KI Ski Še gia % do Poea SJAJNI: ata ae f Ka: PRA SA RR M TVN. no : ; f 5 MOE KE 4 iN MEGA E zg Rd ZV. KOOTaEg a BRATE. z js Ž ; i : ZA S Va a RR no POE E. Atea Ipe R0, 2 3 za Me POA SH x ; NyZaA ri * a Ž f : ? : t : Bla X ča 54% Za BE Zia E daš # His 3 j \ ; 3 ž : S Zou # ILA € 2 Moša pa, : iti j no 3 # 4 Peka . ' ž sie . š x A , ' is Z so , : : e POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Urednik: IVO ŠIŠEVIĆ Izlazi dva puta mjesečno Cijena dinara 2.— Uprava i adm. Dubrovnik God. Dubrovnik, 1 lipnja 1935 “BABO Naoružanje Evrope Obično se naglasuje da je Evropa stekla dominantan položaj na globu- su usljed svojih epohalnih izuma i silnog zamaha svog tehničkog razvi- ća. Ovo je samo donekle tačno. Ta- čnije je kad se kaže da je Evropa svoj vodeći položaj stekla duhom i racionalnom djelatnosti, Kolikogod se zamjerka činilo imperijalnoj poli- tici evropskih država po drugim kon- tinentima, opet svak mora (priznati da su one donijele civilizaciju koja je podigla vrijednost čovjeka i otrg- nuvši ga od primitivnih zakona džun- 6le, prašume i užasnih predrasuda, otvorila mu puteve k jednom višem životu. Doći će vrijeme kad će ev- ropske države morati likvidirati sa svojim tutorstvima i protektoratima po raznobojnim kontinentima, ali to oće biti onda kada se u njima ukorje- ni evropski duh t. j. ideja o vrijedno- sti i poštivanju osobe, ideja ravno- pravnosti svih ljudi i pravni osjećaj. To neće biti, dakle, uzmak evropske civilizacije, dotično njezina likvida- cija, već poraz i likvidacija istočnja- čke brutalnosti i arbitrarnosti, koja je onemogućavala svaki razvitak i čovjeka držala na nivelu životinje. Odnos Evrope prema drugim kon- tinentima u tom pravcu može se upo- rediti sa odnosom starog Rima pre- ma ondašnjoj Evropi i istočnim dr- žavama sredozemnog mora. Jedna je od najkarakterističnijih pojava despotski uređenih država — kaže pravnik — historičar Ihering — napadno pomanjkanje = karaktera. Sve despotije svijeta u toku hiljada godina nijesu dale toliko karaktera koliko mali Rim u svojoj dobroj epo- hi kroz stotinu godina. U čem je uz- rok? Jeli u narodnim osebinama? Ne, — kaže Ihering — jer se i naro- dne osebine stvaraju tek u toku vre- mena, Zašto su se tad narodne ose- kine u Rimu razvijale potpuno druk- čije nego u Turskoj? Ima tome samo jedan odgovor: jer se je rimski puk znao iz ranog početka staviti u po- sjed pravne sigurnosti, Bez objektiv- ne pravne sigurnosti — zaključuje Ihering — nema subjektivnog osje- ćaja sigurnosti, a bez ovoga nema razvitka ni ličnog ni narodnog ka- raktera, Stari Rim više ne postoji kao po- litička tvorevina. Porušeni su mate- rijalni tragovi njegova imperijskog napredovanja, ali je ostao duh kojim je on napredovao i zagospodario on- da poznatim svijetom. Taj duh se presadio u političke organizacije ko- je je bio potčinio. Na tom duhu iz- građena je na primjer politička i Pravna struktura Engleske. Rim je imao đuh i silu. Dok je sila pratila kad se je đuh, Rim je rastao. Kad se je duh stavio u službu sile ili drugim riječi- ma kad je duh Rima degenerirao, zatrovao istočnjačkom brutalnosti i arbitrarnosti, Rim je propao. U jednom svom političkom govoru kazao je engleski državnik Baldwin da se bajunetama može orati, da se njima mogu i konzerve otvarati, ali da se na njima nemože sjedati. Biti danas engleski državljanin, to je za ljude sa drugih kontinenata isto ona- ko zahvalno, časno i ponosno kao nekada kad se je neko mogao legiti- mirati da je rimski građanin. To zna- či da je pod okriljem vlasti koja mu garantuje punu pravnu sigurnost. Dakle, pravna sigurnost, to je ono što karakterizira veličinu i sigurnost današnje Engleske, Da se vidi koliko je to tačno naj- bolje će biti ako se potsjetimo kako su svršile strašne invazije Tatara, Aongola, Osmanlija, Berbera i t. d. Ova ratna plemena uspjela su bila potčiniti sebi cijele djelove svijeta sa svojom brutalnom silom, ali samo za kratko vrijeme. Oni su bili pretstav-, nici sile a ne duha pa su zato netra- gom nestali i za sobom nijesu osta- vili drugih spomenika osim straha i groze. = Vođa njemačkog Reicha Hitler ka- zao je u svom velikom govoru u Reichstagu 21 svibnja: »Krv što se u Evropi prolila kroz posljednjih 300 godina ne stoji u nikakvom omjeru sa onim što se postiglo: Francuska je ostala Francuska, Njemačka — Nje- mačka, Poljska — Poljska i Italija — lialija,« Svi državnici Evrope govore pro- ti rata i govore uvjerljivim riječi- nia, A opet sve se države oružaju u dosad