mien va. ase Poštarina plaćena u gotovu IN? 154. * ' pama are +4 : 1 — Švajcari o na- ma — Jugoslov. prosvjeina politi- ka — Križarska vojna na selu -.-.-..-.-..=—" _ Cijena je ovom broju Din. *— Pakt mira likvidu- je imperijalističke planove — Veliki inkvizitor govori... BROJ 209. FIDO ZUTE ENE PREVEO RETRO KRETA POE OZOZNE Istočno-evropshki pakt bezbjednosti Istočno-evropski pakt bez- bjednosti, koji je u ponedjel ak dobio svoju ugovornu formu u Londonu, po općem priznaju prestavlja n jdalekosežniji međunarodni akt svih vre- mena. Mala Antanta, Sovjetska Rusija, Poljska i Turska, pa Afganistan, Estonija, Letonija i Perzija _po- stali su tvorci nove ironte mi- ra Roja garantu e načela Brian- Kelogovog pakta sa kojim se rat isključuje kao sredstvo po- litike. | Primanjem sovjetske defini- cije o napadaču dokrajčena je jedna dvolična i opasna igra .zametnuta od zavojevača i im- perialista, pod krinkom razoru- žanja i obnove svieta a kroz reviziju postojećih međunarod- nih ugovora. Raskrinkani su tvorci diktatorske alijanse spreml ene lih za diobu tuđe kože, ne dopuštajući ni riječi diskusije o kolonijalnim posje- dima koji su nekad pripadali onim kojima sada treba povra- titi — ,ravnopravnost u naoru- žanju“. Dokrajčen je plan formiran u Rimu sa jedinim ciljem da se u Centralnoj Evropi stvori ta- kove formacije koje će u va- zalskom položaju prema ob- novljenoj Rimskoj Imperiji slu- žiti kao avantgarda. Propala je osnova razbijanja Male Antante kao najjačeg garanta mira, a . savez mira proširen je na jedan ogromni prostor | na veliku silu, koja ovoga časa čini solidan pandan svim revizionističkim prohtjevima, koji su prijetili novim ratom i njegovim —nedoglednim po- sljedicama, Stvoreno je jedno veliko djelo, kadro da ideju mira stavi na sasvim nove i solidne os- nove. Narodi čitavog svijeta moći će naskoro osjetiti prve blagodati smirenja, kao što već sada osjećaju novu epohu si- gurnosti koju blagodarimo uvi- đavnosti združenih naroda, a najviše velikoj slavenskoj Ru- siji. Imamo dosta razloga da vjerujemo da će se ta ista Ru- sija vratiti na svoj nekadašnji vodeći položaj, preuzimajući jednu novu i značajnu ulogu. Bude li i malo dobre volje i takta, Slavenstvo, na čelu sa Rusijom, esposob- leno je da izvrši svoju historijsku misiju i da se odupre svakom impe- rijalističkom podvigu dolazio ma sa koje strane. Spectator Izdaje se stan od 4elavbe: u ll Spratu Dubrovnik 2, Put XII Novembra, 45, vila Misoni. DUBROVNIK, 6 JULA 1933 Godina V zaz ,A mi ćemo im reći, da smo poslušni X. o e e 46 Tebi i da vladamo u ime Tvoje... »Za mene infamija, sa Rojom se tako olako piše u naše doba o politič- kim problemima, svojim i tudjim, i kad se piše za i kad se piše protiv, — je- dan je od glavnih dokaza, da je poli- tička osjetljivost u našem vremenu o- pala, jer je pomješana svim i svačim što u nju uopšte ne spada!“ (z jednog razgovora sa pretsjednikom španske vlade g. Azanom — ,,Vreme“, Beo- grad.) U metodama naših Rlerikalaca nije se nikada od iskona ništa izmje nilo, jer progres za njih ne znači ni- šta. Progres njihovu kastu približa- va samo kraju, i to neizbježnom kraju, pak je razumljivo, da za njih više nego za druge, važi ona stara poslovica: ,,utopljenik se za slam- ti . . - ku hvata; Tako i oni za floskule i nemoguća upoređenja. Kada treba suzbiti sve ono, što unosi svijetlo, oni postaju neskrupu- lczni. Njima je dopušteno —operisati sa svim i svačim, mješajući pojmove o cionizmu, kršćanstvu, Rlerikalizmu i komunizmu, masonstvu i židovstvu. Od najdražih njihovih operativnih sredstava, napadno je indentifikova- nje pojmova i interesa Rlerikalizma sa kršćanskim shvatanjem. Zato je potrebno stvari postaviti na svoje mjesto, da bi se vidjelo, koliko ti ljudi stoje stvarno daleko od svega što prestavlja osnovu