da bismo mi stali, gore uz braću nego uz Nijem- ce. Mi megjutim Nijemcima ne možemo vjerovati da nas uzdržavaju pošto naš drže na silu, kao što ne možeino vjerovati Magjarima kada kažu da im je Banovina pasivna a ipak drže čvrato u svojim rukama njezine financije; jer je malo na svijetu onih koji: se silom nameću nevoljniku i &ilom ho- će da mu podmiruju potrebe samo da ne zna za nevolju. Dok pojedini osamljeni pojavi bacaju tračak. ali samo tračak nade u bolju budućnost mi me-.. gjatim i jedni i drugi pušemo u prazae prate, glogjemo svaki svoju kost koju su nam dobacili vrebajući na komadić mesa da ga jedoi drugima otmemo i ovako zabavljeni gledamo nemarno, ka- ko se s jedue strane sve roti protiva sjedinjenja a 8 druge kako se jezik talijanski zamjeajuje ma- lo po malo ujemačkim, tako da će nam jednom o0- svauuti dau _u_ koji ćemo samo moći spominjati da se nekad talijauska knjiga na ovim abalama i učila i njegovala. Ali zašto mi Hrvati ne ustanemo ua njezi- nu obrauu? Mi odgovaramo da ne možemo i da ne sinijemo sve dok oua bude kao što je danas simbol svega onoga što se protivi uašun politi- čkim i ekonomićuim aspiracijama ; da, 1 ekonowmI- čaim, jer da sino mi svoji u svojoj kući, da nam drugi ue vodi kućanstvo ml bismo 1 uwakerijaluo * stali bolje uego stojimo, pitali bi + nas i pri skla- paoju trgovačkih ugovora 1 pri svakom koraku koji bi se ticao maše krvi i našeg žepa — & pro- tivna stranka baš u ime talijanske kulture teži Za tim, kako bi pomogla našim protivuicima da nas drže na vijeke u ovako podregjeaom položaju. Mi ne vjerujemo da će ona ikako odlučiti u ovom pitauju ; ali vjerujemo da njesina oporba do- lazi megjutnu trećemu na kožist više ua nježinu nego ua našu Šletu. Da nas vodi šićušuo stran- čarstvo wi bi rekli da se tomu veselimo ; ali mi polazimo sa višeg stanovišta, sa salauovišta opće korisu te ispovijedamo otvoreno da ouo sto auto- nOmaška strauka smatra za štetno po Dalmaciju u- pogledu jezika talijanskoga, Hrvatima i hrvatl- skoj ideji ne može da bude korisao. A za sto ne, to smo islakli u prijašajim člancima pak ne ćemo da ponavljano. Samo ćeino ponoviti preporuku na- šoj mladeži na srednjim &kolama da ući talijanski jezik više nego joj to zakou pripisuje, da nastoji da bude u atauju da slivaća: velike muževe koji su preporodili Ičaliju i da ue zaboravlja nikada da ni Starčević, mi Kvaternik, ni Strossmayer ol Pa- vlinović ui drugi ue bi možda za narod bili onoli« ko učinili, da se uijesu ugledali u njihove pleme- Dite primjere. Srpsko naklapanje. Zagreb, 4. Marta. aBranik* je u jeduom od svojih pošljedujih brojeva uapisao silnu filipiku protiv uas Hrvata, koja je ovdje u Zagrebu izazvala smijeh i žzaču- gjenje mmegju onima, koji takove članke u kavani od duga vremena čitaju. A kako da se čovjek ue nasinije ? Dobre dvi- je trećine togu članka pune su samo hvale ,vaš- celoga srpatva“, a ostala trećina nauizuje kojeka- kve pogrde na rovaš nas Hrvata, prewda dobri gospodin pisac kaže, da nas ljubi! Lijepe li lju- bavi 7! Čemu to