Cijena listi.

Za Austro-Ugarsku, Bosnu i
Hercegovinu na godinu fior. 4. 50.

Za Srbiju i Crnu goru na go-
dinu fior. 5.

Za sve ostale
franaka 15 u zlatu.

zemlje na godinu

Za Dubrovnik na godinu fior. 4,

Na po godine i na četvrt godine
surazmjerno.

Pojedini broj lista 10 novčića.

JUL

U Dubrovniku 2. Maja 1897.

Pretplata i 0
šalju se administraciji ,Pu.
KA“.

Dopisi se šalju uredništvu.

Rukopisi se neo vraćaju.

Za oglase, priposlano, izjave
javne zahvale, računska izvje-
šća i slične objave plaća se 10 novč.
“od retka (sitnijeh slova). Ako se više
puta štampaju, po pogodbi.

Nefrankirana pisma ne prima-
ju se.

Broj 18.

Izlazi svake Nedjelje.

Godini VI:

Sadržaj: Kralj Aleksandar na Cetinju
— Opet biskupska poslanica IL — Cesar

Franjo Josip I. u Petrogradu — Kuljen -—
Naši dopisi — Domaće vijesti — Grčko-tur-

ski vat — Bosna i Hercegovina — Pregled
— Dubrovačke vijesti — Književnost — Po-
dlistak.

Kralj Aleksandar na Cetinju.

Ruski ljetopisac Nestor izlažući rascjep-
kanost, nemoć i neslogu ruskih plemena pri-
povijeda da su Iljmenski Rusi bili odlučili
da pozovu sami Varjage i rekoše: ,Hajde
da tražimo vladara, koji će nam vladati i
suditi po pravici“. Zatim, priča Nestor, Čudi
(Slaveni Pskova i Isborska), Slaveni (Nov-
gorodski), Kriviči i druga sakupljena pleme-
na rekoše knezovima Varjaškim: ,zemlja je
naša velika i pitoma, ali nema reda ni pra-
vice u njoj; dogjite da je zauzmete i da na-
ma vladate“.

Ovo je historijska istina a sporedno je
pitanje da li su Varjagi bili čisti Skandinav-
ci ili pomiješani sa beskućnicima Slavenima.
Varjagi su Ruse Slavene izbavili osamljeno-
sti i raštrkanosti, naučili ih pokoravati se
redu.

Ovo se je dogodilo nazad tisuću godina,

Iz ove se tisućgodišnje povjesne uspome-
ue razabire slavenska velika mana: nesloga,
rasejepkanost i nered.

Povjest svakoga slavenskoga plemena
iznosi gori spomenute mane koje su fatalno
uticale na sudbinu narodnju, tako da slavom
ovjenčani pjesnik Rade bolno uzvikuje u
» dorskom Vijencu“

Velikaši prokleti im duše
Na komade razdrobiše carstvo,

jer je i srpsko carstvo u srednjem vijeku
propalo sa nesloge i nereda.

Ova slavenska xa" čžox/ osobina provla-
či se kao ervena nit i u najnovije vrijeme
životom Slavena u opće i južnih Slavena
napose, te daje povoda našim neprijateljima
da nas cijene zgodnim pljenom svoje nezasi-
tne osvajačke pohlepe.

Što nazad: tisuću godina nije bilo pogi-
beljno, jer se je šačica Varjaga izgubila u
prostranom slavenskom moru, danas su sli-
čni dogagjaji pogibeljni, jer ne vojuju više po-
jedine čete pustolova, već države jake i dobro
uregjene, pred kojima se nesložni i neuregjeni
narodi raspadaju i propadaju. Danas i pored

sloge i uregjenja teško se je malim narodi--
ma održati, a što ih čeka sa nesložnog i“

neuregjenog rada, ne treba dugo razmišljati,
to povjest uči, to uči sama srpska povjest
starija i novija.

Ove nam misli izazivlje dolazak  Alek-
sandra kralja Srbije u pohode Nikoli knjazu
Crne Gore.

Otkad ove dvije srpske države postoje,
ovo je prvi put da se njihovi vladari po-
hode.

Lani o Vidov danu bijaše knjaz Nikola
u Beogradu, sada o Gjurgjev danu dolazi
kralj Aleksandar na Cetinje.

Ovo su po srpski i slavenski narod na
Balkanu istorijski dani.

Vidov dan ispunjuje dušu svakoga Sr-
bina žalošću zbog kosovske katasrtofe, a
Gjurgjev dan budi najmilije uspomene i sje-
ćanja, toga su se dana srpski borci skuplja-
li da nastave borbu za slobodu.

Ovo su +storijski dani.

Ove su dane izabrali vladari nezavisnih
srpskih država da se pohode, što još veću
znamenitost podaje njihovim sastancima.

