Bo a Oops otto pari Pen, a oja jn pjsorResp pvjj lpopiesći “e AA ' + pp = Poštarina plaćena u gotovom i Godina VIII. HRVATSKA SLOGA Moramo biti disciplinirani kao jedan, oprezni i spremni, mo- ramo biti vrlo budni na straži domovine Vrlo je značajan hrvatski jubilej koji katolička crkva otvara na dan ovogodišnje svečanosti sv. Petra i s njim počinje svetu jubilarnu godinu hrvatskoga naroda. Ovaj nas jubilej potsjeća da su Hrvati zaposjeli isto- čnu obalu Jadranskoga Mora pred 1400 godina, a da su stupili u kon- takt s Katoličkom crkvom god. 640 za vrijeme pape Dalmatinca Ivana IV, kada je ovaj poslao u Dalmaciju opata Martina s obilnim novcem da iskupi od poganskih Slovena kršćan- sko roblje. Godine 795 cijela panon- ska Hrvatska, zemlja između Drave i Save do Dunava, sa svojim knezom Vojnomirom prihvaća kršćanstvo, a odmah zatim i dalmatinska Hrvat- ska pod knezom Višeslavom oko. $. 800. U Ninu, . dalmatinsko-hrvatskoj prijestolnici, bude doskora osnova- na i zasebna hrvatska biskupija. Ta- ko se narod hrvatski od Kotora do Subotice priljubio nauci Kristovoj pred tisuću sto i pedeset godina, i usvojio kršćanska načela kao moral- ne zakone uspostavljene od Boga, Kršćanski ideali proželi su duboko narav hrvatskog naroda, tim lakše i tim brže što je hrvatski narod od davnina po svojim duhovnim osobi- nama bio blizak humanoj nauci evan- delja. Izvori crtaju običaje i privatni život Hrvata ponajviše povoljno. Bi- li su tihi i marljivi, bili su nadasve Sostoljubivi, Kao osobitu krepost spominje se čistoća njihova bračnog života i velika vjernost žene. Kako im je osnovica društvenoga života bio zadružni dom, to se je razvila u međusobnim porodičnim odnosima visoka moralnost koja je prelazila $ranice domaćeg ognjišta, te se je odražavala i u plemenu. Bili su pre- osjetljivi za pravdu. Ova rasno - kršćanska podloga za formaciju karaktera hrvatskog čo- vjeka našla je svoj stalni pravac ra- zvoja onoga časa kada se je hrvatski narod definitivno odlučio za Kato- ličku crkvu. U borbi za Dalmaciju između zapadnih sila i Bizantije va- riralo se je i u crkvenoj pripadnosti ove pokrajine. Kad bi Dalmacija pri- pala Bizantiji, priznala bi carigrad- skog patrijarhu za vrhovnog crkve- nog poglavara, a kad bi bila pod vlašću zapadnih sila, papa bi joj po-. stao crkvenim vođom, Ovu političku igru s crkvenom pripadnosti preki- nuo je odlučno knez Branimir (879— 892), pravi osnivač političke nezavi- shosti hrvatske. On je za sva budu- ća vremena »izjavio svoju odanost i povratak apostolskomu = prijestolju sv, Petra, i tim se je činom marod hrvatski zauvijek i stalno pridružio katoličkoj crkvi i papi rimskomu«. Stalni je pravac razvoja hrvatskog naroda upućen dakle u sferu zapa- dno-katoličke kulture u kojoj se je mladi hrvatski narod odlično snašao, Hrvatski narod proživio je sve faze UBRAVA Dubrovnik, 22. lipnja 1940. Pojedini broj din, 1.