Cijena listi. Za Austro-Ugarsku, Bosnu i Hercegovinu na godinu fior. 4. 50. Za Srbiju i Crnu goru na go- dinu fior. 5. Za sve ostale franaka 15 u zlatu. zemlje na godinu Za Dubrovnik na godinu fior. 4, Na po godine i na četvrt godine surazmjerno. Pojedini broj lista 10 novčića. JUL U Dubrovniku 2. Maja 1897. Pretplata i 0 šalju se administraciji ,Pu. KA“. Dopisi se šalju uredništvu. Rukopisi se neo vraćaju. Za oglase, priposlano, izjave javne zahvale, računska izvje- šća i slične objave plaća se 10 novč. “od retka (sitnijeh slova). Ako se više puta štampaju, po pogodbi. Nefrankirana pisma ne prima- ju se. Broj 18. Izlazi svake Nedjelje. Godini VI: Sadržaj: Kralj Aleksandar na Cetinju — Opet biskupska poslanica IL — Cesar Franjo Josip I. u Petrogradu — Kuljen -— Naši dopisi — Domaće vijesti — Grčko-tur- ski vat — Bosna i Hercegovina — Pregled — Dubrovačke vijesti — Književnost — Po- dlistak. Kralj Aleksandar na Cetinju. Ruski ljetopisac Nestor izlažući rascjep- kanost, nemoć i neslogu ruskih plemena pri- povijeda da su Iljmenski Rusi bili odlučili da pozovu sami Varjage i rekoše: ,Hajde da tražimo vladara, koji će nam vladati i suditi po pravici“. Zatim, priča Nestor, Čudi (Slaveni Pskova i Isborska), Slaveni (Nov- gorodski), Kriviči i druga sakupljena pleme- na rekoše knezovima Varjaškim: ,zemlja je naša velika i pitoma, ali nema reda ni pra- vice u njoj; dogjite da je zauzmete i da na- ma vladate“. Ovo je historijska istina a sporedno je pitanje da li su Varjagi bili čisti Skandinav- ci ili pomiješani sa beskućnicima Slavenima. Varjagi su Ruse Slavene izbavili osamljeno- sti i raštrkanosti, naučili ih pokoravati se redu. Ovo se je dogodilo nazad tisuću godina, Iz ove se tisućgodišnje povjesne uspome- ue razabire slavenska velika mana: nesloga, rasejepkanost i nered. Povjest svakoga slavenskoga plemena iznosi gori spomenute mane koje su fatalno uticale na sudbinu narodnju, tako da slavom ovjenčani pjesnik Rade bolno uzvikuje u » dorskom Vijencu“ Velikaši prokleti im duše Na komade razdrobiše carstvo, jer je i srpsko carstvo u srednjem vijeku propalo sa nesloge i nereda. Ova slavenska xa" čžox/ osobina provla- či se kao ervena nit i u najnovije vrijeme životom Slavena u opće i južnih Slavena napose, te daje povoda našim neprijateljima da nas cijene zgodnim pljenom svoje nezasi- tne osvajačke pohlepe. Što nazad: tisuću godina nije bilo pogi- beljno, jer se je šačica Varjaga izgubila u prostranom slavenskom moru, danas su sli- čni dogagjaji pogibeljni, jer ne vojuju više po- jedine čete pustolova, već države jake i dobro uregjene, pred kojima se nesložni i neuregjeni narodi raspadaju i propadaju. Danas i pored sloge i uregjenja teško se je malim narodi-- ma održati, a što ih čeka sa nesložnog i“ neuregjenog rada, ne treba dugo razmišljati, to povjest uči, to uči sama srpska povjest starija i novija. Ove nam misli izazivlje dolazak Alek- sandra kralja Srbije u pohode Nikoli knjazu Crne Gore. Otkad ove dvije srpske države postoje, ovo je prvi put da se njihovi vladari po- hode. Lani o Vidov danu bijaše knjaz Nikola u Beogradu, sada o Gjurgjev danu dolazi kralj Aleksandar na Cetinje. Ovo su po srpski i slavenski narod na Balkanu istorijski dani. Vidov dan ispunjuje dušu svakoga Sr- bina žalošću zbog kosovske