Prije kratkog vremena Evropom se je
pronijela vijest o savezu balkanskih  slaven-
skih država pod pokroviteljstvom Rusije. U
početku svak nije htio toj vijesti vjerovati
upirući prstom na posebne i neizgladive in-
terese Sofije, Beograda i Cetinja. Kad su po
tom slijedile posjete vladara u Beogradu i
Sofiji a sada na Cetinju, i skeptici moraju
ispovidjeti da se nesto sprema i da ono što
se je držalo nemogućnim postaje djelom.

Samo ovim putem mogu se prepriječiti
tugje pohlepe, i liječiti zlo komu je ime:
nesloga.

Vtadari nezavisnih srpskih država opa-
ziće za cijelo da ih na ovakom putu prate i
ushićeno pozdravljaju koliko njihovi podanici
toliko ostali Srbi i svi pravi Slaveni, jer u
ovim sastancima i posjetama balkanski na-
rodi gledaju primicanje k ostvarenju svojih
najdražih idejala. Ali ne treba da zaborave
u isto vrijeme, kao što ih sada sa usana bal-
kanskih naroda prali blagoslov, da bi u slu-
čaju nesloge palo na krivca narodno pro-
klestvo.

Kao-u pregjašnjim posjetama balkanskih
vladara tako i u ovoj pod Lovćenom  Evro-
pa treba da vidi mirnu manifestaciju srpsko-
ga i bugarskoga naroda: da Balkan pripada
samo balkanskim narodima, i da se pod tu
cijenu može mirnim sudjelovanjem Srbije,
Crne Gore i Bugarske riješiti balkansko pi-
tanje.

Ako je doista Evropi do mira, i ako
balkansko pitanje prijeti da zapali suhi na-
gomilani barut, tada neka državnici velikih
država uzmu za osnovicu riješenja spomenu-
toga pitanja riječi italijanskog ministra, mar-
kiza Visconti-Venosta, izrečene prigodom erč-
kog pitanja u italijanskom parlamentu: ,Na
balkanskom poluotoku ima država Srbija,
Bugarska i Crna Gora, koje predstavljaju ta-
kogjer načelo narodnosti, koje se mora po-
štovati ništa manje od onoga Grčke, od ko-
jih je svaka bolom u srecu primila više od
jedne žrtve, što je berlinski ugovor nametnuo
njihovim nadama. Ove su vlade predstavnici
i čuvari tih nada; i prinugjene su da slijede
nemirno i razdražljivo javno mnijenje neza-
dovoljnih narodnosti“.

Posjetu kralja Aleksandra na Cetinje
smatramo svršetkom srpske i slavenske ne-
sloge na Balkanu, a početkom boljih i ve-
drijih dana.

Bilo sretno !

e—\ to
Opet biskupska poslanica.
II.

Što nam dalje odgovara preč. M. k P.
to se baš nas veoma malo tiče. Mi nijesmo
zastupali niti zastupamo bezvjernu školu, s
toga su oni citati mogli sasvim izostati, izim
ako je g. pisac tim hotio pokazati svoju du-
boku učenost. Ne trebaju nam  takogjer ni
predike o potrebi vjerskoga odgoja u školi
i u opće, jer protivno nijesmo nikaka ni tvr-
dili. Ali je velika i ogromna razlika od kr-
šćanskoga odgoja u školi do onog što bi ga
hotio nametnuti &ler, ne u ime crkvei krsta
već u ime svoje isključive vlasti. Ako bi se

ikomu mogla pravom primijeniti izreka Mi-
rabeiu-va o monopoliumu naučenja a tim +
odgoja, doista najbolje pristaje zahtjevima
klera.

Svaki naobraženi čovjek znade, što kr-
šćanska vjera uči, a opet što svećenstvo ho-
će. Kolikogod je erkva i svećenstvo nerazdje-
ljivo u strogo vjerskim i crkvenim pitanjima,
toliko opet svak pri zdravoj pameti vidi da
u pitanjima eminentno društvenim i politič-

kim gvećenstvo u neku ruku zlorabi ime cr-

kve i kršćanstva, jer bi htjelo pod plaštem
crkve i kršćanstva nametnuti u ime Boga i
vjere svoje nazore svemu svijetu i njim sa-
movoljno upravljati, s toga u društvenim i
prosto jednom strankom kao što su ostale i
ništa više.

