NA t i o a Ž I Poštarina plaćena u gotovom 7+ I: MRAVA PE RA A a DUBRAVA Pojedini broj da. 1.— Dudimo svoji Svaki na Svom, DBanimo složno vatski dom: Stjepan Radić Godina VIII. Dubrovnik, 20, travnja 1940, Broj 93. Eh en ne Mogućnost kulturnih Lo teš Ki m situa cijama priredabn u Dubrovniku ideal nam narodni mora biti jedini putokaz Iza mirnih dana, kada su sve sna- će narodne upotrebljene na stvara- nju boljeg društvenog poretka, dođu, često nenadano, događaji koji naro- de dovedu um sasvim novu situaciju, protivnu onoj u kojoj staloženi rad formira prilike k jednom smišljenom napretku, Mali narodi, kakav. je i naš, u svjetskom zbivanju rnijetko su kada pokretači događaja koji imaju sud- bonesno historijsko značenje; njih obično veliki narodi uvlače u vrtlog svojih sukoba. Ravnoteža je mirnog rada kod ma- lih naroda — u slutnji da bi vrtlog mogao i njih zahvatiti — narušena, pa se atmosfera malo po malo sve više ispunja takvim duševnim ras- položenjem u kojem prevladava pa- nično gledanje na situaciju: šire se neprovjerene, često izmišljene vije- sti; cčekuju se nepredviđeni doga- đaji koji možda nikako neće uslije- diti; budno su otvorena sva čula, pa ge na svaki najmanji utisak krivo, gotovo bolesno reagira, mašta je ra- zigrana slikom crne strave koja je daleko od prave stvarnosti; gubi se kontakt sa dnevnim poslovima ii pro- pušta se mnogi rad koji je nuždan da se izvrši, Opreznost je vrlo potrebna, i naj- strože mjere opreza očituju budnost i mudrost onoga koji ih je poduzeo, ali zdrav razum jednog naroda oči- tuje se još u njegovoj snazi, da sva- Zahvalna priroda Blistavo sunce obasjavalo je frontu na kojoj je, pošto je prestala mitraljeska pa- ljba, zavladala ona tjeskobna, omamljiva tišina proljetnog jutra. , Oni djelovi livada koji ne bijahu iz- rovani granatama, bili su puni bijelih i modrih cvjetova koji su kao za inat rasli između bodljikave žice, jaraka i topova. Njihov se je miris osjećao uzraku pomiješan sa mirisom baruta. . Jedan čovjek u lokvi krvi upravio je svoj bijedni pogled prema divljoj ljubici koja se jasno isticala između ostalih bijelo-žutih cvjetova. Poslije strašnih bolova, čovjek je sada osjećao umor i prazninu. Niz suprotni brežuljak, odakle je sunce izviralo, spuštalo se divno polje, koje se prostiralo sve do morske obale. Pričinjavalo mu se jako, da je to ono njegovo polje na kome se uvijek igrao sa svojim drugovima. Kako je bilo krasno valjati se po mekanoj zemlji, ili brati ljubice, praviti od njih snopiće i no- siti ih kući. Kako je bilo krasno izjutra, dok se sunce izlazeći kao radovalo nje- govoj sreći, okupati se u bistrom moru, ili uveče ribati po mjesečini... Koliko je vojio zemlju! S kojim se ža- rom bacao u njen zagrljaj, na njen blagi, mirisni sag... : Kroz zamagljene oči više ništa nije vidio, ali osjećao je pod sobom dragu mekanu zemlju, osjećao je kako mu sunce blago sijeva u lice, a rukama je grčevito zahva- tio cvjetove... Da nije ovo možda san? Da ne sanjam u hladovini borova ispred kuće P..., mislio je i želo da se što prije probudi, ali taj san je bio strašan po težini umornosti koja ga je sve više pritiskivala k zemlji. Tad se jadno tijelo posljednjom sna- gom pokušalo da uzdigne, ali se je odmah zatim srušilo. Krv je tekla po bijelim cvjetovima, a divlja ljubica se njihala na ispruženoj ruci, odavajuć! time zadnji pozdrav cvjetnih livada čovjeku koji je toliko volio zemlju. K. C. ku situaciju dočeka gvozdenim raz- borom koji neće razbuktati njegove strasti u pravcu dezorganizacije, koji neće dozvoliti