> .--—_——— = Vlasnik i izdavač: Odbor Vk . večnosti“. Rukopisi se šalju. uredništvu »Čovečnost“ pošt. pret. br. 7. Rukopisi: se ne vra- ćaju. Oglasi i rukopisi iz mjesta mogu se predati Kuge »Jadran“ - k “ Radika 3 Uvodna reč. = Dugo se je već radilo na tome, da se ovdje pokrene jedan nezavisni list, koji bi u ovome burnom vreme- nu, kad su moguće sve nemogućno- sti, zauzeo jedan bezobziran stav prema štetnim i nemoralnim pojavi- ma u društvu uopće, obazirući se specijalno na današnje žalosne prili- ke u našoj državi, uzevši kao podlo- gu, bilo kritike ili samostalnog stva- ranja, veliku etičku ideju: pravi č nos t, S U vezi sa pokretanjem lista, izbi- lo jei pitanje: kakovo ime da mu postavimo? , Dugo smo se “ mislili, mada je ime listu sporedno, Glavno je ono što list piše; kakav pravac imade. Mi smo ipak hteli da u sa- mom imenu istodobno dademo i naš program, | nakon duga promišljanja odlučismo se da listu Posa vitod ime: Čoevečnost, , Kad smo nekojim e e ma saopštili nameru i kazali ime. lista, rekoše nam, da je ime veoma: široko i da bi trebali izabrati neko drugo, uže i ograničenije, imajući u vidu specijalno: naše državne prike Mi smo na to odgovorili: ma ko- liko se: pojam čovečnosti pričinjao širokim, on može da: bude i veoma uzak, može štaviše da se ograniči na jednu jedinu jedinicu, na jednog je- dincatog čoveka, a može da obu. hvati dvoje, obiteli, mjesto, državu, pai i narode. = — | Rekli smo da je ime lista istodo- bno i naš program, I posve smo za- dovoljni tom jedincatom rečju. Čovečnost, to je najviši pojam koji obuhvata sve lepote i vrline ljudske duše: milosrđe, ljubav, pra-. štanje, velikodušnost, odricanje, tr- peljivost, ali i volju neslomivu, jaku volju u pravcu unapređenja i ulepšavanja života. Pa sve što se toj zdravoj, 1 neosporno: pobedničkoj volji suprostavi i usprotivi, a reak- cionarno je i regresivno — srušit će Se pred snagom pred _snagom ideje čovečnosti, Mi — koji u sebi osećamo čoveka i koji vidimo da velik. deo onoga što se do danas. činilo i čini na politi- čkom i socijalnom polju, nije ni pra- vično ni čestito, nego da je nečo- narodne i ižnenađujućom ideje progresa —- OVE NEZAVISNI LIST € Gu POŠTARINA PLAĆENA U GOTOVU Izlazi 2 puta mesečno Pretplata iznosi god. 40 Din. polugod. 20 Din. za tri mjeseca 10 Din. Za inozemstvo 100 Din. godiš- nje. Plativo i tuživo u Dubro- TE Dubrovnik, 15. Januara 1925. večno, da je mračno i reakcionarno |š — hoćemo da progovorimo ovdje i da strogo objektivno, a uvek pravi- čno udarimo ondje gde budemo ose- ćali da se koči progres i gazi najvi. U ovo vreme koje za nas znači mračno tapkanje u reakciji i zaosta- losti, kao nikad moramo da fiksira- mo, za sebe, i za sve naše poznate i nepoznate drugove, u istoriji našoj kao 1 drugih naroda, sve svetle tačke koje nam mogu pomoći da se orijen- lišemo, Moramo da bar u sebi pro- slavimo uspomene na sve one borce za bolje i sretnije čovečaristvo koji : nam mogu da dadu impulsa u borbi koju moramo da vodimo, A Anatole France, Jean Jaurčs, Dimitrije Tucović i Jovan Skerlić, nesumnjivo su ljudi takve vrednosti. Topao, galski jasan, montaigneovski vedro skeptičan duh autora. »Zloči- na Silvestra Bonnarda« može da nas frapira manje svojim pristrasnim, ar- tističkim evokacijama neoplatonizma srednjeg veka ili Rima, nego svojom socijalno-političkom aktivnošću. Taj bukinista, causeur i, pre svega, esteta mora da nas zadivi energijom koju je pokazao u Dze- ylussovom “procesu, < zauzimljivošću koju je izpoljavao, pre i posle rata, kao socijalist, koji je znao da govori i na tribini. Autor: romana »Bogovi žeđaju«, i »Pobuna anđela« apela na progresivnost i revolucio- narnost Francuske, u vreme kad je pobedu slavio u Francuskoj Mille- randov Nacionalni Blok, jedan od inicijatora grupe »clart6« taj čovek borben i do konca svog života spre- man za akciju, ostat će nam jednim | od duhovnih vođa, Takav daleko