farizejstvo? Za što učito ue ka- že, da nus wrzi? To je napokon priroduo, pošto Srbi vide i uvigjati moraju, da svakim dauow gu- bo; x» mi da dobivamo i u narodno) sviješti, u kulturi, u svemu | Njihova samobvala upravo je klasičua | Da- kako, da se sami ne hvale, ne bi se niko ajetio, da ih hvali, ue bi miko ui sgaujao, da su ODI DA glasu junaci, — ali ovako, vičuć i telaloć svoje tobožnje junaštvo i slavu, zavedu u bludnju po- najprije sami sebe, a onda možda i koga stranca, koji ne sna s kim ima posla. Ako taki zavedeni stranac sonde slučajno pisati, pa njihove izwisljo- tine popise, e, onda je srbadija sretna i zadovolj- na, pa balabuči i viće; ,Gle, tako stranci 0 ua. ma sude,“ — Zaboravili su jadni, da, kad je god koji oružani neprijatelj, bilo Bugari, bilo Grk, pa nje navalio, da. bijehu uvijek ametem potaće- čeni i u ropstvo odvedeni. Kad se Osmanlije po- javiše, — pobjegao je s bojnog polja pooajprije Branković sa svojima, jer su bili na konju, pa su mogli ,begati,“ a ostali, koji nijesu mogli da po- bjegnu, bijahu od Osmanlija sasječeni. Nu oni i o tom Kosovu govore kao o pobjedi. I kod Gjunisa su bježali, kao i kod Slivnice, — svagdje, gdje se Sastadoše s oružanim ljudima. Da nije bilo Ru- sije došli bi Turci u Beograd, da nije bilo Austri- je, bili bi Bugari svoju zastavu na kraljevskom konak u razavili, A ipak se hvale, da su junaci, da će sp Slavenstvo, i šta ti ja zoam što. Na čast im bilo ! Eto vidite, gospodo ,Braniklije,“ da i mi možemo grditi i sve vaše rugla izvrgavati kad ho- ćemo. Mi to možemo činiti većim pravom nego li vi, pa mi ipak to ne činimo nego samo oada, kad suo izazvani vašim neslanim prikaranjem. Zar ne bi bolje pristojalo Srbima riječi, koje nama ,Bra- nik“ dovikuje: ,Samo remojte svoju veličinu i is- ključivost osnivati na laži i obmanama, jer to ne vredi ništa, i samo +vam škodi.“ Svako dijete znade, da su Srbi bježali pred Osuanlijama, i da su se bježeć naselili u južnu Ugarsku, a ponjesto i u Srijemu (ostali pravoslav- ni su naši hrvatski starosjedioci), nu ,Branik“ pi- se ipak: Mi smo u nju (t. j. u Trojedoica) došli kao oarod, zauzeli smo pusle semlje..-“ Od ko- ga su zauzeli puste zemlje ? Kad su bile puste, nije ih trebalo zauzeti, već samo u nje sjesti pa orati 1 kopati. Nu naši junački Srbi na jeziku sau- gimaju i osvajaju puste zemlje, a one koje nijesu puste, koje oružani ljudi brane, one zemlje oni ne zauzimaju ! Nu zato ip&k žive u nadi, da će im neko pokloniti 1 buduću ,Velika Srbiju.“ [ Talijani da su dobili uvijek batina, veli ,Branik,“ pa ih je i- pak Fraucija sjedinila. Nu u Maliji nije bilo nego Talijaua, a na bBalkaou imade i Hrvata i Bugara. — Srbi se uvijek uzdaju u tugju milost, ali kad un se kaže da su tugjom milostinjom stekli ono sto umadu, onda se ijede i niječu tua istinitu Čiujenicu. Jedina je istina, koju je ,Branik“ kazao, da je massa brvatskog naroda kroz neko vrijeme izgubila nit svoje prošlosti, pošto je narodna hr- vatska dinastija prerano izginula, (premda su pro- svijetljeui pojedlući