Poštarina pi«ćena u gotovu DUBROVAČKA. š ž si Cijena je ovom broju g Din. *— BROJ 188 DUBROVNIK, 27 JANUARA 1933 Godina IV U POSLANICI KATOLIČKOG EPISKOPATA NEMA TRAGA KRISTU Baška vjera, baška politika — Det milijona katolika, Hrvata i Slovenaca, ispravnih građana Kraljevine Jugoslavije, želi očuvati uzvišenu i nedirnutu vjeru otaca. Oni poručuju imperijalističkom i ratobornom Rimu: prste R sebi! Prije nego na ovom mjestu rečemo svoju o poznatoj poslanici Rkato- ličkog episkopata, moramo priznati, da spadamo u red onih za koje ova poslanica ne prestavlja nikakwo iznenađenje i nikakvu novost u sredstvi- ma Rima. Naprotiv, mi u stilu i cilju poslan'ce vidimo običan di-. plomatski gest sugeriran od strane Roja hoće rat i kojoj svaki unutrašnji nemir dolazi dobro, osobito na onim linijama, Rko- je čvrsto drži antifašistička i antireakcionarna Evropa i ostali slobodo- umni svijet. To što je jedna skupina biskupa ovoga puta uperila svoju poslanicu protiv jugoslovenskog sokolstva — u stvari protiv unutrašnjeg mira i sre= đenja naše zemlje — nije rezultat nikakve zabrinutosti za pradjedovsku vjeru Hrvata i Slovenaca, nego je običan diplomatski podvig fašističkih imperijalista udruženih sa ke je italijanskom diplomacijom čiji se sajlil savez ne Rriju ni rimski šefovi, nego ga čaR i ea veličaju sa najliubaznijim frazama. A među nama Hrvatima Ratolicima, kao i među katolič- | kim Slovencima, nema tako naivnih ljudi, koji bi vjerovati da je to sve radi nas i radi naše slobode. Poznati su riječiti primjeri. Kao što su jučer kroz katolicizam Irske obilno iskorišćavani stari i nesvršeni računi između protestanske Velike Britanije i Vatikana, t4ko se niz naših unutrašnjih pitanja pokušava danas iskoristiti protiv zemlje, koja je voljom Providnosti stala čvrsto tu na vra- ta italijanske ekspanzije i koja je pokazala spremu da, uprkos vjerske raznolikosti, ukloni vjerske borbe i da nacijonalni ideal, sa punom vjer- skom slobodom, postavi za najjače brane protiv svakog pokušaja izaziva- nja kulturnog boja. A iskonski paragraf vatikanske politike bio je i _osta- je: bez razlika i bez borbe, naša vlast postaje iluzorna i sklona umiranju... Tu je početak i svrha svih jučerašnjih i današnjih podviga vatikanske diplomacije. htjeli Katolicizam živog De Valere i ,bezvjerstvo“ mrtvog Tyrša, tek su dobrodošle Rrilatice sa kojima se izgrađuju raspo- loženja i izvode planovi Rima u njegovom nastojanju da zavlada nad čitavim svijetom, da postane gospodar vlada i duša, koje će mu robshki služiti. To su danas sredstva, jer ona iz prošlih vjekova nije moguće obnoriti, niti savez sa protekiorom revanša sakriti za ,,svete“ fraze. i Je li onda potrebno dokazivati da poslanica jedne grupe biskupa ne prestavlja nikakav vjerski ideal, najmanje pak Ratolički? Je li potrebno dokazivati koliko je Kristova nauka daleko od jasnog cilja biskupske poslanice? Je li potrebno dokazivati da je velika većina biskupa, koji su ovu poslanicu potpisali, svijesna, da ona nije nikakav akt stvoren da se zaštiti vjera? Je li potrebno dokazivati da je prosto izvršen jedan politički diktat Rima? Mi smjelo tvrdimo da na poslanici stoje potpisi mnogih naših bisRu- pa protiv njihovog boljeg i najboljeg uvjerenja. Hrvatima i Slovencima, osvjedočenim katolicima,neće biti teško da se opredjele. Njihova su iskustva dosta stara; njihove su oči dosta zdrave, da u ovom