Kiša i i do dvie vka, i viki aaa va vr ro a e u TT PT TIE g g s » Pete Sa; si Zi Cijena Ist. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale = na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine | surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 14. Februara 1897. k Pretplata i et šalju se administraciji ,DUBROVNI- KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se ne vraćaju. Za oglase, priposlano, eizja v javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj “7. Izlazi svake Nedjelje. Godina VI. Sadržaj. — Eldorado — Narodi se po običajima mogu dobro upoznati kojoj na- rodnosti pripadaju — Srpski pokret u Tur- skoj — Dalmatinski sabor — Domaće vije- sli — Bosna i Hercegovina — Pregled. — Dubrovačke vijesti — Naši telegrami Podlistak : Ulomak iz dialoga jednoga staroga Dubrovčani- na s njekijem mladićem domorodnijem. ELDORADO. Pripovjeda se da je neki učeni gveće- nik natječući se na jedno više mjesto u svo- joj molbi napisao ovoliko: Nalazim se u pravu na dotično se mjesto natjecati. i mi cijenimo da smo u pravu poslije toliko zaplijena zbog Bosne i Hercegovine još koju reći o ovom predmetu, te napokon kazati što želimo i zahtjevamo. Valjda će se komu smionim činiti da mi možemo nešto željeti, pa i zahtjevati, ali cijenimo da nas na to upućuje: prošlost, geografski položaj i srp- sko narodno osjećanje koje nas sa našom srpskom braćom u Bosni i Hercegovini ve- . zuje, a osim srpskoga narodnoga imena ni- kakvo drugo, pa bilo ono i bratsko, prizna- ti ne možemo i ne smijemo. U ovom poslje- dnjem i leži jezgra nesuglasja, razmirice i borbe. Iz dosadašnjeg držanja našega lista sva- ko se je mogao uvjeriti da polažemo veliku važnost stanju stvari u Bosni i Hercegovini, osobito u narodnom pogledu, jer smo du- oboko uvjereni, urede li se tamo odnošaji, kako to pravica, povjesi i narodna svijest zahtjeva, da ne će biti bez odziva i uticaja na naše prilike u pokrajini, pa stvarali hrvat- ski zanešenjaci dalmatinski još bučnije pro- grame. Ovom ćemo prilikom još jednom ope- tovati, što smo u ovom listu prošle godine napisali: Dalmacija i Hrvatska sa Slavonijom nijesu nikada igrale političku ulogu prvoga reda, već su uvijek bile prisiljene slijediti tok, što su im ga veliki dogagjaji i bez njihove volje nametali, jer je takav geografski polo- žaj ovijeh zemalja. Tako Dakle što želimo? Želimo da se ne dira u srpski karak- ter Bosne i Hercegovine, da se prama na- rodnomu srpskomu karakteru zemlje udesi javna uprava u zemlji. Drugijem riječima da bude ne samo slobodno Boganeu i Herce- govcu nazivati se Srbinom, već i u svim javnim školama moraju se njihova djeca va- | Spitavati u srpskom, a ne u bošnjačko-hrvat- skom duhu; da se svuda u školi i uredima jezik naziva pravim svojim srpskim imenom; da bude ćirilica jedino pismo u školi i u uredima i da rogjeni sinovi Bosne i Herce- govine u zemlji vode glavnu riječ a ne koje- kakvi strani kruhoborci. Neka se pokuša jednom u ovom prav- Gu raditi, pa ne će bili nezadovoljstva, niti deputacija s memorandumima. Suština me- moranduma zahtjeva to isto, samo u drugom obliku. Austro-Ugarska vlada našla je u Bo- sni i Hereegovini: ćirilicu, srpsko ime i grp- ske škole. Zašto nije to zadržala, i dalje u tom pravcu radila? Sve što pripovjeda ,Nova Slobodna Prega“ (Br. 11661) u dopisu iz Sa- rajeva, da oslabi utisak memoranduma, samo nevješta čovjeka može uvjeriti, jer izbjegava glavno pitanje, a to je: zabranu srpskoga imena i sve što je s ovim