vi- še, bar nama ovđe_ na virulentnom Balkanu, nego . autor »Epikuro- vog vrta«. A kad se osvrnemo na tragičnu fi- $uru Jeana Jaurčs, tog najvećeg tribuna proletarijata i socijalizma, najođuševljenijeg borca za pravdu i svetski mir, najdubljeg i najčovečni- jeg ideologa »socijalne republike«, onda možemo da ga najpotpunije ka- rakterišemo rečima njegovog brata, izrečenim kod otkrivanja spomenika Jeanu Jaurčsu, u Carmatu: »Bio je utora Svetii grobovi. , ša ša tučka duha; ideal čovečnosti, Verujemo, da ne. ćemo ostati csamljeni, Uredništvo. --_- tako inteligentan da je mogao sve razumeti i tako plemenit da je.mo- gao sve oprostiti«. Čovek koji nikada nija falio na mestu gde fe trebao ne- ko da se žrtvuje u borbi za socijalne reiorme, Istoričar, ideolog, novinar, veliki orator iz parlamenta, među- narodnih socijalističkih kongresa, ve- likih narodnih mitinga. Možda naj- aktivniji protivnik rata i najiskreniji pacilista sviju vremena, Autor poza- mašne rasprave o »Novdj Armiji«. Sav u jednom neprekinutom zanosu borbe za socijalizaciju celog našeg života, pa i umetnosti, pozorišta, li- terature. Veliki protivnik Bebela i irancuskoeg marksiste Suesdea i nji- bove teze o nepomirljivoj klasnoj borbi zagovaranik mirne evolucije, nutarnje transformacije duhova, on je: verovao u mogućnost iskrene sa- radnje čak sa konzervativnijim ele- mentima. I tu je ta duboka tragika njegove istoriske pojave: taj zago- votnik mirne kooperacije s buržo- azijom,pao je već u predvečerje svet- skog klanja, a udaren nožem jednog nesretnog fanatika, = Istovremeno, njegovi protivnici u teoriskim disku- sauna spremali su se da izginsaju ratne kredite svojim vladama, Po celom. svom biću, Jaurčs je u svojoj pojavi sintetizovao najplemenitije osobine Francuskog socijalizma, kao što je A, France u sebi ujedinio naj- bitnije i najoriginalnije vrednosti gal- ske umetnosti, »Jaurčs je umro, var- varstvo - triumfuje«. »Jaurčs umire istovremeno kad ima da umre i mir«. Ali 10 godina posle smrti, Jaurčs, prenesen u Pantheon, postaje “ sjaj- nim sibmolom borbe: za novo Meri štvo, Slučaj je hteo da smo mi ove godi- ne slavili još dve godišnjice: uspome- nu na dva naša borca na Jovana Skerlića i Dimitrija Tucovića, O pr vom pisale su mnogo naše novine i revije, slavljen je na desetinama kon- | ferencija, i konačno, svi mu znamo mesto i značenje, Od“ veće važnosti | jalistički radnici. dan vojnički grob hodočastile nekoli- | Broj 1. je, momeritano, da se setimo pok. Dimitrija Tucovića, Njega su slavili samo na uskim konferencijama soci- Na njegov su hla. ke stotine srbijanskih radnika, soci- jalista i komunista i slegle se na pro- stom groblju srbijanske varošice La- zarevca, Predstavnici dvaju frakcija socijalizma posvađali su se na grobu svog učitelja, kao što su i francuski koministe demanstrativno i odelje- no prisustvovali prenosu zemaljskih ostataka Jaurčsa. Uspomena na Tu- covića, dušu i mozag predratnog or- ganizovanog pokreta srbijanskih so- cijalista, bedni vode sitnih organiza- cija našeg radništva i nisu mogli da- stojnije da proslave, A da ironija bu- de potpuna, svi buržoaski listovi pa čak i vladini, jednodušno su slavili | uspomenu na Tucovića prikazajući ga kao nacionalističkog heroja, Da- kle pisac knjige >Srbija i Albanija«, | koja predstvalja najoštriju osudu im- perijalističkih apetita mladog srbi- janskog. kapitala na Albaniju, Tuco- vić je postao u očima svojih dojuče- rašnih _. protivnika nacionalistom? Odista, trebalo bi otkriti sve naše velike i male nacionalističke laži ko- jima_se hrani naša publika, koje mo- Ira da guta i naša školska omladina, Trebalo. bi, istoriski dokumentarno, otkriti pravu pozadinu u svima našim istinski na- rodnim pokretima! Trebalo bi re- vidirati sve istoriske vrednosti koje su do sada nekritički primljene! Naj- rečitije slučaj sa Skerlićem, a done-- kle.i manevar buržoaskih listova sa Tucovićem, pokazuju