Poštarina plaćena u gotovu DuBROV/A Kilaki EDE ... ... “s... Cijena je ovom broju Din. *— + BROJ 197 DUSTOVNIK, 6 AURILA 1933 Govor senatora 9. Dr. Miće Mićića Neprijateljske težnje i separatistički korov Poslaničke ,bolesti“ i političke ambicije. — Skokovi kao tradicija. — Je li jugoslovenstvo dekretirano? — U što su trošili vrijeme hrvatski političari? — Slijepci ne mogu voditi. — ,Ako kaznenih sankcija nema, treba ih stvoriti“, kaže g. Dr. Mićić U načelnoj diskusiji o pred- logu budžeta koja se je vodila u senatu govorio je također sena- tor i dubrovački gradonačelnik g. Dr. Miće Mićić. U početku svoga govora kri- tikuje one, koji kažu da treba očuvati političke individualitete jer im tako nalaže savjest i jer tako narod hoće. — Ovo nije ispravno —napomi- nje g. dr. Mičić. Naš narod Rada je trebalo manifestovao je da hoćejed- nu jedinstvenu državu i do danas niko nije dokazao da je narod pre- stao da to želi, (Usklici: Tako jel). Osim gospode iz Narodnog Rluba imamo i one druge, koji nisu u Na» rodnom prestavništvu, ali koji, ve- ćim djelom povrjeđeni, u svojim po- litičkim ambicijama ili razočarani u svojim računima ne biraju sredstva da uguše slobodnu volju naroda: Gospoda iz Narodnog Rluba »Oboljeli“ su također od ove bolesti jer Rad se diskutovalo o program»= skim načelima JRSD prvi su ova načela usvojili bez izuzetka tadanji ministri gg. dr. Šibenik i Preka, pa je za njih pledirao i dr. Superina, dakle sve poglavice današnjeg Na- rodnog Rluba, u Skupštini i u Sena- tu. Od tad nije prošlo ni godinu dana i za to kratko vrijeme nije se _ mog- la ustanoviti neka posebna politička tradicija, osim ako među te politič= ke tradicije, veli dr. Mičić, ne spada i ta da hrvatski politički ljudi prave ovakve skokove. ali ako su ti skokovi jedna tradicija onda mi šelimo da ta tradicija jedan- put prestene. (Burno odobravanje). Govoreći o punktacijama g. dr. Mičić podvlači da se često čuju rje- či: slobodna volja, srbijanska vojska diktatura teror i t. d. Međutim 1918 godine, na Roju punktaši žele da se vrate, nije bilo jugoslavenske vojske _na cjeloj teritoriji Hrvatske i Slovenač«- Re, na cjeloj današnjoj jugoslaven« | skoj teritoriji, pa je ipak čitav naš narod onda bio zadahnut jugosla- venskim osjećajem i onda nikome nije ni na um padalo da se usudi reći kako je jugoslovenstvo dekre- tirano. — Raznjele bi ga konjske Rkopi- te, dobacuje jedan senator Hrvat. Narod je manifestovao jugos- lovenstvo prije ujedinjenja Mi dakle danas nastavljamo o=' naj nacionalni rad koji smo ranije - Pripremali a koji smo 1914 god. za- počeli javno. Natod je manifestovao jugoslovenstvo bez ičijeg pritiska, ioš prije nego što je došlo do. na» rodnog oslobođenja i ujedinjenja. Dalje g. dr. Mičić kaže da _na- cionalni program Jugoslovena iz bivše Austro-ugarske monarhije nije nikad isticao te političke individua- litete i nije pravio razlike između srpstva i hr- vatstva, već je kategorički isticao je- dinstrenost naroda, ne samo po krvi i jeziku već i po tradiciji i žalio se da je raskomodan uši0 provincija, težeći da stvori jed- nu jedinstvenu državu. Ovaj prog» ram stvorio je jugoslovenski odbor, čiji je pretsjednik bio dr. Ante Trum- bić. Narod koji je bio slobodan u emigraciji izjasnio se i prihvatio o- naj program 1916 godine na Ron- gresima u Ditsburgu i u Antifogosti. Međutim, narod koji je bio zarob« ljen kod kuće i koji je stenjao u ropstvu crno-žute monarhije poslao je svoje pretstavnike od značaja i ugleda i to Hrvata g. dr. Gustava Gregorina da sarađuju u Jugosloven- skom odboru. Najzad dobrovoljačka divizija, sastav- ljena od Srba, Hrvata i Slovenaca, svo- jom hRrvlju, udarila je još jedan pečat na Jugoslsvenskom nacionalnom prog- ramu Kada je tako, kaže g. dr. Mičić, pored ovih manifestacija jas- ne narodne volje koje sam ja ovdje tek spomenuo ne dozvoljavajmo gospodo senatori da se u Kraljevini Jugoslavije niti gdje na drugom mjestu, nekažnjeno, govori da je na- šem narodu jugoslovenstvo namete nuto i dekretirano. Ako kaznenih sankcija nema onda ih donesimo. — nedajmo, da separatistički korov pitomu jugoslavensku biljku guši. Naši neprijatelji iz susjedne dr- žave zagrijani su idejom o stvaranju tih nacionalnih osobina u našoj