g “2 ». ns » Pog posu moe aka ke s arua a f o be — VUNE IE REĆ a ri tova, mahoni “BROJ 2. jer ii joj stvarnost dodala. što šta, od šou fak. ; Ša nido ho aetrdted DVOO E. sinova tora kojih u utopiji nije bilo. Mi u opće ne vjerujemo u apsolutno: dreidoć krajnje oblike, koji su ko zna u kojoj dalekoj ne- doglednoj budućnosti. Ali smo mi svi dužni, da saznamo za relativno savršenije oblike i da saznav- šl ih radimo svim silama na njihovom ostvarenju ne radi njih, nego baš radi onih krajnjih najsasršenijih, približenja tom krajnjem. radi što većeg i bržeg savršenstvu. | Jer je naše saznanje, da je oblik demokratske republike savršeniji i pri tom za nas u ovom isto: rijskom momentu bolji oblik vladavine'od najdemo- kratskije monarhije, za to mi propovjedamo njego- vo ostvarenje, ne radi toga da njegovim ostvare- nijem udarimo kraj evoluciji naše države, nego baš da njime omogućimo evoluciju naše države ka ve- ćem, progresnijem, savršenijem, obliku države, koji se iz monarhijskog oblika ne može evolvirati osim nasilnim putem, putem revolucije, koju baš mi ho- ćemo da izbegnemo, i vjerujemo da je možemo iz- bjeći, ši Osim toga mi he nalazimo, daje pitanje o de- mokratskoj republici samo pitanje Fo; kod iste suštine. Teško je u opće odvojiti formu ed suštine.“ U društvenom životu to je još beskrajno teže nego, igde inače u prirodi. Forma je samo vidljivi, spolj- ni izraz suštine. I demokratska republika u kojoj je narod suveren sve državne vlasti, i demokratska monarhlja u kojoj cn svoju suverenu vlast dijeli sa monarhom, daleko su od toga, da budu samo dvije razne forme iste suštine. Naprotiv to su dvije bitno različne suštine, u dvije možda donekle slič- ne forme. Onđe, gdje je suština monarhisko-centra- listička kao u nekim rebublikama latinske rase ne pomaže ništa spoljašnji oblik republike; ondje gdje je suština republikansko-samoupravno-federalistička, tu spoljašnja forma monarhije takogjer malo znači. Badašuja Njemačka još je u suštini suviše monar- hijska, centralistička, možda i prikriveno “imperija- listička da bi samim. spoljašnjim oblikem republi- kanske vladavine mogla“ izmjeniti cijelu svoju suš- tinu. A u starom Rimu je i u dobaipod najmonar- hističkijom formom bilo ješ mnogo rebublikanske suštine, koja je 1 napravila, ili bar osnovala veliči- nu Rima, Zato što vjerujemo na osnovu cijele novije naše istorije, da je naš narod _ u suštini svojoj du- boko demokratski, sa skroz decentralističkom i samo- upravnom političkom sviješću i sa ni malo imperi- jalističkim nagonima — zato vjerujemo, da je ob- lik decentralističke, demokratske republike jedini pravi oblik vladavine koji odgovara njegovoj sušti- Ni, i da je oblik monarhije centralističke i ne malo imperijalistički obojene, njegovoj suštini, njegovoj prirodi stran, Sto godina njegove borbe sa monar- ohijom i monarhijskim opišani vladavine to dovolj- fio pokozuju. Za nas dakle pitanje budio ili monarhije, Nije pitanje forme, nego pitanje sušune, — Alii inače, nevjerovatno je, da se može tvrditi, da je to pitanje samo forme. Jeli to samo. forma, što su u republikama Starog i Novog vijeka' stvorena najveća djela čovječanstva u umjetnostima, naukama, filozofiji, religiji, Uporedite postignuća malenih grčkih republika sa onim što su stvorile i dale sve neznam kako velike monarhije Starog Vijeka — pa je li to pitanje o monarhiji ili republici samo formalne prirode? Pa uporedite šta su postigle Sjedinjene Republike Sje- verne Amerike za samo sto i pedeset dogina svoje egzistencije, sa onim što su silne, najsilnije mona«ar- bije Noveg Vijeka postigle za mnogo stoljeća pa hoćete li i onda reći da je pitanje monarlije ili re- publike samo pitanje forme? | A