nam opasnost koja nam pretil Do naših generacija Skerlić je. došao u falsifikovanoj uni- formi ideologa »Orjune«, — taj Sker- lić. — socijalist, a sutra će i sa Tu- covićem biti sličan slučaj. Moderni socijalni pokreti koji će naš radni narod u budućnosti morati |da organizuju imaju od ličnosti Tu- covićeve nešto da nauče, Jedan ne- obično pronicavi marksist, Tucović, nije se: zadržao na površini. Shvata- jući ispravno dinamičku ulogu soci- jalizma, on nam daje primer kako treba sa mnogo širine posmatrati is- toriske događaje, Jer je Tucović bo- lje no iko osetio svu revolucionarnost balkanskog rata, ma da ga, kao soci- SMRT SNA < Večernje “sene su potako “izjedale odseve rumenila sa zapada. U sobi je apsolutni mir, a plavkasto oboje- ne stene navukoše nekakav žutka- sto-sivi oblak, koji su iz kutova po- hlepno i nečujno: grozda one iste sere večeri; Na jednoj i to levoj: strani poviše postelje visi-slika vanskoga, a na protivnoj strani, po- više druge postelje je slika: devojči- ce od kakovih esamnaest - godina, Devojče sedi u naslonjaču, golo do pasa, a u ruci drži knjigu koja 109] očito dočarava nekoje njene neispu- njene želje, Poluzatvorene oči, pune, tvrde i uzdignute. grudi, stisnute, i u neki položaj iščekivanja postavljene usne, pa ona bela mramorna put i uzdignuta ruka, savijene kao da ne- oošto hoće da ovjje, obujmi i zgrči — “u onom času, u onom a. polumraku; te- pr sv, Antuna Pado-- u + |pane na devojče, Zastane. , je i Padovanski svetac (barem se ie tako pričinjalo) bio u neprilici. Golo detešce, Hrist, u njegovom naručju, nevino se je smeškao svecu, dok je njegov srditi pogled lutao po sobi. i razdirao onaj meki raskošni, čudni polumrak “ispunjen strašću, nekom intimnom toplinom, mekana opojenih: ljubavnih scena. A onda je tama potpuno orla: la slike 1 predmete, 29: Veljko je sedio pređ pisaćim sto- lom i čitav je ovaj večernji događaj primetio. Nije se čitavo vreme ma- knuo, Mislio je... Što?.., Napokon se trgne, Opazi da je u sobi potpun mrak, Digne se i potra- ži električni ključ. Škvrcne. Soba se ispuni “ svetlošću,. Opet mu pogled Dublje api ovdi u ge u, raNenjeK a a | NARODNA REPLIKA k : fr5 NAUČNA Bi puforE TEK) alo je čoveku krv u glavu, tako, da | Onda se naglo trgne, skoči do. sjeda- lice i sjedne. Otvori ladicu stola Lo js traži i nađe jedan papirić, uzme ži- ice i zapali ga, a ostatke pomno po- loži na hartiju i onako sagorele sa- tre i spremi u jedan mali omot, Za- tim otvori tapanj, uzme pero, i ruka mu čudnom brzinom stane da se kre- će s kraja na kraj papira, koji je na stolu pred njime bio razastrt, Kad je svršio, stao je da čita, Evo šta je po ta »Anny, Ja dobeicakh Soba je moja do pred par časaka mirisala telom mladosti. Sve je strepilo u očekivanju, brektilo od čeznuća, I ne varam se: soba je mirisala čežnjama, kao perivoj u proleću ružama, kao. topli krevet kosama ljubljene žene, kao st6 opoj-. nim vinom iz kojega izviru žudnje kao varnice“' Utonuh posve, a sene gu nabio u eo crninu sumnje: 1 + IRVATSKA UBROTNIK LI hano Di št | beživotno miruje oko mene, dah laži. Eto u sobi je sada šaridis rabata po mraku tanke iglice svetlosti i oš- tro ih rinula u predmete što sada I me- ne su probile. Sađa je soba prazna kao crkva u podne radnoga dana. Sav je život istekao kroz prozor, u noć, To je bio neki san, Anny; a i sve ono što se je dogodilo bio je san. — Onda je i Život san? Da, ali na kraju, A ja još pijem ine vidim dno, Ali iz drugog krčaga. — Eto to je život: mnogo krčaga. i mnogo slatkih i gorkih tekućina. I mi pijemo, Izmenjuju se krčazi. kao i noći, Postaju sni, prošlost, uspome- ne, I nastupi žabGew nestaje uspo- mena isto kao onih kratkih doživlja- ja, kao 1 predvečernja u mojoj sobi. A onda se setimo da a »Smrt sna«, Čuješ li Anny?! . Sećam Se tvog jednog. stiska ruke vniku. Oglasi prema pogodbi | -socijalno-ekonomsku | .Svetlol mune mi glavom: bela, misao, Irgnem, BM