. = List izlazi svakom subotom, a cijena ma je anaprijed sa Dubrovnik: na cijela go-
dinu for, 4, na pd godine &or. 2; Za: Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu : na ćijelu
godinu flor. 4: 50, na po godine fior. 2: 28; sa inozemstvo flor. 4 i postarski troškovi.

O DUBROVNIKU 11. Marta 1803.

šalju se Prati) slon

Pojedini broj stoji 10 novč, Ko ne vrati list kad mu pretplata mine, smatra se | | tiskaju po pogodbi g.

da je predbrojea i za došasto polugodište,

_ Protivnici našem sjedinjenju sa
Hrvatskom.

U više prigoda mi smo raspravljali pitaoje
o sjedinjenju, te smo i mi poput naših drugova
dokazali, od kolike bi to koristi bilo po naš na-
rod. Deder da sad malo pogledamo ko su najveći
neprijatelji združenju sa sestrom nam Banovinom.

Možemo ih. podijeliti u vanjski -i domaće:
domaći su Srbi, i. talijanaši a izvanjski Nijemci i
Magjari.

Nijemci su načelni protivnici svega što je
slavensko. Oni se opiru našem narodnom i držav-
nom pravu, isto onako kako i češkome. Slušate li
njemačke političare u Cizlajtaniji, Dalmacija nije
jaka ni da sebe uzdržava, nego oni jadni moraju
za nju da troše. Pa ipak neće da se tog tereta
oslobode | Nijemci znadu da bi uspostavom češ-
kog i hrvat-kog kraljevstva, u okviru monarkije,
vestalo njihove supremacije, jer bi se Austrija
preobrazila na, temelju federalističnom, gdje bi
slavenstvo. zauzelo svoj. opravdani položaj, A nji«
ma nije drago izgubiti prevlast nad nama.

I Magjari protivoni su aneksiji nu na drugi
način, Oni se u svom stanovištu bitno razilaze od
Nijemaca, tuko da bi moglo rad njega doći izme-
gju njih do ozbiljna: sukoba. Magjari vindiciraju
Dalmaciju preko Hrvatske kao zemlju krune Sv.
Stjepana, o čemu Nijemci ne dadu mi opepeliti.
Magjari bi pristali da se Dalmacija opet pripoji
Hrvatskoj, ali na temelju nagodbe a za svoju me-
šetariju traže od Hrvata Rijeku. Q kakvim dru-
gim uvjetima neće ni da čuju. Osvem ovih ima ih
koji se plaše našeg sjedinjenja i kroz nagodbu,
jer bi ovo povećalo nomagjarske elemente u
Traoslajtaniji koji se ne daju pomagjarivanju.

Magjari i Nijemci .prestavnici su dualizma,

koji vuče za sobom kao maravnu posljedicu prija-
teljstvo s Prusima i, trojui savez. Možemo dakle
zaključiti da su koliko trojni savez, toliko sistem
monarkije u oprijeci sa našim hrvatskim pravom.

Domaći načelni protivnici aneksije nijesu no
djeca vanjskih joj, dušmane, koji ih podržavaju.
Talijunati mirge Hivate kaošto mrze, naš jezik.
Oni misle da bi; Jedinjenjem nestalo talijanskog
jezika, koji sačinja cio njihov, program, sa naših
obala. Uzroke njihovoj oprijeći tražimo u bližoj i
daljoj prošlosti, jer je njihova sadašnjost samo

plod isuh. Ovaj nuš neprijatelj odavna bi; bio:

sagnjio, da ga drugi slavenofobi umjetno ne bra:
ne, Kud ćete više besmislice, nego kad vidimo

naše ljudi pa još u narodnoj nošnji, da se ističu.

autonomaštvom, da i oni brane talijansku kulturu,
koju ne poznaju, talijanski jezik, a ne znaju ga ni
oni isti! ? Ovim pribrojimo zadarske italianissime,
eine sjedinjenju jer uzdišu za Italijom Ali

ina ota 'strinka tako je nezuatna, da nam
ne može zapriječiti naše težoje.

