GE HARE SR PE VERE meos e Poštarina plaćena u gotovom PRA svojt a Nonki na svom, VR noo složno Favatskis dove / Stjepan Radić Dubrovnik, 6. travnja 1940. Broj 91. alkanal U biranju između zakonitosti, moralnosti | balkanalija ne smije biti neodlučnosti U dugim vjekovima svog slobod- nog života Dubrovnik je unosio svo- ju pitomost duboko u zemlje iza svo- ga zaleđa i vršio je jednu — još do- voljno neocijenjenu — kulturnu mi- siju na čitavome Balkanu. Istodobno je, u dnevnim dodirima sa mnogim i raznim pohlepnim i svojeglavim di- nastama i koljenovićima izoštrio svoju opreznost i uvještio dovitlji- vost u tolikoj mjeri, da je mogao si- ćutno upretprediti svaki njihov po- duhvat, koji je bio uperen proti si- gurnosti ili interesa Republike. Tu, Grad nije No ni s darovima, ni potkupljivanje ni laskanjem, ni obećanjima, ni E sk intrigama, a napokon ni prijetnjom. Sve, kako je Sdje ustrebalo, Ali, sve je to upo- trebljavao samo i isključivo: za svoj teritorijalni 1 nacionalni kolektiv, za slobodu i napredak Građa i građa- nina, Ratovi djeluju razorno na učesni- ke, Prilaskom ratnika poslije ujedi- njenja u Grad, a i onih koji su ih sli- jedili, ušlo je i sve ono, što je Grad .u remijim. vijekovima , svoga. života tako uspješno pobijao i suzbijao. A tome zlu znali su podleći i neki do- maći, To je bilo ono divljanje, što je sve nas vrijeđalo. Mnogi stariji su se pobojavali za svoj Grad. Mi, na usponu gledali smo stvarnije i znali smo da će Grad i tome zlu lako odoljeti. Tako je bilo. Ali ono drugo, što se kradom ušu- ljalo u Grad bilo je mnogo opasnije: bakšiš i mito. Republika se upozna- la sa tim oružjem ponajviše na Bal- kanu, pa ga je i ona upotrebljavala u borbi za slobodu.svoje skupnosti. Republika ga nije trpjela: u borbi pojedinaca za svoj lični profit. Pa eto, baš ovo potonje stalo se uvlačiti u gdjekoju pohlepnu dušu i pokuša- valo da se odomaći u našem Gradu, često zaštićenom iskaznicom tada svemoćnih — a nama tuđih po duhu i traženju — partija. Desetak godina kasnije, a i nešto više, mi smo — sa velikom boli duši — ustanovili prisutnost toga zla u našemu Gradu, Tako među ostalim, kao da i sada gledamo, ka- ko se oko jednog čovjeka savija sta- noviti »skorup« dnuštva. Mnogi su mu se duboko klanjali. Neki su mu sa ljubaznim posmjehom prilazili. A i iz roda žena bilo ih je koje su se, valjda, osjećale počašćene u društvu takovića, Mi smo ustanovili tađa da taj gospodin sa mjesečnim priho- dima od nekih 2.000 Din. provodi ši- roki i obilni život. Moglo bi se reći da je naslijedio nekog bogatog stri- ca u Americi, a možda i da mu je neka žena donijela milijunski miraz. Ili nešto slično. Međutim, mišta od Svega toga. Pa kako je tada sve to bilo moguće? U onoj drugoj strani balkanalija sigurno bismo našli i na to pitanje odgovor, Al nije dovoljno da neko zloupo- trebi svoj položaj, Potrebito je naći i onih koji ga obdaruju, koji ga pot- pomažu i s tim udovoljuju njegovim pohlepnim traženjima, e bi — na taj način — i sebi lično pomogli i sebi lično koristili. Bez ovih drugih, koji vole sebe nazivati napadnutom žr- tvom, ne bi razni elegatni nasilnici mogli uspjevati. Tako je bilo i biće u životu. Ako vjerujemo i ako stvarno želi- mo ući u jedno novo doba preporoda i potpunog očišćenja od svih balka- nalija, tada nije dovoljno, što smo se * oslobodili jednog nasilnika, nije do- voljno da izmetemo sve takove dru- štvene nametnike u rukavicama, ne- 6o je ioš više i prije svega potrebito da provedemo i kod svoje kuće, i u svojim poslovima, u svojim saobra- ćajima jednu stroću zakonitost i mo- ralnost, Poslovi, osnovani