Br. '50.: _U DUBROVNIKU 16. Decembra 1898. VENA HRVATS List izlazi svakom subotom, a cijena mu je unaprijed za Dubrosnik: Pretplata dinu fior. 4, na pd godine fior. 2; Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Boka ho gre-4 dalju se Uredništvu. godinu fior. 4: 560, na po godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vračaja. Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni uprava da je predbrojen i za došasto polugodište. Zlotrori ljudskoga društva, U ponedjelnik stigla je žicom iz Pariza ova kratka vijest: ..Zo vijećanja zastupničke kuće baciše anar- “histi dinamit u sred sabora. Šesdeset zastupnika je-ravjeno, vjeki veoma teško“. Čekajući detalje ovoga groznoga zločina, znamo samo, da su se anarhiste ovim htjeli osve- «titi zastupničkoj :kući, jer je ona odbila predlog amnestije njihovih drugova, koji je nerazborito bio postavljen -od jednoga -ugrijanoga člana skrajuje Ijevice. Zastupnička kuća nije htjela :da proslavi svečani dav, kad je:na čelo vlade stupio čovjek “velikih nada, ženijalni i još mladi Casimir-Perier, otvarajuć Francesku svijem onijem stvorovima, ko- ji-su. je ostavili da izbjegnu okovima i vješalima. »Avarhistična stranka“ ju je zato kaznila. Kad promislimo na svu silu «ovoga razboj- stva, mi se sa užasom pitamo, šta li će etaroj E- uropi donijeti vijek koji se ragja; pitamo se tim "više, što ne vidimo da bi davašnje drušivo s ikoja strane .kušalo, da utamani ovu smrtnu bo- lest, koja mu srce “truje. Moderni svijet dapače, &hvaćajuć velika načela jednakosti, bratstva i slo» bode u skroz protivnom smislu, nosi na sebi ve- liki dio anarhistićnih grijeha. e U staro doba kreposti i poštenja, oni ljudi koji se danas krste anarhistićnom strankom bija- hu smatrani ono što u istinu i jesu, te su ih kao proste lopove i razbojnike vješali ili na križ prebijali. Danas se s njima postupa sa svim drukčije. Danas akademičari franceske akademije i svijesni profe- “suri psihologije pišu o njima učenih studija; slav- «i fizijolozi izmuđruju poviše njihovih lubanja sva- kojakih znanstvenih zaključaka; velike novine ša- lju svoje reportere da intervistirsju razbojnika Ravachola, koji, iza kako je pa izdajnički način ubio starca pustinjaka, da se liočepa njegovih no- Vaca, kušao je da miro& Parižlije u lagum diže. Ova-učena djeća svihe devetnaestog vijeka najve- ćom pomnjom bilježe načela ovakog grcuza iu milijune primjeraka rasturuju ih svim slojevima društva. Fotografi se vatjecahu ko će ga prije sni- miti, fabrikaoti njegovu imenu posvetiše najbolje proizvode svoje iadustrije, — šta više po ujegovoj smrti, učenjaci se zapletu u duboku raspravu, da li je njegova glava, već odsjećena, mogla da vi- kne: ,Živjela anarhija!“ Tu mi obični smrtnici bijasmo izvenagjeni grozomornom erudikcijom naj- većih genija sadašojosti. Je li čudo što se, godinu dana iza ovih dogagjaja, našao jedan Ravacholov drug, koji se prikazao slavnoj franceskoj akademiji kao kandidat oa jedno ispražnjeno joj mjesto? > Ma da jo ovih elemenata bilo od vajkada mogju ljudima, moderni anarhisam sa svojim ured» bama, nije Stara stvar. Kogod drži Orsini-a nje govim ocem, ali mi se s tim ne slažemo, jer grof Oralni, -i ako. je bacao bombe, imao je:njeku na- rodne ideju koja :ga :je-slo «na to savjetovala, . Za- četnik današnjeg anarhisma nalazi se, Da žalost, u našem