POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

dub

ač

POJEDINI BROJ 2.— DINARA

tibuna

BROJ 233-234

o rreama ona

DUBROVNIK, BOŽIĆ 1933

GODINA V

»<Mir ljudima
dobre volje .. /

Ovaj vjekovima ponavljani reiren mira i ove će nas godi-
ne — moguće više nego ikada prije — podsjetiti koliko stvar-
nost stoji daleko od biblijskih priča, Od toga nevoljnog osje-
ćanja ostati će pošteđena samo mašta djece, okupljene okolo
okićenih jela, a ijudi će i dalje sa Diogenesovom svijećom tra-
žiti »ljude dobre volje« spremne da poslušaju riječi Bogo-
čovjeka...

Oni koji iskreno propovijedaju mir i dobru volju na zem-
lji, uvjeriti će se da vrlo »sporo idu dobre stvari« kao što je
to zapaženo i rečeno još u starom vijeku, A ide sporo najviše
zato, jer se dobrim namjerama protive oni koji živu o hrđa-
vim odnosima među narodima i koji od nemira crpe koristi za
sebe i za kastu. U radu za mir oni nailaze na otpor ne samo
zlonamjernika, nego i nekih čestitih miroljubitelja, u kojima se
je ukorjenila tužna vjera: da ratova mora biti jer ih je uvjek
bilo. Takovim treba odgovoriti da ih je zaista bilo, ali mnogo
manje nego mira među narodima i da se je većina tih ratova
mogla izbjeći. Konačno da su imali opravdanje samo oni ra-
tovi koji su vođeni za slobodu naroda,

,

Reći će se da je ljudski rod osuđen na borbu kao što su
na borbu osuđeni stvorovi u životinjskom i biljnom svijetu,
među kojima vlada »borba za opstanak«, Ali baš sa lačnim
promatranjem živola tih drugih stvorova, stičemo uvjerenje,
da se i medu najgorim zvijerima ne vode tako krvave borbe
i ne rađa tako odurna zavist i želja za osvetom kao kod ljudi.

Drugi će moguće opet reći, da se novi red stvari ne mo-
že postići bez krvave borbe. Međutim historija nam donosi
privjere kako su stari poredci nestajali uporedo kako su ne-
stajala i stara vjerovanja,

Danas kao i uvjek, nas ne ostavlja samo jedna želja, koja
se odnosi ne samo na naš varod nego i na čitavo čovječan-
stvo, želja da se osiebodimo megalomanije pulitićke i socijalne.
“ Želimo da svijet kroz jedan razumni tempo pode novim pute-
vima mira i progresa. A ti putevi jasno je da ne idu ni preko
terena Marksove Internacijonale ni preko univerzalnog  faši-
zma, ni preko »obnovljene papinske woći«, Isto tako naša na-
rodna jugositovenska budućnost neće naći svoje sigurne puieve
u viziji Dušanovog Carstva, onog prostranog carstva hrabrog
velmože koji, prema priči, na svom vilovitom  paripu bijaše
zahuktao da zauzme Carigrad, Na sreću ga nije zauzeo, jer ni-
ti je srpskom dijelu našega naroda irebao Carigrad, niti bi ga
mogao održati Samo bi od toga patila po neka  šovinistička
glava, kao što su patili megalomani koji su Carigrad zauzi-
mali i s njim vladali. Jednako naravoučenije postoji i za ideo-
loge Tomislavovog  hiljadugodišnjeg kraljevstva i za sva ona
staromodna osjećanja koja danas muče dušu i savjest tolikih
dobričina i poštenih ljudi, kojima  nedostoje jasan pogled
u stvarnost sađašnjice.

Jest, progledati i samo progledati danas je jedini problem
ne samo jugoslovenski, hrvatski ili srpski, nego opći za svih
pet kontinenata,

Progledati, znači osigurati i mir i ljude dobre volje,

Progledati, znači spasiti čovječanstvo od novih iskušenja
sigurne propasti. m.
ergo LAI TETI ORO LR EO GEDI 00 SA SI IVORA

»I DOK ONI TRAŽE SAVEZNIKA U ZLOJ KRVI,
KOJA IMA DA OSIGURA NJIHOVO CARSTVO, ON
JE >MEĐU LJUDIMA TRAŽIO SAMO  BEZAZLENE,
MEĐU BEZAZLENIM DJECU; JOŠ BEZAZLENIJE,
JOŠ KROTKIJE ,*. DOMAĆE ŽIVOTINJE«,

TO JE ISTINA I MUDROST O STAJI »TAMNICI
ŽIVOTINJA KOJE RADE ZA ČOVJEKA,

O STAJI KOJA NIJE GRAĐEVINA SA STUPOVIMA I

PITELIMA«.
na ž »Tribuna« — Božić, 1932.