na izigravanju zakonitog i društvenog reda, dubo- ko razdiru moralnu osnovu na kojoj treba da počiva svaka zajednica. Dobiti i interesi pojedinaca ne smi- ju gledati i nalaziti sebi neprijatelja u pisanim zakonskim propisima i ne- pisanim moralnim zasadama. Moral- na zakonitost stvorila je jednu kul- turnu, oduhovljenu i ekonomsku vri- jednost usredotočenu u oblasti Gra- da sv, Vlaha, koja će još dugo u bu- dućim vijekovima služiti kao žuđeni primjer. Dubrovnik, ulazeći u svoju narod- nu hrvatsku cjelovitost treba da ob- rani moralnu zakonitost i da tako — na tim temeljima — nastavi svoju slavnu tradiciju U biranju između zakonitosti, moralnosti i balkanalija ne smije postojati neodlučnost. Bor- ba proti balkanalija mora biti jedin- stvena i sveopća: za duhovnu cjelo- vitost i tjelesnu dobrobit našega puka. snakesgqvsu faamangraonanassu EKONOMSKI PREGLED ,DUBRAVE“ Zejedničkim sredstvima treba podizati sve krajeve podjednako SM da ozbiljna štampa ima biti što svestraniji odraz cjelokupnoga javnoga života u kraju koji ona pret- stavlja, odlučili smo da tu prazninu ispunimo uvođenjem stalnog ekonom- skog pregleda u našemu listu. U ovo- me pregledu mi ćemo nastojati — u koliko nam to dozvoljava relativno ograničeni prostor — da pružimo što objektivniji prikaz činjenica, događaja i pojava iz privrednog života iDubro- vnika i okolice, sa ciljem da sto vjer- nije ilustriramo ekonomsku snagu u Banovini Hrvatskoj. Uvjereni smo, da će dubrovačka privreda tim našim na- stojanjima posvetiti pažnju koju ona zaslužuju. Uredništvo ,»Dubrave“ U razdoblju od 1920 do 1935 god, poznatom po bezobzirnom eksplo- atiranju t. zv. prečanskih krajeva putem porezne nejednakosti i t. d, utrošeno je u Jugoslaviji iz zajedni- čke kase (u koju su baš najviše do- prinosili t, zv» prečanski krajevi), 3 milijarde i 377 milijuna dinara, Od toga je u srbijanskim krajevima in- vestirano 2 milijarde i 852 milijuna dinara; dakle 85% svih. izdataka, T, zv. prečanski krajevi imaju slabo izgrađenu željezničku mrežu. Veliki dio tih krajeva (primorje i otoci) uopće nemaju i ne moću dobiti že- leznice; ulogu željeznica tamo vrše obalni parobrodi, prevozeći robu, osobe, poštu, vojna i službena lica i dr. Kao protuuslugu za tu službu državi, privredi i narodu, obalnoj plovidbi odobrava se godišnja. sub- vencija. Ne ulazeći u visinu i način odmjeravanja subvencije pojedinim društvima, koja imaju ugovor sa“ dr- žavom, mora se osuditi ignoranitske ili maliciozne komentare na račun .šubvencioniranja parobrodarskih društava. Od 1922. do _ 1939 godine platila je država na račun tih sub- vencija 860 milijuna dinara, od kojih je 90% otpalo na obalnu plovidbu, koja spaja bezbroj primorskih i oto- čkih mjesta sa ostalim svijetom. Da bi se paarobrodski promet mo- ćao nesmetano odvijati, zajednica ima još i tu dužnost, da se stara o izgradnji i održavanju primorskih lu- ka. Naše su luke međutim ostale u. zapuštenom stanju, jer. je zub vreme- na više rušio nego li je briga pozva- nih gradila. Država je do 1937 godi- ne naplatila 96 milijuna lučkih tak- sa, a na uređivanje svih primorskih luka utrošila je ukupno 59 milijuna dinara, Te porazne činjenice nisu natjerale stida u lice faktorima, koji su — znajući za zapuštenost posto- jećih živih luka, o čijem. prometu ovisi egzistencija čitavih naselja — ipak imali odvažnosti da za embrio- nalnu izgradnju jedne nove luke u močvarnoj pustoši opterete zajedni- cu izdacima skoro u istoj visini koli- ko je kroz 17 godina utrošeno u po- pravak svih primorskih luka zaje- dno. Te iste činjenice nisu nimalo zbunile faktore, koji su