kršćanstva. Neće biti suvišno spomenuti “da se kjerikalna gospoda ne ustručava- ju odobravati Hitlerova ,,revolucio- narna“ mlataranja po Njemačkoj, uljepšavajući svoje satrapske osjeća- je sa konstatacijom, da je Hitler spalio samo ,,negativne, u glavnom pornograiske knjige“ pa to jezuitski nazivaju ,,paljenjem asfaltne književ- nosti“. Znači li to poznavati Rnjižev= nost o kojoj hoće da se_ piše? Mi- slimo da ne. Znadu li gospoda za djela Emila Ludviga, Sigmunda Freu- da, Alberta Einsteina, Ernesta Tol- lera, Tomasa :Manna, Heinricha Manna, Remarquea i bezbroj drugih živućih pretstavnika znanosti i umjet- nosti. Je su li to tvorci — ,asfalt- ne književnosti“. Ali ima još nešto što karakteri- zuje načelnost naših Rlerikalaca. Poznata je stvar, da su oni nekada — ali ne uvjek i za svakoga — vrlo osjetliivi kada je riječ o pravima ka- toličke crkve i o dužnostima države prema njoj. A kakvu reakciju vidimo Rod naših domaćih katoličkih Rura- tora i Rod novih Stadlera, radj ras» puštanja katoličkih organizacija u Njemačkoj i radi hapšenja katoličkih svećenika u novoj ,preporođenoj“ Njemačkoj, čije lomače tako jasno zadovoljavaju njihove inkvizitorske instinkte ? ** Radi aktuelnosti pustimo sada da nam kroz svoju ,Braću Kara- mazove“ govori veliki ruski knji- ževnik F, M, Dostojevski. Opisujući ponovni dolazak Isusa Hrista među ljude i momenat kada ga hapsi Ve- liki inkvizitor, jer mu smeta... Dosto- jevski piše: ,— on je zaželio, da — makar za trenutak — posjeti djecu svoju, ondje, gdje su baš sada počele da bukte lomače za jeretike. On će u neizmjernom milosrđu svome poći još jedanput među ljude, u onom istom čovječjem liku, u kome je pred petnaest. vjekova prolazio iz» među njih trideset i tri godine. On silazi na ,vruće trgove“ južnog grada, u kome je baš jučer, na ,,ve- ličanstvenoj lomači“ u prisustvu kralja, dvora, vitezova, kardinala i divnih dvorskih gospođa, spalio kardinal, veliki inkvizitor,* u iedan mah čilavu stotinu jeretika ad ma-« jorem gloriam Dei. On se pojavio tiho, neprimjetno... I gle čuda, svi su ga prepoznali. Narod juri Rk nje- mu, On pruža ruke prema svima blagosivlje ih. I tkogod ga se samo dotakne, izlijeva se na njega ljeko- vita moć. Mrena spada sa oči sli- jepog starca. Narod plače i ljubi zemlju po koioj on hoda“ itd. ,— u taj čas prolazi trgom, iznenada, sam kardinal, veliki in- kvizitor... Iza njega, u izvjesnom ra- stojanju, idu mračni pomoćnici i sluge njegove, sveta straža. On mr- godi svoje. sijede obrve, pruža prst svoj i zapovijeda straži da Ga uhapse. I gle, kolika je moć njego- va, koliko mu je poslušan i sa strahom pokoran narod. Gomila se bez oRlijevanja razmakla pred stra žom koja je položila ruke na Njega i povela ga. Kardinal, veliki inkvi- zitor, usred tamne noći dolazi mu u ćeliju, prilazi lagano i govori: jesi li ti? Ti?“ Ali pošto nije dobio odgovora, nadoda brzo ,Ne odgovaraj — šuti! A_i šta bi ti imao reći! ja i suviše dobro znam šta ćeš mi reći! Ali Ti nemaš prava da nadodaš makar što onome što si već ranije rekao. Zašto si došao da nama smetaš 2?! Sutra ću te osuditi i spaliti na lomači kao najgoreg jere- tika. A onaj isti narod, koji je da- nas ljubio noge Tvoje, pojuriti će sutra na sam mig moj i zgrtače ugljen pod Tvoju glavu. Znadeš li Ti to? Jest, moguće je da Ti to znaš“, — nadovezao je inRvizitor “0 motreći pronicavo i sa predomišljajem svog sužnja. ,— Ti si im obećao kruh nebe- ski, no ponavljam Ti opet, da li se on može usporediti u očima ne- moćnog, vječno poročnog i vječno neplemenitog plemena ljudskog, sa kruhom zemaljskim? Oni ć: se nama diviti i smatrati će nas za bogove, što smo se mi stavili njima na čelo i pristali, da ponesemo slobodu, koje su se oni toliko uplašili, i da nad njima vladamo, No mi ćemo im reći da smo poslušni Tebi i da vladamo u ime Tvoje. Mi će- mo ih opet obmanuti, ier_ Tebe više nećemo, puštati k sebi...