slavenskom plemena, a to je nililisam. Knes Kropotkin, koji je.ove: desperate, avjetujuć ih da pale i ubijaju, organizovao bio je progoani ra- skl nihiliata, to-e0.je Bitgo po Šrajđarskoj ili France- skoj. Od njega nazad duanacst godina uregjeni a0ar- \hisam brojio je jedva mokeliko dlanova. A danas? Na sadojem njihovom samtaaku & :lsgo0s, ognjišta anarhizma, bilo je nekoliko hiljada Saučesnika sa svih strana Europe, a najviše iz Londona! Tu se je slobodno bez ikakva posredovanja, vlasti, votirala smrt današnjem društva. Da se ova masa ljudi uzimlje za ono što vri- jedi, mi bi se vje brzo oslobodili. Pravo je ono- madne kazao prefekt pariške polic je: anarhizam se krijepi tim što mu se pripisuje tolika važnost, Anarhista je uvjeren da će svojom pojavom po- buditi opću pozornost. To mo laska, te drugo i ne traži već široku publiku, koja će o njemu da govori. On se naprama njoj vlada kao njeko više biće. Njegove zločine tumači kao borbu za nače- lo iza svoje pravo. A šta je to njegovo pravo ? Ono se sastoji u tome da može bacati u zrak pa. lače i ubijati ljude. Moderni svijet zaboravljajući da to načelo datira od početka ljudske povjesti, nalazi ga vnjekim bizarnim fin de sićcle i — prouča- va ga. Onomadne u Parizu jedan fotograf pošao je u kuću njekog -anarkiste i fotografisao ga u njegovu laboratorijumu. Tu se gospodin fin de sičele okružio svim svojim pakljenim aparatima. Franceski su listovi donijeli “ovu sliku kao nowve- anid de JUNK kzovrazem SVIJeL IIDA pravo Ca se zgrara pa brzojave koji mu donose grozne pokolje kao onaj u Barcelonskom kazalištu, ja li na atentate poput za- dnjeg pariškog! A kad tamo on ja ovu Čeljad po- digao u njeki nimbus otajstva, on je ovu svojim postupaojem njihove kazne ovjenčuo paomem mu- čeništva | Naši Dopisi. S Pelješca, 10 Decembra. Ima jada, dostaih imade, Evo nas napokon da započnemo. Obećasmo ostranjivot pljesnivo od zdrava — biva šibat na paše nevolje, na naše jade. Pa to i hoćemo, No nećemo onako, kako će bit promislio kogogj valj- da. Bićemo omjereni i objektivni. Sama stvar od nas tako zahtijeva. Ton dosadašnjih dopisa treba stoga da promijenimo. Imamo za to opravdanijeh razloga, kao što smo ih imali i do sad, kad smo onako pisali. Koji su to razlozi, ovdje ne kažemo. U nizu svijeh dopisa ćete ih čitat, čim dogje vri- jeme za to. Sad prelazimo na stvar — onako, ka ko ju mi razredismo. Preko našega običaja na vrhu imamo moćio. Riječi su to jednoga našega pjesnika — Gilvija Kranjčevića, ako se ne varamo. Za našu stvar su kao naručene, pa ih s toga i donosimo. Jasne su i ruzgovjetne, te ne služi da ih komentiramo. I ne- ćemo. Samo ćemo da ih prenesemo na naše pri- like i bašijem riječima popratimo. Pisaćemo o ne- voljam našijem, o našijem jadima; — neke ćemo stvari oštro žigosat, neke osugjivat sasvijem. To megjutijem sveisto neće izgledat, kao da se ne bi- sto slagali # onijem, što na početku rekosmo, Pa- če već unaprijed kažemo, da se slažemo potpuno. Jada ima dosta kod nas, ima ib na mjesta i savi- de; al ako ima tijeh jada, ima i'nade, stalne va- de, da će tijeh jada testat jednom. Nestaće ih psk prije, ako se na javnost iznesu i utmjerenijem na+ dioowm isprave; a ispravak će se ostvariti, ško so otresemo nekijeh presuda, pa se stavimo na pra vi put i u nauci unaprijedimo. Sadržaj ovijeh do- pisa biđe uvijek prilagogjen