Izmišljali kako bi baštini aki Poštarina plaćena u gotovom . Pojedini broj dia, 1.— CDudimo svoji Svaki na svom, CDranimo složno FZhvataki dom ! Stjepan Radić Godina VIII. Dubrovnik, 13. travnja 1940. Broj 92. ULICA Ulica. iiječ, koja se vrlo često upotresljava, a prama prigodi i vre- menu različito tumači, S njome se koriste i političari od karijere i mali sitni politikanti, zaraženi ličnim ne- ostvarljivim ambicijama. Ona je če- sto u ustima napudranih monoklaša, salonski blaziranih tipova i njima vjernih potrkača, dakle skupine, ko- ja sebe smatra »elitom«. Svi oni ma- nevriraju sa riječi »ulica«. Za političare, koji su izgubili vezu sa narodom, ili je nikada nijesu ima- li, ulica je sinonim naroda. Kad su na govorničkim tribinama, sve grmi od demokratskih tirada, a kad se nađu u intimnom krugu, narod im je ulica, na koju se ne treba obazirati ni ma što pitati. Udes vojskovođa bez vojske pravdaju pred samim so- bom i najužim saradnicima sa uli- com, krsteći manifestacije narodne Svijesti drekom ulice, iritacijom naj- nižih instikata i slično. Narod u nji- hovim ustima kroz pojam ulice pro- lazi gore od zločinca. Tako su miš- ljenje imali o narodu miljenici 6-ja- nuarske diktature. Prama vani tru- dili su se svim mogućim sredstvima da maskiraju narodno povjerenje. su. sredstva, pronalazili čak ii patente, kakav je među ostalim bio i onaj o poklonstvenim deputaci- jama. Oni o narodu nijesu mogli dru- go ni misliti. Jer priznati ono što stvamo jest, priznati opstojnost na- rodnih težnja za političkom, eko- nomskom i kulturnom slobodom, značilo je isto što i svoju najmljenu i dobro honotiranu političku ulogu dovesti do kapitulacije, U lokalnom političkom životu sa riječi »ulica« manevriraju Srbi — katolici. I to ne od jučer nego od prije svjetskog rata. Ova se malo- brojna šačica još onda trudila da Dubrovnik prikaže srpskim gradom, Ali izbori jedan za drugim demanti- rali su njihova nastojanja. Trebalo je Pred čaršijom opravdati poraze, tre- balo je analizirati u kvalitativnom smislu pobjednički broj protivnika, odskočila razlika između njihova »naroda« i »ulice«, Tako se je rodila teza o hrvatskoj ulici, o prostom narodu u kojemu nema du- brovčana, iako je onda kao i danas svakome pametnome čovjeku bilo jasno da Dubrovnik za svoju rege- neraciju apsorbira snage hrvatskog katoličkog sela svoje okolice. Tim otrcanim argumentima operira »Du- brovnik« još i danas. Mnogima može to izgledati smješno, ali je činjenica da u Beogradu za ovakova naklapa- nja postoji vrlo osjetljivo uho. Stara: je istina da je ljuđima kako u pri- vatnom tako i u “političkom životu drago slušati ono što im konvenira. Takove se pripovjesti slušaju bez budne moći rasuđivanja 1 bez kri- ticizma. u Riječ »ulica« kao sinonim naroda nije tuđa ni mnogim hrvatskim usti- ma, Dakako riječ je o Hrvatima, koji su se zahvaljujući svakovrsnim ve- zama, snalazili u svim situacijama, I Zaplotnjački rad Dva su tabora ali postoji samo jedan moral U ponedjeljak stigao je preko Ko- tarskog poglavarstva akt kojim se riješava dužnosti dosadašnji povje- renik mjesnog O. U. Z O. R. g. Ivo Kolić, a na njegovo mjesto postavljen je 6. Ivica Ledić bank. činov. . Da nebi daljnim razlaganjem o konkretnom slučaju javnost stekla pogrešan utisak, mi kao prvo pod- vlačimo da nemamo ništa protiv oso- be novog povjerenika. Isto tako ne- ćemo ulaziti u razmatranje, koji od ove dvojice bolje odgovara ovome položaju. Za gosp. Kolića znademo prvo, da je došao na to mjesto