zamislite samo Amerike da je imela toliki ili makar i znatno ma- nji broj monarhija, u mjesto republika. Zar ne bii ena, kao i naša nesretna Evropa za tih sto i pede- set godina pravila čitav bezbroj velikih i malih ra- iz imperijalističkih i dinastičkih mo- tiva, trošeći glavnu masu svojih kulturnih energija ne na podizanje RAŠE nege na njeno krajnje uništenje? I pomislite najzad gdje bi danas Evropa bila da je u doba stvaranja Sjevero-Američke Unije, sa cijelom svojom kulturom bila, ne razdeljena u bez-- broj neprijateljskih i zavagjenih monarhija, nego u toliko republika, koje bi težile megjusobnom spora- gumu, koje bi ga tražile i našle! Evropa bi bila raj, a danas je pakao! Najljepša utopija ostvarena ne bi bila tako iijepa kao ujedinjena, slobodna Evropa za sto i pedeset godina njenog intezivnog kulturnog . slav. Republ. društvenom uregienju? šta bi bilo od Sjeverne: AA NSKA STRAŽA“ sp alo fa a? a8 i a VEG Ki , Zaista, o. malumni, Zar je a e ili republike samo pranje forme? aaa t. *)Poslije oslobogjenja. i ujedinjenja obnovljena republi- kanska stranka u Srbiji, pokrenula je ponovno svoje glasilo | »Republiku“, koja i danas izlazi u Beogradu kao glasilo Jugo- Stranke, a Šnćonite se smatra za PRibtu? ure- gjivani opozicioni list. s 2 U svojim prvim brojevima BiRepublika« je priopćila se < riju članaka, koji se odlikuju snagom argumentacije, mirnoćom mi i jasnoćom sa kojom samo: uvjereni pioniri istinske demokratie mogu da pobiju labave prigovore Protiv republikanske nauke. Čitatelji će sami znali prdeijeniti pravu njihovu vrijednost i e mo nekoliko. ovakovih Shta ki dajući mogućnost i diskusije | osobito za one, koji svoje monarhističko uvjerenje pravdaju, »prilikama“ i ,nezrelosti našega naroda“ ili kao puslovno“, | nprivremeno“ i td., te na taj način, | htijući ili nehtijući, | obmanjuju sebe i na ZA JE radi ; | ; “< UREDNIŠTVO \ : Ž 3 še x ; Hrvati 0 Jaši Prodanoviću. Prvih daša Bevrata Šamio je zagrebački dnevnik »Jutarnji List“ seriju portreta sprpskih političara. Jedan od tih. je i ovaj uglednog prva- u ka Jugoslav. Republ. Stranke gragjanina Jaše Pro- danovića. Mi iznosimo. ovo laskavo mišljenje bra- će Hrvata o Prodanoviću, u momentu kada je baš on postao ciljem napadaja nerepublikanskih i se- bičnih elemenata Radićeve stranke, samo zato, što je iskreni pobornik. sporazuma i nekompromisan republikanac i kao takav svojim jakim ičenai tjera na čistac nprotološke“ mirotvorce . ,. | : Uz ovo mišljenje donosimo i drugo iz redo- va Prodanovićevih načelnih protivnika okolo »Jugoslavenskog Lista“ u Sarajevu, koje se odli-. kuje lojalnim primanjem nn sre protivnika, 111 Okassuo dne Manje važne čaVa. ispustili smo. Paja jednog uvoda o osobinam mh karakteru mpae seljaka piše ,J. L.“ »Bio sam god. 1912. prisutan kodi BLA pedesetgodišnjice oslobogjenja beogradske tvrgjave, damspr ete Sam g jednim :rpskim seljakom i on me upita, što sam? Rekao sam mu, da sam Hrvat i on je hjrato gutao svaku moju riječ, gledao mi je.u usta i divio se, Njemu je zadrhtalo.srce od radosti, na oči su udarale suze od veselja, jer je čuo iz mojih usta onaj isti jezik, kojim On govori, i taj isti jezik iz usta Hrvata zvučio je njemu kao slatka ki: On je sada.vidio prvi puta u životu | Hrvata > vlažen, da imade još jedno pleme, koje on ne po- zna, a koje govori čisto srpski. I u svojoj sreći sko- čio je, zagrlio me svojim terdim seljana rukama l poljubio me u čelo. ,Dragi brate, poviknuo je — eto vidiš, ti si Hrvat, pa govoriš joge srpski od mene Srbina, Pa vi Hrvati, da dalje robujete? Ni- kada! Dat ću svoju kuću, svoju zadnju kap. krvi, da se oslobodite. Ima nas mnogo na svetu;mi smo ti, brate, jedna sila! Ma eto, — Bože moj veliki — čitav svet govori srpski!