....——— BD ijena 2. dinara God. If Dubrovnik, 16 siječnja 1935 godine Br. 21 Nemojte podivljnti ! Ako se sve vaše omladinske borbe, sve strasti vrele mlade- načke krvi, svi vaši ideali 1 ide- alna stremljenja, hrvatska 1 srp- ska omladino, imaju svršiti po- divljalim uličarskim ispadima, onda je bitka izgubljena obo- strano. 1 ne samo da će. biti ve unapred upropašteno, nego te upropastiti 1 kompromitira- ti sva ona blaga kulture 1 civi- lizazije: koja: str tu upravo“ 11 ovome gradu vama očevi ostavi- li u amanet. r ATE Ere S z C Listajući stranice = prošlosti našeg drevnog grada vi ćete se uvjeriti, da se historija 1 vjekov- ne borbe Dubrovnika za samo- održanje ni u Slobodi, ni u tu- đinskom ropstvu nijesu nikad vodile u vidu fizičke borbe, već da je glavni faktori jedini po- kretač svega bio 1. ostao DUH DUBROVNIKA, kao produkt i dubrovačke skladnosti i pitomo- b sti. Ako te odlike vi ušćuvate, pa pripada!i ma kojoj ideji 1 bilo kojem raspoloženju, vaše borbe duha i takmičenja uma urodit će novim zdravijim plo- dom, i oSigurat će sigurnu po- bjedu vama samim, Dubrovniku, i Domovini. Na vama je da ćuva- jući velike tekovine jedne samo- nikle kulturne civilizacije saču- vate u punoj mjeri dubrovačku skladnost i pitomost. Otvori. te li pak vrata od grada 1 doz- volite“ Hodac ktož nju mte u grad Divljaštvo, bili vi Srbi ili Hrvati, vama će se to jednako teško 1 neizbježivo osvetiti. Nivelirati Dubrovnik do stup- nja jedne barbarske divljačke sredine može pokušati samo onaj, koji u sebi nosi divljačke 1 pri mitivne instikte. Ali te niske instikte ne može i neće u sebi gajiti Dubrovačka Omladina, pa bila ona hrvatska ili srpska, jer kad se u borbi ponove i najteži časovi, svijetla će imena Supila, Fabrisa, Klaića, = Stojanovića, Čingrije, Pucića i ostalih ožariti dubrovačko nebo suncem jednog ljepšeg i skladnijeg vremena. Na žarištu klasične dubrovač- ke kulture, pod pitomim krovo- Vima dubrovačkog puka, naći čete skriven, još nedirnut Duh Sklacnog i pitomog Dubrovnika. amo tu, oplemenjujte vaš mla: di duh, da oboružan istinskim Srađanskim rodoljubljem buđe Zalog ljepše budućnosti vašeg Grada i vaše velike Domovine. Vi, koji ga sve više i višelju- nim, a tako nujnim kajkavskim ponajljepšim 100 godina hrvaiskog novinarstva 6. i. 1835. godine izašle su u Zagrebu prve novine na hrvaiskom jeziku Zagrebački ,, Jutarnji List“ o d < ječnja 1955 broj 8.259 donosi: Gjalski je tu historijsku noć od 5. na 6. siječnja 1839. noć, štampanja prvih hrvatskih novina, evocirao u svom ,Osvitu“ tako dubokom proću- čenošću, pjesničkom vidovitošću, to- likom vjernošću ugodjaja da to po- glavlje ,,Osvita“ može glatko ući u buduću povjesnicu našeg novinarstva. Obljetnica je zaista prevažna. Po- java prvih hrvatskih novina valjda je najsvjetliji datum našega narodnog života u 19. vijeku. Slutnje, želje i htijenja novog naraštaja toga dana postale su djelo — narodnih prepo- rod toga datuma odlučno je ušao u političku arenu. Prije stotina godina ti mladi djaci, pjesnici, sanjari, koje su njihovi stariji suvremenici čno smatrali fantastima, instinktivno su udarali pravim putem — osnute= kom