“ ;— zašto si došao sad, da nam smetaš ? I što toliko ćutRke i proni- cavo gledaš u mene svojim blagim očima? Razljuti se, meni ne treba ljubav Tvoja, jer nija sam Tebe ne ljubim.“ Tisi odbio, ono što smo mi primili od duha velikoga, Rim i mač njegov.“ »Ali tko je kriv? Ti si mogao još onda uzeti mač carev! Zašto si od- bio taj posljednji dar?“ Veliki inkvizitor nastavlja cijeli niz razlaganja i pitanja, a Isus šuti, Lj Zakonska zaštita Ministarstvo socijalne politike i narodnog zdravlja izdalo je sli- jedeće saopćenje : >, U posljednje vrijeme naša štampa donosi izvještaje da se radi prekovremeno u većini gra- na industrije i zanatstva. Isto- vremeno radničke organizacije, a i pojedinci, žale se preko lis- tova da inspekcija rada ne -kaž- ne daje nikakovog odgovora. On svršava svoj govor sa riječima: »jer ako je ikoga bilo, ko je najviše zaslužio našu lomaču, to si ti taj. Sutra ću te sažeći. Dixil“ Starac je zašutio, čekajući što će mu sužanj odgovoriti, jer _ mu je nje- gova šutnja bila zaista teška. On je vidio da ga sužanj pronicavo i bla- go gleda, očevidno ne želeći da mu bilo što _ odgovori. A inkvizitor je želio, da mu On odgovori makar što, pa bilo to gorko i strašno. Ali protivno njegovoj želji, On ustaje i prilazi inkvizitoru, ljubiga u njegove beskrvne devedesetgodišnje usne. To je bio Njegov odgovor... Inkvizitor je zadrhtao; nešto je zadrhtalo po krajevima usana njegovih... Pošao je k vratima, otvorio Ih _i rekao: odlazi! i — ne dolazi nikada više... nikada... nikada!“ Svoju priču Dostojevski svršava riječima Ivana Karamazova: ,,Dolju= bac žarke vjere gori na usnama, ali veliki inkvizitor ostaje nepromjenjen u mislima svojim!“ Ove riječi velikog ruskog genija Dostojevskog, koji jamačno nije bio »židovsko-masonski“ pisac, neka bu- du odgovor i opomena onima, koji tobož braneći kršćanski duh, gaze bezobzirno upravo njegove najviše etičke vrednote. Jaz, koji je postojao za vrijeme inkvizicije između pravog kršćanstva, te klerikalizma, danas se očito još jasnije prikazuje. * Na kraju neka _ nam se dopusti jedan hRratki citat iz govora g. Ernsta Tollera, na kongresu Pen-klubova : I u»Živimo u vremenu rasnoga ludila i mržnje. Sve više uviđamo i osjećamo da nas, ljude duha, nasilje i barbar- stvo svuda izolira, a ne samo u Njemačkoj. Ako sam ja ovdje govorio o dogođajima u Njemačkoj, jer ih naj» bolje poznam, očekujem da ćete i Vi svi imati jednako odvažnosti da rečete istinu u pitanjima vaših zemalja. Političari i vlastodršci svih zemalja gledaju nas prezrivo i progone nas kada smo im nelagodni, a trpe nas, kad smo im prijatni. Ali glas istine nije nikada bio prijatan! Kroz sva stoljeća progonili su se veliki duhovi, ubijali i mučili, jer su pronosili glas istine“. Neznam koliko ćemo se puta još vidjeti koja će sudbina zadesiti svakog od nas. Ali što pojeđinac čini, ne broji. Mi sami ne znamo što postizivamo. A ipak se sve _u- savršava, a nad svim vremenima odzvanja jeka stare riječi: ,,Da, ipak se kreće!“, I da= nas ponavljamo tu riječ. Mi smo glasnici du- ha, vjerujemo u svijet slobode, pravičnosti, čovještva!“, E: Dostojevski napisao je ,,Braću Karamazove“ prije par decenija. Toller je govorio u Dubrovniku prije par tjedana. — Obojica uka- zuju na jednake opasnosti! — Lo- mača velikog inkvizitora duha, luč je mnogima, koji drugog svi- jetla ne vide! — Caveant con- sules! FRACENT radnog vremena njava poslodavce zbog prekršaja Zakona o zaštiti radnika. Povodom ovih žalba Ministar- stvo socijalne politike i narod nog zdravlja konstatuje, da Za- kon o zaštiti radnika tačno 0z- načuje koliko je radno vrijeme u pojedinim preduzećima i toga vremena imaju se pridržavati i poslodavci i zaposleni radnici,