uvijek znali svoju povijest, što dokazuje opstanak hrvatskog državnog prava). Nu da nas naša tobožaoja srpska braća ljube, ue bi ua smjela zbog: toga grditi, već sažaljivati, da sino bili tako nesretni, da sino u onim teškim vre- iueulma bili opkoljeni od takovih neprijatelja, koji nas na komade, rascijepite, kao što je 1 Poljska pućijepana bila nekoliko stotina godina kasnije, Mlećaui uteće Dalmaciju, Osmanlije Bosnu i je- uau dio Hrvatske, - - a Ostatak bio je u savezu sa Magjarima 1 Nijemcima. Mlećani su italija- miZirali, Osmaolije turdili, & onaj dio, što ostade slubvdau, Zarazila je sredovjećna, latiuština, u ko- Joj su i veći narodi, kao što su Nijemci, Magjari, Cosi itd. izgubili Čistu svoju narodnu svijest. Pa ako je massa Hrvata kroz neko vrijeme (izgubila naroduu svijest, 12 toga još ne slijedi, da su Hr- vati prestali opstojati. Ako je bilo možda u u da- gorju Lrvata, koji su zaboravili, da je 1 na Ne- retvi 1 u Bosut isu narod Hrvatski, 18 toga ne slijeda, da su Hrvati na Neretvi 1 Bosni prestali bii Hrvau. Da urednik ,Branika* sada poslije uvadeset godina nagje wmegju svojim spisima ugo- Vor, koji iu Zasvjedućava, da je njegov otac ku- pio jedno limauje u južuoj) Ugarskoj, on će svoju Qušlinu tražili, premda za nju nikada prije oi zuuo nije. Zašto da Hrvat, — koji možda neko vrijeme, krvareć na sve strane, zaboraviše svo- ju sjajnu prošlost, ne traže svoju baštinu ? Bilo je doduše i takovih Hrvata, koji su is uećuanja pisali & | danas pišu, da su svi pravo- alavni Srbi, nu zato ipak to nije istina, kad sami pravoslavui u gornjoj Krajini vele da govore ht- vatski i da su Hrvati, 1s nezuanja pojedinaca ne možemo mi izgu- biti ono što je od vajkada naše! Takove pogreške mogu nam doduše donekle škoditi, ali takova je štota samo prijelazna, Cum istina probije ma po- vrdiou, — sve je popravljeno, - Branik“ piše nadalje : ,Kad hoće (Hrvati) da se oduševljavaju, kad hoće da se greju na vr- lioama i zaslugama svojih velikih detića — oni i danas priregjuju parastose Zrinjiji i Frankopanu, koji kroz uvelićavajuće istoričko staklo sasvim drugačije izgledaju, nego što se u novinama o nji- ma pripoveda.“ Tako piše ,Branik“, pa ipak veli, da nas Hrvate ljubi! A za što ,Branik“ nije na- pisao, da je Frankopana pjevao i osjećao hrvatski onda, kada Srbi nijesu ni znali što je pismo i što je jezik, — za što nije napisao, da je Zriojski skovao urotu za to, da postane hrvatskium kraljem i da je u tu svrhu ugovarao s Turcima, da stupi s njuma u savez zato da pripoji Hrvatskoji bosuu i da tako opet uskrisi starodrevao hrvatsko kra- ljevstvo, zaštu nije kazao, da taj velikaš, koji do- duše bijaše ,vlastoljubiv plemić,“ osjećaše dobro, da je Bosaa dio hrvatskoga kraljestva ? Oni do- duše poginuše na stratištu, premda su mogli ljep- še poginuti, ali ipak oni obojica bijahu i osjeća- hu hrvatski. U dokaz pak, da su Srbi bili tobože svje- stui svoje narodnosti onda, kad Hrvati ne bijahu svjestai, navodi ,Branik“ kojekakve hajduke. bBu- dimo iskreni i ne bvalimo sami