POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU. HRVATSKA RIJE DUBROVNIK, 1. NOVEMBRA 1925. GODINA i. BROJ 18 a. CIJENA 30 DINARA ZA POLA GODINE. Pojedini broj: Din. 1.50, Oglasi po pogodbi. IZLAZI NEDJELJOM, Izdavači i urednici; Stijepo I. Bjelovučić i Miho Kisić — Dubrovnik, Štamparija »JADRAN« (Milan Gč6szl) Dubrovnik, Pretplate, dopisi šalju se upravi i uredništvu »HRVATSKA RIJEč« u DUBROVNIKU, TOMISLAV i NJEGOVO DOBA Prvom polovicom X. vijeka po Kr, nastaju za- mašni dogođaji u narodu hrvatskome, koji već od VIIL vijeka, zagrlivši kršćansku vjeru i ušavši tim u kolo kulturnih naroda Evrope, a uredivši se pod svojim banima u primorskoj Dalmaciji Mislavom, irpimirom, Domagojem, Zdeslavom, Branimirom, Mutimirom itd, a u Posavskoj Višeslavom, Ljude- vitom, pa uvedoše staroslovenski jezik u crkvu, bješe se u svakom pogledu ojačao. Provala Madžara u Evropu, njihovo naseljenje u srce Slovenstva, već razgranjena po cijeloj istoč- noj Evropi, odakle u Potisje i srednje Podunavlje, imalo je za posljedicu sukob sa banom Tomisla- vom, koji tada »fortis iuvenis et robustus debella- tor« po Ljetopisu Popa Dukljanina, zadade teških udaraca ovim hordam, koje svojom konjicom pro- dirahu čak u Italiju, : Borba između bizantinskog carstva i Bugara za prevlast nad Srbima, za Simeuna najslavnijega bugarskoga vladara; unutrašnje zadjevice u srp- skoj državi; premoć humskog kneza Mihajla Više- vića, koji vladaše od Neretve do Bara, osim Du- brovnika; sjajna pobjeda Bugara pod vodstvom samoga Simeuna god, 917. nad Vizantijom, koja donese Simeunu naslov car i autokrator Bugara; te dosljedno pobjeda njegova ispod Carigrada god, 921.; uplitanje rimskoga Pape Ivana X. u ca- rigradske poslove, na molbu samoga tadašnjega cara Romana Lekapena, dosljedno izmirenje god. 923. i veza među zapadnom i istočnom crkvom, koje je izmirenje i jedinstvo kršćanske crkve tra- jalo sve do god, 1054. do Patrijarhe Kerularija, sve su ovo bili zamašni, golemi dogođaji i unutar - nji i izvanjski, koji se zbivahu okolo mladog bana Tomislava, a kojim dogođdajima i on učestvuje, Kada pako carigradski Patrijarka Nikola, na. zahtjev Pape Ivana X., odreče se svoje dosadašnje jurisdikcije nad dalmatinskim gradovima i otoci- ma, prepustivši ih rimskome Papi, a2 bizantinski car Roman Lekapen istodobno predade ih u upra- vu i obranu hrvatskome Banu Tomislavu, odliko- vavši ga uz to i naslovom carskoga prokonsula, ta- da odskoči silno ugled i moć bana Tomislava, Ta- ko su dalmatinski gradovi i otoci došli konačno i trajno u krilo zapadne crkve i u bližu 1 tjesniju vezu političku sa susjednom Hrvatskom državom, U isto doba car Roman Lekapenas, predobi za se, jamačno posredovanjem papinim, humskoga kneza Mihajla Viševića, povjerivši mu svom vjero- jatnošću upravu i obranu carskih gradova Dubrov- nika i Kotora. U ovaj savez uvede car Roman Le- kapenes i srpskoga kneza Zahariju Prvosavljevića, I tada kada se Srbija odmetnula od Bizanta a planuo u Bugarskoj ustanak, Simeon povrati se da pokori bugarske buntovnike a i srpskoga kneza Zahariju. Ovaj sa mnogim odličnicima umakne u Hrvatsku, Bugari uđoše u Srbiju, zarobiše samoga srpskoga kneza Časlava Klonimirovića, rastjeraše narod,dio kojega skloni se u Hrvatsku,a mnoge po- vedoše u ropstvo. »Ovim ratom nestade god. 924, privremeno srpske države«, kako Šišić opaža. I kneza Zaharije nesta s poprišta, valjda