POŠTARINA PLAĆENA U GGOTOVU.

bh wo res, am

DUBROVNIK, 11. OKTOBRA 1925.

HRV.

š 1 id
uši
LRREJ a
Ka

GODINA tf. BROJ 15

IZLAZI NEDJELJOM.

CIJENA 30 DINARA ZA POLA GODINE.
Pojedini broj: Din. 1,50, Oglasi po pogodbi.

X e RAM RIU EVA

+

izdavši i edoid Stijepo 1. Bjelovuč ČIĆ
i Mihe Kisić — Dubrovnik,
aaa Scasoarnjaiku: dida be Dubrovnik,

Pretplate, dopisi šalju se upravi i uredništvu:
»HRVATSKA RIJEČ« u DUBROVNIKU.

Izgublje: ena hk

Na povratku s triumfalnog puta kroz Dalmaci-
ju, zadržao se Kralj kratko vrijeme PIE aja pa
je pored predstavnika vlasti primio S. Radića.
Novine izvješćuju da je Kralj tom Mi eu izrekao
nekoliko zanosnih pohvala pučanstvu u Dalmaciji
i na koncu dodao: »Divan narod ali strašna siroti-
nja, Ovo ne smije tako ostati. Sa same Korčule oti-
šlo ih je ljetos u Braziliju 1200, Pa to je izgubljena
bitka, Ovome se mora učiniti kraj.«

Doista izgubljena bitka! Na kome je krivnja?

Do ujedinjenja u Dalmaciji se nije moglo govo-
riti o kakovoj ekonomskoj politici. Dalmacija nije
imala kapitala. Sama sebi nije mogla pomoći. Beč
i Pešta imađahu svoje izlaze na Rijeci i Trstu. Beč
i Pešta zgrtahu sve kapitale prostrane monarhije i
nijesu ih žalili za procvat Trsta i Rijeke. Dalmaci-
ja je mogla dobiti samo mrvice, Morala ih je samo
pitati. Dalmacija je u biv, monarhiji dolazila u ob-
zir jedino kao prirodna barijera žaleđu i u zadnje
vrijeme kao izletište njemačke gospode. Odatle je
Dalmacija dobila nešto više nego je obično vojske,
dvije su luke oživjele kao pomorske /baze ratne
mornarice i na kraju upotrebila je zapuštene zgra-
de-kao pensione za strance. To je_ bilo premalo.
Tražilo se je zalud sjedinjenje sa Hrvatskom, tra-
žilo se poslije okupacije življi kontakt s Bosnom,
ali 1 jedno i drugo bilo je uzaludno traženje,

Dalmacija je cavtjela u doba Rimljana kad je

bila zajedno sa zemljama koje danas čine našu za-.

jedničku državu, Poslije, kad je to jedinstvo bilo
prekinuto, Dalmacija je prestala cavtjeti. Uzdržali
su se gradovi kao slobodna municipija trgovinom
na moru, kriomčarenjem i gusarenjem ali 1 ti za
neko vrijeme, Kad su parobrodi nadomjestili je-
drenjake, kad je kapital bečki i peštanski stvorio
od Trsta 1 Rijeke prvorazredne luke, Dalmacija i
svi njezini lijepi gradovi sasvim zamriješe.

Žar se je čuditi da je Dalmacija u takovim okol-
nostima vodila življe od svih naših krajeva u biv.
monarhiji nacijonalnu politiku. Zar se je čuditi da
je Dubrovnik u kom je bilo najmanje talijanskih
tradicija, više od svih gradova težio za ujedinje-
njem, Prava, istinska ekonomska politika Dalma-
cije, njezino privredno oživljenje, moglo se je os-
tvariti samo pobjedom nacijonalne politike. To su
znali redom svi naši istaknuti političari, Dalmatin.
ski Hrvati — političari bili su tvorci riječke rezo-
lucije, To mnogo karakteriše. S riječkom rezoluci-
jom postavljeni su temelji srpsko-hrvatske koalici-
je. A ova je dovela do ujedinjenja. |

Rekli smo da je Dalmacija mogla u biv. monar-
biji dobiti samo mrvice ali ih je morala pitati, Mo-
ralo se prosjačiti, To se je protivilo nacijonalnoj
politici. Protivilo se Trumbiću, Smodlaki, Čingriji,
Bijankiniju i njihovim predšastnicima da s izjava-
ma lojalnosti, ulagivanjem nadvojvodama itd., is-
posluju gradnju puta, luke itd, Crnica je to radio i
postizavao je tako rađeći koješta ali je bio crn u
narodu. Postići nešto tim putem pa bilo to | od
važnosti, značilo je kapitulaciju, značilo je preki-
nuti sve veze sa narodnim težnjama i doći u krug
onih ljudi koji su važili u bečkim , kabinetima i
predsoblju kojeg nadvojvođe ali tim manje ili baš
nimalo u narodu.

