. = List izlazi svakom subotom, a cijena ma je anaprijed sa Dubrovnik: na cijela go- dinu for, 4, na pd godine &or. 2; Za: Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na ćijelu godinu flor. 4: 50, na po godine fior. 2: 28; sa inozemstvo flor. 4 i postarski troškovi. O DUBROVNIKU 11. Marta 1803. šalju se Prati) slon Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | | tiskaju po pogodbi g. da je predbrojea i za došasto polugodište, _ Protivnici našem sjedinjenju sa Hrvatskom. U više prigoda mi smo raspravljali pitaoje o sjedinjenju, te smo i mi poput naših drugova dokazali, od kolike bi to koristi bilo po naš na- rod. Deder da sad malo pogledamo ko su najveći neprijatelji združenju sa sestrom nam Banovinom. Možemo ih. podijeliti u vanjski -i domaće: domaći su Srbi, i. talijanaši a izvanjski Nijemci i Magjari. Nijemci su načelni protivnici svega što je slavensko. Oni se opiru našem narodnom i držav- nom pravu, isto onako kako i češkome. Slušate li njemačke političare u Cizlajtaniji, Dalmacija nije jaka ni da sebe uzdržava, nego oni jadni moraju za nju da troše. Pa ipak neće da se tog tereta oslobode | Nijemci znadu da bi uspostavom češ- kog i hrvat-kog kraljevstva, u okviru monarkije, vestalo njihove supremacije, jer bi se Austrija preobrazila na, temelju federalističnom, gdje bi slavenstvo. zauzelo svoj. opravdani položaj, A nji« ma nije drago izgubiti prevlast nad nama. I Magjari protivoni su aneksiji nu na drugi način, Oni se u svom stanovištu bitno razilaze od Nijemaca, tuko da bi moglo rad njega doći izme- gju njih do ozbiljna: sukoba. Magjari vindiciraju Dalmaciju preko Hrvatske kao zemlju krune Sv. Stjepana, o čemu Nijemci ne dadu mi opepeliti. Magjari bi pristali da se Dalmacija opet pripoji Hrvatskoj, ali na temelju nagodbe a za svoju me- šetariju traže od Hrvata Rijeku. Q kakvim dru- gim uvjetima neće ni da čuju. Osvem ovih ima ih koji se plaše našeg sjedinjenja i kroz nagodbu, jer bi ovo povećalo nomagjarske elemente u Traoslajtaniji koji se ne daju pomagjarivanju. Magjari i Nijemci .prestavnici su dualizma, koji vuče za sobom kao maravnu posljedicu prija- teljstvo s Prusima i, trojui savez. Možemo dakle zaključiti da su koliko trojni savez, toliko sistem monarkije u oprijeci sa našim hrvatskim pravom. Domaći načelni protivnici aneksije nijesu no djeca vanjskih joj, dušmane, koji ih podržavaju. Talijunati mirge Hivate kaošto mrze, naš jezik. Oni misle da bi; Jedinjenjem nestalo talijanskog jezika, koji sačinja cio njihov, program, sa naših obala. Uzroke njihovoj oprijeći tražimo u bližoj i daljoj prošlosti, jer je njihova sadašnjost samo plod isuh. Ovaj nuš neprijatelj odavna bi; bio: sagnjio, da ga drugi slavenofobi umjetno ne bra: ne, Kud ćete više besmislice, nego kad vidimo naše ljudi pa još u narodnoj nošnji, da se ističu. autonomaštvom, da i oni brane talijansku kulturu, koju ne poznaju, talijanski jezik, a ne znaju ga ni oni isti! ? Ovim pribrojimo zadarske italianissime, eine sjedinjenju jer uzdišu za Italijom Ali ina ota 'strinka tako je nezuatna, da nam ne može zapriječiti naše težoje. govaratelji združanja kako su mu danas najveći protivnici, Mržnja na Hrvate zanlijepila ih, te su su uvjereni, da bi iti Hrvati svijeh isjeli, s nama me velike sloboštine kakvijeh i lanas uživaju u Ali