tra- ženjem mjesnih organizacija i saglas- nosti političkih faktora. Drugo, da je na svome položaju ne po našem već mijenjem kompetentnih faktora radničkog osiguranja, potpuno zado- voljio svojoj zadaći. Treće, da je s tog položaja skinut mimo organi- zacije 1 proti volje političkih faktora. Utvrdivši ove činjenice, nas pre- ma tome interesira pozadina samog slučaja, | jer je ta pozadina opskur- ne i problematične naravi, o njoj je riječ. Mi smo na ovom istom mjestu nedavno upozorili na pojavu strvi- nara, koji i u našoj sredini prijete društvenom i političkom demoraliza- cijom. U vremenima kakva proživ- ljavamo, kazali smo da je to kao gu- ba koja može okužiti sve zdravo i dobromisleće, Međutim, nijesmo za- lazili u dublju analizu. Prešućeli smo, već par mjeseci latentnu krizu triju mjesnih H. S. S. organizacija. Nije- smo utvrdili, da se toj krizi nalaze prvi i glavni motivi u stvaranju od- luka mimo želja organizacija. Danas pak treba da istaknemo i naglasimo, da upravo ta kriza manifestira zdra- vu i budnu svijest naroda, koji uz sve pokušaje neće da dade svoj pri- stanak na pogubne metode kršenja njegovog osnovnog prava, (QRvaj i niz ovakvih slučajeva, baca sjenku na one ikoji snose i svu odgo- vornost, Svaki pokušaj da se u nove uprave organizacija skrivenim pot- hvatima uvuče i takve, koje poštena javnost najenergičnije žigoše, una- prijed je osuđen na propast. I kao što se iminu nemože zamijeniti za svjetlost i dobro za zlo, tako se ni mračne intrigante neće zamijeniti za poštene ljuđe. Ovi posljednji zbiti će još čvršće svoje redove, proćistit ih i krenuti naprijed u borbu, Bezprikorna osobnost g. Ivice Le- dića kao i svi oni naivni pojedinci, stoje samo kao smišljeno postavlje- na fasada armaturi zakulisne i intri- ganske klike. I sve bi bilo ostalo ne- primjećeno, da jedan nespretni intri- gant-uljez nije nehotično skrenuo pažnju na taj zaplotnjački rad. No- sioci natražnjaštva, sijači mržnje u $radu i na selu, bivši sluge sluga, de- magozi i sebičnjaci na okupu su. Situacija je time razbistrena. Dva su tabora, dva naziranja na život, ak, zapamtite, postoji samo jedan moral i taj će konačno pobijediti. | ».BONDIN TEATAR" treba da postane narodna ustanova i svojina X Tradicija dubrovačkog teatra seže u daleku prošlost, u prvu polovinu XVI vijeka. Kazališna umjetnost uživala je u Dubrovačkoj Republici državnu za- štitu i potporu. Mudri upravljači male Republike shvaćali su također kao po- trebu, ane kao luksus, pa postoje od- luke Senata o mjestu i načinu prika- Zivanja kazališnih komada. U počektu su se predstave davale na otvorenom, na jednoj našoj Poljani, pa pred Dvo- rom, a zatim u Vijećnici koja je bila na. mjestu današnje općinske zgrade, a tek krajem XVII vijeka u orsanu, bivšem državnom arsenalu, kada je ovaj prenesen na drugo mjesto. Orsan se je nalazio uz more, gdje je danas jedno krilo Gradske kafane i stražnji dio Bondinog teatra. Po odlukama Se- nata, unutrašnjost orsana sve se je više preudešavala za pravi teatar. Uredila se je loža za vladike, a prvih nekoliko redova klupa bilo je određeno za vla- stelu. Postojala je odluka Senata da se orsan mora urediti ,kako su teatri u Francuskoj i Parizu“. Naredbe Se- ža njih je narod »ulica«, jer se boje njegove riječi. Oni su protiv politi- čkih organizacija i zakulisno rađe sve moguće da organizačije preko najboljih ljudi iz naroda ne dođu u političkom. životu do izražaja koji im pripada. U takovim prilikama oni mogu što hoće, Kroz kanale