> I u VR POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU dub F "kv 6.7 a | n 429 jj a POJEDINI BROJ 2.— DINARA BROJ 220 DUBROVNIK, 23 SEPTEMBRA 1933 a Ža sveslavenski ideal Manifestacije Poljsko - jugoslaven- ske uzajzmnosti - Značajne riječi biskupa Dr. Frana Ućelini U srdačnosti posjete koju su našoj zemlji učinili prestavnici Narodne Skupštine i Senata bratske Republi- ke Poljske, jasno su ocrtane ne sa- mo naše slavenske krvne veze i simpatije, nego i indentičnost uloge u obrani od germansko-romanskih imperijalističkih prohtjeva koji bi se imali realizovati isključivo na našoj koži, Svi smo mi svjesni ove krupne či- njenice. Osim par tuđinskih izmesa- ra u službi dvogubog Rima, cijela je zemlja i ovom prigodom rekla šio osieća i što hoće. — Najdubli uti- sak i najveće udivljenje u ovim ima- nifestacijama, poljsko - jugosloven- ske uzajamnosti izazvao je svojim stavom veliki biskup nacijonalista Dr. Frano Ućelini-Tice. Ovaj naš odrešiti duhovni. pastir pružio je još jedan divan primjer odvažnosti u zastupanju kršćanskih i nacijonalnih ideala protiv kojih je danas uperena politika samo jedne kaste koja je izgubila svaki osjećaj za božanske dužnosti i najveći Kri- stov ideal: bratstvo, Taj najveći ideal — Bogočovieka progovorio je sada “na usta starog bokokotorskog biskupa Presvj. Dr. Frana Ućelini-Tice, On je prestavni- ke Poljske Republike dočekao na vratima vrlo stare i slavne kotorske Katedrale Sv. Tripuna, i oslovio ih ovim divnim riječima: »U našim žilama teče jedna krv koja je slovenska, U našim grudi- ma bije jedno srce, srce slovensko koje je puno bralskih osjećaja. Vaš dolazak u našu zemlju pret- stavlja jedan istorijski događaj za našu budućnost. Povezani brat- skom ljubavlju i slogom mi udara- mo temelj novom dobu, koje za sve nas ima bolje dane. Zajedno smo robovali, zajedno smo uskr- sli u slobodi, Budite uvjereni 0 našoj bratskoj ljubavi i o odano- sti«. Uzimajući tada u ruke krst ko- jim je Marko Avijano blagosivljao pod Bečom vojsku Jana Sobje- skog — (ovaj krst čuva se u kotor- skoj katedrali), — biskup je zavr- šio ovim rječima: — Prizivajući blagoslov Božji na poljski narod, ja vas blagosiv- ljam krstom kojim je bila blago- slovljena vojska heroja Jana So- bjeskog, Poslje ovih riječi svi su Poljaci ganuti klekli na koljena i zahvalili biskupu. Čitav narod Jugosiavenski danas duhom slijedi riječi starog biskupa i pridružuje se časti koju su biskupu ukazali prestavnici bratske Poljske. Kapa da oat i o PB TRAŽI SE JEDAN BOLJI STAN od 2ili 3 “be sa kuhinjom Po- trebna je blizina grada. Ponuđe na upravu ovoga lista. 49 Stazama prosvjetitelja Save Nj. Svetost Pairiarh Srpski Gospodin Varnava ma svih naroda. voslavne vjere. . Danas ćemo pred kapijom grada pozdraviti najvećeg velikodostojnika pravoslavne Crkve Njegovu Svetost Patrijar- ha Srpskog gospodina Varnavu. : 1 kao katolike i kao Jugoslavene i kao Dubrovčane, u 5) ovom času obuzima nas: osjećaj poštovanja, jer u Patrijarhu 71 Srpskom vidimo oća pravoslavnog dijela našega naroda, sc kojim nas je vezala Božja volja poslje vjekovne i krvave borbe za Oslobođenje i Ujedinjenje. | podnesene žrtve i po- trebe našeg opstanka upućuju nas danas, više nego ikada prije, na bratsku pažnju i snošljivost jer, viera — prema najvišim i najuzvišenijim načelima Hristovim —- ne smije da služi razdoru i borbi među braćom nego jedino miru za sve, jer postoji samo jedan Bog koji vlada svijetom i duša- Zato se i mi pridružujemo radosti naših sugrađana pra- Dubrovnik je u svojoj prošlosti, kao slobodna Republi- ka, znao da u vezama sa prirodnim zaleđem održi čvrstu duhovnu nit koja je vezala braću istočne i zapadne Crkve. Ove duhovne veze prekaljene su u dugotrajnoj borbi i pat- njama koje je u ratovima podnosio naš jednokrvni