| | SV aj pi dni ni oj PUP re oda s pa ova dt ak a o išta Zo EP eArN no kEs Poštarina plaćena u gotovom Godina VIII. Mnogobrojni režimi u ovoj zemlji kroz dva decenija njezina opstojanja imali su pogubnih pogrešaka, Pored drugih ne dobrih ciljeva, jedan je bio zajednički svima njima: stalno podr- žavanje raznovrsnih zabluda obzirom na hrvatski problem. Okaljati hrvat- sku prošlost, hrvatskoj narodnoj duši utisnuti biljeg koji joj nije svojstven, silom joj dati drugi pravac tuđ zako- nima njezine vlastite izgrađenosti, skučiti joj ponos, obezglaviti je — bilo je u programu svih isteklih reži- ma. To je već bio postao sistem, i ni- je bilo vlade koja ga nije jače učvr- stila, uštrcala mu novih životnih so- kova obavijajući nove navale na hr- vatski narod logikom sve novih so- fizama, Taj je sistem imao i svoje me- tode; one su bile takve da su pošte- na ljudska srca ispunjale zgražanjem, jer su vrlo često zadirale u najbitniju srž čovječjeg dostojanstva. U zatrovanoj atmosferi tog siste- ma rođenog i izraslog iz pokvarene težnje da se hrvatski narod drži u moralnom i materijalnom ropstvu, obilato se je razgranala otrovna bilj- ka denuncijanstva i klevetanja. De- nuncijanstvo je protuhrvatskim reži- mima bio najmiliji plod. Orači na toj njivi žnjeli su odlikovanja 1 časti. A bilo ih je mnogo, kao crva na trulom stablu. Denuncijanti su provirivali u privatne stanove, uvlačili se u misli i osjećaje poštenih građana i o njima hitro u važnom tonu dostavljali svo- je laži i fikcije vladama koje su bez iznimke odmah bez istrage po tim anonimnim informacijama pristupale mjerama kažnjavanja »radi nacional- nog ozdravljenja«. Apetit je denun- cijanata, tih najbjednijih stvorova, bio nezasitljiv, jer mizerni i nespo- sobni da se istaknu konstruktivnim radom, bez impulsa čiste karakterno- sti, oni su jedino u truloj sredini na taj način mogli rasti kao gljive na dubrištu. I Dubrovnik ih je imao lijepi broj. Poznamo te ogavne i anonimne hero- je, i imali smo često u rukama njiho- ve dopise nastale »iz idealnih pobu- da nacionalnog osvjedočenja« koji im je diktirao da se moraju iz Dubrovni- ka maknuti svi svijetli karakteri du- brovačkih Hrvata, i da se u hrvat- skom Dubrovniku mora zatrti svaka časna hrvatska akcija, Bilo je zatva- ranja, otpuštanja i premještanja. Ovaj je nacionalno nedostojan, jer je po svom katoličkom uvjerenju (po mi- šljenju denuncijanata) bliži Rimu ne- $o Beogradu. Onaj je, predavajući hi- storiju, preuveličavao uiogu papa. Ovaj je forsirao u aktima narodna imena za mjesece jer je po dekretira- nom pravopisu ispravno pisati januar, februar itd., budući Srbi ne poznaju siječanj, veljaču...... Ona je stara učiteljica premještena duboko u tuđu unutrašnjst, jer je prisustvovala Euharističnom kongresu na Korčuli. Tko bi mogao nanizati sve rane po- štenih dubrovačkih Hrvata koje su im nanijeli favorizirani denuncijanti UBRAVA Dubrovnik, 13 siječnja 1940. Nepoželjan import uz pomoć protuhrvatskog sistema vladavine? — Denuncijanstvo je ogavna rabota. Ono cvjeta u vremenima samovoljnih vladavina, nasilnih, koje nemaju oslonca u narodu, € koje nemaju uvjerljive snage da svoje akcije pre- tvore u vreli život koji kroz krvotok