rascvjetavanje bole- sne mašte što razvodnjava i omli- tavljuje naše napore. U teškim situacijama, kao kod po- jedinaca, tako i kod naroda, potreb- na je hladnokrvnost rasuđivanja, ta- čno uočavanje onoga što je najnu- žnije da se uradi, pojačana energija 4 aktivnost na poslovima koje smiš- ljeno i ekonomično provodimo, bu- dna svijest o zajednici i narodu ko- mu pripadamo. i Ideal narodni mora nam biti i u teškim situacijama jedinim putoka- zom; taj je ideal onaj plamen koji hrani naše snage. Uništimo li u sebi ljubav prema svom narodu, ohladni li u nama ideal smjernica našeg na- roda za koji smo se vjekovima bori- li, rasuli smo svoju dušu i svoje srce u hiljade nepovezanih atoma, i mi raskišani plutamo u bolesnoj skepsi prema stotinu raznih obala, i postaje nam sasvim indiferentno gdje ćemo pristati, Ljubav prema svom narodu i ideal narodnog kolektiva kome pripadamo zbijat će nas u čvrste redove koji će ostati čvrsti pod svačijim rukama, te će konačno ipak pobijediti naša pla- mena želja da ostanemo za uvijek slobodni izvan vrtloga sukoba inte- resa drugih naroda, Amatus Lusitanus u Dubrovniku Dr. Lavoslav Gleisinger izdao je ovih dana vrlo zanimljivu monogra- fiju o boravku glasovitog liječnika Amatusa Lusitanusa u Dubrovniku (1556—1558). Amatus, svojim pravim imenom Juan Rodriguez, Jevrej, rodio se u Castello Branco u Portugalu. Svojim književnim djelima i uspjesima u praksi svratioi je na sebe pažnju ter- rarskog vojvode Ercole d' Esta, koji mu je ponudio profesuru medicine na sveučilištu u Ferrari. Amatus pođe u Anconu, da čeka imenovanje, ali kad ovo nije dolazilo, odluči da krene u Dubrovnik. Jedno svoje djelo posve- tio je senatu dubrovačke republike, U posveti ovako slavi dubrovačku slobodu: »U jedno vrijeme, kad či- tava Dalmacija i Grčka stenju pod jarmom ropstva, cvate u Dubrovni- ku zlatna sloboda, koja nije otjerana samo iz Italije, nego iz čitavog svi- jeta«. Amatus je došao u Dubrovnik — kako kaže Dr, Gleisinger — jer je znao, da će u slobodnoj republici naći sigurno utočište, poznavajući dubrovačku gostoljubivost i znajući, koliku slobodu uživaju dubrovački Jevreji, gdje nikada nijesu bili pro- ganjani, kako se to događalo u svim dnugim zemljama Europe. Ali ipak Amatus, iako imenovan, nikada nije nastupio državnu službu, jer nije dobio za to pristanak dubro- vačkog nadbiskupa, a možda i iz ne- kih drugih razloga, koji su nam da- nas nepoznati. On je ostavio Du- brovnik i nastanio se u Solunu, Ovdje je napisao svoje djelo: »Cu- rationum = medicinalium = Centuriae septem«. U šestoj »centuniji« nabna- ja Amatus svoje dubrovačke paci- jente, bolesti, od kojih su bolovali, i način, kako ih je liječio. Zanimljiv je opis Dubrovnika u ovom poglavlju: »Dubrovnik, malen ali starodrevan $rad, koji oponaša Veneciju, leži na ilirskom moru između grebena pre- ma jugu, Uslijed toga izvrgnut je ju- žnim vjetrovima, od kojih mnogi sta- novnici zimi teško obole. Ondje us- pijevaju jaka vina, koja su štetna za zdravlje, no malo iima poljskih plo- dova, a nikakvog žita, jer nema po- lja. Vlada je republikanska, no u nju se pripuštaju samo plemići, koji su vješti političari, prilično bogati i raz- boriti muževi. Uz vlastelu ima mno- štvo građana, od kojih se jedan dio bavi trgovinom. Ti su dosta obrazo- vani i bave se, isto tako kao i vla- stela, trgovačkim poslovima, koje obavljaju svojim velikim i krasnim lađama«. Amatusovi pacijenti bili su veći- nom članovi najuglednijih dubrova- čkih obitelji: Ranjina, Benešić, Bu- nić, Bobaljević, Bučić, Crijeviić, Dr- žić, Gradić, Lukarević, Menčetić, Palmotić, Gundulić, Prokulić, Sorko- čević. Osim ovih plemića liječio je Amatus 1 druge Dubrovčane: trgov- ce, obrtnike, mornare i t. d. Amatus je liječio i pjesnika Saba Bobaljevića, koji je, kako je poznato, trpio od gluhoće. Ova je bolest bila posljedica luesa. | Dr. Gleisinger piše o Amatusovu boravku u Dubrovniku: »U onom kratkom vrmenu, koje je Amatus proveo u Dubrovniku, imao je dakle Dubrovnik od njega velike koristi. Nikada prije, a i nikada kasnije, ni- jesu Dubrovčani imali liječnika, koji je po svojoj spremi i po svojim spo- sobnostima bio ravan Amatusu. Od svih nekadašnjih dubrovačkih lije- čnika Amatus je gotovo jedini, čij je ime ušlo u Panteon medicinskih velikana. Nema historičara medici- ne, koji ne bi isticao njegove velike zasluge za medicinsku znanost i nje- govu veliku liječničku spremu. Hva- le ga kao učenog. anatoma i sprem- nog kirurga, kao oštroumnog dija- gnostičara i racionalnog terapeuta. — Takav je bio Amatus i za vrije- me svoga kratkotrajnog boravka u Pod gornjim naslovom donosi za- grebačka »Nova Evropa« osvrt na nedavnu izložbu slika u Sponzi, iz pera £. Živka Vekarića. Članak se završava ovim riječima: »Žalosna je činjenica, da Dubrovnik uopće ne obiluje kulturnim priredbama od op- ćega interesa. Hvalevrijedna su na- stojanja dubrovačkih muzičkih usta- nova, da bar donekle ispune prazni- ne u tom pogledu. Prihodom od tu- rističkih taksa nisu u Dubrovniku ni- kada raspolagale gradske turističke ustanove, i pretežni dio toga prihoda trošio se, i troši se, na potrebe koje često ni posredno nemaju veze sa turizmom. U tome je veliki nedosta- tak turističkog Dubrovnika u pore- đenju sa sličnim centrima na svijetu, pa i kod nas. Po svojoj privlačivosti, po svom godišnjem prometu, pa i po svojim sadašnjim pretenzijama i po glasu koji uživa na strani, Dubrovnik je mnogo više nego obično kupalište ili ljetovalište, kakvima obiluje naše primorje; pa bi trebalo, u odgovara- jućoj mjeri, da se ističe i u nastoja- njima umjetničko-turističke prirode. Kao uzor u tom pogledu mogao bi poslužiti Otsjek za turistička i ikul- turna pitanja pri Gradskom Pogla- varstvu u Zagrebu. S obzirom na takovo stanje i nje- Sove uzroke, treba srdačno pozdra- viti inicijativu dubrovačkog društva »Dub«, koje svoj rad sve više razvi- ja u pravcu čuvanja i obnavljanja hi- storijskih tradicija Dubrovnika, vo- deći ujedno živu brigu oko kulturnih spomenika, prirodnih ljepota, te na- rodnih nošnja i običaja, čime se afir- mira kao nezamjenjiva mjesna usta- nova i u turističkoj akciji, — a to je upravo ono što Dubrovniku treba i u čemu (sada raspušteni) Gradski tu- ristički odbor nije pokazao dovoljno uspjeha. Nastavi li se, prema ovogo- dišnjim iskustvima, raditi ovako i u buduće, mogla bi svečanost Sv. Vla- ha svake godine donijeti po neko mo- vo iznenađenje za ljubitelje umjetno- sti, a znatnu atrakciju za posjetioce Dubrovnika« , Fočanska ulica u Gružu Približava nam se svečanost sv. Križa, a još Fočanska ulica nije ure- dena. Trebali bi općinski faktori da posjete ovu ulicu za vrijeme kiše, pa da vide kako se ona pretvara u potok Po kojemu gaze jadni stanov- nici ove ulice. Molimo općinsku upravu, da nam ovu ulicu konačno uredi, a i da nam promijeni njezino ime. Dubrovniku, gdje je ublažio mnogu bol i mnogu ljudsku patnju. Unatoč toga nijesu Dubrovčani sve do danas podigli dostojan spomenik svom me- kadanjem velikom liječniku Amatu- .su Lusitanusu, ma da bi on to zaslu- žio po svom predanom radu u tom Sradu«,