E, 77777
7 TILL >

————>

ZOKA TDO I VEK SOPRANA ORKE LOS ZO RR TOO STOPE I PTO ZSE I EREKCIJA RTL ZA OST VT E ORKA ČROJTEKIT KETA TA PIRENEJA OP 2 TOA BEIT VRATE ZA TIS VE OT VOKI GREED

———

Kralj Vođa u Hrvat-
skoj Metropoli

Četrdesetpetu godišnjicu Svoća rođenja
Kralj-Voda proslavio je u dragoj prestolni-
ci Jugoslavije, u Hrvatskoj Metropoli na-
šem bijelom Zagrebu,

Ovaj boravak Kralja Vode među Hrva-
tima nije ni slučajan ni diktovan nikakvim
razlozima koje izmišljaju agilni intriganti i
tudinski najamnici u času kada im ovako
jasno i opasno izmiče tlo ispod noga.

Kralj Vođa dolazi u Zagreb vođen osje-
ćajima koji potiču samo iz dubokog smisla
za bitnost jugoslovenstva; osjećajima koji
su prekaljeni na dućom putu nacionalne
Kalvarije koju je Njedov Veliki Otac  pre-
šaa sa sarioprevorau «ostojciza Heroja, a
On — NASLJEDNIK PRESTOLJA — vršio
dužnost vojskovođe i čuvara velikih moral-
nih tečevina koje je Narod steko u džinov:
skoj borbi kroz krv i olovo,

Kralj Voda dolazi u svoju drugu o pre-
stolnicu baš u času kada nam 15-ta obliet-
nica našeg narodnog oslobodenja i  ujedi-
njenja donosi tolike dobre pouke za naš
budući nacijonalni život.

Preživljujemo časove, koji nas upućuju
da pravilno ocjenimo što danas u svijetu, a
posebno na Balkanu, znači JUGOSLA-
VENSKA DRŽAVA i kolika je zavist i
opakost onih kojima njezino jedinstvo stoji
na putu.

I ako je 15 godina u životu jednoć na-
roda i jedne mlade države kao što je naša
malo, ipak mi imamo pred sobom niz hi-
storijskih događaja koji nas čine  gordim
jer najbolje govore o nesavladivim snaga-
ma i tvorilačkoj moći jugoslovenske nacije.

Pred nama su rezultati jednog uspješnog
otpora koji svoje snage crpi iz djela naše
nacijonalne revolucije inaugurisane u pred-
večerje aneksije Bosne i Hercegovine, kada
su kroz tamu ropstva zaplamiale prve bak-
lje OSVETNIKA. Od toga časa počeli smo
da izdrže“ me udarce, a da _ nikad nismo
klonuli.

A da nećemo klonuti govori nam VJE-
RA JOŠ ŽIVIH BORACA,

Da nećemo klonuti uvjeravaju nas ne
samo manifestacije naše vitalnosti i kon-
struktivnosti na svim poljima  medunarod-
nog života ne$o i agresivnost onih koji se
plaše našega života, naše veličine i bujice
sjedinjenih slavenskih rijeka koje snažno
teku preko kontinenta.

Da nećemo klonuti govori nam djelo
Kralja Vode, govore nam njegova nastoja-
nja da zemlji obezbjedi miran i bolji život;
govori nam jedinstvena ljubav sa kojom
Narod uzvraća svomu Kralju uvjek  spre-
man da se žrtvuje za VRHOVNI IDEAL
OTAČBINE.

EE LDAEEOZAI < ZA POV RA OZDIK OVI A VN ZERIKA

PRAKTIČNA ŽENA

zna da cijeni dobrog savjetodavca, Naći
će ga u listu »MALI ŽENSKI SVIJET« koji
donosi savjete za sva područja žene doma-
čice. Ima također izvrsue krojeve za dje-
cu i odrasle, te originalne ručne radove
Tražite list na ogled, Ljubljana, Tavčarjeva
ul, 12,

Lov u mutnu

Od prvog časa kada smo pred pe! godiua pokrenuli ovaj
list, trudili smo se da suzbijemo sva nastojanja kojima je cilj
kulturni boj, Sa dužnim respektom govorili smo o vjeri i vje-
rovanju, ma da smo uvjek stajali na Sledištu, da je vjera pri-
vatna stvar svakog pojedinca i da niko nema prava da smeia
ili ometa, pomaže ili odmaže ovoj ili onoj konfesiji, .

Držali smo se i danas se držimo devize »Baška vjera, ba-
ška politika« jer znamo da tjeranje politike kroz vjeru i bo-
ženske stvari znači delik( i sa nacijonalnog i sa vjerskog gle-
dišta. A gledajući česte primjere grubog izrabljivanja vjerske
slobode uvjerili smo se, da ta sloboda ide do apsurda, do ne-
mogućeg presizanja koje stvara državu u državi, dopuštajaći
Petru što nije dozvoljeno Pavlu, a sve pokriveno svelim ime-
nima i božanskim irazama.