Nacijonalna politika tih vremena bila je u a.
hu čistog Štrosmajerovog jugoslovenstva, s pravom
revolucijonarnom notom iza balkanskoga rata i
s otvorenom težnjom što skorijeg ujedinjenja sa
Srbijom i Crnom Gorom. To je najjasnije izbilo na
otkriću spomenika Dositeju Obradoviću u Beogra-
du, na kom su Zagreb, bijela Ljubljana i naš Du-
brovnik bili zastupani službeno po svojim načelni-
cima. Dr, Melko Čingrija, dubrovački načelnik, po-
ložio je vijenac i održao patriotski govor, bio je u
predsj. vlađe g, Pašića i Kralja Petra i sve tako
pouzdano i prirođeno te se je otvoreno činilo kao

da je već gotova stvar ili barem stvar lo kratkog
a neodgodivog roka — naše ujedinjenje.

Oni koji su za vrijeme biv. monarhije u Dalaa
ciji vodili oportunističku politiku, bili su nazivani
»crnožuti«. Oni ipak nijesu mogli ništa zamašnije-
ga postići jer ih nije narod htjeo, nijesu mogli doći
u parlamenat, Pa ma da je prava nacijonalna poli-

tika Hrvata u Dalmaciji bila, kako smo rekli pri- |

je, u duhu čistog Štrosmajerovog jugoslovenstva i
ma da su se s njom stopili svi snovi žarkog starče-
vićanstva, ovi su oportunisti prisvajali sebi ime ne-
kih »čistih« Hrvata, naravno ne u narodu, nego na
c, k, poglavarstvima i namjestništvu, To se je pre-
ziralo i podcijenjivalo.

Ali je nenadno, srećom jednom zavijek, izbilo
pri demonstracijama 1914. kad se je soldateska au-
strijska poslužila tim doduše i u stvari nikakovim
kapitalom ali značajnim u času mobilizacije protiv
Srbije. Treba jednom zavijek prekinuti s namje-

štenom laži i podmuklosti biv. Korpskomanda i c.

k. poglavarstva, koje je onim demonstracijama
htjelo dati hrvatski karakter, Jer su Hrvati tad u
Dubrovniku kao i po ostaloj Dalmaciji 1 Hrvatskoj
sa Srbima bili svugdje jedno, što je dubrovački na-
čelnik Dr. M, Čingrija skidajući na zgradi općine |

dubrovačke sa srpskim barjakom i hrvatski, svoj. |

hrvatski, najbolje posvjedočio. Ako je ijedan po-
jedinačni gest Hrvata u ono vrijeme velike kušnje
bio lijep ovo je zaista bio jedan od najljepših i naj-
značajnijih. To je bila svijest 1 konsekventnost hr-
vatska,

Po tome kad ispitujemo na kome je kirvnja za
zapuštencst Dalmacije, ne možemo tu krivnju ni-
kako baciti na naše političare u biv. parlamentu.
Oni nijesu mogli voditi dvije politike — i nacijo-
nalnu i ekonomsku jer je jedna isključivala drugu.
Kriva je bila jedino naša sudbina. Ista ta sudbina
skrivila je da se za Dalmaciju nije ništa učinilo od
ujedinjenja do danas. Evo kako. Oni naši političari
u biv, parlamentu u času ujedinjenja s razlogom
počeše brigu voditi za ekonomsku politiku, jer su
bili ostvareni uvjeti za nju: nacijonalna je država
bila ostvarena. Oni su u tom smjeru pošli za tak-
likom onih političara oportunista u biv. monarhiji.
To se dade lijepo razumjeti i opravdati ali za njih
kao političare bilo je to fatalno: narodu se njihova

taktika zamjerila, narod je bio tu taktiku zamrzio

u biv, monarhiji i on se nije s njom ni u narodnoj
državi htjeo pomiriti. Narod je očekivao da će
privr. podizanje Dalmacije doći istodobno s ostva-
renjem nar. države, da će doći mahom kao polit.
nužda ujedinjenja; požuživanje i moljakanje, bilo
mu je omrazno, zazorno, Izgubiv narodno povje-
renje, oni su se naši političari silom prilika povukli
od javnog djelovanja.

Danas Dalmacija regbi da je konačno sviđale
da takt moljakanja, tužaba, obilaženja ministara

itd., nije na odmet u narodnoj državi, dapače uviđa

svaki dan to više da je to prijeka potreba. Treba
obilaziti ministre, treba ustajati u novinama, tre-
ba iznositi svoju nevolju ma kako bile pogodne po-

litičke prilike za ovu ili onu unutrašnju orijenta- |

ciju. Jer ovo je narodna. država i najšovenskiji hr-
vatski ilf srpski ministar na koncu konca ipak mo-
ra osjetiti odgovornost za bijedu brata ako mu je
neprestano pred oči stavlja. A_ uz to naš je terito-
rij tako usko vezan ekonomski da korist učinjena

