U DUBROVNIKU 830. Decembra 1898. Br. 52. CRVENA KRYAT Liat islasi svakom subotom, a cijena mu ja unaprijed za Dubrovnik: na cijela go- | Pretplata i oglasi peaćaju se upravi ,Crvene Hrvatske“ u Dabrovniku a dopla! dima fior. 4, na pd godine for. 2; Ba Mne Oparsh, Homoći Biesvonan ei dn dala see godinu for. 4: 50, na _p6 godine for. 2: 25; sa inosemstvo flor. 4 i poštarski troškovi. Pojedini broj stoji 10 novč. Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, - da je predbrojen i za došasto polugodište. > Poziv na pretplatu. Otvoramo pretplatu na četvrtu godinu naše- ga lista: Cijena je ,Crvenoj Hrvatskoj“ za Austro-U- garsku i Bosnu-Hercegovinu: na god. 4k fior. (9 kruna); a na pd god. 2 fior. 25 novč. (4; krune). Za ostale zemlje: 4 fior. (8 kruna) i pošt. troško vi (Za Ameriku itd. 11 franaka u zlatu). Ovom prilikom preporučamo rodoljubima, te nijesu predbrojeni neka nas potpomognu tačnom pretplatom. Cijena listu, razmjerno prama troška - vima, vrlo je umjerena; Uprava ,Crveno Hrvatske.“ = 18953. 3 Eto je, da i ona potone u more vremena | Prošla je, ali je zabilježila i ona, kao što gotovo sve gudin« od 1848 unaprijed, da se Slavenstvo budi, de napreduje orijaškim korakom ; dokazala jesi. onay dg je zadnja četvrt devetnaestog vjeka pretećom veličine Slavenstva, da ovo neće ma či- jega tutorstva, jer će da Žive svojim životom, jer će da misli svofbm glavom -— jer hoće kao što i drugi narodi da uživa stečevine čovječanstva, Mi se Hrvati možemo od srca radovati da- rovima, što nam ih je donijeia godina na_umaku i mi ćemo je zabilježit zlatuim slovima u knjizi našeg prosvjetnog i narodnog razvitka. Ima bilje- ga, da smo so mi znatno približili k ispunjenju naših patrijotičaih idejala, da smo znatno kora- knuli k oživotvorenju jedinstvene i slobodne Hr- vatske. Sve ono što se ovoj našoj težnji pokazalo “ protjvno, samo je prividno i prikriva u sebi klicu jačeg otpora i razvitka se hrvatske strane. Otkad 8mo na čistu — ne govorimo sa srpskim naro- dom — već s onima koji mu današ sudbinom vla- daju i upravljaju politikom, otkad su se svi naši rodoljubi otresli vagagjanja sa današnjim srp- tvom, hrvatska ideja Biri svoja krila sad našom krasnom Dalmacijom, leprša snažaa i jaka nad Bosnom, Hercegovinom i nad Istrom, a gledaju u Dju pouzdano i wilo naša najbliža braća Sioveuci. Nakon srpskog otpora protiv sjedinjenja do- lazi magjarski otpor. Slavonstvo grofa Khuena do- kazuje, da se Magjari boje. Magjari znadu 1 ćute, da nemaju dosta jak želudac, da probane ni Slo- vake, ni ugarske Rumuonje, a kamo li Hrvate — Pak treže u Hrvatskoj samoj kskova crva, koji bi Srbima pomogao da je toće, traju i slabe, Sa- teliti slavonstva u Osijeku i drugodje slab su 08 lon Hedervarijeve poluke. Njihovo je slavoustvo činilo za ču porumeniti Hrvatsku od stida, što još ima takovih sinova. Ali se Hrvatska brzo sa- brala. Magjari sa svojim slavonstvom učinili su veličanstveni fiasco, a Pejačevići postaju Magjari, na koje Hrvatska nije nikad računala i neće, Ta- kovi slavonci samo vrijegjaju slavonske rodoljube, koji su i hrvatski. Sjedinjenje vbijuh opozicija u Banovini, ko- je vam je lanjeke godine došlo kao božićni dar i koje je u svim hrvatskim zemljama bilo prosla- vljevo kao vidljiv zrak