narodni teče i ključa. Narod na te akcije gleda s nepovjerenjem i hla- dno, a nasilne se vladavine u svojoj samodopadnosti i pohlepi za vlašću drže ogromnom mrežom kukavnih denuncijanata. Hrvatski narod ima svoje vodstvo, a vodstvo uživa povjerenje svoga na- roda, Hrvatima nije potrebna nasilna vladavina, i nije im potrebno prosti- rati mrežu denuncijanata i klevetni- ka. Daleko od nas taj nezdravi im- port! A ako se i kojem hrvatskom bi- jedniku osmjehne u dnu mizerne du- še nada, da bi mogao denucijanstvom i klevetanjem dobiti od onih na vrho- vima nešto za svoj prestiž i svoju ličnu korist, moramo ga oštro odbiti da posramljen shvati da duša hrvat- skog naroda traži otvoreni obračun. Ne smijemo dozvoliti da nas zarazi tuđi porok koji našu zdravu sredinu može pretvoriti u malaričnu barušti- nu u kojoj bi se zagušio vedri hrvat- ski duh. Konstruktivan i pošten rad za opće dobro neka nam bude mjerilo u ocje- ni ličnosti. Dubrovčani grada i sela! Vraćajući se kroz vjekove, simboliziran čistoćom bijelog Svečevog barjaka i oživljavanjem starih običaja naših pradjedova, DAN SVETOGA VLAHA budi u srcima svih Dubrovčana kod kuće i u tuđini osjećaj ponosa i ra- dosti, obnavlja tisućgodišnji duh slobode, toga — po riječima neumrlog našeg Gundulića — »uzroka istinog od naše sve slave, uresa jedinog od ove Dubrave......“ Evo i ove godine približuje nam se taj veliki dan, kada će opet Sve- čevim gradom zagrmjeti pozdravna grmljavina topova i trombuna na pojavu barjaka, koji će veselim lepršanjem uzveličati prvu proslavu Svečevog dana u punoj narodnoj slobodi, u našoj miloj domovini Hrvatskoj, u čijoj kruni Dubrovnik bliješti sjajem najblistavijeg alema. Po prvi put će narod dubrovačkog kraja nesmetano. moći dati oduška svome priprostome ali plemenitome srcu i čistim domovinskim osjećajima, što mu se godinama surovo ali bezuspješno uskraćivalo. Ozbiljni trenutci, koje danas proživljuje Evropa, ne dozvoljavaju ni- kome, pa ni hrvatskom narodu, da bezbrižno provodi dane, jer se crni oblaci nadvijaju prijeteći svojim gromovima. Ali složan i svijestan narod u svojoj iskrenoj odanosti domovini Hrvatskoj dočekati će dan Svetoga Vlaha na tradicijonalan način. Kiteći domove i prilazeći Svečevom žrtveniku, učinimo to s vjerom, da je sunce vječno a oblačine prolazne, makar koliko prijetila buka nji- hovih gromova; s ljubavlju za ovu Dubravu i za cijeli hrvatski rod i s neugasivon nadom u srećnu budućnost, koja nas je provela kroz do- sadašnje borbe i stradanja. Dubrovnik, siječnja 1940 Festanjuli Kap. Mladen Poljanić Dr. Antun Poković ŠKOLA JE POČELA... Posljednji dan božićnih praznika pao je u srijedu. Najprije su se kre- nuli učitelji-ice i studenti. Svak se vraća na svoje mjesto da nastavi re- dovitu dužnost. Kao što je pred bo- žične praznike oživio promet s »bo- žičnim putnicima«, tako je bilo i sa- da na povratku, Samo lica su nešto drugčija. Nestalo je smjeha i djetinj- skog raspoloženja. Sve je ozbilnije, Nema dužnosti bez briga... U četvrtak u jutro oživljele su uli- ce stotinama djece, koja se poslije praznika spremaju u školu. Svake godine isti razgovoni. Prije petnaest dana ostavili su školu velikim nada- ma i planovima. Svi su odlučili