govaratelji združanja kako su mu danas najveći
protivnici, Mržnja na Hrvate zanlijepila ih, te su
su uvjereni, da bi iti Hrvati svijeh isjeli,

s nama me velike sloboštine kakvijeh i lanas
uživaju u

Ali suluda,
moju, ozi via E aš Njihov jedini sa:

kad bi.
itvojštili "aneksiju. Mi smo im više puta cdgovo-,
rili | dokazati da se ljuto : varaju i kako bi oni

osi nama ne vje-

 

Rukopisi se ne vraćaju.

stupnik na car. vijeću izjavio je da je njihovo
pravo mjesto u Beču. U Beču dakle a ne u Za-
grebu ? — Oni nemadu aktivna programa; negacija
hrvatstva i ulagivanje sad vladi sad onim izvan
granica, eda im ko što kane to im je program.
U ostalom kad neće snama mi ih i ne molimo. M:
od njih nemamo potrebe. Oni nijesu odlučujući e-
lemenat, koji bi mogao zamašito utjecati za ili
protiv naše stvari.

Ne znamo kamo bi ubrojili oportunističnu
hrvatsku straoku, kojoj je primješano i nješto pra-
voslavnih. Ova nije protivna sjedinjenju, samo ga
hoće na temelju postojećih zakona i u zgodan čas,
koji — po njezinu sudu — nije još_prispio. O njoj
i o njezinu programu imadosme, višekrat prilike
da se izrazimo.

* x*
sto,

Kako vidimo, mi imamo dosta neprijatelja
hrvatskome pravu. Na sreću izmegju Slavena ne-
mamo nego jednoga, svi su ostali za nas. Sasvim
tim mi ne zdvajamo, nego se nadamo da će doći
dan, kad će oni i preko volje pristati, da nam se
vrati što je naše. Mi vele ne tražimo, Zemlje u
monarkiji, a kojima se govori 'ovim jezikom neku
se sjedine zajedno, te neka dobija svoju samostal-
nost pod žezlom vladajuće dinastije. Ovo nije ve-
leizdaja kako ujeki zlobno podvaljuju, ovo je samo
promjena sistema i reforma konstitucije. Mi nećemo
da se u naše posle iko tugi miješa, a što budemo
imati zajedničkog sa ostalom monarkijom, eto nas
da opslužujemo. Ovo je zaista vrlo razumljiv pro-
grom. Kad bi se ispunio, mi bi neizmijerno na-
predovali, jer mi i sada, pritisnuti, ipak napredu-
jemo : u nas doma gospodovao bi, ksko je pravo.
naš jezik, . širila bi se nauka i hrvatska knjiga,
pomogle bi se razne grane gospodarstva, trgovi«
ne, komunikacija, pošto bi radili. onako kako se
nama čini da je bolje F'karisnije, a .ne kako dru-
gi hoće.

Da imamo pravo, mogli bismo se pozvati na
stotinu primjera iz strane povijesti, kad ne bi i-
mali slatku uspomenu naše slavne dubrovačke re-
publike. . Njezina povijest naš svjedok istine.

A naši neprijatelji neka se muče koliko ih
volja, oni nam neće nahuditi. Mi smo 60 probudi“
l,mi se borimo za naša sveta prava a s nama za-
jedno traže ih dvadeset milijuna Slavena u mo-
narbiji. Ustrajemo li, pobijedili smo, jer sistemi
prolaze a narodi ostaju. Nas je bilo kad se za
dualizam ni zoalo nije, nas će biti i slavićemo dan
slobode, a njega će preporogjens federativoa mo-
narkija predati prošlosti.

 

Hrvati i Talijanski jezik.
Prošla je blizu godina dana da smo uma o-

| vom istom mjestu potakli pitanje o stanovištu, ko-
Drugi wo Srbi, koji su njekad bili prvi ta-.

je bi Hrvati morali zauzimati prama talijanskome
jesiku, a pristođe autonomaške straoke prama pra-
vednim i svetim težnjama naroda koji živi u ovoj
zemlji. Pitanje nije bilo novo ni ouda kao što ni-
je novo ni danas, ali ima društvenih pojava koje
valja iznositi na pejeđa, a_ da javno mnijenje o. 0
njima sudi i razmišlja. A ovo pitanje osobito u. u
dahšajito prilikama moralo bi svakako da sani.