dr- žavi. To je korovo sjemenje, Rojim naši neprijatelji jugoslavensku njivu zasiplju; onaj. koji to _Rkorovo sje- me ne razaznaje već ga za pšenicu drži, očevidno je sljepac. (Glasovi: Tako jel) — a sljepac ne može ni sebe da vodi, a kamo li da će da vodi narod, ako ne u ponor! (Aplaus). Gospodo senatori, ne možemo pristati i odobriti niti da se _pojedi- ni naši prijatelji iz vana zalažu za federativno uređenje naše države, pak i kad to u najboljoj namjeri ra- de. Oni ljuto griješe. (Glasovi: Ta ko jel). Volimo i mi našu otađbinu, a sigurno ne manje nego oni. M oli- mo ih zato da zastanu na pogub- nom putu kojim su udarili. Pošto se oni sa našim shwaćanjem ne slažu, neka dozvole da onda uzmemo mišljenje i nekog trećeg ; na primjer neka presudi današnje javno mišlje- nje naše susjede prekomorske Rra- ljevine! Ako je ovo mišljenje naših susjeda bliže federaciji nego li na- šem shvaćanju o nuždi jedinstvenos- ti, onda su ti naši prijatelji odmah na čistu, i neka sa užasom ustuknu natrag sa pogrešnog puta, kojim su udarili. (Usklici: Tako je!). Ako ima neke razlike u našem narodu ona nije plemenska, i mi plemenske razlike ne možemo ra- zaznati; jedine razlike, koje ima, to je vjera. Ali po vjeri niti se_stvara- (Nastavadq na strani 2) ISTORIJSKA MISIJA SLOVENSKOG JUGA To što Jugoslavija proživljava jednu krizu prelaznog karaktera nije krivica na ideji jugoslaven=« skog jedinstva i unitarizmu Jugo- slavije, već je naprotiv današnje stanje Jugoslavije posledica nao- pake politike, koja nije znala ni htela da od prvog momenta is- pravno interpretira i sprovodi ju- goslavensku ideju. Ta je kriza potencirana opštom privrednom krizom celoga sveta, koja nas ni izdaleka ne bi bila zahvatila u ovim dimenzijama, da se je u duhu ideolcgije pravoga jugo- slovenstva pravovremeno reša- valo životna pitanja jugoslaven» skog seljaka, radnika, obrtnika i inteligenta, kao najproduhktiv= nijih i najvrednijih snaga naroda. Mi Jugosloveni — usred ova- kove okoline i na ovom tako iz« loženom položaju — upućeni smo u prvom redu sami na sebe i ako želimo da čitavi i zdravi izađemo iz ove teške krize, onda moramo voditi samo politiku op- šte jugoslavenske koncepcije. Na sve probleme svoje države mo=« ramo gledati iz perspektive “ju- goslovenske, sveslovenske, ev- ropske i svetske, a ne iz per- spektive naših provincija i par- tikulariziranih nacionalizama. Mi moramo biti ne samo za ovu Jugoslaviju, koja postoji, već moramo ići odlučno za ciljem da Jugoslavija postane još veća i potpuna, da obuhvati ceo Slo- venski Jug, svu jugoslovensku zemlju, celi teritorij na kome od davnine žive jugoslavenska ple- mena, a ne da slabimo i uništa- vamo i ovo što postoji, i da se cepamo na neke male i nemo« guće državice. Ni Slovenstvo ni Evropa ne trebaju jedan razdrobljeni i ne- moćni Slovenski Jug, već trebaju jednu veliku i moćnu Jugoslaviju na tri mora, koja ima da bude eksponent Slovenstva i Evrope na Balkanu i u Srednjoj Evropi, da bude bedem slobode jugo- slovenske nacije na Jadranu, na Dunavu, na Vardaru. i na _ Egeju, — bedem reda i mira na ovoj najizloženijoj poziciji evtopskoga kontinenta. Danas je svako pleme Slo- venskoga Juga stavljeno pred alternativu da vodi ili jugoslo+* vensku politiku u smislu stvara« nja unitarne i integralne Jugo- slavije ili da služi stranim silama kao svesno ili nesvesno oruđe njihove antislovenske zavojevala- čke politike. A Italija, protago- nista te politike, ide otvoreno za tim da u saradnji sa neslovenskim narodima Balkana i Srednje Ev- rope, i uz pomoć nesvesnog de- la Jugoslovenstva, slomi jedin- stvo Slovenskog Juga i zavlada Jadranom, Podunavljem i Balka« m. Slovenski Jug može se odr- žati i izvršiti svoju istorijsku mi- siju samo kao svesna i solidarna celina, kao nezavisna i jedinstve- na politička, socijalna, ekonom- ska i kulturna jedinica Sloven« stva i Evrope. Sve pukotine koje bi nastale na teritoriji Slovenskog Juga iskoristila bi danas prven- Stveno Italija za svoju penetra- ciju na Balkan. Stoga naša parola treba da glasi: nikada više sluge tuđina, već svoji na svome — jedinstve- na jugoslovenska nacija na slo« bodnoj jugoslovenskoj zemlji u velikoj jugoslovenskoj državi! (Jugoslovenska Reč“ Zagreb).