Poštarina plaćena u gotovom DUBRAVA Godina VIII. U ime presvetoga Trojstva Oca Sina i Duha svetoga U ime slavne Djevice Marije U ime slavnoga svetoga Vlaha Našega Parca U ime svijeh Svetaca i Svetica na nebesima Život i Pobjeda — mir i obilje Ovom našem starodrevnom Gradu i Zemlji Dubrovačkoj — Da ih Bog spasi i uzdrži Mnoga ljeta na moru i na suhu Živio Sveti Vlaho! (i državna molitva Republike sv. Vlahu) Vjekovi su prošli od dana kad je malena Općina na oštrim hri- dinama usred mora povjerovala žarkim srcem u moć i zaštitu jednog biskupa Mučenika sa da- lekog istoka. Vjekovi su prolazili, malena je Općina cvjetala u slobodi i radu, a vjera u svog Parca rasla je kao plamen da postane, konačno, živi simbol svega dobra. Živio je sv. Vlaho u dušama naših otaca kao branitelj od svih zala i bolesti, kao učitelj čedno- sti, skromnosti i skladnosti, kao primjer velike kršćanske svečo- vječanske . ljubavi, kao čuvar naših pomoraca i naše slobode, i zato u ovi dan srca su dubro- vačka kao goruće svijeće pred Njegovim zlatnim oltarom, puna radosti i ljubavi prema Njemu. U krilu Velikog Sveca Dubrovnik se osjećao sigurnim. On je dr žavnom = zamahu dubrovačkih vladara davao poleta i snage. On je puk naš naučio strpljivosti u podnašanju životnih jada. Po- morci naši, pod bijelim stijegom Svetoga Vlaha, nosili su u gru- dima svojim tvrdo i odvažno srce za sve orkane u jedinoj toploj misli na svoju malu Domovinu. U ovi dan obnavlja se Du- brovnik koji je gosparski i skla- dno prošetao vjekovima: u ovi dan duše su Dubrovčana ispu- njene radošću i zahvalnom pje- smom Njemu u slavu. taronši. ade ei ra tip e 9 o oF Alajos ei a ubdn, Pojedini broj din. 1.— CDaudimo svoji Svaki na svom, Danimo složno HM vatski dom: Stjepan Radić Dubrovnik, na sv, Vlaha 1940. Broj 82 M.OC- IDEA TA Može se na različite načine pisati povijest pojedinih naroda i čovječanstva. Jedan povjesničar misli da su važni datumi koji zbivanja ljudska redaju hronološkim redom; drugi objašnjavaju događaje pojavom velikih ljudi koji sve sile razvitka pokreću dinamikom svoga genija; treći su obratili svoju pažnju širokim slojevima naroda, i u društvenom životu traže glavni movens odvijanja događaja; četvrti u prirodnim i eko- nomskim zakonima pronalaze uzroke ljudskim radnjama. Svi ovi metodi imaju svoje dobre i loše strane, ali nijesu uočili ili su propustili da naglase moć i snagu ideala. Novi metod proučavanja povijesti ide tim putem, pa kroz sadašnjost vidimo prošlost i nazi- remo budućnost. Stara je izreka da je povijest učiteljica života; ali zar nam poznavanje datuma prošlih događaja, oče- kivanje velikih pokretača ili konstatiranje prirodnih i ekonomskih zakona pod kojima živimo, može pružiti direktive za rad za našu bolju budućnost? — Tek upoznavanje ideala prošlih naraštaja koji su se u sadaš- njosti ostvarili ili ne ostvarili, objasnit će nam sadašnjost i dati goleme pouke za izgradnju naše budućnosti. Ideali — to su ljudske težnje, nade i želje. ima ih koji ujedinjuju čovječanstvo i koji malo pomalo ogra- ničuju oganj mržnje među narodima; ima ih koji produbljuju osjećaj pravde u ljudskom poretku ; ima ih koji stvaraju slobodu i nezavisnost pojedinih naroda; ima ih napokon koji u malim prilikama jednoga grada pro- bijaju led malograđanske ukočenosti i kroče k pravom redu i napretku. Ideal kolektivne slobode jedne nacionalne grupe i individualne slobode čovjekove vjekovima je raspa- ljivao ljudska srca i pod barjakom tog ideala čovječanstvo se je u krvi borilo za njegovo ostvarenje. Ideal socijalne pravde prošao je svoju kalvariju od ropstva u starom vijeku do današnjeg uređenja društva. Milijuni se ljudi ustalasaju u strasnoj težnji da ostvare jedan svoj plan. Ideai je svojstven ljudskoj duši ; ona nemirno traži putove k savršenstvu, ona čezne za redom koji će čovjeku omogućiti maksimum slobode i maksimum socijalne pravde, ona neprestano potkopava i ruši opreke između individualne volje pojedinca i kolektivnih zahtjeva ljudske zajednice. Upoznavanjem težnja, nada i želja svih prošlih hrvatskih generacija, postavljamo pitanje realizacije tih vjekovnih ideala. U tome leži najveća pouka za nas. Ona nam kaže da tekovine naših današnjih generacija imaju duboki korijen u dalekoj prošlosli; one su zapravo realizacija, i ako ne potpuna, ideala naših djedova. Kako onda moramo izgrađivati našu narodnu budućnost ? Moramo postaviti naše nacionalne ideale osnovane na pažljivom ispitivanju uvjeta pod kojima živimo. Srećom mi ih već imamo; nosimo ih strasno u svom srcu i fanatično vjerujemo u njihovu opravdanost. Hrvatski je nacionalizam etičan, jer se osniva na prirodnom pravu ,svoj na svome“. Taj ideal moramo neustrašivo i beskompromisno braniti od svih koji hoće da nam ga bilo kako okrnu. Povijest je hrvatska sa svim svojim sastavnim djelovima temelj našeg nacionalizma, a težnje su hrvatskog naroda puni, integralni narodni i ljudski život. Hrvatska je kulturna orijentacija sadržana u hrvatskom nacionalizmu: ona će čuvati bitne vrijednosti naše prošlosti, po- praviti mane sadašnjosti i osigurati budućnost u kojoj ćemo živjeti kao Hrvati i kao ljudi. Moć ideala u povijesti čovječan- stva je očita; ona je pored drugih iaktora najjača poluga u|pokreta- nju događaja prema težnjama, že- ljama i nadama koje postavljamo. S puno prava možemo reći da naši ideali utiču na našu budućnost. Antun Borozan »To je dakle taj Dubrovnik sa svo- jim orijaškim zidinama i kulama, koje gledaju prema moru — grad krasnih arhitektonskih kreacija i slobode starije od tisuću godina. Njegova je- dinstvena ljepota opija čula: tu se koraca po kamenu, pogled pada sa- mo na kamen... ali kakav kamen! Taj kamen vapnenac kvaliteta mra- mora — ima ružičast ton; vadi se ne- $dje u blizini, a dade se krasno tesa- ti. Generacije klesara uobličile su svoje misli u ovom krasnom kamenu i iz onoga što su one stvarale, nastao je Dubrovnik. ... Tko voli da putuje, mora prije svega — ili bolje reći poslije svega što je na ovom svijetu vrijedno vidje- ti — da posjeti Dubrovnik,« (W. von Ziegler, u ,Pester Lloydu“)