nezapamćenim = razmjerima. Moramo li strahovati zbog tog oru- žanja? Jeli to znak da predstoje opet sukobi u Evropi? Imamo li prosuditi sve mjere opreza koje poduzimaju evropske države kao nerazboritost, koja je uvijek — kako Homer kaže — prva posljedica božije osude na propast? Hoće li sila oružja potisnuti s tolikom mukom izgrađenu svijest čovjeka? Mi Dubrovčani kao uvijek vjerujemo u pobjedu dobra, vjeruje- mo u snagu evropske civilizacije i kao potomci onih slavnih Dubrovča- na koji su među prvim ukinuli rop- stvo, želimo i vjerujemo da je naoru- žanje Evrope znak da će se čuvati tekovine humanizma odkle mu god prijetila opasnost. A u potkrepu te naše vjere dolaze nam govori ideo- loga iz kolektivističke škole jedna- ko kao i onih iz individualističke, koji su svi u jednom saglasni: da se Roko prof. Mišetić narodni zastupnik dubrovačkog sreza rođen je god. 1886 _ u Dubrovniku od oca Dra Roka Mišetića, poznatog prvaka Hrvatske stranke prava i ve- likog hrvatskog rodoljuba. Otac mu je bio dugo godina zastupnik na dal- matinskom saboru u Zadru. U na- šem puku još je sačuvana uspomena na Dra Roka Mišetića, liječnika i di- rektora ondašnje Pokrajinske bolni- ce i dvorskog liječnika pok. Knjaza Nikole. Klasičnu Gimnaziju učio je u Se- nju i Dubrovniku. Universitetske nauke svršio je u Beču i Oxfordu, gdje je učio modernu filologiju i po- vijest, Profesorsku karijeru otpočeo je na dubrovačkoj Nautici, odakle je bio premješten u: istoimenu školu u Ko- toru a kasnije opet na Gimnaziju u Splitu. Po svršetku rata vraća se u Kotor gdje otvara Pomorsku Trgo- vačku akademiju. 1923 god. prihva- tio je ponudu da bude honorirani profesor za engleski jezik na novo- osnovanoj Pomorsko-vojnoj akade- miji u Gružu. Službu je vršio do god. 1926, kada je razriješen dužnosti. Posljednje dane profesorske službe proveo je u Bihaću, gdje ga je zate- kla penzija. Na svršetku rata bio je pozvan od Narodnog Vijeća na dobrovoljnu slu- žbu kod Vlade u Splitu gdje je u svojstvu vladinog tajnika održavao veze sa međusaveznom komisijom. Ovaj boravak u Splitu bio je zapa- žen, jer se je tada riješavalo jadran- sko pitanje, koje je zbog onda važe- ćeg Londonskog ugovora stvaralo vrlo tešku situaciju, U politički život stupa vrlo rano. U času poratne grupacije stranaka opredjeljuje se za Hrvatsku seljačku stranku, Prigodom prvih i posljed- njih općinskih izbora postaje općin- skim vijećnikom na listi Hrvatske seljačke stranke a kasnije općin- sktm prisjednikom koju je čast ob- našao do raspusta izabrane općinske uprave, Na posljednjim majskim izborima kandidovao se je u našem srezu na listi Dra Vlatka Mačeka te je voljom naroda izabran za narodnog za- stupnika. Hrvatska povijest o Vojnovićevoj Histoire de Daimatie Iz prikaza proj. Ante Belasa o- bjelodanjenog u splitskom Jadran- skom Dnevniku. Istina, sve te naprijed spomenute pisce nabraja i Vojnović (str. 782, 786), ali ne samo što ne ističe hrvat- ski karakter njihovih djela već i ne navađa ništa u tome pravcu iz česa bi se moglo i zaključiti da su bili hr- vatski književnici, Vojnović je tre- bao da otvoreno i jasno kaže Fran- cuzima da su ti navedeni književnici pjevali na hrvatskom jeziku, da su osjećali hrvatski, da su bili Hrvati, a Dalmacija da je bila u svojoj većini hrvatska. Vojnović je trebao da ja- sno kaže Francuzima da je Dalmaci- ja uvijek nastojala da ostane hrvat- KI ska kako je bila, a ne slavenska (»rester _ slave«) (str, 774). Zašto Vojnović izbjegava da spomene na- ziv hrvatski kad se taj nalazi u do- kumentima? Uvjeren sam da je sve to dobro poznato Vojnoviću. Ipak on ne ide u svojem djelu pravim putem | već izbjegava naziv hrvatski za je- zik, narod, i književnost u Dalmaci- ji. On je u tom svojem djelu u XX v. savio onu hrvatksu trobojnicu koju je razvio u Splitu u XIX v, njegov blagopokojni otac Kosto i pod ko- jom se je borio za hrvatska prava protiv Slaveno-Dalmatinaca — Dal- matinskih autonomaša, svaki režim ima prosuđivati po pra- vnoj sigurnosti koju pruža pojedincu i po vrijednosti koja se pridaje čo- vjeku, Ova spoznaja i njezino odlu- čno ispovjedanje jesu postulat vre- mena i nužna posljedica historičkog razvitka. Pri takom stanju stvari mogu nas zabrinuti žrtve koje se doprinose za naoružavanje u Evro- Pi, ali nas samo oružanje nemože zabrinuti, jer nije i nemože biti upe- reno na propast onoga što je sad vi- še nego igda bitno za evropsko jav- no mišljenje: vrijednost svakog poje- dinca i njegova pravna sigurnost, Miho Kisić