za izvedbu Sramdioznog plana beogragske luke votirali svotu, koja daleko prelazi sveukupne izdatke za uzdržavanje luka na cijelom primorju. Bilo bi nam krivo kad bi se iz sve- ga ovoga što smo iznijeli izveo za- oključak da su primorski krajevi (ili sam Dubrovnik) ljubomorni na raz- vitak ostalih krajeva ove državne zajednice, jer smo i te kako svijesni njihove međusobne ekonomske po- Kula se ruši Sokolsko-pofoska kula se ruši. Zato se je Dubrovnik“ zabrinuo i zapomaže.. Nove radne sile u Općini ne daju mu mira. Sve je bilo dobro dok je Općina bila — a dobrim dijelom nažalost je ioš i danas — sokolsko-pofovska kula. U općini najhrvatskijeg grada nije bilo Hrvata! O iznimkama nije riječ, jer one samo potvrđuju pravilo. U 6 -ja- nuarskom režimu namještali su se samo oni, koji su se istakli na ši- renju sokolstva a to je isto što i kazati da su se namještali zbog za- sluga u protuhrvatskom radu. Bez potvrde kancelarije koja se bavila klevetničkim i denuncijantskim ra- dom nije bilo mjesta u Općini. Op- ćina je hranila najistaknutije borce i u vidu unapređenja nagrađivala ih za ra- zne protuhrvatske akcije. Napadaje po ulicama vršili su plaćeni ljudi Općine. Oni su izbacivali radnike, koji su gla- sovali za Dra Mačeka; oni su se ra- dnicima prijetili, sazivali ih na sastanke po općinskim magazinima. Iz njihovih redova potekli su junaci paleža Hrvat- ske štamparije, a iz općinske kancela- rije općinskim papirom i na općinskom ciklostilu umnožavani su letaci protiv Hrvatskog naroda. Sve su to Srbi ka- tolici odobravali i blagosivljali. I sad zapomažu što su se počeli namještati Hrvati. Kad se imaju namještati Hr- vati, onda se zove u pomoć Zakon, dube se po paragrafima i tumači se onako, kako bi se. onemogućilo ruše- nje 6-januarske općinske kule. Zabo- ravljaju Srbi katolici da je život stariji od Zakona i da Hrvatski narod za vo- lju zakona neće sebe osuditi na pro- past. Najčešće se pozivaju na zakone, koji su doneseni bez učešća Hrvatskog naroda i skoro uvijek protiv Hrvat- skog naroda. | sad traže da te zakone čuvamo pa čak i da se za njihovo striktno provađanje i borimo. Kad u ovakovim zahtjevima ne bi bilo cini- zma, onda bi ih morali pripisati naiv- nosti, koja je daleko od hrvatožderskih raspoloženja ove skupine. “Ali ,Dubrovnik“ se nije ograničio samo na obranu kule, prešao je u na: padaj, kako bi kontrasino odskočila svojstva čestitosti i poštenja onih, koji se otpuštaju prama drugima koji se namještaju, jer među ovim drugim ima i takovih koji su otpušteni ,ne radi politike već zbog raznih nepravilnosti pa čak i zbog falsifikata“. Svi namje- štenici Hrvati moraju se ovom konsta- tacijom smatrati lično pogođeni. Ata- kirana je čast i poštenje svakog od njih i mi ne sumnjamo da će oni tra- žiti satisfakciju. Znamo samo jedno: svi su kruhoborci, koji žele čestitim i poštenim radom prehraniti sebe i svoje obitelji. Na zaradu od više stotina hi- ljada ne pomišljaju . . . vezanosti i oBtrebe daljeg izgrađiva- nja ope eg ekonomskog života; samo primorski krajevi smatraju, da se to izgrađivanje mora vršiti uporedo na obe strane, pa ne mogu bez prote- a gledati kako se decenijima po- diže zajedničkim sredstvima jedna strana na štetu druge. Toj naopakoj praksi, koja je u tamnom krilu diktature dobila još jače zube i apetit, treba energično i jednom zauvijek zakrenuti vratom ako se iskreno želi ono »smirivanje duhova« i »bratska tolerancija«, čemu neki politički ljudi umiju tako rado i tako slatko pripovijedati. Konstruktivnosit i »državotvornost« treba pokazati i na djelu; fraze i pa- role više nemaju nikakvog efekta,