i s PBa rihanna dnima o s ask o "izra Maeta < + je rak i FU OR TE TN“ SVRSI ae Poštarina plaćena u gotovom DuB KRAVA Pojedini broj din, 1.— CDudimo svojt Svaki na svom, LCDranimo složno vatski dom: Stjepan Radić Godina VIII. s Dubrovnik, 9. ožujka 1940. Kompromisi na narodnoj grbači Najezda konjukturaša Hrvatskom narodu trebaju sposobni i pošteni činovnici Nije lako ispraviti nepravde. Dva- desetgodišnje haračenje ostavilo je za sobom ruševine, a među ostalim i upropaštene pojedince i obitelji. Moralno je da se svima njima ispra- ve počinjene nepravde i da se reha- bilitira sve one, koji su zbog svog čestitog rada i vjernosti Hrvatskom narodu bili zapostavljeni ili bačeni na ulicu. Da li je moguće ispraviti nepravde i ovim jadnicima nadokna- diti sve što su u nizu godina izgubi- li? Odgovor je vrlo težak. Moguće je ispraviti nepravde, ali je skoro nemoguće nadoknaditi ono što su izgubili. Gubitak je žrtva položena na oltar Hrvatske domovine. Po ovoj žrtvi oni postaju stradalnici - muče- nici u borbi za pravo Hrvatskog na- roda. Pitanje, da se isprave nepravde, došlo je na dnevni red čim je spora- zum ostvaren. Zapravo ono je u svi- jesti Hrvatskog naroda bilo uvjek na dnevnom redu, jedino ga je spora- zum učinio aktuelnim za praktično riješenje. Neočekivano iskrsle su mnoge zapreke, I ovdje imamo živi primjer, kako se najbolja namjera i najplemenitija misao mogu izobličiti, otkrivajući naličje, koje našim nema- rom može zasjeniti pozitivne strane poveđene akcije. Ljudsko društvo boluje od ikonjuk- turaša. Konjukturaši su po ličnim sposobnostima raznovrsni. Ima ih sposobnih i marljivih, a ima ih ne- sposobnih i ljenih. Zajednička im je odlika da su bez morala i da se umi- ju vješto prikrivati do stanovitog momenta kad sazrijeva spoznaja da je nađošla konjuktura. I tad nastaje tiskanje, turanje, probijanje laktima sve dok ne sjednu na položaj, kojeg su davno vrebali. Njima su se pri- ključili — možda i sasvim slučajno — mnogi, koji su ostali bez službe ili bili zapostavljeni iz sasvim drugih nepolitičkih razloga. Uzrok neuspje- hu ne traže u sebi nego u politici, jer danas je momenat za rehabilita- ciju na račun politike sporazuma, Oni traže ili da dođu na mjesta za koja nijesu sposobni, ili da im se na- knadi ono što zbog politike nijesu izgubili, I što sad? Svi stoje pred vratima narodnog sporazuma, svi kucaju i traže..... Činovnički kader moglo bi se pla- stično predstaviti teškom bolesti na tjelu Banovine Hrvatske. Liječiti se mora, aki način liječenja iziskuje ve- liki oprez. Odstranjujući zlo, moramo se istodobno boriti da ga u najboljoj namjeri ne zamijenimo drugim zlom. Svaki potez, svaku osobnu promjenu mora se prethodno savjesno ispitati. Prvo mjesto imaju politički mučenici. “Njih treba uhvatiti za ruke i provući kroz gomilu konjulkturaša, jer oni se ne iumiju tiskati niti tiskanje odgova- ra njihovom moralu. Kad smo s ovom istinom na čistu, onda se moramo pobrinuti da nam se među stvarnim mučenicima ne prošuljaju oni drugi. Njih treba odgurnuti, bezobzirno ba- citi u stranu, jer ovaj elemenat nije vrijedan obzira, Na narodnoj grbači ne mcosu se i ne smiju praviti kom- promisi. Narod traži sposobne i po- štene činovnike. Jedno bez drugoga ne ide, Teško narodu Sa samo spo- sobnim činovnicima a teško i sa sa- mo poštenim činovnicima. Prvi će mu pljačkom