narod Hrvata, Srba i Slavena. Ijihovim [zajedničkim naporima oživotvorena je naša zavjetna misao i mi smo danas po- stali gospodari svoje i svoje sudbine. Da se očuvamo i da se razvijemo i postanemo jaki i otporni, potrebna nam je bratska sloga, mir, i prednost radu. Zato neka je blagoslovljen onaj koji dolazi u ime Go- spodinovo i koji propovjeda bratski mir, ljubav i snošljivost. Ličnost i djelo Patrijarha Varnave U Plevlju, centru religijozno-kulturnog i nacionalnog života Srba u Sandžaku, rodio se je 28 avgusta 1880 PETAR ROSIĆ, sin čestitih roditelja, koji su svima bili za pri- mjer u pobožnosti i milosrđu prema sirotinji. Csnovnu školu svršio je u svon: rodnom mjestu; bogoslovsko-učiteljsku u Prizrenu. Svugdje i svagda isticao se je primjernim vladanjem i odličnim učenjem. Zahvaljujući tim vrlinama, mogao je i biti primljen u pe- trograđsku Imperatorsku duhovnu akademi- ju i školovati se u njoj o trošku ruskog Sve- tog sinoda, I u Akademiji vladao se je Petar takoder primjerno i učio odlično, da su ga i rektor i drugi profesori isticali kao prvog među mno- šivom . daka iz inostranstva. Osobito ga je zavolio bio i hvalio profesor Paljmov, nau- čenjak svjetskoga glasa. Po svršelku školo- vanja dobio je on prvi akademski stepen »kandidata bogoslovlja«, što se je davalo samo dacima sa bogato stečenim znanjem Po prirodi sklon duhovnom i crkvenom životu, Petar je školske ferije provodio nm molitvenim podvizima u ruskim manasliri- ma. U Metodijevom blizu Moskve počeo je on svoje monaško iskušenje. Poslje dugog * dubokog razmišljanja tokom 4 godine svog akademskog obrazovanja, po prethodno do- bivezca za io blagoslovu raško-prizenskog mitropolita Nićiiora, primio je monaški po- stri$, zamjenivši dotadašnje svoje ime sa imenom VARNAVA. a zatim — i hirotoniju, Želiom da potpuno nauči grčki jezik i da prouči religijozno-crkvene prilike Carigrad- ske patrijaršije, pod čiju su duhovnu juris+ dikciju poipadale eparhije u Južnoj Srbiji, jeromonah Varnava puš:“ je u Carigrad, gdje je dobio službu svešienika pri Srpsko- me poslanstvu. Svoju prosvjetnu i političko- nacionalnu misiju otpoćeo je najprije među onamošnjom srpskom kolonijom, Srbima iz raznih srpskih zemalja, koji su međusobno bili pocjepani zbog raznih političkih tenden- cija. Njih je Varnava ujedinio u jednu, srp- sku, misao, i oni — prosvjećeni — siino su ća vavoljeli, Prirodni um i dar, široko obra- zovanje, a najviše topla ljubav prema Crkvi i Narodu doprinijeli su mnogo tome uspjehu. crkvenog i nacionalnog mladog radnika. Njihovim zauzimanjem Sveti sinog Vaseljen- ske patrijaršije 18 marta 1910 jednoglasno izabrao je Varnavu kao najpodesnijeg i naj- sposobnijeg od trojice kandidata za episko- pa Eparhije debarsko-veleške. Nakon mje- Izbor Varnave, Srbina _ i domeorodca, za episkopa debarsko-veleškog obradovao je sve Srbe Južne Srbije, a naročito njegovu pastvu, gonjenu i zatiranu zbo$ narodnosti srpske i simpatija prema Srbiji. I novi Episkop, zagrijan toplinom pravo- Pravoslavna Crkva Sv. Blagoveštenja u Dubrovniku sec dana po izboru Varnava je bio hirotoni- san u katedralnoj patrijaršijskoj crkvi. Plo- donosna djelatnost Varnavina nije ostala nezapažena ni od Nj. V, Kralja Petra za vrijeme boravka njegova kao gosta Sultano- va u Carigradu, U znak priznanja svog On je novoizabranog episkopa Varnavu odliko- Poslanstvo rusko i srpsko cijenili su zasluge vac ordenom sv. Save II stepena, slavno-vjerskog i patriotsko-srpskog osje- ćaja, sa apostolskom revnošću i sebepredo- renjem otpočeo je svoju djelatnost crkveno- prosvjetnu i nacionalnu u narodu svoje eparhije, Obilazio je pastvu svoju i po naj- zabitnijim zaselcima; učio je spasonosnoj nauci Hristovoj; tješio je u njenim patnja- ma: bodrio u nadi; stvarao nacionalne hero-