prvih novina narodnih stvorili su instrumenat političkog stvaranja, moderno oružje političke borbe. Čudesan je ritam historijskoga zbivanja. Na dnu najdubljeg pa- da javljaju se snage budućega uspona. Jeremija predilirskih godi- na, Pavao Stoos, u svojim nespret- sti- hovima vjerno nam je sačuvao svu beznadnost toga razdoblja: »Znaš li, da prehadja Tvoja stara slava, I da za tvoj glas već nigdo niš ne dava, Samo gdje pri plugu mužek si popeva, Ter zvrh teškog žitka žuhke suze zleva?“ Ali baš u tom trenu uspon je već počeo, »ar se zdižu mladi, poslu- ju marljivo, ter podžižu v stareh kaj bilo vgaslivo“. Lik Ljudevita Gaja u toj stogodi- šnjici divovski izlazi pred naše oči. Upravo dan 6. I. 1839. vrhunac je njegovoga uspjeha u historijskom gledanju — prve novine isklesan je granit, koji je on stavio kao najvaž- niji temeljac u zgradu naše narodne budućnosti. Ideja novina na narodnom jeziku nije Gajev original. Juraj Sporer već 1818. izdaje prvi poziv na pretplatu za svoj ,,Oglasnik ilirski“ — koji mi- kad nije izišao radi preslabog, zapra- vo posvemašnjeg neodziva. U izgrad- nji ideje izdavanja novina na narod- nom jeziku jamačno su uz Gaja imali i mnogi drugi jak udio; sigurno je stari slobodar Janko Drašković utom pravcu skretao djelatnost svojih mla- dih prijatelja. Slobodarske ideje fran- bite, koji ga danomice u misli- ma nosite, vi koji nećete sustati, nećete klonuti u zanosu vaših mladenačkih duša, ispunite ga cvijećem dubrova- čke kulture: skladnosti i pitomo- sti-jer: ,,Parva Domus Ragusa sed sufficit Orbi!“ Malen je Dubrovnik, ali OVvo- liki kolik je, dosta je cijelom svijetu. jama- “+ cuske revolucije preko Šporera i Ga- ja kumuju podhvatu Gaja i njegovih prvih saradnika. No uza sve to Ga- jeva uloga u stvaranju novina je predominan'na. On je motor energije cijeloga pokreta, neumorni organiza- tor, inspirator, prvoborac, ,,Gaj je i- mao darova — svjedoči Ante _ Mažu- ranić, — kakove vema tek jedan iz- međ milijun ljudi“. — ,,Samo čovjek, koji je čuo Gaja govoriti, — svjedo- či skoro pola vijeka kasnije August Senoa, — može si protumačiti onaj silni preokret duša za dobe ilirske“. Prometejski je lik Gajev. prometejsko njegovo djelo i — prometejski tragi- čan njegov lični usud. . Gaj je prvi naš moderni novinar. Cudesno umije rukovati s instrumen- tom, koji je stvorio, njegove ,.Novine Horvatske“ pisane su još kajkavštinom — od 1836. iz- laze dalje književnom štokavštinom. Danas jezik tih novina zvuči arhai- Ččno, nesigurni su njegovi koraci — ali ,Novine' i kasnije naročito nji- hov prilog .,Danica“ kovačnica su na- šega suvremenog književnog jezika. I da je samo na to ostalo _ograniče- na njihova funkcija, djelo Gajevo bi- lo bi historijsko. Ali Gaj je kao vo- dja svojih novina _ u detalj shvatio njihovu zamašnost — one su, što je i idealna svrha novina, kao drama u Shakespeareovoj definiciji ,,zrcalo, u kojem će krepost vidjeti svoj vlastiti lik, pakost svoju sliku, a svako do- ba svoje običje i nastojanja“. Poput lavine valja se njihov uticaj. zahva- ćujući sve veći krug čitatelja, stva- rajući nove borce za narodnu stvar. Od 6-1. 