sebe. Ti hajduci 1 tuboužuji poboruici za slobodu nijesu imali u to- liko narodae svijesti, koliko ni nas najglupaviji seljak. Mi možemo takova šta pričati Nijemcima ili Fraucezima, ali megju sobom ,en famille“ mo- Žemo prizvati, da to bijahu obični razbojnici, ko- ji su ragje po šumama šetali, Turke iz zasjede ubijali, krali i otimali i koji bi u civilizovanoj dr- Žavi došli kao zločiuci na vješala. Oni su doduše imali mnogo vjerskoga fanatizma, oni su mrzili Turke, jer su Turci dobro živjeli; oni su im zbog njihova dobra života zavidili pa su ih iz busije strijeljali — ali govoriti o kakovoj narodnoj svi- jesti, to je laž i obmana. [ sam Karagjorgje bija- se prosu fanatičai seljak, koji je radi vjere mrzio Turke, a takav bijaše i Obrenović, koji je Kara- gjorgja iz zasjede usmrtio, — o narodnoj pak svijesti mogu govoriti samo pjesnici, koji sve vide u režićuom svjetlu i u magli, kao pisac , Branikov,“ Isto je tako smiješno spočitavanje glede je- zika. U vrijeme, kada još ne bijaše kojiževnoga jezika, kada je jedino kajkavsko“ zagorje imalo 1 sačuvalo ustavnu slobodu, naravno je, da su oni, koji bijahu iz ,kajkavskog“ zagorja pisali i pje+ vali svojim dijalektom. Iz toga ue slijedi i ne mo- že niko pametao zaključiti, da Štokavsko“ narje- čje nije hrvatsko | Tako pise ,Branik* a i svi o- stali srpski listovi, A ipak nam ni ,Branik“* ni Ostali srpski listovi ne tumače za što i pravoslavni narod u gornjoj krajini i u Dalmaciji nazivlje ba& Stokavsko narjećje hrvatskim jezikom ! Dapače je i sam Vuk napisao da će Sremci kazati ako bude hercegovački pisao, da uvagja ,hrvatski* jezik. Pa premda su osim slavnih Dubrovačkih pisaca (koje nam naša braća svojataju, jer su slavni) — uopće Dalmatinski pisci (koje do sada svojatali nijesu) pisali narodnim hrvatskim jezikom u ono vnjeme kad Srbi uopće nijesu ni zoali pisati, prem- da smo mi Hrvati imali već prekrasuu literaturu onda, kada ni jedan Srbin ni znao nije što je to literatura, ipak oni tvrđe, da smo mi ujima oteli jezik i da &mo od njih naučili pisati! — To zua- či 1 zbilja pisati gluposti. Ako srpska publika Čita i vjeruje takovim swijesuim Člaocima onđa su ta Daša bruća zaista na vrlo niskom stepenu naobru- zbe ; a da ta publika sve to vjeruje, to stoji, pu- što u to vjeruju oni, koji takove članke pišu. Pa ljudi takove kulture, da sjedine balkan“ ske zemlje, da sruše Austriju, da utuku Tursku i zaustave Bugarsku u njezinom razvitku, — to je više nego smiješna pomisao! Takova pomisao gra- piči sa ludošću, Ako iko bude spasio i slobodi priveo narod na Balkanu koji govori hrvatskim jezikom svijuh narjećja, to će biti jedino Hrvati, koji asu kultur- niji od Srba, koji nijesu oksklusivni što se tiće vjere, koji nijesu muhamedance u Srbiji iztrijebili sa četrnacst dana iza oslobodjenja i koji. nijesu ničije vjersko čuvstvo vrijegjali, kojima je .sveje- dno bio ko pravoslavni, muhamedanac ili katolik, »Branik“ tvrdi : »Hrvatska ne moše biti, po- litički koukurent Srbiji na istoku I“ = Da o jeja, dje osno g poj slk,