skopčano; o tome nema ni riječi u dopisu, a zbog toga je i išla bogansko-hercegovačka deputacija u Beč. Dopisnik bečkoga lista, kad kaže da se ,Sa- rajevski list“, zakoni i naredbe te školske knjige štampaju paralelno ćirilicom i latini- com, zaboravio je kazati da se piše latini- com sve što se srpski uregjuje po uredima, da ,Sarajevski List“ na drugom mjestu nosi ćirilicu a na prvom latinicu, da se u komu- nalnim školama katolička i muhamedanska djeca ne smiju učiti ćirilici već su za njih štampani teksti isključivo latinicom. Sto isti dopisnik, valjda koji vladin savjetnik, veli da se je od 351 pravoslavne crkveno-školske općine samo njih 14 na memorandumu pot- pisalo, zaboravio je nadodati da su — pri- likom ustoličenja novog dabro-bosanskog mi- tropolita Mandića u Sarajevu — svi pred- sjednici pravoslavnih crkveno-školskih općina Bosne išli predsjedniku sarajevske općine, kao vogji deputacije, da se izjave solidarnim s njegovim radom u Beču. Napokon laže do- pisnik ,Nove Slobodne Prese“, kad kaže da se je memorandum prije štampao u biograd- skim listovima nego što bijaše predan u dvor- sku kancelariju, jer su memorandum štam- pali prvo austro-ugarski srpski listovi, i to kad se je deputacija kući povratila, pa tek onda biogradski, što se može bjelodano do- kazati. Ova je laž dopisniku služila da cije- lu stvar.sa memorandumom nazove ,veliko- srpskom agitacijom“, kao da je tobože akci- ja iz Biograda pokrenuta. Ova stara hrvat- ska popijevka ne vrijedi više ni lule duva- na iz bosanske režije. Bosanci i Hercegovci jesu Srbi, te kao takovijem mora biti dopu- šteno srbovati, pa nazivali to gospoda u Sa- rajevu velikosrpskom“ ili ,malosrpskom“ agitacijom. Bečki dnevni list ,,Ostdeutsche Rund- sohau“ (Br. 35) u uvodnom članku s natpi- som Bosanske prilike“, u kojem donosi kratki izvod memoranduma i bilježi gonjenja potpisnika istoga, na kraju veli: ,,Ne dakle zbog straha radi kakvih diplomatskih zaple- taja, već samo u.ime tako strašno uvrijegje- nog...pravoljublja pozivljemo nadležne više vlasti, da ove stvari strogo ispitaju i da ,,si- stem Kallay-ev“ strovale u najdublju prova- liju, kad bi se samo dijelom dokazale osno- vane ove potonje mjere. Jer se ne smije ta- ko daleko tjerati pokornost pred dvojbenim uspjesima Kallay-evim, da se njemu za lju- bav pusti bez obrane šikanirati ljude, koji su se moleći obratili svomu ćesaru, i tijem u Bošnjacima i Hercegovcima vrobuditi dvou- mlje o pravoljublju monarhovu“. Dopisnik ,Nove Slobodne Prese“ iz Sa- rajeva kaže da bi bilo pogibeljno išta mije- njati u načinu uprave u Bosni i Hercegovi- ni, već da treba dosadašnji sistem uzdržati. Ovo mogu željeti dopisnikovi ,centrifugalni elementi“, ali nipošto pošten svijet. Uporegjenja neka čine sami čitatelji. Narodi se po običajima mogu dodro upoznati kojoj narodnosti pripadaju (svrha) U Hercegoviui možemo čuti svakijem časom kako zdrava svijest narodna razbija maglu što ju na srpsku narodnost Bosne i Hercegovine navlače ne- braća. U Hercegovini doista čuje se pričati o srp- Skoj prošlosti ni malo manje nego li u sred kralje- vine Srbije — i to nije kakva prećeranost kazati, no živa istina — pa ja se tome ne čudim, nego divim što ima u narodu još zdrave pameti i pono- sa za svoju starinu čuvati. Ta junačka djela koli- jevke Nemanjića — stare Zete — Crne Gore — današnje Hercegovine nijesu za dalekijem morem bila — jednako je srpska slava širila se po Staroj Zeti kao i po Hercegovini — staroj Travuniji. Od Trebinja