a drugi nesposobnosti zgu- liti kožu, Dosljednost u načelima, ko- ja smo u borbi neustrašivo ispovje- dali, traži da sve osobne promjene budu vođene čvrstom namjerom re- generiranja činovničkog kadra bez kojeg nije moguće zamisliti zdravi javni život u banovini Hrvatskoj. Haika sa brojem 300 Nova fabula. Poslije 300 otpuštenih, pojavila se sada fabula o 300 otseljenih Zbog ograničenog prostora nije nam moguće registrirati sve one barangerske atake na sporazum, što ih vrši malobrojna šačica Srba-kato- lika u Dubrovniku, Pomagača i vjer- nog saveznika našli su u »Srpskom Glasu« glasilu Srpskog kulturnog kluba u Beogradu. Ovaj list ne samo da donosi“ citate iz »Dubrovnika« nego i prima izvorne dopise, koji su pisani u duhu »Dubrovnikova« ha- rangiranja sa očitim ciljem kompro- mitinanja sporazuma, Srpski kultur- ni klub zagazio je duboko u dnevnu politiku. Iz njegovih redova čuju se ne samo kritike političkog karakte- ra, nego u posljednje vrijeme otvo- reno se napada i vrijeđa osjećaj cije- log Hrvatskog naroda, U broju od 22, februara pod na- slovom »Pismo iz Dubrovnika« od- štampana je poruka »Srba Dubrov- čana i jugoslavenski orijentisanih elemenata«. Tu se još jednom pre- kuhavaju fabule o »skoro 300 lica otpuštenih iz samo jednog dubrova- čkog nadleštva sa mnogobrojnim članovima obitelji, koji su jednostav- no bačeni na ulicu u ovo najgore doba godine i u vremenu kada cijela Evropa vri krvlju i nezna se što će još i snama da bude«. Da stvar iz- gleda drastična slijedi skoro u na- stavku i ova rečenica: »Poznata je činjenica da se iz Dubrovnika do danas iselilo 300 lica, koja nijesu mogla dobiti nigdje zaposlenja samo zato što nijesu organizirani članovi H. S. S.« Portreti Gundulića i Boškovića Akadem. slikar g. Frano Šimunović završio je ovih dana veoma uspjele portrete Gundulića i Boškovića za općinsku vijećnicu. Time se broj portreta. glasovitih Dubrovčana po- večao, tako da se sada nalaze u vi- ječnici portreti Gundulića, Boškovi- ći, Marojice Kaboge, Supila, Pera Čingrije i Iva Vojnovića. Doznajemo da Općina namjerava još naručiti sliku »Sv.Vlaho'i Dubrovnik« te por- tret Nikolice “Bone. Fabulu o 300 otpuštenih lica ra- zjasnili smo u prošlim brojevima i dokazali da cijela ova kampanja ima političku pozadinu, radi čega se iz- mišlja sve moguće samo da se onima u Beogradu dade prikladan materi- jal za borbu protiv sporazuma. Is- tom cilju služi i nova priča o 300 ot- seljenih klica. Najprvo, odakle »Srp- skom glasu« ovaj broj? Otkuda su ovi »otseljenici« došli u Dubrovnik u vremenu teške depresije i koji je to posao na kojemu bi se oni imali zaposliti? Ko je pročitao članak u »Srpskom Glasu« mogao bi promi- sliti da je hrvatsko radništvo u Du- brovniku zaposleno i da našim radđ- nicima teče med i mlijeko. Međutim istina je sasvim drugčija. Među hr- vatskim radnicima znatan je broj onih, koji su stalno nastanjeni u Du- brovniku i koji su davno raskinuli svaku vezu sa selom. Kao pravi pro- leteri, oni živu isključivo od nadni- ce. Svak ko pozna lokalne prilike saglasit će se snama da je veliki broj toga radništva nažalost bez posla i da uzrok ovoj nezaposlenosti leži izvan naših mogućnosti, kao što je i uzrok privrednoj stagnaciji daleko od onog, što mi možemo \učiniti. Sta- tističke brojke govore da je prošlo- godišnji promet Gruške luke zbog prilika u