“qa ave mlanone ljude: m paloj domovini, Rasćljep-

 

ko ile ii
salje

   

sadnja 0 upravi ,Crvene Hrvatske“ a Dubrovnika & dopisi

Za ogliise, zahvale i ost. plaća se 10 novč. po retka, a oglasi koji se više pata

Listove nefrankirane ne prima ni uredništvo ni aprava

kani kao što jesmo ovdje u Dalmaciji, otvoramo
širom vrata njemačkome jeziku, koji nije za nas,
za koji mi svi ne marimo, koji ne znamo i: kcji
će još više pomutiti naše i onako mutne i zamr-
šene prilike, A ovo “je žalosna. posljedica našega
trvenja a što je još gore, dalek je svaki izgled
da bismo svi mogli složno ustati proti jeziku, ko«'
ji nam se nezakonito hoće silom da narine, Jer '

Hrvati gledaju nekim .neopravdanim nemarom ka.

ko je talijanski jezik na sredojim zavodima goto-
vo zanemaren i zapušten a: autonomaši gledaju ve-
selim okom, što se u mjesto hrvatskoga avagja
malo po malo u urede kao unutrašnji jezik nje«'
mački. Žalostan doista nemar s jedne strane, jer
išćeznućem talijanskoga jezika mi gubimo možan
i kulturan faktor, a: još žalosnije veselje, jer je
hrvatski jezik, jezik naroda koji ovdje živi.

Mi ovako samo nastavljamo onu zlokobau
politiku, koja je s početka bila više plod  nespo-
razumljenja i utjecaja trećih, nego li je:bila razli- ,
ka samih načela. Jer je autunomaška stranka, još .
tada kao takova tek u zametku, ipak prizuavala i :
u- samom. svojem: glasilu slavenski značaj ove zem:
lje i trebalo-je samo da ga konkretira, a konkre« :

'tirati .ga nije mogla drukčije nego. da: ga. istovjeti

sa hrvatstvom. Ali stranačke neprilike, a recimo
slobodno i zla sudbinu naroda otugjile su stran-
ke u toliko da su jedni napokon došli do namisli
da će najbolje učvrstiti sreću naše domovine :ako /
izgore sve talijanske knjige i ako talijanski jezik -
zaborave sasvim, dok su se drugi malo po malo;
učvrstili u mnijenja da će najbolje usrećiti Daf-
maciju, ako ma bilo kojim sredstvima budu staja-
li na putu njezinim historičnim aspiracijama za mn- :
terom zemljom i ako budu grdili i poganili jezik
naših otac«, koji jedini ima pravo na ovu zemlju,
jer joj je od Boga i jer ,sillaba di Dio non si
cancella.“ Da, odmah; u početku ustavna se bor-
ba kod nas izražavala još nećuvenim megjusobn/m
grgjenjem i trvenjem a na žalost, s protivne stra-
ne, još je tako i danas. Glasilo protivne stranke
ne pojmi još ni danas, kako uvrijede proliva jed-
dnom narodu samo ponizuju onoga te ih siplje ;
ali mi nijesmo pozvani da podučavamo ma koga,
kako da čuva svoje dostojanstvo; konstatujemo
samo da su hrvatska glasila, uz rijetke izuzetke
u ovom pogledu i mudrija i obzirnija,

Mi megjutim radosno bilježimo da su naši
članci od prošle godine učinili povoljan utisak i
na mnoge odlične Hrvate i na mnoge uvašeno li-
čuosti autonomaške stranke. 1 zaista; ako se po-.
misli pa ono što nas u Dalmaciji razdvaja na.
stranku koja hoće sjedinjenje i na strauku koja

| ga neće, mi vidimo da bi osobito u davašojim

prilikama vise koristilo sjedinjenje onima koji ga
neće nego onima koji ga hoće, Ali_wi_ne može-.
mo i, ne simijemo da shvaćamo stvar, sa t sta-
novišta, jer to ne bi bilo dostojno ljudi kojim mo»,
ra da načelo lebdi pred očima a ne bi bilo do-,
stojno ni same stvari, koja nam svima, koliko. 409:
ima, mora da bude sveta. Istina jei u sma
vatskim redovima pala je po koja riječ i po. koja, i
izjava da nam šada sjedinjenje ne bi "i prodi«,
tačno, jer da bismo tamo bili. robovi, Neka, što
i nim nijesmo RT mi mislimo. da,

  
  

a M siki