prama tome cilju. Ko- lika Goe napjev, bodudanat ća dokazak i oglasi piaćaju se upravi »Orvene Hrvatske“ u Dubrovnika a dopisi Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više puta Postolar najprije o postolima govori. I mi ćemo da uradimo nešto slična. Najprije ćemo da riječ povedemo o dopisima i dopisnicima našijeh novina. ,Vi ste #6 zemlje“ — rekao je Hristos svojijem učenicima, Neka nas se ne obijedi s pre- tjeranosti, ako ustvrdimo da su to (u političkom smislu, da bome) za pojedine okoline dopisnici no- vina, koje tu dobar glas uživaju i koje se tu ra- do čitaju. Niko, koji nije živio u narodu i koji narod nije proučavao ue zna, kako na nj djeluje pečatana riječ u listu, kojeg on cijeni. No treba da je ta riječ odmjerena, treba da je prama nje- govu efatanju, Ovdje treba da je oštra, ondje iro- nična, tu blaga. Sve onako kako se slaže s njego- vijem mišljenjem ; — gdje se.ne slaže, tu treba da je oprezna. A jesu li u tome duhu, jesu li taki dopisi koji izahode sovijeh strana? Neka nam se opro- sti, a) bićemo iskreni. Niješu — kažemo katego- rično bez male izoimke, vijesu. Glavni je uzrok tome što se kod nas misli da je dosta jednoj o- sobi da zna napisat par riječi, pa da već može biti dopisnik jednijeh novina — i ima ih svakoja- bijah. Keina na ini go ra ranii i Voća, pauci vero eleci —- mnogo je zvanijeh, sli malo odabranijeh. 'Tako je kod svega, a navlašte kod ovoga. Razlikujmo samo dopisnika od dojavi- telja vijesti; dopisnik je jedno, a dojavitelj drugo. Prvi treba da je inteligentna osoba, a drugi mo- .že biti svaki koji zna pisati. Istina, i kod inteli- geotna dopisnika može da bude pogrešaka, al ti- jeh je malo. Ono što ih je, proishodi najviše iz toga što se kod nas još ne zna da razlrči, kako ge ima da piše za inteligenciju, a kako za prosti puk. Koliko o jednoj toliko o drugoj vrsti dopi- snika mi ćemo da se nešto opširnije pozabavimo. Za danas nećemo. Znamo da ovsko suhoparno ra- spravljanje u dopisu, ako pogje na dugo unara, pa s tuga prekidamo. Nastavićemo u dojdućem broju, Mi, pa mi. P, 8. Zakasnila pošta, pa novine od subote i od srijede primismo tek danas, Udrilo usm u oko od- ma što talijanaški ,2/ Dalmata“ u oba broja ima po dopis s poluostrva pelješkog. Jedan je pod nat- pisom , Trappano e irappanesi“ i datira se iz Trp- uja;. drugi je pod natpisom »Fanatismo e mise. ria“ i datira se dalla penisola di Sabbioncello.“ Nemamo vremena a niti smo dogoni da na te do- pise potanko odgovaramo. Jedino ćemo da onoga iz Trpoja, un irappanese non fararone, zapitamo ne- ka nam kaže, koje sa to osobe, persone di senso, koje non condividono queste seiocehe infransi- gense (biva zanos sa hrvatskom u pogled poznate okružnica)? Onome pak dalla penisola ćemo da poručimo, neka radije mete pred svojijem vratima i neka nas nimalo ne plaši prizivom na stariju vlast vadi sakupljanja prinosa za družbu av. Čiri- la i Metoda“, jer straha nemamo. A proposito od ovoga! Nije samo časni g. Tomašević jedini (premda se na njega sama ia. veljuje) koji je s polaostrva posluo do sad novaca za tu drušbu. Sa same pošte iz Trstenika, otklo su olali i odi blišoji is općine kunovske, pošlo je ove godine što sa ,Dom Btarč.* što za društvo 28v. Oirila i Metoda“ nešto preko 200 (dvjesta) «Njorisa. — U buduće će i više sko bog da! A \ Dada“ noba 1a ijedi, o u dpi upo