Cijsna list Za Austro-Ugarsku, Bosnu i . Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale zemlje na godinu franaka 15 u zlatu. Za Dubrovnik na godinu fior, 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. U Dubrovniku 21. Februara 1897. Pretplata i oglasi šalju se administraciji »DUBROVNI- KA“. Dopisi se šalju uredništvu. | Rukopisi se no vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. 1 > od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampsju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- «ju 86. Broj 8. Sadržaj. — Kompromis — Sabor dal- matinski — Naši dopisi — Domaće vijesti — Bosna # Hercegovina — Pregled — Naši telegrami -— Dubrovačke vijesti — Podlistak: Dubrovačka književnost piše Ivan kanonik Stojanović. : KOMPROMIS. Danas, kad na istoku dogagjaji jedan drugog pretiču, te ono vječno pitanje, što je zove istočnim, naprijed guraju i kraju pri- miču — govoriti o izbornim kompromisima, koje su dvije hrvatske i srpska stranka u pokrajini na malo čudnovat način sklopile, nije niti moderna niti blagodarna zadaća. Moderna nije, što srpska stranka, otkada se kao samostalna obrazovala, uvijek je za izbore na carevinsko vijeće sklapala izborne kompromise. Blagodarna nije, što izborni kompromisi imaju prolaznu vrijednost +. j. obično ostavljaju onako vrijeme, kakvo na- gju. Izborni kompromisi u zemljama razrova- nim mnogim strankama postaju prijekom nuždom. Dalmacija je takogjer takova zemlja, gdje četiri stranke vojuju. Ko je pažljivije čitao pokrajinske listove, te imao prilike da što i doznade, ne će ga: biti porazio glas o kompromisu, što ga je sklo- pila narodna hrvatska stranka s jedne stra ne sa pravaškom a s druge strane sa srpskom strankom, i to, kako se u svim novinama či- ta i sa svačijih usana čuje, da se onemogući izbor Marinice conte Bonda. Doista ovaj čo- vjek mora biti od velikog uticaja, kad se sklapaju slični kompromisi da se njegov po- novni izbor osujeti. Da budemo iskreni, ka- zaćemo, da nam se ova izborna parola ne dopada, jer nijesmo vični boriti se protiv li- čnosti već protiv programa i ideje, a čini nam se, da nije Marinica conte Bonda već ko drugi kandidat autonomne stranke, da bi se teško ovaj kompromis ikad bio sklopio. Zatim čudnovato nekako izgleda slika koju predstavlja ovaj kompromis: tu hrv. narod. stranka pruža, recimo, desnu ruku pravaši- ma, lijevu Srbima; dozvoljuje da ge jedni i drugi megju sobom čupaju, samo neka nju puste da probavi u miru svoju obilatu porciju. Ezlazi svake Nedj elje. Ovaj je kompromis jedno majstorsko djelo. Svačija je osobina spasena. Pravaši, kao onaj koji je htio kapom sakriti sunce, ni sada ne priznaju Srba u pokrajini; nika- kvu odgovornost zbog kompromisa sa srp- skom strankom na se ne uzimlju, a slobodno im je u kotarima srpskih kandidata istaknuti svoje protukandidate; tako je isto i Srbima slobodno u kotarima odregjenim pravaškim kandidatima postaviti protukandidate. Srpska stranka pozvata od hrvatske na- rodne stranke da primi ponugjeni joj kom- promis, našla se, poput Hrelje na raskršću, u veoma mučnom položaju: teško primit, a još teže odbit. Poslije afere na dubrovačkom gimnaziju i općinskih izbora u Kotoru, kako da se primi kompromis; s druge pak strane, kako da se odbije, kad se nudi u ime slo- venstva; kad su nas do sada bez razloga Hr- vati nazivali izdajnicima, a što bi stoprvo da smo kompromis odbili? Srpski klub u Zadru, saslušavši svačije mnijenje i ispitavši sve pri- like, usvojio je ponugjeni kompromis, doista ne s velikim oduševljenjem zbog navedenih razloga. | Srpski klub u Zadru kao predstavnik Srba pokrajine pokazao je i. ovoga puta da Srbima nije do mandata već do ideje. Sada je do uvigjavnijih Hrvata da uzumiju proci- jeniti ovu predusretljivost sa srpske strane, ito baš u najgorim prilikama po Srbe u Bosni i Hercegovini, čemu su i Hrvati dosta doprinijeli. Ne budu li Hrvati ni ovaj korak sa srpske strane znali procijeniti, tada više neka se na nas ne žale i slovenima ne ZOVU. Srpski birači u pokrajini dužni su svi bez razlike tačno ispuniti sve uvjete korupro- misa, jer osim što je založena riječ naših predstavnika, to zahtjeva i disciplina, bez ko- je nema stranaka. o\/-- Sabor Dalmatinski. 