Poštarina plaćena u gotovom x Big 2 ma Nm Ka Bi M mm... “e a m. : “a ni basa Lo u . sg odi otad “a di kJ , * "psa kr VO Mo va Mia ae iki u a ij dj Sokač ana kk il i Bh, iva anaeslk eh“ oazi 4 Na o s s sio FAA IRE krš ENI o he: * HI ida |, I EE A ZV VE eni i E me nem daa mara ja or m TM sjede a a j ud 4 X i j € ak dt Paka 3 m3 M VI Mao HRVI jn fp: V osi Vaia) ME TO. ORE 2 RAS: 0 RENEE MG ni a i. a " k Kubi dak E rt HE RE mp TE MNE. PoE. i : KR VS E A RO. Ad id oja ARA se me + PRI a: ma maE mre. 1 nE Rai će VP Eni : a "2 pat Eee : pr Ay Zia Kao ' ; ZANE NEDA gt Ea PR NI A SRE Vu Wa Ta Y q * u k AVI, o E $ k x M # Ž ša £ ) BE A i š # A 3 ie Ma SM a # Ž Ča » d t a ž Ke X: # 1) Pojedini broj din. 1.— CDudimo svojt Svaki na svom, CDranimo složno vatski dom: Stjepan Radić Godina VIII. Strvinari su na okupu Pisajući u posljednjem broju na- šeg lista o najezdi konjukturaša, koji kako svi jasni znakovi predskazuju, kucaju i na vrata Dubrovnika, govo- rili smo i o stvarnim narodnim stra- daocima, dakle o ljudima, koji su podnijeli žrtve za opću narodnu stvar. Još su svježe i nezacijeljene rane i živo utisnute brazgotine na izmu- čenom hrvatskom tijelu, Još hiljade čekaju da se na visokom barjaku na- rodne borbe svijetle riječi Pravde - Istine i Čovječnosti pretvore u veli- ko djelo obnovljene Hrvatske Do- movine, Još ucviljeni neznaju, kada će im Pravda otrti krvavu suzu; još poniženi mole čovjeka da prigrli brata stradaoca, a izmučeni da se smire u hramu Slebode. Kroz gluhe i ledene noći dopire vapaj — kruha, a nasuprot ovoj povorci tih pravih mučenika našeg sela i grada, kao ja- to grabežljivih strvinara, mnezasitni hijenski konjukturaši pod krinkom bola onih prvih, pružaju svoje uprlja- ne ruke da pograbe tuđe plodove i tuđe muke. o Preko nevjerojatnih ljestvica oni se penju do vrhova, Dovode često u veliku zabludu i odgovorne, a kona- čni efekat svega toga ostaje da pra- vi stradaoci i dalje stradaju. Pogle- dajte otvoreno i smjelo svuda pa i u dogogjaje naših mjesnih prilika i slika će vam biti potpuno jasna. Onda, kao i danas, dižemo svoj 6las, jer vjerujemo u pobjedu zdra- vog morala. Za pobjedu borit ćemo se otvoreno, ne štedeći nikoga. Kru- ba treba dati stradaocima i mučeni- cima. Ali se ni to ne smije raditi za- tvorenih oči, Ispravljajući nepravde ne smije se činiti narodu štetu. Ako se mučeniku daje položaj, koji mu po spremi i kvaliiikacijama apsolu- tno ne odgovara, onda se time na- nosi teško zlo svome narodu. I to dvostruko zlo. Prvo, jer će nespo- sobni na položaju upropastiti narod- nu imovinu a drugo jer narod plaća za mučeništvo nesposobnost. Mučenike i stradaoce treba zado- voljiti. Treba izglasati i posebni za- kon da se nekojima stalnom mnov- čanom pripomoći olakša podnesena žrtva. Stradaoci moraju natrag na mjesta odakle su skinuti kao politi- čke žrtve, Ali niko ne može i ne smi- je onamo gdje uopće ne spada pa da je i tisuću puta žrtva, Kraj toga tre- ba paziti — to smo i prošli put ka- zali — da se među mučenike ne uvu- ku i oni, koji sa mučeništvom nema- ju nikakve veze, | A kakva tek nastaje nepopravlji- va žrtva, kad na odgovorna mjesta dođu još i oni drugi, koji u sebi nose otrov, gubu i korupciju! Ne oklijevajmo ni časa! Strvinari su na okupu, spremni da opljačkaju hram Čovječnosti, — Pravde i Slobode! Dubrovnik, 16, ožujka 1940, Sumljiva rabota Sporazum nije ni okrnio ni izrabio Srpstvo. Ono je postavljeno u svoje historijske skretnice koje su dosada bile zabrvljene U svim zemljama i u svim vreme- nima bilo je nezadovoljnika. I treba da ih bude. I treba da se čuje njihov glas. Taj bi glas imao biti budan stra- žar nad poslovanjem onih kojima je predata u ruke sudbina naroda i na- predak države. Taj glas bi imao biti neka stroga, ali