svijetu za skoro 50% sla- biji od onog u god. 1938. Znamo da je brojka o 300 iseljenih lica izmi- šljena, ali sve kad to i ne bi bilo, svaki imalo objektivan čovjek dale- ko je od toga da ovoj pojavi traži političke motive. Srpskom kultur- nom klubu neka je na čast da se ovakovim neistinama služi u borbi protiv sporazuma. Poznato je da Srbi nijesu ništa izgubili sporazu- mom. Oni nebi izgubili ni onda, kad bi Hrvati dobili sve ono na što imaju pravo. To mora biti jasno sva- kom trijeznom i ozbiljnom Srbinu a to je sigurno jasno i intelektualnoj srpskoj eliti okupljenoj u Srpskom kulturnom klubu. Predpostavka da su Srbi izgubili održiva je jedino onda ako se otimačina \ proglasi pravom, Broj 87. | STIJEPO BJELOVUČIĆ U Zagrebu je poslije duge bolesti umro Stijepo Bjelovučić Starije generacije poznaju Stijepa Malog Bjelovučića. Novim treba ka- zati da je prije nekoliko dana male- no groblje u Janjini primilo na vje- čni počinak zemne ostanke jednog beskompromisnog hrvatskog borca iz najtežih dana naše narodne borbe. Stijepo Bjelovučić spada među one vrlo rijedke hrvatske inteligen- te, koji su poslije svjetskog rata produžili stazom borbe i stradanja za ostvarenje opravdanih zahtjeva Hrvatskog naroda. Kad je inteligen- cija lutala opojena krilaticama bez sadržaja, Stijepo Bjelovučić neustra- šivo je ispovjedao svoje hrvatstvo, riječju i perom. U primjeru Stijepa Bjelovučića nalazimo uvjerljiv sklad riječi i djela. Bio je borac, koji nije znao za uzmak, uvijek pripravan da idealima žrtvuje ono, što je svakom čovjeku najdragocjenije. U prvim poslijeratnim godinama Stijepo Bje- lovučić obilazio je sela dubrovačkog kotara, držao sastanke, bodrio klo- nule, ukazujući na pravi put narod- ne borbe, a kad je orjunaška horda predvođena izrodima iz sjeverne Dalmacije prije osamnaest godina navalila na Hrvatsku Radničku Za- drugu, Stijepo Bjelovučić bio je unu- tra na čelu hrvatskih radnika, koji su se zakleli da će životima braniti ovu našu predratnu hrvatsku usta- nowu. Oportuniste i beskičmenjake je prezirao, Daleko su od njega stali svi oni, koji su male interese pret- postavili narodnim, tražeći u tome još i opravdanje svojim nedosljednim djelima. Uredništvo našeg lista moli Sve- višnješ da mu u rodnoj hrvatskoj $rudi podari vječni pokoj. Nova vremena — stari običaji Općinska uprava, koja se je u prevratu poslije svjetskog rata za- tekla na čelu općine dubrovačke, iz- javila je početkom 1919 godine on- dašnjoj Pokrajinskoj Upravi, koja je vršila funkcije ukinutog Zemaljskog odbora, da nije u stanju primiti teret i odgovornost koje su im namećale nove prilike. Oni su traži da se raspusti općinska uprava, ali nijesu tražili nove izbore, nego komesari- jat. Ondašnji pokrajinski namjesnik bio je iznenađen ovakvim zahtjevom gradskih otaca, Pokušao je najprije da ih uvjeri, kako njihovo traženje neće donijeti dobra interesima gra- da, a kad su oni i dalje ustrajali u svom zahtjevu postavio im je pita- nje, koga žele za komesara? Što mi- slite da su oni odgovorili? »Svako- ga samo ne Dubrovčanina«. Kako vidite, ondašnji gradski oci nijesu se mogli složiti u pitanju iz- bora komesareve ličnosti i zato su tražili »svakoga samo ne Dubrovča- nina«. Govori se da ljudi robuju obi- PJ dg ER čajima. pa . i. ka. spič: sadi ši i i ja E AR i a ši is iv s BR i zalikagih kou ol Ši odi kh nae g