5. Sjednica dneva 8. februara. Presjedništvo : Podpredsjednik Dr. Kvekvić. Vladin povjerenik: namjesništveni Pedpred- sjednik Alfons pl. Pavić. Manger interpeliše Vladu da bi se već ove godine započele radnje za bonifikaciju Solinskog blata. Trojanović interpeliše Vladu o lučkim rad- njama u Risnu. Prelazi se na dnevni red, I. Drugo čitanje zakonske osnove kojom je ovlašteno da se globe za šumske prekršaje zamije- ne u nadnice radnje. Ovaj je zakon sa nekim ispravcima, koje je učinio č. Ivčević, Ghigliauovich, bio primljen u drugom čitanju. Po ovom zakonu sve globe udare- ne za šumske prekršaje a koje se ne bi mogle utje- rati, moći će se zamijeniti u naduice radnje u svo- joj općinskoj frakciji. Za dan radnje računa se glo- ba od for. 1 za muškarce a od nov. 50 za ženskinje. JII. Prvo čitaaje zakonske osnove o ribanju u untrašnjim vodama. Ivčević, iavjestilac, čita izvješće Odbora i za- konsku osnovu; predlaže da se ta osnova predade posebnom odbora od pet članova, koji će se odmah izabrati, i koji će da je prouče i o njoj izvijeste. Prijedlog je primljen. Izabrati su u odboru čč. Vuković, Perić, Bo- relli, Kulišić i Salvi. Večernja sjednica. Vladin povjerenik odgovara na upit č. Man- gera o bonifikaciji solinskoga blata. Opća rasprava o školskom proračunu za go- diau 1897. Lubin. Po njemu ne odgovara uspjeh u ško- lam ni u intelektualnom ni u moralnom pogledu ; spominje razmjer nepismenih ljudi, koji je još uvi- jek velik, i broj zločina. Glasovaće proti školskom .predračunu, jer se u njemu ne uzimlju nipošto u obzir narodna prava italijanaca u ovoj pokrajini, Geyori o talijanskoj narodnosti što je ima u Dal- maciji, podupirući svoju tvrdnju navogjenjem iz Lu- čića o kojemu je Rački rekao da je vjerodostojni historičar. Dokazuje kako se je talijanski elemenat razvio iz staroga latinskog hreka. Po pošljednjim: statističnim podacima talijanci bi morali imati barem dvanajest škola. Na poziv većine da se oka- ne ideje italijanske narodnosti u Dalmaciji i da prosto pripoznaju potrebu talijanske kulture, odgo- vara da nije moguće okaniti se svetih prava jed- noga naroda. Kad bi se autonomaši primili tog po- ziva, protivnici bi onda rekli da kulture ne maju ni kakva prava. Ostracizam je talijanskog jezika od oštete i samim protivnicima. Nukuje Vladu da se opre takvom ostracizmu, da se je ne bude potla na- zivati rušiteljicom kulture u Dalmaciji. Stranke bi se mogle složiti na temelju pripoznavanja zajedni- čkih prava. Smerchinich. Istaknuće samo da veliki troško- vi na školskom polju ne odgovaraju praktičnim po- šljetcima; 50 po sto onijeh što imajv pohagjati školu, ne pohagjaju je; spominje i znatni postotak nepismenih i niječne materijalne i moralne koristi elementarne nastave. Na nastavnom polju veliki zadatak koji nam se nameće, to je reforma osjeća- Godina VI. ja. Da se taj zadatak riješi, hoće se drugi učitelji, drukčiji nego li su današnji, mladići slabo plaćeni, | koji se posvećuju poučavanju da steku svoj svaki- danji hljeb. Zadatak je elementarne nastave jedan od najtežih i najgore plaćenih. Govornik drži da za staleže, što nijesu u najboljim prilikama, gragjan- ske su škole suvišne, te moli da se na Korčuli opet zavede realna gimnazija. Prikazuje Saboru do- tični prijedlog i preporučuje da ga se primi. Čingrija. Ne zna što govornici sa protivne stra- ne hoće. Čuo je lijepih govora; novi mladi kolega poslužio se je plemenitim načinom govora i baš izbranim oblikom, te slušajući ga mislio je koliko je ona prošlost skrivila što nam je tako izvrsne | sile otela. Naša