uzbugjenja narodne misli — našlo je tu nedavno u Zagrebu svoju kovsoli- daciju u sastanku od višo stotina odličaih rodo- ljuba, 1 ovaj je sastanak bio prava + tiskaju po pogodbi. Rukopisi se ne vraćaju m hrvatskoga naroda i njegova mišljenja. Znamenit dogagjaj, zbliženje Starčevića i Strossmajera, po- treslo je svim hrvatskim narodom. Makli su; se i oni koji su prije samo gledali. * Gundulićeva svečanost dokazala je i ona ča- robnu moć Čiste hrvatske misli. Sve hrvatstvo gjatilo se na ovu narodnu svečanost. Okolica du- brovačka pohrlila je u Dubrovnix pod hrvatskom zastavom : Konavljani, Župljasi, Primorci, Otočani imali su svaki na svojim prsima hrvatsku troboj- picu i klicali »Življela Hrvazskal“ Da nam je do inada rekli bismo, da je ovoj hrvatskoj slavi do- sta doprinio i još jedan elemenat ma i protiva svoje volje. Otvorenje prvog muzeja hrvatskih starina, kninsko slavje, čim je s jedne strane jedan dokaz više kulturnim težnjama Hrvata, pokazalo je s dru- ge, da današnje srpstvo ne mari za takove tr.ce — ne samo, nego da tih težoja kod drugoga i ne shvaća. Pariško-Toulonske svečanosti posvjeddćile su moć Slavenstva u Europi. Veliki narod, bogati i napredni Francezi, htjeli su da čitavi svijet sazoa i čuje, koliko ovi drže do prijateljstva Rusije, xo- liko oni ljube i štuja ovu slavensku državu. Da- nas franceski republikanci viču ,živio car,“ a na dvoru ruskog autokrate čuje se ,marsiljeza.“ O- vome se Nijemci nijesu nikada nadali, a i danas taru oči, u nadi da su valjda pregledali. Mi se megjutim radujemo prijateljstvu najveće države slavenske sa najvećim narodom romanskim. Češki i hrvatski pokret poprimili su živahni- ji i odlučniji pravac. Česi i Hrvati pitaju danas ono što su prije samo moljakali. Europa čuje i znanima se ojihovom sudbinom. Česki pokret za- nima danas kao što nikad prije nas Hrvate, a Če- gi nam pomoć našu plaćaju bratskom ljubavi i pomaganjem naših težoja. Uzajamnost i solidarnost hrvatskih i sloven- skih zastupnika na care vioskom vijeću za nas je možemo reći najvažniji i nsjzanimiviji dogagjaj nakon pojave Ilirizma. Tavčareva zanosna riječ do- tukla se srca naše braće. Zasluga je uzajamne bratske ljubavi, ako Hrvati Biankini, Dapar, Pe- rić, Spinčić i Lagioja ustrojavaju brvatsko-sloven- ski klab i ako Hrvati Klaić, Bulat 1 drugovi na- kon istupa iz Huhenwartova kluba, nalaze se odmah sa ostalom slovenačkom braćom. Što se oba hr- vatsko slovenska kluba nijesu stopila u jedan, ra- zlozi ne postoje u drugom već u taktici. Kluić, Biankivi, Laginja i Bulat, naći će se doskora za- jedno, a megjut m nadamo se, ojihov će rad to pospiješiti. Pad grofa Taaffee i Windischgratzovo ili bo- lje Pleuerovo minstarstvo urodilo je dvostrukim, trostrukim dobrim plodom. U mjesto tajnog ima- mo otvorenog protivnika. Plener nam je deset puta bolji od Taaffea. Pala je federalistična ko- prena, kojom je Hohenwart prikrivao svoje ger- manizatorne težnje. Došlo je napokon do zvame- vita dogogjaja u Austriji, do koalicije izmegju Če- ha, Hrvata i Slovenaca. Dičnije za nas stara godina ne mogaše svr- diti nego ovako. Nadajmo se, nova će godina do- vesti do velike slavenske stranke; Mi je u to ime blagosivljemo, a šelimo je srećnu i čestitu svoj brvatskoj braći! Za