na jednom kraju države, nosi odgovarajuću korist

Ž drugom, Da je narod došao do te uviđavnosti
ide zasluga narodnom sporazumu sklopljenom iz-
među HSS. i NRS., jer je ovaj sporazum mnogomu
uznio vjeru u misiju i svrhu naše narodne države.
K tome sad pridolazi ono najglavnije, ono dugo
očekivano: naša narodna država treba da traži
sebi izlaz na more i pristupi proširenju luka. Mi
smo tako i kad ne bi htjeli na ređu. Sve smo imali
uvjete za razvitak, manjkao nam je kapital. Taj će
kapital narodna država namaknuti i uložiti u dal-

dizanja, p

Pe PSR DE vk bd“; Aha ie * Pet ) IT 1
< — ——- —— -———2
d . X %

matinske luke, One će se podići; radnik će se upo-

- sliti, mornar će naći brod. Ali to se nije očekivalo

da dođe milosti čijom ili očinskom skrbi već go-
lim faktom ujedinjenja i političkom nuždom što je
najbolji osnov svakom privt. nastojanju: prirodni
sklop naše države to kategorično traži, Eto, u to-
me je neizbrisiva pobjeda teze naših političara u
biv, parlamentu: u nacijonalnoj pobjedi sadržano
je već po sebi neodgodivo privredno podizanje

Dalmacije. Odugovlačenje drž. faktora da se što

ranije pristupi otvaranju mogućnosti tog priv. po-
latili su oni zastojem pol. karijere.

= Za sreću Kralju nije ostala sakrivena bijeda
Dalmacije kroz sve bogatstvo i sjaj kojim je po-
svud bio pričekan. Goli i pusti krš pratio je Kralja
od Bara do Šibenika a odatle bi do Sušaka da put
nije bi prekinut. Pusto mrtvilo naših primorskih
luka, melankolija naših divnih zaljeva i prolaza
morskih, dojmila se Kralja. On je osjetio da je u
nizu velikih pobjeda ovdje sad na  najosjetljivijoj |
tački jedna bitka izgubljena, »Ne smije to tako
ostati«. To je Kralj izrekao kao velik državnik a
kao slavan i nepobjediv vojnik on će osvjedočen o
potrebi i neodgodivosti, pospješiti 1 osokoliti
koji krzmaju i ne uviđaju još uvijek da je napor
ekonomski što ga država mora učiniti prije ili po-
slije u Dalmaciji, prva i najpreča svrha a konačna,
pobjeda naše rasne snage i političke uviđavnosti.

M. Kisić, |

Dalmatinski klub

»Obzor« donosi od svoga dopisnika iz “Splita
ovu vijest:

U razgovoru sa narodnim zastupnicima iz

Dalmacije raznih stranaka, doznao sam da će za

vrijeme ovogodišnjeg jesenjeskog skupštinskog za-

sijedanja ostvariti se najzad klub dalmatinskih po- |

slanika bez obzira na to kojoj stranci pripadaju, u
cilju zajedničkog rada na interesima cijeloga Ja-
drana, U ovaj klub ući će dvanaest poslanika vla-
dinih od šesnaest koliko ih svega ima Dalmacija.

Mi ćemo se na ovo osvrnuti. (Op. ured.)

Lokarno

Na stestanku u Locarnu u Švajcarskoj
gnut je ovih dana sporazum u mnogim tačkama t.
Zv, »ugovora o sigurnosti«.

Na sastanku je načelnik Locarna pozdravio sve
delegacije u palači Ministarstva Pravde a g. Cham-
berlain je odgovorio u ime svoje i svojih kolega,
zahvaljujuć načelniku na iskazanoj gostoljubivosti
ističuć kako ovo nije prvi put da Švajcarska pri-
ma p prestavnike svijeta u plemenitoj svrsi izgrađi“ |
vanja svjetskog mira. On bi želio da ljepota i har-
monija, kakva vlada u lijepom gradu sastanka -
bude i među narodima, Istakao _ je da se nema
pripisati običaju ako su delegacije iz cijeloga svi-
jeta izabrale Locarno kao mjesto svojih«zasjeda-
nja, već je to posljedica slavnih tradicija helvet-
ske republike, On se nada najboljem uspjehu ovih
razgovora i očekuje da će se delegati pokazati
dostojnim časti, iskazane im od strane Švicarske.

Otvarajući zasjedanje rekao je svojim kolegama |

da je preuzeo odgovornost saziva prvog sastanka,
pošto je trebalo da netko preuzme inicijativu. Sve
su delegacije dale izražaja svojem  najiskrenijem
raspoloženju u vidu zajedničkih zadataka ovih
važnih sastanaka. |
Prešlo se odmah na diskusiju članaka, koji se
odnose na »ugovor sigurnosti«, koji je bio izrađen
od pravnih eksperata u Londonu, Sporazum je od-
mah postignut u izvjesnom broju članaka, glede
kojih nije bilo zamjeraka; kod drugih članaka
predloženi su amandmani (ispravci), koji su pre-
pušteni pravnicima na dublje razmatranje.
Propaganda Čičerinova naišla je na veliku paž-
nju te obzirom na intrige ruske sva je saveznička

one -

posti-

r