umrie u Carigradu. Hrvatska država _ i ona neretvanska humskoga: kneza Mihajla Viševića, koja je od vaj- kada bila kao neka apendiks Hrvatske, neposred- | 30 su tada graničile sa Simeunovim carstvom duž cijelu istočnu granicu. sa Baš u ovo vrijeme hrvatski ban Tomislav, sje- deći »in paterno solio«, bijaše na vrhuncu svoje moći. Po okrunjenome bizantinskome piscu, Kon- stantinu Porfirogeneti, savremeniku Tomislavovu, Hrvatska je mogla tada da digne pod oružje 100,000 pješaka 1 60.000 konjanika, a na moru je imala 80 velikih brodova (sagina), na svakom od kojih po 40 oružanih momaka (bez veslača) i 100 manjih brodova (kondura) sa po 10 i 20 oružanih momaka, i Ova golema i kopnena i pomorska vojska neda se, dakako, pomisliti bez Panonske Hrvatske, bez dalmatinske obale i njezinih luka, bez neretvan- skih otoka Visa, Hvara, kao _i : bez dalmatinskih gradova, i | | Ovoj vojnoj snazi Hrvatske odgovarali su i po- litički uspjesi: Tomislav sjedini Panonsku Hrvat- sku sa Dalmatinskom u jednu državu; proširi svo- ju vlast na otoke Vis, Brač, Hvar. Uslijed saveza sa Vizantijom on je imao i upravu nad carskom Dalmacijom, to jest nad gradovima Zadrom, Tro- Sirom i Splitom, te otocima Osorom, Krkom i Ra- bom, Njegova je država mogla imati do 2 miliona stanovnika: golema brojka za ono doba prema ži- teljstvu ostalih tadašnjih država. ski nadbiskup Ivan ili Ninski Grgur, Pa se tako može razumijeti, da se ponositi ban Tomislav zaželio kraljevske krune, Tu je svoju želju ukorijenio on u tome, što je bio sjedinio Pa- ononsku i Primorsku Hrvatsku, što je potukao dva najmoćnija neprijatelja, Madžara i Bugara, što je bio sastavio ono, što je priroda i historija bila rastavila. Pored borba, koje je Tomislav vodio na bojno- mu polju, morao je on još da se uplete u tadašnju kulturnu borbu našega naroda: glagolijaša i lati- naša. Osnov i temelj ovim dvijema strankama ima- mo tražiti za banova Primorske Hrvatske Zdesla- va i Branislava. Ali nikad većim plamenom svije- ta borba rasplamtjela, do li u doba Tomislava. Godine 925. po stubama sadašnje Stolne Crkve, uz koje i niz koje i mi sada uniđosmo i siđosmo, da Bogu na svomu jubileju -zahvalimo, uzišao je i ban Tomislav, okružen svojom sjajnom svitom do- stojanstvenika, a uza nj veliki broj svećenstva i la- tinskog i glagolskog na opći crkveni Sabor. Pred- stavnici ovih dviju stranaka bili su oboružani jed- ni i drugi razlozima razuma: dokazivali su glago- laši, a na čelu im Grgur Dobre, Ninski biskup, rije- čima Sv. Čirila, da svaki narod ima pravo da slavi Boga u svomu jeziku, a Latinaši su isticali, da u jednoj, universalnoj crkvi ima da vlada jedan jezik i to najrašireniji, najstariji, najkulturniji jezik, la- tinski mnogo stariji od glagolice. Tomislav se je nalazio u škripcu, Uz koju stranku da pristane? Ako se pridruži Latinašima, odmetnut će se narod od njega; ako se nasloni na glagolaše, zamjerit će se Papi, vjerskoj, prosvjetnoj, političkoj glavi Za- padne Evrope, a i cijelomu kulturnomu Zapadu. Historija nam ne kaže koje je stanovište Tomislav u ovom Saboru zauzeo, Ali razborit u svemu, ka- ko je bio, Tomislav je po svoj prilici branio hrvat- sku narodnu crkvu i pomagao biskupa Grgura, jer je znao, po već stečenomu iskustvu, da će hrvat- ski narod u svojoj narodnoj crkvi naći najbolje za- klonište i da će, uz zapadnu rimsku crkvu, napre- dovati u svakoj grani ljudskoga znanja