mien va.

ase

Poštarina plaćena u gotovu

IN? 154.

* ' pama are +4 :

1 — Švajcari o na-
ma — Jugoslov.
prosvjeina politi-
ka — Križarska

vojna na selu

-.-.-..-.-..=—" _

Cijena je ovom broju Din. *—

Pakt mira likvidu-
je imperijalističke
planove — Veliki
inkvizitor govori...

BROJ 209.

FIDO ZUTE ENE PREVEO RETRO KRETA POE OZOZNE

Istočno-evropshki pakt
bezbjednosti

Istočno-evropski pakt  bez-
bjednosti, koji je u ponedjel ak
dobio svoju ugovornu formu u
Londonu, po općem priznaju
prestavlja

n jdalekosežniji međunarodni akt svih vre-
mena.

Mala Antanta, Sovjetska Rusija,
Poljska i Turska, pa Afganistan,
Estonija, Letonija i Perzija _po-
stali su tvorci nove ironte mi-
ra Roja garantu e načela Brian-
Kelogovog pakta sa kojim se
rat isključuje kao sredstvo po-
litike. |
Primanjem sovjetske defini-
cije o napadaču dokrajčena je
jedna dvolična i opasna igra

.zametnuta od zavojevača i im-

perialista, pod krinkom razoru-
žanja i obnove svieta a kroz
reviziju postojećih međunarod-
nih ugovora. Raskrinkani su
tvorci diktatorske alijanse
spreml ene lih za diobu tuđe
kože, ne dopuštajući ni riječi
diskusije o kolonijalnim posje-
dima koji su nekad pripadali
onim kojima sada treba povra-
titi — ,ravnopravnost u naoru-
žanju“.

Dokrajčen je plan formiran
u Rimu sa jedinim ciljem da se
u Centralnoj Evropi stvori ta-
kove formacije koje će u va-
zalskom položaju prema  ob-
novljenoj Rimskoj Imperiji slu-
žiti kao avantgarda. Propala je
osnova razbijanja Male Antante
kao najjačeg garanta mira, a

. savez mira proširen je na jedan ogromni
prostor | na veliku silu, koja ovoga časa
čini solidan pandan svim revizionističkim
prohtjevima,

koji su prijetili novim ratom
i njegovim —nedoglednim  po-
sljedicama,

Stvoreno je jedno veliko
djelo, kadro da ideju mira stavi
na sasvim nove i solidne os-
nove. Narodi čitavog svijeta
moći će naskoro osjetiti prve
blagodati smirenja, kao što već
sada osjećaju novu epohu si-
gurnosti koju blagodarimo uvi-
đavnosti združenih naroda, a
najviše velikoj slavenskoj Ru-
siji. Imamo dosta razloga da
vjerujemo da će se ta ista Ru-
sija vratiti na svoj nekadašnji
vodeći položaj, preuzimajući
jednu novu i značajnu ulogu.
Bude li i malo dobre volje i
takta,

Slavenstvo, na čelu sa Rusijom, esposob-
leno je da izvrši svoju historijsku misiju

i da se odupre svakom impe-
rijalističkom podvigu dolazio
ma sa koje strane.

Spectator

Izdaje se stan od 4elavbe: u ll

Spratu Dubrovnik 2, Put

XII Novembra, 45, vila

Misoni.

DUBROVNIK, 6 JULA 1933

Godina V
zaz

,A mi ćemo im reći, da smo poslušni
X. o e e 46
Tebi i da vladamo u ime Tvoje...

»Za mene infamija, sa Rojom se
tako olako piše u naše doba o politič-
kim problemima, svojim i tudjim, i kad
se piše za i kad se piše protiv, — je-
dan je od glavnih dokaza, da je poli-
tička osjetljivost u našem vremenu o-
pala, jer je pomješana svim i svačim
što u nju uopšte ne spada!“

(z jednog razgovora sa  pretsjednikom
španske vlade g. Azanom — ,,Vreme“, Beo-
grad.)

U metodama naših Rlerikalaca
nije se nikada od iskona ništa izmje
nilo, jer progres za njih ne znači ni-
šta. Progres njihovu kastu približa-
va samo kraju, i to neizbježnom
kraju, pak je razumljivo, da za njih
više nego za druge, važi ona stara
poslovica: ,,utopljenik se za slam-

ti . . -
ku hvata; Tako i oni za floskule i
nemoguća upoređenja.

Kada treba suzbiti sve ono, što
unosi svijetlo, oni postaju neskrupu-
lczni. Njima je dopušteno —operisati
sa svim i svačim, mješajući pojmove
o cionizmu, kršćanstvu, Rlerikalizmu
i komunizmu, masonstvu i židovstvu.
Od najdražih njihovih operativnih
sredstava, napadno je indentifikova-
nje pojmova i interesa Rlerikalizma
sa kršćanskim  shvatanjem. Zato je
potrebno stvari postaviti na svoje
mjesto, da bi se vidjelo, koliko ti
ljudi stoje stvarno daleko od svega
što prestavlja osnovu kršćanstva.