do Neretve u slavno srpsko doba bješe u najvećemu jeku srpska veličina — slavilo se svu- kuda veliko srpsko ime — a Neretva pripoznavaju- ći tu svoju srpsku moć htjede da srbuje i o sebi, i grbova — vazda držeći visoko načelo: samo Srp- stvo svoje brani. Znamo mi to sve po historiji — vidimo to i danas u narodnijem srcima gdje još živo se drži i časti, i tako je usagjeno da će slobodno, dok jednog čini mi ge Srba Hercegovca bude, ostati jednako usagjeno i uzdržano. Ja bi hotio dovesti u naše proste narodne ku- će jednoga neprijatelja srpskog naroda, i tada neka domaćin skine strklje jedini svoj razgovor večernji »gusle“, pa neka stane sabirati misli što mu od srca vrve, i uvjeren sam da će najžešči srbožder diviti ge — a prestati uzaludni trud, koji se ulaže da se pomute zdrave narodne svijesti — i to jošu ovome našemu vijeku razvikanome za slobodu! ,De mortuis nihil nisi bene“ istina je — nu pok. Pa- vlinović nije slovodno ni zavirio u naše kuće kad je ono jednom hvalio se o hrvastvu okupiranijeh provincija. Nije umio ni Broz u Hercegovini prosugjivati naš narod — šta više: on je htjeo samo svoj man- datum časom kraju dovesti i zagazio je gazom kri- vijem. Danas ja gledam i čujem kako bi se htjelo iz narodnijeh prsiju u Bosui-Hercegovini iščupati vjekovima utvrgjeni temelj srpske narodne misli. Ali da; to nije tako lahak posao. Petvjekovna tur- ska sila ne bi kadra to uraditi — a neće vjerujem temeljno još manje ta naša nesugjena braća sa de- belijem svojijem kumovima. Neka se upamti ona zdravica narodna što ju zabilježi kako se proklinje nebrat što neće da se okrene ka bratu — što mu neće da pruži ruku, već pomaže dušmana, koji će mu lahko račune svršiti. : Podlistak. ULOMAK*) iz dialoga jednoga staroga Dubrovčanina 8 njekijem mladićem domorodnijem. Stari. (Omissis)..... Pošto nastaje do koji dan svetkovina sv. Vlaha, mislim, da nije s gorega da ti ovom prilikom spomenem štogod o zaštitniku našega greda i okoline, koliko se sjećam iz moje prošlosti. — Razzi piše u ,Epitome Antistitum rhagusiensium“, a uza nj i Ivan Gondula u ,Oro- nologia rerum rhagusinarum“, — koju obojicu sli- jedi i Farlati i svi ostali, — da se je štovanje ovoga sveca uvelo još prije g. 1026. za doba Vi- tala, arhiepiskopa dubrovačkoga. Bolland (Tomo I.) veli: ,Rhagusae in Dalmatia ut primariu3 reipu- blićcae patronus colitur, ejus effigies in moneta omni reipublicae imprimi dicitur!“ Razumiješ li?! Mladi. Kako ne?!... Taj je Bolland rogjen 1596., kao jezuit bio izabran od glagovitoga Rosveida, da se stavi pisati golemo djelo ,Acta martirum“, i već bijaše izdao pet knjiga o starijem mučenicima, kad ga snagje smrt i zapriječi, da dovrši, što je Započeo. Njegov rad nastaviše drugi, koji se po nje- *) Ovaj zanimivi ,ulomak“ imao je izaći u pretprošlom bro- ju, ali zbog nepredvigjenijeh prilika izostao je, te ga danas donosimo i upozorujemo naše čitatelje — osobito Dubrovčane — na nj. — Primj. Ured. mu zovu Bollandisti. To nam je sve pripovijedao naš katekista. Stari, Progjimo se toga, no govorimo o našem pred- metu. Sv. Vlaho je dakle bio postao 1 grbom re-- publike. On je bio i na pjenezu, on na pečatima i grbovima ureda, na stjegovima i u brođarstvu. Pr- vu godinu kad je uljegla Austrija, Dubrovčani ga uspeše napokonji put za malo časa, jer austrijski gjeneral Milutinović dogje glavom pred Lužu, te zaviče: ,Skini taj barjak!