i umjeća. Nije Tomislav išao za otcjepljenjem od Kima, ne- 60 samo za tim, da hrvatski biskup bude na čelu katoličkoj crkvi u njegovoj Državi, Ovaka se crkvena pitanja nisu mogla ni tada, kao što ni sada, riješiti ni britkim načem ni juna- čkom desnicom, nego razboritošću s obzirom na cjelokupno kulturno stanje, ne samo jedne nego svih kulturnih Država. Da je Tomislav učestvovao Splitskomu Saboru, to stoji sigurnim dokumentima, Da li je Tomisla- va okrunio na Duvanjskomu polju tadašnji Split- nije jasno. S obzirom na sve tadašnje političke okolnosti, vje- rojatno je da ga je Grgur okrunio, a ne on da je sam sebe. >| | Da je Tomislav god. 914. bio ban, knez (dux), a god. 925. kralj (rex), to potvrđuju nepobitni savre- meni dokumenti. | A gdje da se kruni? A tko ga kruni? Onamo za brdom onim, za sniježnim Prologom i golim Zavelimom, u granicam rimske, a ne da- leko od granice sadašnje Dalmacije, stere se u za- padnoj Bosni prostrano (do 20 kim. dugo a do 9 kim.) široko polje, Duvanjsko polje; polje zname- nito u historiji naše zemlje, a još znamenitije u hi- storiji našega naroda, Bilo je ovo polje u drugome vijeku prije Kr, pozorište okršaja koji narodu na | cvome polju obitavajućemu, ilirskom plemenu Dalmata ili Dolmata, nametnuše novoga gospo- dara; polovicom trećeg vijeka protekla je na ovom polju prva mučenička krv u našim zemljama; u desetom vijeku viđelo je ovo polje slavu našega naroda, koju mi danas slavimo: hiljadugodišnju obljetnicu krunisanja prvoga hrvatskoga kralja. Kada ponositi Rimljanin, kome lozinka po sa- mim njegovim klasičnim piscima bila osvajati (»tu regere pcpulos, Romane, memento! Hae tibi erunt artes, parcere subiectis et debellare superbos« (Vergil); »auferre, rapere, trucidare falsis nomini- bus imperium, atque ubi solitudinem tfaciunt, pa- cem appelam« — Tacit), polovicom Il, vijeka pri- je Kr. zavladao s istočnim i zapadnim zemljama Evrope, da osvoji i istočnu obalu jadranskoga mo- ra, ove znamenite žile kucavice evropejskog kop- na, koja je od vajkada spajala ove naše zemlje i njihovo zaleđe sa koljevkom naobrazbe, Istokom, sa Misirom hraniteljem naroda, sa Grčkom tom majkom umjetnosti — da pokori moćna i velika ilirska plemena, prodre on kroz Naronu (Vid Ne-| retve) do Delminija, glavnoga taborišta najrato- bornijeg plemena Dalmata ili Delmata, koji su stanovali od Krke do preko Cetine, a na sjeveru dalje od Grahova i Duvanjskoga polja, Iza 200-godišnjega krvavoga vojevanja, »anci- piti Marte« vođena, bi napokon god. 30 pr. Kr. slomljen otpor Dalmata, a dane druge široke gra- nice ovoj novoj pokrajini: od rijeke Raše u Istri do Sniježnika u Kranjskoj, odavle desnim brijegom Save ispod Banjaluke do Zvorničkog kotara, pa do Lječe u Albaniji, a južno cijela hrvatsko-dalma- tinska-arbanaška morska obala. Mjesto porušeno- ga ilirskoga grada Delminija, na brdu Libu, sasra- di Rimljanin svoj Dalminium (D'imno, Dumno, Du- vno) na položaju sadašnjega Županjca. I Važnost borbe Ilira proti Rimljana za skoro dvijesta godina sastoji u tome što da ne buđu se Iliri opirali tako snažno Rimljanima, oni bi bili mnogo prije osvojili ove krajeve, te ih potpuno. romanizovali, kao što je Julij Cezar romanizovao Galiju, osobito Provencu. Rim je više vojnički os- vojio Dalmaciju nego li kulturno; Dalmacija rim- ska nije dala rimskome carstvu ni cigloga pisca ni književnika, kao što je dala na