— LO SVOJI Svaki Ra svom, Db rho složno SFHratski dom: Stjepan Radić Broj 102. Izvršitelj oporuke Marije Račić govori: 33 oja je dužnost da izvršim zelje dobrotvora' Gospodin dr. Miše Kolin objavljuje da je stvorio promišljen plan, kojeg će saopćciti Općini sa prijedlogom da i ona doprinese da se odmah počne sa njegovim izvađanjem. Na naše pisanje o zakladi Iva i Marije Račić dobili smo od gospara Dra Miše Kolina opširan ispravak. Mogli smo ga zbog formalnih nedo- stataka neštampat, ali to ne činimo, Neka se čuje i mišljenje gosp. Kolina i neka se javnosti pruži mogućnost da se sa raznih strana informira o ovoj važnoj zakladi, Za sada konsta- tiramo da sadržaj ispravka daje po- voda novim diskusijama jer za mno- ge istine nije trebalo da prođe čitav niz godina, kad su ove bile jednako - jasne .prije deset ili petnaest godina kao što su i danas. Sasvim tim pozdravljamo ovaj jav- ni nastup gospara Kolina, dopušta- jući da će dobra volja i iskrena sa- radnja donijeti općim interesima gra- da mnoće koristi, kroz koje će biti najpribližnije ostvarena zamisao ple- menitih dobrotvora. | | Urtedništvu »Dubrave« Dubrovnik Bizantinska ulica 4. Pozivom na propise zakona o štampi i u svrhu obavještenja neupu- ćene javnosti, molim Vas da na čla- nak; »Kad će Miše Kolin ostvariti želje Marije Račić«, štampan na pr- voj strani lista »Dubrava« br. 101 od 15. lipnja 1940, donesete u narednom broju lista i na istome mjestu ovaj ispravak: U prvoj stavci članka, predbacuje mi se u obliku pitanja: 1.) da ostav- ština Račić nije realizovana, 2.) da sam zatezao izvršenjem oporuke i time znatno umanjio vrijednost imo- vine i tako onemogućio ostvarenje želja dobrotvora i 3.) da je moj rad protunarodan, Ovi navodi ne odgovaraju istini, Ostavština počivše Marije Račić sastojala se je uglavnom u interesi- ma u pomorstvu. Ta je ostavština, koja danas iznosi 25 miliona dinara, već davno realizovana i to na naj- uspješniji način. Realizovana imovi- na je bila najvećim dijelom u iunta- ma, u zlatu, O tome sam izvjestio Općinu Dubrovačku pismom od 29, XII. 1929, poslije nego su dovršene ostavinske rasprave u Trstu i Du- brovniku i kad sam iz zadužbinske imovine dao 100,000,— dinara za re- gulacioni plan Dubrovnika. Odato mi je za to priznanje javnog mnijenja 1 zahvalnost Općine, a moje je pismo otštampano u jednom mjesnom listu. Malo vremena kasnije nastala je u pomorstvu kriza koja je godinama trajala, Nije bilo dividenada a akcije su se prodavale u bescjenje. To je najbolje poznato = Dubrovčanima, Akcije ostavštine koje sam ja u pra- vi čas realizovao, mogle su se opet prekupiti za šestinu cijene postignu- te prije prodajom. Ko se imalo ra- zumije u poslove, smatrao je finan- sijsko stanje zadužbine odličnim, Godine 1931 funta sterlinga je na- pustila zlato. Gubitak je bio znatan, ali se ne može upisati u grijeh meni, Na funti je izgubio cio svijet, Navodno zatezanje nije uzrokom umanjenja imovine a ni onemoguće- nja da se zaklada ostvari. Imovina je umanjena stoga, što danas iunta ne pretstavlja zlato, a bila bi svejedno umanjena da je škola otvorena prije pada funte. Uprava imovine je is- pravna i savjesna, a svake godine redovno šalje se nadzornoj vlasti iz- vještaj sa zaključnim računima. Nije navodno zatezanje ni onemo- gućilo ostvarenje zaklade, a ako nije osnovana Račićeva pomorska trgo- vačka akademija u Dubrovniku, sa- svim su tome drugi razlozi. Sve či- njenice upućuju na to da još jedna pomorska škola, uz postojeće tri u državi, ne bi bila ni od kakve kori- sti