Neće biti suvišno spomenuti “da
se kjerikalna gospoda ne ustručava-
ju odobravati Hitlerova ,,revolucio-
narna“ mlataranja po Njemačkoj,
uljepšavajući svoje satrapske osjeća-
je sa konstatacijom, da je Hitler
spalio samo ,,negativne, u glavnom
pornograiske knjige“ pa to jezuitski
nazivaju ,,paljenjem asfaltne književ-
nosti“. Znači li to poznavati Rnjižev=
nost o kojoj hoće da se_ piše? Mi-
slimo da ne. Znadu li gospoda za
djela Emila Ludviga, Sigmunda Freu-
da, Alberta Einsteina, Ernesta Tol-
lera, Tomasa  :Manna, Heinricha
Manna, Remarquea i bezbroj drugih
živućih pretstavnika znanosti i umjet-
nosti. Je su li to tvorci — ,asfalt-
ne književnosti“.

Ali ima još nešto što  karakteri-
zuje načelnost naših  Rlerikalaca.
Poznata je stvar, da su oni nekada
— ali ne uvjek i za svakoga — vrlo
osjetliivi kada je riječ o pravima ka-
toličke crkve i o dužnostima države
prema njoj. A kakvu reakciju vidimo
Rod naših domaćih katoličkih Rura-
tora i Rod novih Stadlera, radj ras»
puštanja katoličkih organizacija u
Njemačkoj i radi hapšenja katoličkih
svećenika u novoj ,preporođenoj“
Njemačkoj, čije lomače tako jasno
zadovoljavaju njihove  inkvizitorske
instinkte ?

**

Radi aktuelnosti pustimo sada
da nam kroz svoju ,Braću Kara-
mazove“ govori veliki ruski knji-
ževnik F, M, Dostojevski. Opisujući
ponovni dolazak Isusa Hrista među
ljude i momenat kada ga hapsi Ve-
liki inkvizitor, jer mu smeta... Dosto-
jevski piše:

,— on je zaželio, da — makar
za trenutak — posjeti djecu svoju,
ondje, gdje su baš sada počele da

bukte lomače za jeretike. On će u

neizmjernom milosrđu svome poći
još jedanput među ljude, u onom
istom čovječjem liku, u kome je
pred petnaest. vjekova prolazio iz»
među njih trideset i tri godine. On
silazi na ,vruće trgove“ južnog
grada, u kome je baš jučer, na ,,ve-
ličanstvenoj lomači“ u prisustvu
kralja, dvora, vitezova, kardinala i

divnih dvorskih gospođa, spalio
kardinal, veliki inkvizitor,* u iedan
mah čilavu stotinu jeretika ad ma-«
jorem gloriam Dei. On se pojavio
tiho, neprimjetno... I gle čuda, svi
su ga prepoznali. Narod juri Rk nje-
mu, On pruža ruke prema svima
blagosivlje ih. I tkogod ga se samo
dotakne, izlijeva se na njega ljeko-
vita moć. Mrena spada sa oči sli-
jepog starca. Narod plače i ljubi
zemlju po koioj on hoda“ itd.

,— u taj čas prolazi trgom,
iznenada, sam kardinal, veliki in-
kvizitor... Iza njega, u izvjesnom ra-
stojanju, idu mračni pomoćnici i
sluge njegove, sveta straža. On mr-
godi svoje. sijede obrve, pruža prst
svoj i zapovijeda straži da Ga
uhapse. I gle, kolika je moć njego-
va, koliko mu je poslušan i sa
strahom pokoran narod. Gomila se
bez oRlijevanja razmakla pred stra
žom koja je položila ruke na Njega
i povela ga. Kardinal, veliki inkvi-
zitor, usred tamne noći dolazi mu u
ćeliju, prilazi lagano i govori:

jesi li ti? Ti?“ Ali pošto nije
dobio odgovora, nadoda brzo ,Ne
odgovaraj — šuti! A_i šta bi ti imao
reći! ja i suviše dobro znam šta
ćeš mi reći! Ali Ti nemaš prava da
nadodaš makar što onome što si već
ranije rekao. Zašto si došao da
nama smetaš 2?! Sutra ću te osuditi i
spaliti na lomači kao najgoreg jere-
tika. A onaj isti narod, koji je da-
nas ljubio noge Tvoje, pojuriti će
sutra na sam mig moj i zgrtače ugljen
pod Tvoju glavu. Znadeš li Ti to?
Jest, moguće je da Ti to znaš“, —
nadovezao je inRvizitor “0 motreći
pronicavo i sa predomišljajem svog
sužnja.