“ | Pravi tip ove kristalne, seljačke rase je jedan X. od vogja samostalne stranke, Jaša Prodano vić Jaša je divno u sebi“ sjedinio ovaj zdrav i đemo- kratski osjećaj srpskoga seljaka, s visokom kulturom I čitava njegova pojava, usprkos visokoj hjegbvoj izobrazbi, finim 1 uglagjenim gestama i razgovoru, odaje svojim jakim tijelom, licem čvrstih i odlučnih crta s kratkom šiljastom bradom i žarkim očima, Čči- stog seljaka šumadđinca. Samo mu metnite mjesto šešira seljačku kapu na glavu i obucite opanke! Ja- ša je bio jedan od najsmionijih boraca za demokra- ciju i slobodu u doba tiranije Obrenovića, en otac porodice izdržao je u toj borbi sve moguće progone, a simpatična i inteligentna njegova gospo- gja borila se je s njime zajedno. U Srbiji nema de- mokratskog političara, koji nije bio u to doba pro- ganjan, tvo i to nikada ne ističe. Svaki to shvaća kao svoju naravnu dužnost, kao nešto, što se samo po sebi razumije i u Srbiji se ne fotografiraju narodni mu» čenici i ne. pokazuju se uz ulazninu. Jaša nikada iz te svoje borbe i patnje ne pravi reklame. On nije demagog, nije bučni govornik, već marljivi radnik. Jaša -je profesor, ali nije tip rastresenog i znanjem »izmorenog“ njemačkog profesora, već pravi narod- ni učitelj i prosvjetitelj. Omladina ga silno voli, kao svog dobrog oca. Dobro poznaje literaturu i umjet nost. Mrzi dekadente_ i u životu i u umjetnosti. Od .hrvatskih književnika naročito poštuje Silvija Stra-| himira Kranjčevića. U politici nije Jaša to- liko govornik, koliko novinar i publicšsta. Njegovi članci u samostalskom listu ,Odjeku“ pobugjuju uvijek veliko zanimanje u političkim krugovima. Uvijek je otvoren, iskren i pošten protivnik, kao pravi demokrata mrzi zakulisnu politiku, zasukano strančarstvo i nedostejne lične navale. Tvrdih i ne- pokolebivih načela, čelik značaj, koji sili na po-- štivanjo i stranačkog protivnika. Jaša je silno bis- tar i razuman čovjek i jak na dokazivanju, zastup- nik otvorene i zdrave politike, koja u svemu ide u svom nš&cicunslnom zanosu bio je sav ali nitko ne pravi iz toga jeftino mučeniš- STRANA Bo > A iga. om Za. src L blagostanjem naroda, ibali 107 kin | | E i političkom dalakaviiitni ću i ra+ nošću pomogne svojim savjetom i nagje nojkrai i najrazumpniji put. Jaša bio je 1906. godine minis- tar- prosvjete. Za svoj. prosvjetan i usješan rad na ovom mjestu dobio je od kralja visoki orden, Ali oJaša, kao. dosljedu demokrata vratio je orđen, Kralj je shvatio ovi Do načela i darovao je Jaši svo moa s oem zlatnom okviru s: vlastoručnim umom 4: o jja ji List“ — ana zu 43 NET if sui = dA nas u Ji da1dbo gledi nije dika, koji smo bilo lično poznavali. Jašu Prodanovića, bilo da: smo ga poznavali po. e političkom djelova« | nju u bivšoj Kaisnsn EZ mn e- liko iznenagjenje, što se edge unskom ovratio kao republikanac. On je. e sklon i onda, kad. Je obnašao. pokoliko puta a ministra. . + E Davno prije oslobogjenja. Mori je samostalad radikalna stranka svojn ljevicu, koja je bila repu- blikanski. raspoložena. Republikanski prožeti članovi samostalaca bili su dr. Jovan Skerlić. jedan od najjačih naših naci- onalnih ideologa i Jaša Prodanović, uz ostalu ple- jadu naših najuglednijih naučenjaka, Slobodana Jo- vanovića, Jovana: Žujovića, Ljubu mp BR Bogdana i Pavla Buposiški: ga kr ra Kao politička ličaost isticao se je UZ pokoje nog: Skerlića, naročito Jaša Prodanović. Po struci profesor na jednoj beogradskoj gimnaziji i to svo- je zvanje nije prekidao sve do neki dan, kad jer ri“ ješenm dužnosti. a kažu da jb uzor rjantnih ika. narodni ea nije propustio nijednog časa, nego je: redovito bio za katedrom u svoje odregjeno vrijeme, da izvr ši svoju. nastavničku dužnost. Takav je. bioi. ka mi« “nistar: poljoprivrede, profesorski. pendantan_u s Svo- me resoru do Jetniea, a Đ. i nesebičan da as- T so ši. š m: 2 K.