vrše po- olitičku funkciju Organizacija provo- deći samovolju na račun naroda i protiv naroda, Moralnu odgovornost nose fomumi koji udovoljavaju njiho- vim željama i koji su se faktično po- mirili sa činjenicom da političku funkciju vrše klike mjesto organi- zacija. nata i u ovoj grani života male Repub- like imale su neki značaj održavanja kućnoga reda, pa su one sezale čak dotle, da su mudro određivale i oblik stolica ili klupa na kojima se sjedalo; Senat je prigodom tih predstava izda- vao dozvole da se noću otvaraju grad- ska vrata od Ploča, da bi se ,turski kapidži-paša“, čuvar turskog hana na Pločama, mogao ,iz teatra“ vratiti kući. Tolika je pažljivost gradskih otaca bila u ono vrijeme prema dubrovačkom teatru, premda su ti gradski oci imali kudikamo težeg posla u vođenju male općine od današnjih. Još ćemo spome- menuti u korist njihova poštovanja ka- zališne umjetnosti, da su svoju Vijeć- nicu, ondašnji parlamenat Republike ustupali za teatar. Nas zadivljuje još nešto. Povlašteni staleži u Dubrovniku nijesu teatar shvaćali kao umjetnost pristupačnu samo njima i njihovoj vi- sokoj obrazovanosti. Sasvim u duhu današnjeg shvaćanja teatra da on mora biti ustanova za najšire slojeve naroda, oni su, dubrovački vladari, dubrovačku kazališnu umjetnost iznosili pred puk i seljake i s njima zajedno uživali u ljepotama stvaralačkog duha. U pro- logu ,»Dunda Maroje“ koji se je pred- stavljao u dvorani Viječnice 1550 g. pozdravljaju se prisutni, a to nijesu bila samo vlastela, već i ,ovi stari puk: ljudi, žene, mlade, velike i male“. Takvo gledanje na teatar oplodilo je kazališnu literaturu u Dubrovniku; stvaralačkog impulsa crpila je u razu- mijevanju koje su prema njoj pokazi- vali dubrovački građani. Ove časne tradicije moramo nasta- viti; teatar je i danas najaktuelnija u- mjetnost. Ona najneposrednije govori narodnim masama. Kako što se je Se- nat dubrovački brinuo za svoj teatar, tako se i naši narodni oci moraju po- brinuti da kazališnu zgradu, da naš »Bondin teatar“ izvlaste od pojedinaca, da on postane svojina čitavog naroda kojemu će u vatri rodoljubne i pleme- nite riječi služiti. Velikodušni Bonda uložio je svu svoju imovinu i umro siromah da sagradi ovaj Talijin hram ida ga namre Gradu jake i slavne kazališne prošlosti. U ovom pravcu mi otvaramo akciju za narodni ,Bondin teatar“. Dr. Ante Radić u Čilipima U »Domu« broj 13 od i srpnja $. 1900 piše Ante Radić članak pod na- slovom »Je li Hrvat dobar trgovac?« pa navodi i ovo: »Putovao sam po južnoj Dalmaciji i bio na noćištu dvi- je noći sa ženom kod njekoga dalma- tinskoga Hrvata, težaka iz Čilipa kod Dubrovnika. Ima lijepu prostra- nu kuću, a u njoj dućan i krčmu. A prima, kad se desi, i putnike na ko- nak, Tako je primio 1 mene sa že- nom. Dao nam je liepu sobu, liepu čistu postelju i svu zgodu, a podvorio nas njekoliko puta i kavom. Kako rekoh, prenoćili smo kod njega dvie noći, Kad smo bili na odlasku, upi- tam ga, što sam dužan. A on sjedi, laktom se podbradio na stol, i kaže mi: »A, ništa«, A kad niesam mnika- ko htio pristati na taj r'“>ki račun, reče mi: »A, pa daj, što Hoćeš«. A kad ja niesam htio ni tako. reče na- pokon: »Pa daj pet banovaca«. A pet banovaca — to je 50 novčića, ili. jedna kruna. Isti su u Dalmaciji nov- ci, kao i posvuda kod nas, samo oni one srebrne desetice zovu banovci. Daklen: pet banovaca za dvie noći konaka i njekoliko crnih kava! I to sam mu težkom mukom nanudio! A zna, da sam stranac, i da imam čim platiti«. |