katasrtofe, a Gjurgjev dan budi najmilije uspomene i sje- ćanja, toga su se dana srpski borci skuplja- li da nastave borbu za slobodu. Ovo su +storijski dani. Ove su dane izabrali vladari nezavisnih srpskih država da se pohode, što još veću znamenitost podaje njihovim sastancima. Prije kratkog vremena Evropom se je pronijela vijest o savezu balkanskih slaven- skih država pod pokroviteljstvom Rusije. U početku svak nije htio toj vijesti vjerovati upirući prstom na posebne i neizgladive in- terese Sofije, Beograda i Cetinja. Kad su po tom slijedile posjete vladara u Beogradu i Sofiji a sada na Cetinju, i skeptici moraju ispovidjeti da se nesto sprema i da ono što se je držalo nemogućnim postaje djelom. Samo ovim putem mogu se prepriječiti tugje pohlepe, i liječiti zlo komu je ime: nesloga. Vtadari nezavisnih srpskih država opa- ziće za cijelo da ih na ovakom putu prate i ushićeno pozdravljaju koliko njihovi podanici toliko ostali Srbi i svi pravi Slaveni, jer u ovim sastancima i posjetama balkanski na- rodi gledaju primicanje k ostvarenju svojih najdražih idejala. Ali ne treba da zaborave u isto vrijeme, kao što ih sada sa usana bal- kanskih naroda prali blagoslov, da bi u slu- čaju nesloge palo na krivca narodno pro- klestvo. Kao-u pregjašnjim posjetama balkanskih vladara tako i u ovoj pod Lovćenom Evro- pa treba da vidi mirnu manifestaciju srpsko- ga i bugarskoga naroda: da Balkan pripada samo balkanskim narodima, i da se pod tu cijenu može mirnim sudjelovanjem Srbije, Crne Gore i Bugarske riješiti balkansko pi- tanje. Ako je doista Evropi do mira, i ako balkansko pitanje prijeti da zapali suhi na- gomilani barut, tada neka državnici velikih država uzmu za osnovicu riješenja spomenu- toga pitanja riječi italijanskog ministra, mar- kiza Visconti-Venosta, izrečene prigodom erč- kog pitanja u italijanskom parlamentu: ,Na balkanskom poluotoku ima država Srbija, Bugarska i Crna Gora, koje predstavljaju ta- kogjer načelo narodnosti, koje se mora po- štovati ništa manje od onoga Grčke, od ko- jih je svaka bolom u srecu primila više od jedne žrtve, što je berlinski ugovor nametnuo njihovim nadama. Ove su vlade predstavnici i čuvari tih nada; i prinugjene su da slijede nemirno i razdražljivo javno mnijenje neza- dovoljnih narodnosti“. Posjetu kralja Aleksandra na Cetinje smatramo svršetkom srpske i slavenske ne- sloge na Balkanu, a početkom boljih i ve- drijih dana. Bilo sretno ! e—\ to Opet biskupska poslanica. II. Što nam dalje odgovara preč. M. k P. to se baš nas veoma malo tiče. Mi nijesmo zastupali niti zastupamo bezvjernu školu, s toga su oni citati mogli sasvim izostati, izim ako je g. pisac tim hotio pokazati svoju du- boku učenost. Ne trebaju nam takogjer ni predike o potrebi vjerskoga odgoja u školi i u opće, jer protivno nijesmo nikaka ni tvr- dili. Ali je velika i ogromna razlika od kr- šćanskoga odgoja u školi do onog što bi ga hotio nametnuti &ler, ne u ime crkvei krsta već u ime svoje isključive vlasti. Ako bi se ikomu mogla pravom primijeniti izreka Mi- rabeiu-va o monopoliumu naučenja a tim + odgoja, doista najbolje pristaje zahtjevima klera. Svaki naobraženi čovjek znade, što kr- šćanska vjera uči, a opet što svećenstvo ho- će. Kolikogod je erkva i svećenstvo nerazdje- ljivo u strogo