> .--—_———



= Vlasnik i izdavač: Odbor Vk
. večnosti“. Rukopisi se šalju.
uredništvu »Čovečnost“ pošt.
pret. br. 7. Rukopisi: se ne vra-
ćaju. Oglasi i rukopisi iz mjesta
mogu se predati Kuge »Jadran“ -

k

“

Radika 3



Uvodna reč.
= Dugo se je već radilo na tome, da
se ovdje pokrene jedan nezavisni
list, koji bi u ovome burnom vreme-
nu, kad su moguće sve nemogućno-
sti, zauzeo jedan bezobziran stav
prema štetnim i nemoralnim pojavi-
ma u društvu uopće, obazirući se
specijalno na današnje žalosne prili-

ke u našoj državi, uzevši kao podlo-

gu, bilo kritike ili samostalnog stva-
ranja, veliku etičku ideju: pravi
č nos t, S

U vezi sa pokretanjem lista, izbi-
lo jei pitanje: kakovo ime da mu
postavimo? , Dugo smo se “ mislili,
mada je ime listu sporedno, Glavno
je ono što list piše; kakav pravac
imade. Mi smo ipak hteli da u sa-
mom imenu istodobno dademo i naš
program, | nakon duga promišljanja
odlučismo se da listu Posa vitod ime:
Čoevečnost, ,

Kad smo nekojim e e

ma saopštili nameru i kazali ime.
lista, rekoše nam, da je ime veoma:

široko i da bi trebali izabrati neko
drugo, uže i ograničenije, imajući u
vidu specijalno: naše
državne prike

Mi smo na to odgovorili: ma ko-
liko se: pojam čovečnosti pričinjao

širokim, on može da: bude i veoma

uzak, može štaviše da se ograniči na
jednu jedinu jedinicu, na jednog je-
dincatog čoveka, a može da obu.
hvati dvoje, obiteli, mjesto, državu,
pai i narode. = — |

Rekli smo da je ime lista istodo-
bno i naš program, I posve smo za-
dovoljni tom jedincatom rečju.
Čovečnost, to je najviši pojam
koji obuhvata sve lepote i vrline

ljudske duše: milosrđe, ljubav, pra-.
štanje, velikodušnost, odricanje, tr-

peljivost, ali i volju neslomivu,
jaku volju u pravcu unapređenja i

ulepšavanja života. Pa sve što se toj

zdravoj, 1 neosporno: pobedničkoj
volji suprostavi i usprotivi, a reak-
 cionarno je i regresivno — srušit će
Se pred snagom
pred _snagom ideje čovečnosti,
Mi — koji u sebi osećamo čoveka i
koji vidimo da velik. deo onoga što
se do danas. činilo i čini na politi-
čkom i socijalnom polju, nije ni pra-
vično ni čestito, nego da je nečo-

narodne i ižnenađujućom

ideje progresa —-





OVE

NEZAVISNI LIST





€

Gu

POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU

Izlazi 2 puta mesečno Pretplata
iznosi god. 40 Din. polugod.
20 Din. za tri mjeseca 10 Din.
Za inozemstvo 100 Din. godiš-
nje. Plativo i tuživo u Dubro-

TE



Dubrovnik, 15. Januara 1925.

večno, da je mračno i reakcionarno |š
— hoćemo da progovorimo ovdje i
da strogo objektivno, a uvek pravi-
čno udarimo ondje gde budemo ose-
ćali da se koči progres i gazi najvi.

U ovo vreme koje za nas znači
mračno tapkanje u reakciji i zaosta-
losti, kao nikad moramo da fiksira-
mo, za sebe, i za sve naše poznate i
nepoznate drugove, u istoriji našoj
kao 1 drugih naroda, sve svetle tačke
koje nam mogu pomoći da se orijen-
lišemo, Moramo da bar u sebi pro-
slavimo uspomene na sve one borce
za bolje i sretnije čovečaristvo koji

:

nam mogu da dadu impulsa u borbi

koju moramo da vodimo,

A Anatole France, Jean Jaurčs,
Dimitrije Tucović i Jovan Skerlić,
nesumnjivo su ljudi takve vrednosti.
Topao, galski jasan, montaigneovski
vedro skeptičan duh autora. »Zloči-
na Silvestra Bonnarda« može da nas
frapira manje svojim pristrasnim, ar-
tističkim evokacijama neoplatonizma
srednjeg veka ili Rima, nego svojom
socijalno-političkom
aktivnošću. Taj bukinista, causeur i,
pre svega, esteta mora da nas zadivi
energijom koju je pokazao u Dze-
ylussovom “procesu, < zauzimljivošću
koju je izpoljavao, pre i posle rata,
kao socijalist, koji je znao da govori
i na tribini. Autor: romana »Bogovi
žeđaju«, i »Pobuna anđela«
apela na progresivnost i revolucio-
narnost Francuske, u vreme kad je
pobedu slavio u Francuskoj Mille-
randov Nacionalni Blok, jedan od
inicijatora grupe »clart6« taj čovek
borben i do konca svog života spre-

man za akciju, ostat će nam jednim |

od duhovnih vođa, Takav daleko vi-
še, bar nama ovđe_ na  virulentnom
Balkanu, nego . autor »Epikuro-
vog vrta«.