za pomorski naraštaj. Već je ne- koliko godina da apsolventi postoje- ćih pomorskih škola uopće teško do- daze do ukrcanja, dakle ne mogu ni te kulture i u tim razdobljima aktiv- no sudjelovao dajući svoj mali, ali značajni udio. Ali u prvom redu, prigodom ovog jubileja, svaki Hrvat mora da evocira Političku razvojnu liniju hrvatskog naroda od dolaska njegova na ovu jadransku obalu do danas. Misleći o tome, odmah opažamo da su Hrvati svoj teritorij sačuvali čist od tuđin- skih najezda, da su kroz tisućgodiš- nju političku borbu bili vođeni ime- nom Hrvatske i idealom slobode za svoj mali narod, da su bili u borbi ustrajni, strpljivi i otporni. Što im je davalo snage u toj dugotrajnoj i, .če- sto, vrlo teškoj borbi? — Ganutljivo su ljubili domovinu; ta je. domovin- ska ljubav stvarala onu nevidljivu Sloću srdaca koja su, kao jedan, ku- cala za Hrvatsku. SLOGA. je riječ koju i danas treba zagrmiti širom ci- jele domovine, Danas, u ovim teškim i sudbonosnim vremenima, sloga u redovima hrvatskog naroda postaje vitalni zahtjev, program svakog svi- jesnog Hrvata. Izrasla u domovin- skoj ljubavi, ona mora da pređe iz srca u razbor, da postane naš plan da pred svakim momentom budemo disciplinirani kao jedan, budemo oprezni i spremni. Napnimo uši, bu- dimo vrlo budni na straži domovine Hrvatske. LE B. da počmu karijeru iako su svršili s uspjehom propisane nauke, Pogo- tovo pak kapetane ne bi se moglo primorati da pohađaju još jednu stručnu školu. Nije se sve ovo vrije- me našao ni brodovlasnik ni pomo- rac koji bi izrazio želju da. se podi- gne još jedna škola za pomorstvo, a mene je i inače sve upućivalo na to da oprezno postupam, ne samo u po- $ledu otvaranja nove pomorske ško- le, već su me prilike uvjeravale da nema više podloge ni uslova za svr- hu koju je dobrotvorka u prvom re- du imala pred očima, Baš zbog toga što je meni povje- rena onolika vlast i ostavljena po- sljednja riječ, smatrao sam, da mi nije bilo dopušteno da se upuštam u eksperimente, a kamo li da pravim pogreške. Na svojim putovanjima u stranom svijetu proučavao sam po- morske ustanove; u upravi najvećeg domaćeg parobrodarskog preduzeća sticao sam potrebno iskustvo, te sam mogao da stvaram pravilne zaklju- čke o stanju pomorstva uopće i na- pose kod mas. Načela Iva i Marije Račić bila su (nastavak na 2 strani) e s 8 20: lipnja Svijetle hrvatske žrtve 20-tog lipnja — Pavle Radić, Đuro Basariček i Stjepan Radić — krvavi su zalog hrvatske slo- bode, i divni znamen budne na- cionalne svijesti naroda u kojem izrastoše. Njihova lična tragedija ujedno je i najbolnija tragedija hrvatskog naroda u kojoj je sim- bolizirana Golgota Hrvata. Za najuzvišeniji život, za neu- morni rad pun samoprijegora — ovoj trojici narodnih velikana kuršum običnog ubojice, maski- ranog korumpiranim i lažnim na- cionalizmom, prekida životnu nit. Život je njihov. prelomljen, ri- ječ im je zamrla na usnama: istina koja je bolno razdirela hr- vatska srca, ali koja se je ujedno ukopala u njih kao zavjet neu- morne borbe za slobodu i dobro hrvatskoga naroda. Vaša golema žrtva, plemeniti naši heroji, plamsa i danas u dušama svih Hrvata, i ljubav je naša za domoviau po vama jača i tvrđa. Sre gi RTL i au