,— Ti si im obećao kruh nebe-
ski, no ponavljam Ti opet, da li se
on može usporediti u očima ne-
moćnog, vječno poročnog i vječno
neplemenitog plemena ljudskog, sa
kruhom zemaljskim? Oni ć: se nama
diviti i smatrati će nas za bogove,
što smo se mi stavili njima na čelo
i pristali, da ponesemo slobodu,
koje su se oni toliko uplašili, i da
nad njima vladamo, No mi ćemo
im reći da smo poslušni Tebi i
da vladamo u ime Tvoje. Mi će-
mo ih opet obmanuti, ier_ Tebe više
nećemo, puštati k sebi...“

;— zašto si došao sad, da nam
smetaš ? I što toliko ćutRke i proni-
cavo gledaš u mene svojim blagim
očima? Razljuti se, meni ne treba
ljubav Tvoja, jer nija sam Tebe
ne ljubim.“

Tisi odbio, ono što smo mi
primili od duha velikoga, Rim i
mač njegov.“

»Ali tko je kriv? Ti si mogao još
onda uzeti mač carev! Zašto si od-
bio taj posljednji dar?“

Veliki inkvizitor nastavlja cijeli
niz razlaganja i pitanja, a Isus šuti,
Lj

Zakonska zaštita

Ministarstvo socijalne politike
i narodnog zdravlja izdalo je sli-
jedeće saopćenje :
>, U posljednje vrijeme naša
štampa donosi izvještaje da se
radi prekovremeno u većini gra-
na industrije i zanatstva.  Isto-
vremeno radničke organizacije,
a i pojedinci, žale se preko lis-
tova da inspekcija rada ne -kaž-

ne daje nikakovog odgovora. On
svršava svoj govor sa riječima:

»jer ako je ikoga bilo, ko je
najviše zaslužio našu lomaču, to si
ti taj. Sutra ću te sažeći. Dixil“

Starac je zašutio, čekajući što će
mu sužanj odgovoriti, jer _ mu je nje-
gova šutnja bila zaista teška. On je
vidio da ga sužanj pronicavo i bla-
go gleda, očevidno ne želeći da mu
bilo što _ odgovori. A inkvizitor je
želio, da mu On odgovori makar
što, pa bilo to gorko i strašno. Ali
protivno njegovoj želji, On ustaje i
prilazi inkvizitoru, ljubiga u njegove
beskrvne devedesetgodišnje usne. To
je bio Njegov odgovor... Inkvizitor
je zadrhtao; nešto je zadrhtalo po
krajevima usana njegovih... Pošao
je k vratima, otvorio Ih _i rekao:
odlazi! i — ne dolazi nikada više...
nikada... nikada!“

Svoju priču Dostojevski svršava
riječima Ivana Karamazova: ,,Dolju=
bac žarke vjere gori na usnama, ali
veliki inkvizitor ostaje nepromjenjen
u mislima svojim!“

Ove riječi velikog ruskog genija
Dostojevskog, koji jamačno nije bio
»židovsko-masonski“ pisac, neka bu-
du odgovor i opomena onima, koji
tobož braneći kršćanski duh, gaze
bezobzirno upravo njegove najviše
etičke vrednote. Jaz, koji je postojao
za vrijeme inkvizicije između pravog
kršćanstva, te klerikalizma, danas se
očito još jasnije prikazuje.

*

Na kraju neka _ nam se dopusti
jedan hRratki citat iz govora g.
Ernsta Tollera, na kongresu
Pen-klubova : I

u»Živimo u vremenu rasnoga ludila i
mržnje. Sve više uviđamo i osjećamo
da nas, ljude duha, nasilje i barbar-
stvo svuda izolira, a ne samo u
Njemačkoj. Ako sam ja ovdje govorio
o dogođajima u Njemačkoj, jer ih naj»
bolje poznam, očekujem da ćete i Vi
svi imati jednako odvažnosti da rečete
istinu u pitanjima vaših zemalja.

Političari i vlastodršci svih zemalja gledaju
nas prezrivo i progone nas kada smo im
nelagodni, a trpe nas, kad smo im prijatni.
Ali glas istine nije nikada bio prijatan!
Kroz sva stoljeća progonili su se veliki

duhovi, ubijali i mučili, jer su pronosili

glas istine“.

Neznam koliko ćemo se puta još vidjeti
koja će sudbina zadesiti svakog od nas.
Ali što pojeđinac čini, ne broji. Mi sami ne
znamo što postizivamo. A ipak se sve _u-
savršava, a nad svim vremenima odzvanja
jeka stare riječi: ,,Da, ipak se kreće!“, I da=
nas ponavljamo tu riječ. Mi smo glasnici du-
ha, vjerujemo u svijet slobode, pravičnosti,
čovještva!“,

E:

Dostojevski napisao je ,,Braću
Karamazove“ prije par decenija.
Toller je govorio u Dubrovniku
prije par tjedana. — Obojica uka-
zuju na jednake opasnosti! — Lo-
mača velikog inkvizitora duha,
luč je mnogima, koji drugog svi-
jetla ne vide! — Caveant con-
sules! FRACENT

radnog vremena

njava poslodavce zbog prekršaja
Zakona o zaštiti radnika.
Povodom ovih žalba Ministar-
stvo socijalne politike i narod
nog zdravlja konstatuje, da Za-
kon o zaštiti radnika tačno  0z-
načuje koliko je radno vrijeme
u pojedinim preduzećima i toga
vremena imaju se pridržavati i
poslodavci i zaposleni radnici,