A kad se osvrnemo na tragičnu fi-
$uru Jeana Jaurčs, tog najvećeg
tribuna proletarijata i socijalizma,
najođuševljenijeg borca za pravdu i
svetski mir, najdubljeg i najčovečni-
jeg ideologa »socijalne republike«,
onda možemo da ga najpotpunije ka-
rakterišemo rečima njegovog brata,
izrečenim kod otkrivanja spomenika
Jeanu Jaurčsu, u Carmatu: »Bio je

utora

Svetii grobovi.

,



ša ša tučka duha; ideal
čovečnosti,
Verujemo, da ne. ćemo ostati

csamljeni,

Uredništvo.



--_-

tako inteligentan da je mogao sve
razumeti i tako plemenit da je.mo-
gao sve oprostiti«. Čovek koji nikada
nija falio na mestu gde fe trebao ne-
ko da se žrtvuje u borbi za socijalne
reiorme, Istoričar, ideolog, novinar,
veliki orator iz parlamenta, među-
narodnih socijalističkih kongresa, ve-
likih narodnih mitinga. Možda naj-
aktivniji protivnik rata i najiskreniji
pacilista sviju vremena, Autor poza-
mašne rasprave o »Novdj Armiji«.
Sav u jednom neprekinutom zanosu

borbe za socijalizaciju celog našeg

života, pa i umetnosti, pozorišta, li-

terature. Veliki protivnik Bebela i
irancuskoeg marksiste Suesdea i nji-
bove teze o nepomirljivoj klasnoj
borbi zagovaranik mirne evolucije,

nutarnje transformacije duhova, on

je: verovao u mogućnost iskrene sa-
radnje čak sa konzervativnijim ele-
mentima. I tu je ta duboka tragika
njegove istoriske pojave: taj zago-
votnik mirne kooperacije s buržo-
azijom,pao je već u predvečerje svet-
skog klanja, a udaren nožem jednog
nesretnog fanatika, = Istovremeno,
njegovi protivnici u teoriskim disku-
sauna spremali su se da izginsaju
ratne kredite svojim vladama, Po
celom. svom biću, Jaurčs je u svojoj
pojavi  sintetizovao najplemenitije
osobine Francuskog socijalizma, kao
što je A, France u sebi ujedinio naj-
bitnije i najoriginalnije vrednosti gal-
ske umetnosti, »Jaurčs je umro, var-
varstvo - triumfuje«. »Jaurčs umire
istovremeno kad ima da umre i mir«.
Ali 10 godina posle smrti, Jaurčs,
prenesen u Pantheon, postaje “ sjaj-
nim sibmolom borbe: za novo Meri
štvo,

Slučaj je hteo da smo mi ove godi-
ne slavili još dve godišnjice: uspome-
nu na dva naša borca na Jovana
Skerlića i Dimitrija Tucovića, O pr
vom pisale su mnogo naše novine i
revije, slavljen je na desetinama kon-

| ferencija, i konačno, svi mu znamo

mesto i značenje, Od“ veće važnosti

| jalistički radnici.
dan vojnički grob hodočastile nekoli- |





Broj 1.



je, momeritano, da se setimo pok.
Dimitrija Tucovića, Njega su slavili
samo na uskim konferencijama soci-
Na njegov su hla.

ke stotine srbijanskih radnika, soci-
jalista i komunista i slegle se na pro-
stom groblju srbijanske varošice La-
zarevca, Predstavnici dvaju frakcija

socijalizma posvađali su se na grobu

svog učitelja, kao što su i francuski
koministe demanstrativno i odelje-
no prisustvovali prenosu zemaljskih
ostataka Jaurčsa. Uspomena na Tu-
covića, dušu i mozag predratnog or-
ganizovanog pokreta srbijanskih so-
cijalista, bedni vode sitnih organiza-
cija našeg radništva i nisu mogli da-
stojnije da proslave, A da ironija bu-
de potpuna, svi buržoaski listovi pa

čak i vladini, jednodušno su slavili |

uspomenu na Tucovića prikazajući
ga kao nacionalističkog heroja, Da-

kle pisac knjige >Srbija i Albanija«, |

koja predstvalja najoštriju osudu im-
perijalističkih apetita mladog  srbi-
janskog. kapitala na Albaniju, Tuco-
vić je postao u očima svojih dojuče-
rašnih _. protivnika nacionalistom?
Odista, trebalo bi otkriti sve naše
velike i male nacionalističke laži ko-
jima_se hrani naša publika, koje mo-

Ira da guta i naša školska omladina,

Trebalo. bi, istoriski dokumentarno,
otkriti pravu
pozadinu u svima našim istinski na-
rodnim pokretima! Trebalo bi re-
vidirati sve istoriske vrednosti koje
su do sada nekritički primljene! Naj-

rečitije slučaj sa Skerlićem, a done--

kle.i manevar buržoaskih listova sa
Tucovićem, pokazuju nam opasnost
koja nam pretil Do naših generacija
Skerlić je. došao u falsifikovanoj uni-
formi ideologa »Orjune«, — taj Sker-

lić. — socijalist, a sutra će i sa Tu-

covićem biti sličan slučaj.