pr. Galija i Afrika, ali je dala dosta vrijednih generala i legionarnih Careva, a među ovima i našega Dioklecijana. »Provala Mađara u srednju Evropu osujetila je, paralizovala je dalju franačku provalu u Hrvat- sku, a moć Bugarske pod Simeunom dovela je Bi- zanc na rub propasti, Tako prestade pritisak ovih dviju velevlasti na Hrvatsku, koja je ležala po sri- jedi, a ona iskoči pod Tomislavom kao velevlast. Panonski Hrvati utekoše se za pomoć Tomislavu pred Mađarima, a bizantinski Car povjeri njemu uprave provincije (thema) Dalmacije, a to da car- stvu koje je kolebalo_ u pogibelji, pruži pomoć proti Bugarima«, | »Irajni znak ove povećane važnosti hrvatske Države bila je kraljeva kruna, koja god. 925, ovjen- ča Tomislavovu glavu«. Ovako opaža jedan slo- venski historičar (Hauptmann), | Polovicom trećega vijeka po K. zasja na ovo- me Duvanjskome polju luč novoga života, kršćan- - ska vjera, unešena od prvoga solinskoga biskupa Venancija, a prvoga mučenika u našim zemljama. Leže Delminium u ruševine pred kršumom i gromcrom valova seobe naroda, po svoj prilici za provale Gota koncem IV. v. kada i nedaleki Stri- don na Grahovu polju, rodnom mjestu našega sv. Jeronima, ali snažan na svojim tradicijam, poma- .lja se opet Delminij koncem VI. v. uspostavljenjem u njemu biskupske stolice, da valjda po.drugi put, za nove provale naroda porušen, zamukne do X. v. Ali uspomene ratobornih Dalmata, tradicije Delminija za rimsko doba, njegov geografski polo- - žaj, njegova veza sa zaleđem i s morem kao i dan danas, prva kršćanska krv u Delminiju prolivena, | biskupija u njemu utemeljena, ne iščeznuše, te do- laskom Hrvata VII. v, uskrisi i ovo polje, uz ono rimske Siscie. (Siska) i glavnog grada Salonae, Na Sisačkom polju razviju svoju snagu hrvatski bani Ljudevit Posavski, Ratimir i Branislav, a u primor- ju današnje Dalmacije gospodari bani Trpimir (g. 845—864), Domagoj, Iljko, Zdeslav, Branimir, Mutimir. | Sve nas ovo upućuje, da je na duvanjskom po- lju u sredini rimske Dalmacije, a i X, v. žarište po- litičkoga kretanja, da je na ovome polju nešto se važna zbilo. Pridolazi k tome svjedočanstvo Lje- topisa Popa Dukljanina, maglovito, da, u komu, u gomili svakojakih pomućenih vijesti, kritično oko historičara vidi po koje historičko zrnce, da se baš na ovome polju krunio Tomislav. Pridolazi na potvrdu ovoga mnijenja i okolnost, da dva legata papina, prisutna sigurno na Spitskom Saboru god. 925,po ovom Ljetopisu prisutni su ina Duvanjskom polju, da po njima dakle Tomislav prima kraljev- sku krunu od Pape mu Ivana X. poslanu, koji se Papa upliće živo u sve posle ove nove Države, Paralelno sa ovim događajima, a kasnije u vre- menu nastaje srpska Država sa glavnim uporištem na Raškoj visoravni i na Vardaru. Ta Država u srednjem Balkanu dostiže svoj najviši vrhunac sa središtem u Skoplju pod carem Dušanom, Napominje se ovdje ovaj historički samo za to, da se dolazeći do naših vremena, ista- kne kako je postanak naše sadašnje Države, Kra- ljevine Srba, Hrvata i Slovenaca novi historijski rezultat, koji je išao zatim, da obuhvati u jednu | državnu cjelinu sve zemlje, u kojoj od vijekova obitavaju Hrvati na Zapadu, Srbi na Istoku, i na kojima u prošlim vjekovima stvarali su posebnu hrvatsku i srpsku Državu, Ova najnovija tvorevi- na prirodnom privlačivom snagom obuhvatala je većinom i slovenačke krajeve, da ih spasi južnome momenat