da će ne samo naučiti nove lekcije nego i nadoknaditi izgubljene u toku po- sljednja dva školska mjeseca. I sad do škole vode se glasni razgovori; puno nada i puno razočaranja... Li- jepi sunčani dani namamili su ih na ulicu, u prirodu, pa je igra ispunila mnoge satove koji su po planu bili namijenjeni učenju. ... Među njima ima i onih, koji su ušli u razred pot- puno zadovoljni postignutim rezulta- tom, jer su svršili sve što su prije praznika odrediki. Pojedini broj din. 1.— Budimo svoji Svaki na svom, Danimo složno vatski dom! Stjepan Radić Broj 79 Ovako se ne radi G. povjerenik Gradske općine sa- zvao je anketu radi preseljenja kla- onice. Poziv je obuhvatio mnoge us- tanove, mesare i političke organiza- cije grada, Rijeke, Župe i Brgata. Sve ustanove i organizacije, kao što je i prirodno, poslale su svoje dele- gate. Samo mesari bili su svi na broju, tako da je već sama slika dvorane prije početka ankete dava- la utisak kao da se brojem želi po- stići efekat i izazvati respektiranje onog što mesari budu tražili i odlu- čivali. Tako je u stvari i bilo, Mesari su svi bili pozvani i zato su svi i do- šli. Većina je njih već po samom na- činu pozivanja shvatila da je pitanje smještaja klaonice čisto mesarski problem i da tu nemaju što govoriti ostali delegati koji se upiru na »es- tetske, higijenske i turističke raz- loge«, Smještaj buduće klaonice nije me- sarski nego komunalni problem o kojem imaju pravo i dužnost ras- pravljati svi građani bez razlike. S tim trebamo biti na čistu. I zato osuđujemo način, kako je organizi- rana ova anketa. Mobilizacija mesa- ra imala je svoje naročite razloge. Novim poteškoćama, novim predlo- zima i kombinacijama trebalo je sa- dašnje stanje zadržati što dulje vre- mena, Općina je po svojim odgovor- nim faktorima morala razbistriti sa mesarima osnovne pojmove još prije ankete, pa se onda ne bi dogodilo da se anketa pretvori u skupštinu mesara, niti da pojedini mesari os- poravaju delegatima pravo diskusije. Estetskii, higijenski i turistički razlo- zi ne mogu biti predmet ismjehiva- nja, jer ko sa takovim predispozici- jama pristupa rješavanju ovog važ- nog komunalnog problema, taj poka- zuje da mu nije do općih linteresa, koji diktiraju neminovno hitno ukla- njanje klaonice sa današnjeć mjesta. Skupština Hrvat. pliv. kluba. U prostorijama »Gundulića« održana je u utorak večer glavna godišnja skup- ština Hrvat. pliv. kluba, koji se pro- zvao »Prvim hrvatskim plivačkim klubom«. Skupštinu je otvorio pred- sjednik ing. 6. Frano Kolumbić, na- kon čega su podneseni izvještaji po- jedinih funkcionera, Slijedio je izbor nove uprave. Predsjednikom je iza- bran ing. Frano Kolumbić, podpred- sjednikom g. dr. Marinko Scatolini, tajnici £6. Antun Kulušić i dr. Her- man Katić, blagajnicima gg. Marko Turić i Fiorović Pavo. Odbornici su $6. Gjino Kukuljica i Miličić Slavko; zamjenici 6. Barbarić Stanko i Pla- njar Miljenko. U nadzorni odbor su birani 66. Lorger Rudi, Skansi Mato i Radić Željko. Tehnički odbor sači- njavaju g. Stijepo Tajić 4 Gracin Bego. Novi član Javne Dobrotvornosti, Povjerenik dubrovačke općine $. Božo Jambrečak postavio je za čla- na Javne Dobrotvornosti g. Josipa Perčina, tapetara,