Izvjesni dio klera smatrajući da za njega ne važe obične
građanske dužnosti i odgovornosti i da postoji neka druga
Vlast ili sila koja ga štiti, postaje arogantan i provokatoran. O
tome nam govore primjeri pred kojim se nemože zatvarati oči
i uči, ako se neće kuliurni boj i gospodstvo jedne kaste koja
se svjesno postavlja iznad narodnog i državnog suvereniteta,

Svjestan opasnosti koju gospodstvo crkvene kaste  pre-
stavlja za narod i njegov slobodni razvitak, vod Hrvatskog
Naroda blagopokojni Stjepan Radić, uvjek je jasno i decidira-
no dijelio pojam vjere i Crkve od onoga što su popovi radili
Za — njihovo carstvo na zemlji. Na velikom zboru Seljačke
demokratske koalicije koji je održan u Subotici, u aprilu
1928, Stjepan Radić rekao je doslovno ovo:

»KOD NAS JE VJERA PJESNIŠTVO, RAZGOVOR
DUŠE S BOGOM, A NE S POPOVIMA, ČIJA SU KRI-
LA POD POLITIČKIM OGRTAČEM NEOBIČNO PO-
RASLA (MISLI NA BIV, MINISTRA Dr, KOROŠCA)«,
A da je Stjepan Radić stalno podstrizao krila popovima, to
nije nikakva tajna. M

+ +44

Loviti u mutnu, to je deviza i glavni posao naših klerika-

laca, Stalno muti i samo muiu, jer mirna površina i bistrina u.

narodnom životu. depuštaju da se sivari vide onakve kakve
zaista jesu i lako zaključi kakve bi morale biti,..

Jedan primjer kako se muti i sije otrov pokazuje nam je-
zuitsko previjanje i eksploatisanje one premudre izjave koju
je viški pravoslavac g. Ive Ruljančić dao o katolicizmu i jugo-
slovenstvu i odgovor rimskog  jugoslavljanina g. Dušana
Manđera,

G. Ive Ruljančić presjednik srpske pravoslavne opštine na
Visu, ima izvanredne zasluge za rimsko katoličanstvo, mnogo
veće nego on može da zamisli u svojoj pameći, Nam. izgleda
da je on — svjesno ili ne — potrčao da pomogne mulikašama,
da im upotpuni — »argumente«, I kad bi u politici Rima bilo
iskrenosti i Hristova istinoljublja, Ive Ruljanćić nosio bi već
davno jedan visoki rimski orden...

Jer može li se zamisliti savršeniji materijal za muiež na-
ših klerikalaca, nego je ona premudra izjava Ruijančića da se
katolicizam kosi sa »patriotskim jugoslovenskim uvjerenjem«?
Zaista, kod misaonih ljudi, koji nisu podložni uplivima kleri-
kalnih mutikaša riječi g. Ruljančića ne mogu izazvati nikakvu
revoltu i nikakvu ozbiljnu kritiku ako ne — podsmjeh ili saža-
ljenje, Ortodoksno oduševljenje £. Ruljančića ne izgleda baš
tako strašno jer znamo da je g. Ruljančić raskrstio sa katoli-
čanstvom iz razloga koji nisu isključivo patriotski i  jugoslo-
venski pa ne bi trebalo da ovako — svijesno ili nesvjesno —
služe antipatriotskoj i antijugoslovenskoj propagandi. Mi ide-
mo i dalje pa tvrdimo da — kad ne bi znali viške prilike pa i
samog Ruljančića — mi bi posumnjali da je Ive Ruljančić
agent provokator. Neka nam se na iskrenosti ne zamjeri, Ta-
kova su vremena da stvari treba stavljati na svoje mjesto da
se suzbiju dalekosežne konsekvence ovakovog vjerskog ludo-
dovanja koje inauguriše kulturni boj,

Dušanu Manđeru ostavljeno je da on odigra ulogu revol-
tiranog jugoslavljanina radi izjava viškog pravoslavca, ma da
se Manđer nije n. pr. osjetio uvrijeđen kada je RIMSKO ZVA-
NIČNOG KATOLIČANSTVA vršilo atake na naše »narodno i
političko jedinstvo« naš unutrašnji mir i sređenje.

Jezuitski prepredenjaci našli su rimskog jugoslavljanina
g. Manđera, jer ne bi bilo dosta uvjerljivo i zgodno da onako
piše neki drug laik, koji već zvanično sjedi u njihovim
skutima.

G, Manđer ima pravo kada viškom pravoslavcu kaže da
nije »dobro promislio« prije nego je izbacio onu ortodoksnu
mudrost. Zaista Ruljančić nije onako dobro promislio kako su
to klerikalne mutikaše dobro i promišljeno  iskoristilL I na

kraju g. Manđer ima jednu čudnu brigu: da će Ruljančićeve iz-

jave »u redovima samih katolika stvoriti nepovjerenje prema
srpskoj pravoslavnoj Crkvi«.

Ne brinite, dragi gospodine Dušane, za takove se stvari
već davno brine neko drugi, a ne Ruljančić i Ruljančići...

o» :

Rekli smo da se g. Dušan Manđer — koliko je nama po“
znato — nije osjetio revoltiran kada su njegovi jugoslovenski
i patriotski osjećaji bili dirnuti sa druge — latinske strane.

Gdje je bio g Dušan Mander kada je biskupska poslanica
onako neosnovano i proračunano udarila na jugoslovensko s0-

4
: “

zu