je najnovija istorija za vas mrtvo slovo; vaša stranka nije ništa iz iskustva naučila. Govorite o ostracizmu talijanskog jezika, kad tamo talijanski jezik gospoduje po našim javnim uredi- ma, te je birokracija zadahnuta duhom talijanskim. Govorite o tobožnjem ,ratu proti talijanskom je- ziku“; mi ljubimo talijanski jezik, ali ne trpimo da se otme prvenstvo jeziku našega naroda. Dobro nam došao talijanski jezik kao kulturni jezik, to sam rekao, pa bilo samo za to da nas brani od jezika i kulture njemačke. Govorite nam dakle o potrebi talijanskog kao kulturnog jezika i onda ćemo se razumjeti; ali nemojte o tome govoriti u ime jedne narodnosti koje u Dalmaciji nema. Spominje kako je pok. Bajamonti svojim riječima ,slaveni i danas ali hrvati nikad“ zanijekao da u zemlji ima jedna talijanska narodnost. Sa etnografskog pogle- da nema ovdje talijanaca; ima ih što su došli iz susjedne kraljevine; ima kultura i jezik talijanski što nam ga je ostavila mletačka vlada; ali talijan- skog naroda nema. Mi ćemo se za to boriti sa svim našim silama proti pošljedicama protivne tvrdnje; opiraćemo se, pa sve da nam bude naloženo i iz Beča, i za to baš ćemo se opirati podizanju tali- janske škole u Spljetu. Pobija što predgovornik tvrdi da naši srednji zavodi nijesu od nikakve koristi, a to zaradi na- stavnog jezika, koji je hrvacki ili ti srpski a nije talijanski. Priznaje da u našim školama ima i mana. Mnoge mane što su u našim školama, zajedničke su svim zemljama, a za mnogo je Kriva sama pro- šlost, kada je pučka škola bila talijanska. Salvi. Zastupnik Čingrija kaže da ne razumi- je što talijanska stranka hoće; ta nema goreg glu- honje do onog koji neće da čuje. Nije istina da se ne priznaje važnost slavenskog elementa u Dal- maciji ni da se hoće njegovom pravu prejudicirati. Talijanci hoće ono što je hotio zastupnik Pavlino- vić u prvom saborskom zasjedanju; ono što je i &. zastupnik Vranković god. 1868. pitao da se uvede ga redovitim prijedlogom: ekviparaciju prava obiju narodnosti zemlje u školama, uredima, i u javnom životu. Čingrija predbacuje autonomnoj stranci, da je | | Podlistak. | DUBROVAČKA KNJIŽEVNOST piše KANONIK IVAN STOJANOVIG LXVII. SADAŠNJA VREMENA. Tek se od god. 1648. narodi jugoslavenski mo-- že uprav prilikovati čovjeku, koji se od jednom pre- ne iza dugotrajna sna i osvijesti da živi (prvi čas života). Poslije stane da se razabire, da se ogleda, da se kuša: što je i na čemu je, (drugo doba ži- vota), te uvigja da ima u sebi protivaijeh eleme- nata, kojijem, — recimo ovako, — boluje. To su: vjera i različiti stepeni izobraženosti, na kojijem se nahode pojedini slojevi naroda. 'To probugjuje stran- ke. Priložimo još, da je narod naš još na prvome stepenu izobraženosti, kad se shvaća sve zajedno u jednoj ideji: i narodnost, i vjera i izobraženost (sin- tegi). Rekli smo već, da se te sile nalaze u svakom narodu, i ako nema svaka istu jakost. Prva (vjera) je najjača; dapače, — kako neki kažu, — ona mo- že i sama da drma sudbinom narodi. I sami Uiće- ron veli: ,omnia religione moventur“. Treba još primjetiti, da je u Evropi već svaki narod, koji je više izobražen od našega, prekužio tu ,krisis“ doživljevši žalosnijeh prizora radi vjere. Tome su najbolji dokaz: Guelfi i Ghibelini, rat od 30 godina u Njemačkoj, Ugenotti i Lega u Fran- cuskoj, Kromvell i Stuardi u Engleškoi, kao i Polj- oska, koja je gva ogrezla u krvi — u ranama bez prebola!), Ne mogu dakle ni Jugoslaveni biti od toga prosti. Ovo je epoha — ,orisis“ radi vjere. Ta orisig, ako u životu pojedinaca traje koji dan, — narodu se hoće vijek ili po vijeka dok je se sasvijema oprosti. !) Ne može se sumnjati, da Poljska gad ne trpi od Ruske ono isto, što je Ruska neg la od Poljske trpjela. Uspensky, ru- ski spisatelj piše; ,Kad je papa nukao u XV. vijeku Moskov- skoga vojvodu, da se sadruži sa vladama krstjanskijem protivu 'Pureima, kralj Sigizmund poljski javi svome poslaniku u Rim da je on spravan prekinuti svaki savez s Rimom, ako se Ru- ska sadruži protiv Turčina s vladama katoličkijem, i da će se Poljska tad sadružiti ga Turcima (Cesare Tondini: ,Unione delle ehiese“, 1895). Papa Inoćencije III. piše (epistola 126., libr. 8): come & possibile, che la chiesa greca torni all'unita, ed alla ubidienza della Sede Apostolica: essa che dai Latini non ebbe che esempi di perdizione, ed opere di tenebre ut merito ipsos abhorreat plus quam canes?!