1835. pa: — pa do sSvibanj- ski dana 1848. kad Gajeve novine sa Šalekovim člankom ,,Na rubiconu“ najavljuju budući rat s Mađarima, ta djelatnost prvoga našeg novinarstva djeluje poput historijske epopeje. Sedamdeseigodišnjica du- brovačkog slikara gos. Marka Murata Na 30 prošloga mjeseca navr- šilo se 70 godina od rođenja na- šeg uglednog građanina gospara Marka Murata. Gosp. Murat ro- dio se je na Sipanu dne 30 de- cembra 1864. Po svršenoj gim- naziji posvetio se bogoslovskim naukama; ali, potaknut velikom ljubavlju za slikarstvom, ostavi bogosloviju te pođe na umjetni- čku akademiju u Miinchen. G. Murat dugo je služio kao profe- sor umjetničke akademije u Be- ogradu, a docnije kao konzerva- tor starima u Dubrovniku. Glavna je značajka gosp. Mu- rata, i kao čovjeka, i kao umjet- nika, i kao konzervatora, žarka ljubav. prema Dubrovniku. Goto- vo sva njegova umjetnička djela Prvu godinu te _ Gaj je sa svojim novinama ne sa- mo postavio temelj našega novinar- stva, već mu udari i biljeg. Udario je smjernice njegovoj kulturnoj misi- ji, njegovoj aktivnosti na ekonomskom području formirao njegov duh u po- litičkoj akciji — duh borbenosti, vjer- nosti ideji demokracije, duh ljubavi za narodnost. Huda sudbina učinila je kasnije Gaja oficioznim redakto- rom. Ali oganj, koji je on zapalio, plamsao je dalje — novi naraštaji preuzeli su ga čuvajući i predajući ga daljnim generacijama. Veli se da svaki narod ima onakvu štampu kakvu je i zaslužio. I pored Svih sjena, koje vidimo u stogodiš- njem životu našega novinstva, mo- menti svijetla prevladavaju, daju mu temeljnu značajku“ Bogović i Filipo- vić tamnicom plaćaju svoju žurnali- stičku karakternost. ,,Pozor“, kasniji »Obzor“ nastavlja tradicije prvih na- ših novina — njegova borba protiv Raucha jedna je od najsvjetlijih stra- nica u povijesti našeg novinstva. Kroz tešku močvarnu atmosferu Ruenovštine_ naše novinstvo u teškoj borbi iznosi neokaljan sti- jeg — svjesno sluteći i očeku- jući novi XX. vijek, Požutjeli su listovi rijedkih saču- vani kompleta prvih Gajevih novina prašina i plijesan većinu njih izjeda. No danas još bije iz njih duh života, duh vjere, još danas su majdan sve- toga idealizma — to je lovor, koji ne će nikad uvenuti nad uspomenom stvaraoca prvih naših novina. Gaj i njegovi drugovi zaista ispuniše riječ, koju je vodja za- dao u svojoj budnici, našoj mar- seljezi: .Visoko se bude stala kad ju zbudimo“. Sto godina našeg novinstva dokumenat je toga probudjenja. ozarena su svijetlom ove ljubavi 1 odišu dahom dubrovačke pro- šlosti 1 dubrovačke svete zemlje. To je živi plamen koji vječno grije duh ovoga skladnoga gos- para, Dubrovčanina staroga ko- va, kojijeu sebi ujedinio slovin- stvo i evropejstvo. Gospar Murat je danas u punom zamahu svoga stvaralaštva, što najbolje svjedo- če dva portreta koje je ,,Dubra- va“ donijela u prošlom broju: portret Antuna Kazalia (iz god. 1934) i portret gosp. Paska Ba- burice. U budućem broju osvrnićemo se opširnije na umjetnički red gosp. Murata, a međutim mu najtoplije čestitamo, da prožive među nama dugi niz go- želeći dina godina i da novim djelima. prodići naš grad. A AA A