“, pa odmah za tim ode u Gospu Veliku, te budući se uspeo na pulpit, pro- glasi narodu, da već i on i njegov sv. Vlaho spa- daju pod Austriju! Mladi. Ma kako može svetac spadat pod Austriju? Stari. »Haec sunt per allegoriam diota“. Svetac koji mu drago bio, ne spada nijednoj vladi, — to se zna; no njegove prilike, ako su simboli zadruge kojekakve, spadaju prilijepo. Za to jedna vlada mo- že biti pravovjerna (orthodoxa); a u isto doba i iko- noklasta, t. j. odbacat ikone njekijeh svetaca, koje znamenuju kakvu zadrugu ljucku. Sad, kad su sv. Vlaho i njegova ikona spali na nauk arheologije, i postali predmet muzeja, mogu se iznosit; onadar se | nije moglo, jer su bili živi svi oni elementi, koje je prikazivala ikona sv. Vlaha. U ono doba, kad je vjera svud po svijetu bila najjači bedem i vladama i narodu, vjerski predmeti bijahu simbol vlada, brastava i političkijeh orugja. Sv. Vlaho je bio dakle još simbol svjeckoga dobro- stanja u Dubrovniku. Premda su sveci prezirali i preziru blago svjetovno, ipak po simbolu, kojijem označavahu kojekakvu zadrugu ljucku, postaše na- pokon još i simboli bogastra, jer je bogastvo ele- menat zadruge. A propos, nek ti kažem ovdje je- jedan anedokt, koji i Vrčević ulaže megju svoje pripovijetke. Njeki Dubrovčanin imao parbu s je- dnijem Hercegovcom, te stvar došla do kadije u Trebinju. Hercegovac dovede dva svjedoka poštena, da potvrde krivicu toga Dubrovčanina. Kadija kad ih vidje, rasrči se, te se razviče na toga Hercegovca: »Siktir rajo! ti si mi ovdje doveo dva šugava svje- doka, a Dubrovčanin mi ih ponudi dvadeset, i ne bogme s puta ni s reda kao ti, već dvadeset pošto- vanijeh staraca bradatijeh, svi u odeždi vašoj vla- škoj sa šljakom u ruci, ogjevenijeh ne u krpinama nego bogme sve u srebru, i svjedoče, da je pravica za Dubrovčanina“, To gu bili — dvadeset dukata (na kojijem bijaše lik sv. Vlaha) s kojijem Dubrovčanin podmiti toga kadiju. A i pjesnik Giusti kori sv. Ivana Krstitelja, jer je njegova prilika na novcu fiorentinskom, ovijem riječima: . »In grazia della zecca fiorentina Ogni fedel Matin a voi g inchina“. Mai | Čitao sam u podliseima ,,Književnosti dubro- vačke“, a bićete zanago i vi čuli, kako su jednu noć negdje prelomili noge kipu sv. Vlaha, da uz- može upravno stati grb vlade. To se obaznalo po novinama iz Frankfurta, a u Dubrovniku ne znali ništa za to! Stari. To je vlada onadar razborito učinila, jer su bili još živi svi nekadašnji elementi republike. Vla- da ih očito nije htjela vrijegjati; ama sad, kad već nema nikoga iz onog doba, to ne bi više služilo ni tajno ni u noći obavljati. Sad je sve inostran- stvo u Dubrovniku. Da sad služi kojemu kipu, te još preostaje, i glavu osjeći, — moglo bi se bez imalo straha i zazora i used bijela dana, ko bi za to hajo, kad je već sve prijašnje prešlo u arheo- logiju i megju predmete starine?! Mladi. Pošto je dakle sve već prešlo u arheologiju, biće valjda i svetkovina sv. Vlaha — dajbudi us- pomena onoga što je negda bilo! Stari, Tako je! Sve vlade izobražene, ergo i ova na- ša, slave čas u jednome, čas u drugome mjestu spomene prošlosti i raznijeh zgoda, koje su se ta- mo dogagjale; — tako i u Dubrovniku, jer se sve ne može prenijeti u stoni grad. Gdje će ti pozla- ćeni kip sv. Vlaha, koji je na oltaru, prenijeti u bečki museum? — Ovo je jedna svetinja! Da nije svetinja, moglo bi prelijepo. Govori se, da je i Bu-: ćintor mletački bio prenesen kao arheologijska sta- rina; ali u buni g. 1848. njeki kapetan dubrovački Puljizević opet povrati u Mletke ostatke razmetnute, da stoje dajbudi u arsenalu mletačkome,