“ Isti Tondini piše na str. 57: ,papa Pio IX. mando una medaglia d'argento a colui ehe serisse su tali abusi, allegando S. Bernardo ,,de Congideratione“ e S. Leonardo a Porto Maurizio, che predi- cando in piazza di Navona, si era piaciuto a cominciar la pre- dica col mandar all'inferno parecehi papi“. Megju Moskvom i oJaroslavom ima manastir nazvan Laura: tu je uslikana sv. Bo- gorodica, koja se prikaziva blaženomu Srgju kalugjeru, da ga obrani od navala poljačkijeh. Još treba imati na umu, da sve vlade, bile koje hoćeš, nastoje, kako ća ge uzdržat i rasprostra- nit, te za to upotrebljavaju u tu svrhu svakojaka srestva, (4 toga pregje već u poslovicu ona 'Tailie- randova izreka: ,la gran morale uecide la piecola“); dakle služe ge i vjerom, — pa baš i onadar, kad vladari u vladi kojekakvoj očito kažu neznaboštvo u svom privatnom živošu. U staroj su se povjesti vla- de služile vjerom directo, a danas indirecte. Treba | se ovdje obazreti još na njeke općenite istine svu- kud poznate. Prva je, da vjera ne obara narodnost. Vjera je skup odnošaja svakoga čovjeka sama za gebe prema Bogu, a narodnost je megjusobni odno- šaj ljudi istoga jezika; jer je jezik, — ako ćemo govoriti po mitologiji, — zlatua veriga pala s ne- ba iz usta Zeusovijeh, koja veživa ljuetvo; i koliko ima jezika više ili manje izglagjenijeh pomoću izo- braženosti, toliko više ili manje ima forami& esteti- čkijeh. Upisano je u sv. pismu, da je brak sa je- dnom ženom temelj ukusne i savršene moralnosti. »(Qduod Deus conjunxit, homo non separet“. (Evang: što Bog sadruži, čovjek da ne razdružuje). Nasuprot omi velimo: ,quod Deus separavit, homo non 60- njungat!“ (što je Bog razlučio, čovjek da ne sadru- žuje). Bog je liuctvo razdijelio u narode prigodom gradnje kule babilonske (Genesis). Svako nasilje je- dnoga naroda naprama drugome protivi se prvome moralnome načelu prava svjeekoga (jus gentium); a da i ne napominjemo, da je uzdržanje jednoga naroda ili jezika osnov ukusne estetike, jer svaki jezik uzdrži u sebi njeke svoje estetičke forme. Oto- len izlazi, da nikakva vjera ne može biti narodna, nego zajednička cijeloga ljuetva s jedne strane, a g druge svakog čovjeka pojedinca, — osvem jedne: a to je izraelska, koja je bila osnovana 'od samog Boga u formi narodnoj. Jevrejin, — kako piše Verne: »0 che parli francese, o russo, o spagnuolo, o italiano: egli parla con ogni lingua sempre Vebreico“, t. j, Jevrejin je vazda Jevrejin; ne može biti druge na- rodnosti, — premda se svaki čas pretvara i nameće na- rodu, u kome živi. Hristos (Messia) dogje da razdijeli pravu božiju vjeru (Hebreizam) od narodnosti, koja je vjeru zamotavala, navrnuvši članove vjere jevrej- ske na ostale vjere svijeh naroda, — to što je zadaća Hristove crkve do konca svijeta. Pošto vjera nije isto i narod, i nijedna crkva bez erezije ne može biti narodna, a ukusna morala Hristova zapovjeda sno- šljivost: ,nescitis cujus spiritus estis“ (ne znate, kojega ste duha), što reče onadar, kad su apostoli zahtjevali, da baci vatru na Samariju, jer je to mjesto bilo druge vjere; služiti se vjerom za ras- prostranjenje svoje vlade, svoje narodnosti, ili slu- žiti se narodnošću, da se fanatički juriši vjerom: oto je opća pogrješka onijeh vjera, koje gu monote- | ističke (koje vjeruju u jednoga Boga), biva: krstjan- ske, muhameđanske i jevrejske. U poganstvu narod