suluda, moju, ozi via E aš Njihov jedini sa: kad bi. itvojštili "aneksiju. Mi smo im više puta cdgovo-, rili | dokazati da se ljuto : varaju i kako bi oni osi nama ne vje- Rukopisi se ne vraćaju. stupnik na car. vijeću izjavio je da je njihovo pravo mjesto u Beču. U Beču dakle a ne u Za- grebu ? — Oni nemadu aktivna programa; negacija hrvatstva i ulagivanje sad vladi sad onim izvan granica, eda im ko što kane to im je program. U ostalom kad neće snama mi ih i ne molimo. M: od njih nemamo potrebe. Oni nijesu odlučujući e- lemenat, koji bi mogao zamašito utjecati za ili protiv naše stvari. Ne znamo kamo bi ubrojili oportunističnu hrvatsku straoku, kojoj je primješano i nješto pra- voslavnih. Ova nije protivna sjedinjenju, samo ga hoće na temelju postojećih zakona i u zgodan čas, koji — po njezinu sudu — nije još_prispio. O njoj i o njezinu programu imadosme, višekrat prilike da se izrazimo. * x* sto, Kako vidimo, mi imamo dosta neprijatelja hrvatskome pravu. Na sreću izmegju Slavena ne- mamo nego jednoga, svi su ostali za nas. Sasvim tim mi ne zdvajamo, nego se nadamo da će doći dan, kad će oni i preko volje pristati, da nam se vrati što je naše. Mi vele ne tražimo, Zemlje u monarkiji, a kojima se govori 'ovim jezikom neku se sjedine zajedno, te neka dobija svoju samostal- nost pod žezlom vladajuće dinastije. Ovo nije ve- leizdaja kako ujeki zlobno podvaljuju, ovo je samo promjena sistema i reforma konstitucije. Mi nećemo da se u naše posle iko tugi miješa, a što budemo imati zajedničkog sa ostalom monarkijom, eto nas da opslužujemo. Ovo je zaista vrlo razumljiv pro- grom. Kad bi se ispunio, mi bi neizmijerno na- predovali, jer mi i sada, pritisnuti, ipak napredu- jemo : u nas doma gospodovao bi, ksko je pravo. naš jezik, . širila bi se nauka i hrvatska knjiga, pomogle bi se razne grane gospodarstva, trgovi« ne, komunikacija, pošto bi radili. onako kako se nama čini da je bolje F'karisnije, a .ne kako dru- gi hoće. Da imamo pravo, mogli bismo se pozvati na stotinu primjera iz strane povijesti, kad ne bi i- mali slatku uspomenu naše slavne dubrovačke re- publike. . Njezina povijest naš svjedok istine. A naši neprijatelji neka se muče koliko ih volja, oni nam neće nahuditi. Mi smo 60 probudi“ l,mi se borimo za naša sveta prava a s nama za- jedno traže ih dvadeset milijuna Slavena u mo- narbiji. Ustrajemo li, pobijedili smo, jer sistemi prolaze a narodi ostaju. Nas je bilo kad se za dualizam ni zoalo nije, nas će biti i slavićemo dan slobode, a njega će preporogjens federativoa mo- narkija predati prošlosti. Hrvati i Talijanski jezik. Prošla je blizu godina dana da smo uma o- | vom istom mjestu potakli pitanje o stanovištu, ko- Drugi wo Srbi, koji su njekad bili prvi ta-. je bi Hrvati morali zauzimati prama talijanskome jesiku, a pristođe autonomaške straoke prama pra- vednim i svetim težnjama naroda koji živi u ovoj zemlji. Pitanje nije bilo novo ni ouda kao što ni- je novo ni danas, ali ima društvenih pojava koje valja iznositi na pejeđa, a_ da javno mnijenje o. 0 njima sudi i razmišlja. A ovo pitanje osobito u. u dahšajito prilikama moralo bi svakako da sani. “qa ave mlanone ljude: m paloj domovini, Rasćljep- ko ile ii salje sadnja 0 upravi ,Crvene Hrvatske“ a Dubrovnika & dopisi Za