neprijateljskom podvigu ne ugledaju opasnost Roja prijeti pr- venstveno njima. Na njihovoj izolovanoj grudi zemlje, na ,,slobodi“ Roju hoće da im literuje Rim Benita Mussolinija i Pija XI — stvoren je veliki imperijalistički plan sa ciljem, da se po uzoru Albanije otvore još jedna vrata i još jedna ,carsRka đada“ u prodiranju na Balkan. Ne! U poslanici katoličkog episkopata nema traga Kristu, velikom pioneru LJUBAVI BRATSTVA I JEDNAKOSTI; nema traga nijednoj OSNOYV= noj misli katoličke vjere, koju uzvišenu i nedirnutu želi očuvati pet mili- jona Hrvata i Slovenaca, ispravnih građana Kraljevine Jugoslavije. STJEPAN RADIĆ, VOĐA HRVATA, REKAO JE JASNO I ODREĐENO... Pronicavi Stjepan Radić, koji nije trpio metanisanja ni- komu, a najmanje neprijateljima svoga naroda, izrekao je ove tekstualne riječi, za Roje ne treba komentara: »Hrvati moraju u djelovanju rimskoga pape tačno i stro- kog vjerskog uvjerenja i osjećanja. Svaki go razlikovati njegovu političku akciju i njegovu vjersku funR- ciju. Hrvati, najvećim dijelom Ratolici, poštuju islušaju papu, ali kad papa vodi politiku, onda ga nevezano slobodno slušaju, a ustreba li, onda ga i oštro osuđuju i nepomirljivo pobijaju.“ »Putevi i ciljevi“ Najjači žalac biskupske po- slanice uperen je protiv načela, koja je Sokolstvo, kao svoj osno- vni credo, postavilo u deklaraci- ji Putevi i ciljevi“. U toj de- klaraciji kaže se jasno: »goRkolstvo kao ideja slobode priznaje i slobodu uvjerenja i misli svakog pojedinca. Od svoga član- stva zahtjeva, da poštuje svako o= tvoreno i iskreno uvjerenje i _mišlje- nje drugih i pri tome da čuva ćis- toću sokolske ideologije. SoRolstvo naročito poštuje i svako vjersko uvjerenje i osjećanje, jer smatra da je vjera najsvetiji dio unutrašnjeg ži- - vota svakog pojedinca. Sokolstvo je duš- no da jednako poštuje i ispoljavanje sva- pripadnik sokolske organizacije može slobodno da izvršava zapovesti i propise svoje vjere i crkve.“ Glas pelješkos poluostrva Stanovništvo Orebića — veli- ki broj pomor. kapetana, morna- ra, činovnika, zemljoradnika 1 zanatlija — na čelu sa g. 1. Štuk pomor. kapetanom i načel- nikom mjesta, potpisalo je javnu poruku dubrov. biskupu Presv. g. Dr. Josipu M. Careviću po- vodom čitanja poznate poslanice uperene protiv jugoslav. sokol- stva. Ovu ćemo poruku objaviti u prvom narednom broju. Objasnite nam prečasna gospodo... U današnjem našem uvodniku tvrdimo, da je katolički episRo- pat, potpisujući poslanicu protiv Ju oslav. Sokolstva, izvršio pros- politički diktat Rima i da i diktat nema veze sa obranom katoličke vjere, navodno ugrože- ne od ,,protuvjerskih i darwinistič- kih“ teorija Tyrša, osnivača na- šega sokolstva. Zagrebačke ,.Novosti“, u bro- ju od 21 0. mj. objavljuju jedan riječiti dokumenat za našu tvrd- nju iz kojega se vidi, da je pro- čelnik jugoslav. episkopata, Pre- uzv. Dr. Antun Bauer nadbis- kup zagrebačhRi, lično uvjeren da Tyrševom sokolstvu pripada priznanje sasvim drugog značenja, nego se to danas tvrdi u posla- nici biskupa našeg. »Novosti“ objavljuju original- nu fotografiju sa velikih sokolskih svečanosti u Zagrebu g. IgII., kada je Hrvatsko . Sokolstvo, sa velikom bratskom ljubavi i odu- ševljenjem primilo slavenske so- kole: Čehe, Poljake, Bugare, Ru- se, Rusine i Srbe. U spomenici sa te velebne Slave stoji: ,,Već je bio nastupio sumrak kad mužari navjestiše posebni vlak braće Sr-