pravedna opomena radi čina i propusta koja ne uvode zemlju u tražena dobra. I teško je zemlji, gdje se dobronamjerni glas cpravdane kritike ili ugušuje ili ne čuje. Naša je hrvatska domovina za- pamtila mučna vremena, kada je ološ pokrivao svoja nedjela zaštićen mjerama, štono su onemogućavale 'svaku slobodnu kritiku, Ali, i kritika mora imati stanovitu mjeru. A mjera je u zdravoj rasudbi o tome, što se i dokle se može u od- ređenim prilikama i u stanovitim vremenima. Jer je svakome čovjeku zdravoga razuma jasno: da ni jedan sistem — pa bio on i u najboljim i u najsavjesnijim rukama — ne može ostvariti ni apsolutnu pravdu, ni že- ljenu jednakost, a kamo li neki raj na zemlji. Ali opet, svakome siste- mu mora služiti kao ideal svrha: si- gurnost države i dohvatno zadovolj- stvo građanina. Mjera do koje on po- stigne taj svoj cilj označava nedvoj- beno vrijednost i opravdanost zave- denog sistema, U ovoj našoj zemlji Jugoslaviji, u ovoj našoj traženoj Državnoj Zaje- dnici, da li se može pronaći čovjek koji se ne bi saglasio sa ove dvije istine: da je nezadovoljstvo Hrvata ukazivalo na kolebljivu sigurnost države, da je nezadovoljstvo Hrvata — radi njihove nesuradnje u izgra- đivanju i u rukovođenju sa držav- nom zgradom — onemogućavalo da se počmu u zemlji izvoditi one soci- alno-ekonomske reforme koje bi imale stvoriti pune preduvjete za je- dan ljudskiji i bolji život širokih na- rodnih masa. Baš ovo nezadovolj- stvo u punoj su mjeri iskorišćavali oni uski krugovi korisnika i dobitni- ka — domaći i strani — kojima su narodne skupine i državna dobra služila kao sredstvo za izvlačenje velikih koristi i dobiti, i kao slijepa poluga za održanje na vlasti i u vla- sti ii njih samih ili njihovih prijatelja. Sporazum od 26 kolovoza — naj- zamašniji državno politički akt od 1918 do danas — odstranio je kao nekom čudotvornom rukom nezado- voljstvo hrvatskog naroda time, što je osigurao i priznao mu ona prava koja mu u ovoj državnoj zajednici pripadaju i po snazi i po broju i po doprinosu i po vrijednosti svog na- cionalnog teritorija. Taj sporazum nije okrnjio Srpstvo, nije ga ni osla- bio. Naprotiv, pravo i narodno Srp- stvo odskočilo je. Ono je postavljeno u svoje historijske skretnice koje su dosada bile zabrvljene. Sporazum je nedvojbeno spasio našu državnu si- gurnost, on je podigao ugled i pošto- vanje u inozemstvu ovoj našoj Zaje- dnici, Ali je sporazum i omogućio da se krene na onaj traženi i istinski put: k ostvarenju socijalnih reforma dosada uzalud traženih od malog puka i seljačkog svijeta. I kada je ovo ovako, tada se je s pravom očekivalo: da će nezado- voljnici svih boja i svih vrsti po- zdraviti ovaj preokret, da će ga oni poduprijeti, da će ga oni ojačati ili svojim pristupom ili svojom moral- nom pripomoći, da će se i oni pobri- nuti kako bi se ubrzalo izgrađivanje do kraja ove naše državne zgrade. Napokon se očekivalo, da će i ti do- tadanji nezadovoljnici olakšati mu- čan i naporan trud — poduzet u ovim krutim vremenima — a uprav- ljen u iznalaženju svih onih moguć- nosti nužnih da se što više i što pri- je udovolji potrebama i traženjima širokih narodnih slojeva, a da se uz to ipak ne oslabe potrebe naše dr- žavne obrane. Nažalost ova očeki- vanja nijesu se ni izdaleka ispunila. A kada sve ovo imamo pred na- šim očima, tada nam se nameću i ne- hotice neki neugodni zaključci. Ovi zaključci za jedne neopravdavaju ni u najmanjoj mjeri onaj nimbus poli- tičko državničke mudrosti i umjere- nosti sa kojim nam prikazivahu te političke ljude i do osamnaeste i po- slije osamnaeste, a za druge opet ti su zaključci i teški i porazni. Jer, ako je sporazum dosada donio vid- ljivih koristi za unutarnji i vanjsko- politički život države, a kakve ni