Moderni socijalni pokreti koji će

naš radni narod u budućnosti morati
|da organizuju imaju od ličnosti Tu-

covićeve nešto da nauče, Jedan ne-

obično pronicavi marksist, Tucović,

nije se: zadržao na površini. Shvata-
jući ispravno dinamičku ulogu soci-
jalizma, on nam daje primer kako
treba sa mnogo širine posmatrati is-
toriske događaje, Jer je Tucović bo-
lje no iko osetio svu revolucionarnost

balkanskog rata, ma da ga, kao soci-





















SMRT SNA

< Večernje “sene su potako “izjedale
odseve rumenila sa zapada. U sobi
je apsolutni mir, a plavkasto oboje-
ne stene navukoše nekakav žutka-
sto-sivi oblak, koji su iz kutova po-
hlepno i nečujno: grozda one iste
sere večeri;

Na jednoj i to levoj: strani poviše
postelje visi-slika
vanskoga, a na protivnoj strani, po-
više druge postelje je slika: devojči-
ce od kakovih esamnaest - godina,
Devojče sedi u naslonjaču, golo do
pasa, a u ruci drži knjigu koja 109]
očito dočarava nekoje njene neispu-
njene želje, Poluzatvorene oči, pune,
tvrde i uzdignute. grudi, stisnute, i u
neki položaj iščekivanja postavljene
usne, pa ona bela mramorna put i
uzdignuta ruka, savijene kao da ne-
oošto hoće da ovjje, obujmi i zgrči —
“u onom času, u onom a. polumraku; te-

pr

sv, Antuna Pado--

u +

|pane na devojče, Zastane. ,



je i Padovanski svetac (barem se ie
tako pričinjalo) bio u neprilici. Golo
detešce, Hrist, u njegovom naručju,
nevino se je smeškao svecu, dok je
njegov srditi pogled lutao po sobi. i
razdirao onaj meki raskošni, čudni

polumrak “ispunjen strašću, nekom
intimnom toplinom, mekana

opojenih: ljubavnih scena.

A onda je tama potpuno orla:
la slike 1 predmete, 29:

Veljko je sedio pređ pisaćim sto-
lom i čitav je ovaj večernji događaj
primetio. Nije se čitavo vreme ma-
knuo, Mislio je... Što?..,

Napokon se trgne, Opazi da je u
sobi potpun mrak, Digne se i potra-
ži električni ključ. Škvrcne. Soba se
ispuni “ svetlošću,. Opet mu pogled
Dublje

api ovdi u ge u, raNenjeK a a

| NARODNA REPLIKA k
: fr5 NAUČNA Bi puforE TEK)

alo je čoveku krv u glavu, tako, da |



Onda se naglo trgne, skoči do. sjeda-

lice i sjedne. Otvori ladicu stola Lo

js

traži i nađe jedan papirić, uzme ži-
ice i zapali ga, a ostatke pomno po-
loži na hartiju i onako sagorele sa-
tre i spremi u jedan mali omot, Za-
tim otvori tapanj, uzme pero, i ruka
mu čudnom brzinom stane da se kre-
će s kraja na kraj papira, koji je na

stolu pred njime bio razastrt, Kad je

svršio, stao je da čita, Evo šta je
po ta

»Anny,

Ja dobeicakh Soba je moja do pred
par časaka mirisala telom mladosti.
Sve je strepilo u očekivanju, brektilo
od čeznuća, I ne varam se: soba je
mirisala čežnjama, kao perivoj u
proleću ružama, kao. topli krevet

kosama ljubljene žene, kao st6 opoj-.

nim vinom iz kojega izviru žudnje
kao varnice“' Utonuh posve, a sene

gu nabio u eo crninu sumnje: 1

+

IRVATSKA

UBROTNIK LI hano

Di št

| beživotno miruje oko mene,



dah

laži.

Eto u sobi je sada šaridis rabata
po mraku tanke iglice svetlosti i oš-
tro ih rinula u predmete što sada
I me-
ne su probile. Sađa je soba prazna
kao crkva u podne radnoga dana.
Sav je život istekao kroz prozor, u

noć, To je bio neki san, Anny; a i

sve ono što se je dogodilo bio je san.
— Onda je i Život san? Da, ali na
kraju, A ja još pijem ine vidim dno,
Ali iz drugog krčaga. —

Eto to je život: mnogo krčaga. i
mnogo slatkih i gorkih tekućina. I
mi pijemo, Izmenjuju se krčazi. kao
i noći, Postaju sni, prošlost, uspome-
ne, I nastupi žabGew nestaje uspo-
mena isto kao onih kratkih doživlja-
ja, kao 1 predvečernja u mojoj sobi.
A onda se setimo da a
»Smrt sna«, Čuješ li Anny?!

. Sećam Se tvog jednog. stiska ruke

vniku. Oglasi prema pogodbi |

-socijalno-ekonomsku |

.Svetlol mune mi glavom:
bela, misao, Irgnem, BM