ogliise, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više pata Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni aprava kani kao što jesmo ovdje u Dalmaciji, otvoramo širom vrata njemačkome jeziku, koji nije za nas, za koji mi svi ne marimo, koji ne znamo i: kcji će još više pomutiti naše i onako mutne i zamr- šene prilike, A ovo “je žalosna. posljedica našega trvenja a što je još gore, dalek je svaki izgled da bismo svi mogli složno ustati proti jeziku, ko«' ji nam se nezakonito hoće silom da narine, Jer ' Hrvati gledaju nekim .neopravdanim nemarom ka. ko je talijanski jezik na sredojim zavodima goto- vo zanemaren i zapušten a: autonomaši gledaju ve- selim okom, što se u mjesto hrvatskoga avagja malo po malo u urede kao unutrašnji jezik nje«' mački. Žalostan doista nemar s jedne strane, jer išćeznućem talijanskoga jezika mi gubimo možan i kulturan faktor, a: još žalosnije veselje, jer je hrvatski jezik, jezik naroda koji ovdje živi. Mi ovako samo nastavljamo onu zlokobau politiku, koja je s početka bila više plod nespo- razumljenja i utjecaja trećih, nego li je:bila razli- , ka samih načela. Jer je autunomaška stranka, još . tada kao takova tek u zametku, ipak prizuavala i : u- samom. svojem: glasilu slavenski značaj ove zem: lje i trebalo-je samo da ga konkretira, a konkre« : 'tirati .ga nije mogla drukčije nego. da: ga. istovjeti sa hrvatstvom. Ali stranačke neprilike, a recimo slobodno i zla sudbinu naroda otugjile su stran- ke u toliko da su jedni napokon došli do namisli da će najbolje učvrstiti sreću naše domovine :ako / izgore sve talijanske knjige i ako talijanski jezik - zaborave sasvim, dok su se drugi malo po malo; učvrstili u mnijenja da će najbolje usrećiti Daf- maciju, ako ma bilo kojim sredstvima budu staja- li na putu njezinim historičnim aspiracijama za mn- : terom zemljom i ako budu grdili i poganili jezik naših otac«, koji jedini ima pravo na ovu zemlju, jer joj je od Boga i jer ,sillaba di Dio non si cancella.“ Da, odmah; u početku ustavna se bor- ba kod nas izražavala još nećuvenim megjusobn/m grgjenjem i trvenjem a na žalost, s protivne stra- ne, još je tako i danas. Glasilo protivne stranke ne pojmi još ni danas, kako uvrijede proliva jed- dnom narodu samo ponizuju onoga te ih siplje ; ali mi nijesmo pozvani da podučavamo ma koga, kako da čuva svoje dostojanstvo; konstatujemo samo da su hrvatska glasila, uz rijetke izuzetke u ovom pogledu i mudrija i obzirnija, Mi megjutim radosno bilježimo da su naši članci od prošle godine učinili povoljan utisak i na mnoge odlične Hrvate i na mnoge uvašeno li- čuosti autonomaške stranke. 1 zaista; ako se po-. misli pa ono što nas u Dalmaciji razdvaja na. stranku koja hoće sjedinjenje i na strauku koja | ga neće, mi vidimo da bi osobito u davašojim prilikama vise koristilo sjedinjenje onima koji ga neće nego onima koji ga hoće, Ali_wi_ne može-. mo i, ne simijemo da shvaćamo stvar, sa t sta- novišta, jer to ne bi bilo dostojno ljudi kojim mo», ra da načelo lebdi pred očima a ne bi bilo do-, stojno ni same stvari, koja nam svima, koliko. 409: ima, mora da bude sveta. Istina jei u sma vatskim redovima pala je po koja riječ i po. koja, i izjava da nam šada sjedinjenje ne bi "i prodi«, tačno, jer da bismo tamo bili. robovi, Neka, što i nim nijesmo RT mi mislimo. da, a M siki