš puk onu pitomost držanja i ophođenja koja zadivljuje strance. I tako se može objasniti pojava ne- kih institucija koje se u Dubrovniku javljaju skoro isto- vremeno sa sličnim ustanovama u Evropi dok su se ne- ke čak javljale i ranije u Dubrovniku nego u drugim ci- vilizovanim zemljama. Prof. M. Rešetar (Narodna enciklopedija) konstatuje da u Dubrovniku nije bilo inkvizicije ni špijunstva i u njegovoj se historiji ne može da zabilježi slučaj da lje neko živ bio spaljen. Tortura _ je u Dubrovniku ukinuta prije (krajem 17 vijeka) nego li u kulturnim zemljama zapadne Evrope (tako, na primjer, u Francuskoj tek god. 1789). Več god. 1416 Dubrovnik zabranjuje trgovinu robljem. pošto je još od god. 1312 ova bila ograničena. God. 1318 ustanovljena je u Dubrovniku prva apoteka, a od god. 1432 nahodište za nezakonitu djecu. God. 1784, dakle dvanaest godina prije prvih Jennerovih pokušaja, dala j je Dubrovačka Općina nalog da se svima stanovnicima cijepe boginje. I zato je veliki talijanski pjesnik Torquato Tasso, u svom djelu ,,Arte del dialogo“ i mogao da postavi Dubrovnik na istu kulturnu razinu sa Đenovom i Mlecima: ,,Se delle regole aviene quel che delle leggi, siccome altre leggi hanno i Genovesi diverse da quelle de' Veneziani, o de' Ragusei, cosi potrebbno avere altri precetti nell' artiticio_ del _bene scrivere“'. Prirodno je da se u ovako prosvijećenoj sredini osobita briga posvećivala školi. To najbolje svjedoče ovi historijski podatci (koje donosimo prema izvještaju dubrovačke Gimnazije za školsku godinu 1929/30): U XII 7. već postoji zavod pod naučne rasprave. stava je povjerena opet redu »Sko- imenom.»Gramatičko-retoričke škole«. (Hron, Lukarićeva) Koncem XII vw. uvećava se Nasta- vnički zbor jednim lektorom i troji- com repetitora. 1454 Dubrovačka republika daje rektoru Filipu de Diversis dvokatnicu »nad Sponzom« da u njoj podučava svojih 150 učenika (»provecti aetate«) u gramatici, retorici i filozofiji. 1435 Veliko vijeće određuje škol- ski red (Ordo pro magistris et scho- laribus) te se uvode stručni mjesto razrednih učitelja. Skola ima paralel- na odjeljenja i u jednim se uči lije- pa knjiga i znanosti, u drugima ra- čunovodstvo i trgovačka korespon- dencija. 1490. Dubrovčani humanistu Dimitrija Halkokondilu ko- ji je prvi učitelj za novo uvedenu pouku grčkog jezika. Uz gramatiku i retoriku uče se i litaratura, filozo- fija, teologija, aritmetika, fizika, a3- tronomija, zakonske uredbe dubrova- čke rupublike i glazba. 1551. Prvi put spominje se zavod pod imenom »Gimnazije« (Posvetna pjesma humaniste Didaka Pira prija- telju Ivanu Musoniju, kad je stupio na upravu zavoda). 1560. Uvodi se učenje talijanskog (toskanskog) jezika u vrijeme rektora Kamila K mili. 1585. Sabo Mišetič Bobaljević o- sniva »Akademiju Složnijeh«. Akade- mici održavaju u gimnaziji, u prisu stvu učenika, svoje sastanke i čitaju zovu iz Firenze | 1618—1647. Prvi rektor naše na- rodnosti pop Petar Palikuća sa Lo- puda 1658. Isusovački red preuzimlje nastavu i osniva zavod pod imenom »Collegium Ragusinum«. 1667. Potres ruši zgradu zavoda, U ruševinama ostaje pokopan jedan cijeli razred. 1667—1671 Bila je nastava obu- stavljena. 