je- dan politički akt od ujedinjenja do danas nije imao, tada je bilo reda to i priznati i odobriti i to bez obzira na neku proceduru, na neku formal- nost i na aktere tog sporazuma. A kako se ipak tome svemu nalaze i iznose i zadjevice, tada je jasno: da su pronosioci tih zadjevica ili usko- $rudni strančari ili isprazni i tašti sebičnjaci. A kada bi se htjeli pove- sti i uvesti u ono, što se je dosada događalo, tada bi možda mogli i nji- ma prigovoriti da su se koristili i veselili položaju podložnosti hrvat- skoga naroda. Svakako nijesu dali ni u jednom slučaju sebi svjedodžbu da su državnici i političari potrebitih i razumnih jugoslovenskih državnih širina. Oni opet, koji napadaju radi napadaja, koji bune radi bunjenja, ti vrše jednu službu koja — u ovim sudbonosnim i opasnim vremenima — niti je korisna za srpstvo, niti do- bra za hrvatstvo, a najmanje probi- tačna za »jugoslovenstvo«, što ga oni tobože brane. Te službe ne pomažu, nego odmažu malome puku 4 selja- čkome svijetu. Te su službe sa ne- kim zloradim zadovoljstvom prim- ljene i praćene izvan granica ove naše državne zajednice, j # “ Broj 88. Takove službe neće uspjeti ni on- da, kad se zaodjevaju u najčistiji na- cionalizam, a još manje onda kada se iskazuju da su stavljene na upo- trebu i na zaštitu radnog naroda. Jer treba znati da baš ove političke sku- pine koje su se i borile i žrtvovale za ideju sporazuma, da su baš one 1 po svojim programima i po svome radu i po svojoj ideologiji i po čvr- stoći ljudi koji ih zastupaju: sebe i sve svoje stavili u službu malog pu- ka i seljačkog svijeta. Radi toga je i ovaj Sporazum čvrst kao granit, jer je rođen na potrebama i iznesen na leđima miljona seljačkog i radnog hrvatskog i srpskog naroda. On je neprobojan, jer okuplja tri jugoslo- venska naroda u jednu sređenu dr- žavnu organizaciju. On je održiv i životan, jer je iskonski seljački 1 jer će u ostvarivanju sadržine jedne se- ljačke zadružne države ići odlučno i bezobzirno do kraja. Dr, Ivo Kolbe. g Ne vide g “ istinu Zaista su čudne prilike u kojima živimo. Naši politički protivnici ha- rangiraju protiv sporazuma, operira- jući sa političkim žrtvama, dakle sa ljudima koje bi primjena politike sporazuma bila izbacila iz stroja svakidašnjeg rada. I tim harangira- njem dirigiraju nosioci dojučerašnje vlasti, oni isti, koji su naše radnike otvoreno otpuštali sa posla, navo- deći im da u općini ne mogu više za- raditi kruha, jer su glasovali za Ma- čeka. Kad bi se to bilo dogodilo pri- je nekoliko desetaka godina, mogli bi računati i na zaboravnost. Ali sa- da se na zaboravnost ne može raču- nati jer su, živi i još i danas gospo- dare oni, koji su god. 1935 bacali iz općine hrvatske radnike, a živi su i ti radnici i svjedoci njihovih nevolja. Pred ovom istinom harangeri su za- tvorili oči, zabili glavu u pijesak i misle da je stim sve svršeno. Tako je nešto i sa prilikama u Pomorskom Arsenalu u Tivtu. Tamo su se posli- je zadnjih izbora našli desetci hrvat- skih kvalificiranih radnika na ulici, jer svoje političko osvjedočenje ni- jesu zatajali. Koliko je samo trebalo intervencija naših političkih prvaka da se ovi ljudi vrate i ni do danas ovo pitanje nije potpuno riješeno. A evo sada su iz Pomorskog Arsenala otpuštena dva kvalificirana radnika i to predsjednik i blagajnik podruž- nice Hrvatskog radničkog saveza, jer su sa ovih položaja uzimali u za- štitu stradalnike, Što su ovo nego progoni? Otkuda vam moralne hrabrosti da pišete i govorite o progonima, kad još i da- nas gdjegod možete ne dajete kru- ha Hrvatima? Vladaoci ovoga svijeta bili bi sretni, sve bi im išlo za rukom što god po- žele, da tako lako mogu učiniti da se zaboravi kao što lako mogu zapovije- diti da se ne govori. = Tacit.