| g 1 a gs. 145 a : m ketizma. j To ost ido ud to! Žal idi kdtaktor Ja- še Prođanovića.- Utkako je stupio . u javni život, još se nije čuo nijedan gla s u jav nosti, koji bi oktijih njegovo lično. poštenje. i | Republikanizam Jaše Pjodsšovića ima svoj korijen, još iu vjegovom profesorskom neprekid- nom zvanju. Profesori i ljekari po svome shvatanju | društva i države idu stalno pred vremenom. Njih .nose. ideje na. svojim nevidljivim krilima. A kako oJašu Prodanovića nije sasvim obuhvatila ministar- ska birokratija, kako je ostao neprestano dobri i humani nastavnik, čiji idejni krug nije mogla pro- biti dnevna kruta stvarnost, to se je on ideološki rasvijao do republik+nizma, makar da je, po osje- ćaju većine, republikanizam. nesavremen i nenard- dan.(171) Zo : | S I Donoseći portrete istaknutih. glaših političara. nije nam namjera, da pogođujemo ma kome prayv- cu, nego jedino da osvijetlimo ličnosti. koje daju ton našem držasnein i nerođnom rszvitku. A. me- gju te spada i Jaša Prodanović. bg , ZLI ansa List“ Sarajevo. Braći. na. u Americi. Potpisani ODBOR ZA GRADNJU PUTA U POSTRANJE osjeća svoju ugodnu dužnost, da javno zahvali Župljanima-iseljeni- cima i ostalim prijateljima u Sjedinjenim Državama Amerike na oprilozima koje su položili za dobro shvaćene interese drage ira domaje. Put u gornju Župu preporoditi će ovaj zapušteni kraj | ostati trajnim spomenikom ljubavi njezinih sinova. Odbor apeluje i na ostalu jugoslavensku braću u Americi, prijatelje Dubrovnika i njegove okolice, da pomognu ovu akoiju Odbora, kako bi se gradnja puta čim prije privela kraju. ini javni račun o primljenon novcu, saopćujemo ime- na prinosnika: Iz Cerro de Pasco, Lima i Kasapalce. U Lirama peruanskim položili su: Nikola Lale 20, Braća Galjug 50, Antun Miloslavić 15, Mato Grverović 5, Luko Vlašica 4,- Stijepo Gvero- vić 5, Ivo Milišić 3, Nikola Klokoč 2, Ivo Kojaković 1, Ivo Ku- kurelo 1, Stjepan Nadramija 1, Jako Marojica 1, Mato Saltarić 1, Tomo Marangunić 050, Todor Rajković 0:50, Ivo Ivanković 0:50 Iz San Francisca preko NIKOLE SAMBRAILA položili su u dolarima: Nikola Sambrailo 5, Martin Sambrailo 5, Vlaho Ču- ljak 1, Anton Lele 2, A. Jelinčić 0:50, J. Cukro 2, J, Bogišić 3, Nikola Sendišić 5, Ilija Miletić 5, Nike Marković 1, Vlaho Men- sić 2:50, Antun Sriječić 1, Mato Petrušić 5, Jozo Mlinašić 1, Sti- jepo i Mato Miletić 5, Pero Kušelj 2, Jozo Miljas 1, Mato Ton- ković 5, Nikola Grbić 1, Jakob N. dakiiikšio u Marko Lucić 2, Lovro Lucić 1, Luko i Marko POMO 5. Nikola Purin 10, Miho Buić 2:50, Luko Buić 2:50, Božo Asanović 5, Jakob Medo 1, Jog sip Zifer 1, Petar Knego_ 2, A. Compagno 1:50, Ivo S. Pestušić 2:50, Tarantino i sinovi 1:80, M. Perić e Co. 2:50, Stijepo Glegj 1, Luko Angelinić 1, Pero LL. Miloslavić 2, Ivan. Sugar 1, Ilija Bojanić 1, Ivo S. Sambrailo 5, Stijepo Zec 2-50, Gjuro Kristović 5, Gjuro Lendisić 5, A. Subat 5, M. Kulišić 1, Lovro Kisić 5, Ivo Mertigia 1, Antun Vukota 1, Pere Lucić 1. Iz New-Yorka preko Nika Miloslavić položili su u dolarima: Niko Miloslavić 8, Ivo Jerković 2, Rado Grbić 2, Vlaho Klokoš 2, Vlaho Lise 1, Ivo Lise 1, Pavo Klokoč 1, Baldo Guljelmović 1, Marin Fortvnatović 0:50, Mato Filipović 0: 50, Iz južno Amerike položili su Luko Sambrailo L. s. 4, ik. dro Jakobušić 2:50, Tomo Burato 2, Antun Kisić 2, Mato Milosla- vić 1:50, Napose pak poslaše nam g. Niko Miloslavić Dol. 40, a Miho A. Miloslavić Dot. 5. Postranje (Župa Dubrovačka) 18. novembra 1928. Predsjednik Odbora: . Član Odbory: Ivo Sambrailo, Maro Žeravica.