vjerskim i crkvenim pitanjima, toliko opet svak pri zdravoj pameti vidi da u pitanjima eminentno društvenim i politič- kim gvećenstvo u neku ruku zlorabi ime cr- kve i kršćanstva, jer bi htjelo pod plaštem crkve i kršćanstva nametnuti u ime Boga i vjere svoje nazore svemu svijetu i njim sa- movoljno upravljati, s toga u društvenim i prosto jednom strankom kao što su ostale i ništa više. Ima na svijetu gorljivijih i uvierenijih kršćana od samih svećenika, a koji se bore proti prevlasti klerikalizma. Dubrovačka je re- publika u ovome pogledu klasičan primjer naše tvrdnje. Doista prečasni pisac ne može kazati da je dubrovačka država bila bezvjer- na, a ipak nije puštala da svećenstvo utiče u državne poslove i prekoračuje djelokrug svoga zvanja, i odatle nebrojene raspre iz- megju senata i rimske kurije koje su uvijek Svrs&vale- pobjedom prvoga. Kad je papa Pio IX. sazvao u jesen godine 1869. vase- ljenski sabor, druga tačka dnevnoga reda glasila je: da je crkva i crkvena vlast nad svim svjetskim i državnim vlastima. Na to izjaviše poslanici kod svete stolice akredito- vanih država, a megju ovima poslanik cara francuskoga i ćesara austrijskog, da su ovi kanoni protivni ustavu dotičnih država i su- verenstvu njihovih vladara, i da ih dotične države nikada za pravovaljane priznati ne će, jer ne mogu dopustiti, da državna vlast potpadne pod crkvenu. I doista težnja kleri- kalizma ide za tim da podvrgne sebi sve, Najvodesnije polje za širenje i prenaša- nje izvjesnih nazora i misli, jest škola; s to- ga se o nju otimlje svaka stranka. Ko ima škole u svojim rukama, osigurava sebi bu- dućnost. Za to se ne čudimo ni malo juri- šanju klerikalaca na sadašnju školu, jer oni spadaju u stranke koje nijesu tijekom vre- mena ništa naučile i ništa zaboravile t. j. ostaju. nepomično na svom stanovištu ne vo- deći računa ni o vremenu ni o prilikama; najmanje je po ćudi njihovu ortodoksno- mu shvaćanju ona mudra riječ: kompromisi a ne skrajnosti svijetom vladaju. Po školskom zakonu od g. 1868. pri- pada državi vrhovna uprava o nadziranju svega što ide školi, i da je poučavanje pred-- meta osim nauku o vjeri neodvisno od uti- caja kojemudrago crkve; a po istome zako- nu pripada crkvi nadziranje vjerskoga uauka i uprava vjerskih vjedžaba. Koja država u načelu usvaja i postavlja na prvo mjesto vjerski nauk, ne može se ni pomisliti da će u odregjivanju i rasporedu drugih predmeta doći u oprjeku sa bitnosti toga učenja; tim više što je elementarno pe- dagogijsko načelo da jedan predmet olako- ćuje učenje i razumijevanje drugoga predme- ta, a ne da stvara zabunu i pometnju pojmo- va u glavi učenika. Mi znamo što svećenstvo hoće: ono hoće da zamijeni državu u školi t.j. da vrši nadzor, namiješta učitelje, kroji naukovnu osnovu, ograničuje slobodu nauke u višim školama; u jednu riječ da nametne svakomu svoju popovsku uniformu. Kakvo je raspoloženje vladalo i još danas vlada u kle- rikalnim krugovima odnosno prirodnih nauka | i fizike, to dokazuje Gallileo i drugi mučeni- ci nauke, prečasni kanoniče, a kamo li da je svećenstvo (a ne crkva kako Vi pišete) od svoga začetka njegovalo ove nauke! Jest, go- spodine kanoniče, sva srdžba klerikalaca od- nosi se osobito na prirodne nauke i fiziku. Današnji je školski zakon u Austriji po- šteni