1671. Obnavlja se zavod i diže se nova zgrada zauzimanjem isusovca Frana Gundulića. 1691. Prekida se rad za šest mje- seci zbog kuge. 1696—1709. Upravlja zavodom uče- njak Ardelio Delabela poznat u na- šoj književnoj istoriji. 1733. Zavod dobiva ostavštinu od 25000 mlet škuda oporukom Frana Rogačića. 1749. Uvodi se tečaj čitelj o. Vlaho Bolić). 17735. Nastavu preuzimaju domaći svećenici, nakon ukinuća reda Isu- sovaca. 1777. Zavod prelazi u ruke redov- nika »Skolopa«, koji ga reorganizu- ju. 1806. Francuski general Loriston zatvara zovod i uzima zavodsku zra- du za vojne Svrhe. 1806 — 1808. ne poučava se. 31 svibnja 1808. Obnovljen zavod odlukom vojvode Marmona pod ime- nom liceja u zgradi ukinute koludričke družbe sv. Katarine. Na- filozofski (u- lopa«. 1818. Reorganizacija zavoda prama općim austrijskim školskim uredba- ma (5 razreda). Dobiva opet ime »gimnazija«. 1849. Proširuje se zavod na 8 _ra- | zreda. 1850. Prvi put se održavaju »ispiti | zrelosti«. 1854: Nastavu opet preuzimaju Isu- sovci. 1868. Zavod prelazi u ruke sat nika svjetovnjaka. 1869. Uvodi se _ pouka na narod- nom jeziku. 1914. Zavod postaje Realna gimna- zija posebnog tipa (latinski od I ra- zreda za sve učenike.) 1922 Prestaje nastava grčkog jezi- ka biti obaveznom za sve učenike nakon 431 godine. koliko se je taj jezik u zavodu učio. 1925, Uvada se naukovna osnova prama odredbama odl. Min. prosvje- te SN br. 28688 od 25 nov. 1924. 16 rujna 1927. Zavod ostavlja svoju staru zgradu sv. Katarine i seli se u novi svoj dom na Pločama. 1929. Odl. S. u br. 41332. od 14. XI. 29 određeno je da se _ prama članu 2 Zakona o srednjim školama zavod postupno pretvori u realnu gimnaziju uz izjednačenje nastavnog programa sa programom, koji vrijedi za sve realne gimnazije u Kraljevini. ali s tim, da se s obzirom na speci- jalne lokalne tradicije zadrže klasična odjeljenja. H Ovi suhoparni datumi svjedoče o visokim kulturnim shvatanjima starih Dubrovčana. Oni pozivaju kao uči- lje svoje djece istaknute učenjake onoga vremena. Tako na primjer Filip de Diversis bio je znamenit pisac, Ca- millo Camilli bio _ je prijatelj pjesnika Tassa i dopunio je njegovu ,Gerusalemme liberata“ sa pet pjevanja, Petar Palikuća bio je pisac i učitelj najvećeg dubrovač- kog pjesnika Ivana Gundulića. Shvatljivo je što se u dugom nizu vijekova _i u neprekidnom kontinuitetu ovoga zavoda, rodila u njemu posebna duhovna atmosfera koja je do nedavna bila još vrlo živa. U čemu se je ona sastojala i kako bi se mog- . gla definisati? Teško bi to bilo reći. Možda je ovu po- javu najbolje okarakterisao prof. Rešetar u članku koji je napisao povodom smrti Pera _ Budmani, poznatog uče« njaka i protesora dubrovačke Gimazije: ,,Jer gospar Pero nije stajao ,pred“ učenicima a još manje »nad"“ njima, nego je bio dušom i tijelom s njima i među nji- ma. Kako bi ušao svojim uvijek živahnim korakom u razred a mi ga pozdravili veselim ,,dobro jutro, gosparu Pero, počelo bi učenje — onako kako ga je on shivaćao i kako smo ga mi s pravim uživanjem primali, . .“ Školski tekst, bilo kojeg predmeta, bio je samo polazna tačka za svakojako pričanje i razgovaranje o stvarima što su u bližoj ili daljoj vezi s predmetom. ,,Obično su đaci pita- (Nastavak na 5 strani)