oglase, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retku, a oglasi koji se više . Listove nefraukirane ne prima ni uredništvo ni uprava Dopisnici novina. S Pelješca, 23 Decembra. Nastavljamo. — Ako smo. rekli, da kod in- teligentna dopisvika pogreške proishode većinom iz toga, što se kod nas još ne zna da razluči, ka- ko se ima da piše za inteligenciju, a kako za pro- sti puk — pne htjedosmo sotijem da kažemo... kao da tijem pogreškama opraštamo, jal im bege- nišemo. Dapače protivno. Za nas su te pogreške, odnosno spram grešnika, veće od onijeh prvijeh — uz razliku jedino, što su one teško popravljive, a ove sasvijem lako. Dosta je, da se inteligentna 0- soba na njih upozori. Stoga ih onako blago napo- menusmo... Sveišsto ih ubrajamo u niz ovijeh ne- volja u pljesnivo ismegju sdrava, pa ćemo 0 nji- ma u tom smislu da i_progovorimo. Slavenska je naša ćud u opće taka, da za inad činimo svega. Ne gledamo pri tom na poslje- dice — planemo, pa... gotovo. To nam je sta- rinska karakteristika koju nam je i istorija saču- vala, ta je kod nas na dnevoom redu još i danas ... Kraljević Marko se za inad poturčio; za inad i sano za inad, mnogi naš odlični rodoljub stoji [u protivničavu toVOTUl- Tv ove Ae djeve uušijula nevoljnijeh odnošaja, istina — ali to je tako; — tako u velikom, au malom još je i gore. Za dokaz... oslanjamo se na nas, — Nazad vremena bilo je u novinama oštro kritikovano po- našanje nekolic'ne uglednijeh našijeh ličnosti na poluostrvu. Mi te ličnosti poznamo: -— Hrvati su to i takovi Hrvati, koji su zbilja za narodnu stvar radili, koliko su uzmogli a neki od njih i pretr- pjeli što za to... Kad su uščitali to kritikovavje, uvrijegjeni u svom ponosu, planuli su i odmah one novine čisto hrvatske novine koje su to priopćile ... povratili. Da se nija s druge strane slučajno uzbudila reakcija, te bi se ličnosti najmanje bile politički uspavale i ne bi bile oni stupovi hrvat- stvu na poluostrvu, kao što sad u istinu jesu. Sve- mu tome pak bili bi krivi oni — da rečemo ta- ko — neopresni dopisi o njima. Nehoćemo mi ovijem, da osudimo dopisnika, jali da ustvrdimo kao da je isti imao krivo, Pače mi u načelu odobravamo njegovo pisanje, ako su one ličaosti u onoj prigodi bile onake, priznajemo mu takogjer da je imao najbolju namjeru, kad je ono pisao, ali mu ne odobravamo ton, način, To & razloga što ih gori navedosmo. Onu istu stvar mogao je u drugoj formi da na javnost iznese i drukčije ispravi. Staloi smo da bi bio uspio. A tako — dogodilo se ono... što se dogodilo. — I eličnijeh slučajeva mogli bismo još da na- vedemo na pretek. Nećemo, jer nam prostor od« mjereu a i nećemo, jer ve volimo da uz grijehe i grešnike očitujemo. Juš ćemo samo nešto onako uopće da rećemo. Naši dopisnici kad pišu što u novine rijetko kad pišu što sa kakvom višom domoljubnom ten- .doncijom; ako što pišu, pišu pak jediao prama njihovu shvatanju i za ljude njihove naobrazbe. Da naopako čine, nije potreba ni da govorimo. Kod nas je jako malo ljudi politički dobro izobraženi- jeh, a na ono što ih je mučno, da vaše pokrajin- sko dopisivanje može imat kakva: utjecaja. Ti se dakle i ne broje. Ostaju još ljudi izobrateni uopće dobro a politički srednju — i ljudi isobrađeni |dto opća politi. Pri a € noj # dq