kompromis izmegju države i crkve, gdje je pravo odsječen svačiji djelokrug, prekora- čenje kojega s jedne ili druge strane izazva- lo bi zabunu i borbu, s toga u ime mira i napretka svaki i malo izobraženi čovjek imao bi biti odlučni protivnik da se škola izruči klerikalcima u ruke. | Završujemo. Ako se za katoličku erkvu u Austriji može kazati da slobode ne uživa i da državno zakonodavstvo duboko siže u polje što njoj pripada, onda ni more slano ni voda slatka. ia Cesar Franjo Josip 1. u Petrogadu. Kao što je car Nikola II. na svom putu po Evropi posjetio prvoga ćesara Austro-Ugarske mo- narhije, tako se je već od prije znalo da će odvra- ćanje posjeta sa strane evropskih vladara caru Ni- koli II. početi sa ćesarom Franjom Josipom 1. Program o njegovu putovanju u Petrograd bio je utvrgjen prije no što je buknuo tursko-grčki rat, te se s toga ovomu dogagjaju onda nije pridavalo velike političke važnosti naročito poslije hladnih zdravica cara Nikole prošle godine u Beču i Berlinu. Dogagjaji na Balkanu izvrnuše se u neprija- teljstva megju Grčkom i Tvrskom. Krv se je pro- lila. Nastade velika zabrinutost za očuvanje mira i nastojanje da se rat lokalizira. Prije polaska careva u Petrograd na 21 pro- šlog mjeseca došao je car njemački Vilhelm u Beč. O ovoj iznenadnoj posjeti češki ,Narodni Listy“, koji su redovno dobro izviješteni o dogagjajima u Beču donesoše izvještaj od svoga redovnoga dopi- snika u kom se kaže: da je povod za posjetu tri dana pred polazak cara Austrijskog u Petrograd či- sto politički. Još se veli, da se kuša obaoviti spo- razum Njemačko-Austrijski s Rusijom u pitanju na Istoku, pa ma to bilo u formi najodriješitijoj i samo ad hoc, čim se ne bi dosadašnje alijancije izmije- nile. ,Prema ovakom zadatku i planu put cara nje- mačkog u Beč kao put i cara austrijskog u Petro- grad dobiva svoj osobiti značaj“, završuje svoj iz- vještaj dopisnik spomenutoga lista. Na 27. pr. mj. prispjeli su ćesar i nadvojvo- da Oto u Petrograd. Na stanici ih dočeka car Ni- kola. Vladari se poljubiše tri puta, zatim je slije- dilo uzajamno predstavljanje pratnja. U ćesarovoj su pratnji ministar Goluhovski i poglavica general- nog štaba Beck. Na putu u dvor ćesar je posjetio u Aničkovoj palači caricu udovicu, kod koje je ostao 20 minuta, odakle se uputiše u zimski dvor, gdje je ćesar posje« tio caricu Aleksandru. Ćesar je podijelio što velikim knezovima, što | ministrima i velikim dostojnicima 138 ordena. Car Nikola imenovao je nadvojvodu Otona vlasnikom 24. pukovnije dragona, kojoj je prije bio vlasnik nadvojvoda Karl Ludvig. U večer istoga dana u zimskom dvoru bijaše gala-objed, komu su učestvovali oba vladara nad- vojvoda Oto, veliki knezovi i kujeginje i t. d. Naj- prvo je car Nikola francuski nazdravio ovako: »Srećan prisustvom Vašeg Veličanstva megju nama, ja polažem vrijednost da blagodarim za ovaj novi dokaz iskrenog prijateljstva koje nas sjedinju- je. Ovo je prijateljstvo učvršćeno zajednicom po- gleda i principa, koji ciljaju tome, da našim naro- dima osiguraju dobročinstva mira. Vaše Veličanstvo poznaje srdačne osjećaje, koji me oduševljuju prema Vašoj ličnosti, i onu sasvim naročitu vrijednost ko- ju ja polažem na potpunu solidarnost izmegju nas i odnosno visokog cilja kome mi slijedimo. Ja pi-