Ima na svijetu gorljivijih i uvierenijih
kršćana od samih svećenika, a koji se bore
proti prevlasti klerikalizma. Dubrovačka je re-
publika u ovome pogledu klasičan primjer
naše tvrdnje. Doista prečasni pisac ne može
kazati da je dubrovačka država bila bezvjer-
na, a ipak nije puštala da svećenstvo utiče
u državne poslove i prekoračuje djelokrug
svoga zvanja, i odatle nebrojene raspre  iz-
megju senata i rimske kurije koje su uvijek
Svrs&vale- pobjedom prvoga. Kad je papa
Pio IX. sazvao u jesen godine 1869. vase-
ljenski sabor, druga tačka dnevnoga reda
glasila je: da je crkva i crkvena vlast nad
svim svjetskim i državnim vlastima. Na to
izjaviše poslanici kod svete stolice akredito-
vanih država, a megju ovima poslanik cara
francuskoga i ćesara austrijskog, da su ovi
kanoni protivni ustavu dotičnih država i su-
verenstvu njihovih vladara, i da ih dotične
države nikada za pravovaljane priznati ne
će, jer ne mogu dopustiti, da državna vlast
potpadne pod crkvenu. I doista težnja kleri-
kalizma ide za tim da podvrgne sebi sve,

Najvodesnije polje za širenje i prenaša-
nje izvjesnih nazora i misli, jest škola; s to-
ga se o nju otimlje svaka stranka. Ko ima
škole u svojim rukama, osigurava sebi  bu-
dućnost. Za to se ne čudimo ni malo juri-
šanju klerikalaca na sadašnju školu, jer oni
spadaju u stranke koje nijesu tijekom  vre-
mena ništa naučile i ništa zaboravile t. j.
ostaju. nepomično na svom stanovištu ne vo-
deći računa ni o vremenu ni o prilikama;
najmanje je po ćudi njihovu ortodoksno-
mu shvaćanju ona mudra riječ: kompromisi
a ne skrajnosti svijetom vladaju.

Po školskom zakonu od g. 1868. pri-
pada državi vrhovna uprava o nadziranju

svega što ide školi, i da je poučavanje pred--

meta osim nauku o vjeri neodvisno od uti-
caja kojemudrago crkve; a po istome zako-
nu pripada crkvi nadziranje vjerskoga uauka
i uprava vjerskih vjedžaba.

Koja država u načelu usvaja i postavlja
na prvo mjesto vjerski nauk, ne može se ni
pomisliti da će u odregjivanju i rasporedu
drugih predmeta doći u oprjeku sa bitnosti
toga učenja; tim više što je elementarno pe-

dagogijsko načelo da jedan predmet olako-

ćuje učenje i razumijevanje drugoga predme-
ta, a ne da stvara zabunu i pometnju pojmo-
va u glavi učenika. Mi znamo što svećenstvo
hoće: ono hoće da zamijeni državu u školi
t.j. da vrši nadzor, namiješta učitelje, kroji
naukovnu osnovu, ograničuje slobodu nauke
u višim školama; u jednu riječ da nametne

svakomu svoju popovsku uniformu. Kakvo je
raspoloženje vladalo i još danas vlada u kle-

rikalnim krugovima odnosno prirodnih nauka |

i fizike, to dokazuje Gallileo i drugi mučeni-
ci nauke, prečasni kanoniče, a kamo li da je
svećenstvo (a ne crkva kako Vi pišete) od
svoga začetka njegovalo ove nauke! Jest, go-
spodine kanoniče, sva srdžba klerikalaca od-
nosi se osobito na prirodne nauke i fiziku.
Današnji je školski zakon u Austriji po-
šteni kompromis izmegju države i crkve, gdje
je pravo odsječen svačiji djelokrug, prekora-
čenje kojega s jedne ili druge strane izazva-
lo bi zabunu i borbu, s toga u ime mira i
napretka svaki i malo izobraženi čovjek imao
bi biti odlučni protivnik da se škola izruči
klerikalcima u ruke. |
Završujemo. Ako se za katoličku erkvu
u Austriji može kazati da slobode ne uživa
i da državno zakonodavstvo duboko siže u
polje što njoj pripada, onda ni more slano

ni voda slatka.
ia

Cesar Franjo Josip 1. u Petrogadu.

Kao što je car Nikola II. na svom putu po
Evropi posjetio prvoga ćesara Austro-Ugarske mo-
narhije, tako se je već od prije znalo da će odvra-
ćanje posjeta sa strane evropskih vladara caru Ni-
koli II. početi sa ćesarom Franjom Josipom 1.

Program o njegovu putovanju u Petrograd bio
je utvrgjen prije no što je buknuo tursko-grčki rat,
te se s toga ovomu dogagjaju onda nije pridavalo
velike političke važnosti naročito poslije hladnih
zdravica cara Nikole prošle godine u Beču i Berlinu.

Dogagjaji na Balkanu izvrnuše se u neprija-
teljstva megju Grčkom i Tvrskom. Krv se je pro-
lila. Nastade velika zabrinutost za očuvanje mira i
nastojanje da se rat lokalizira.

Prije polaska careva u Petrograd na 21  pro-
šlog mjeseca došao je car njemački Vilhelm u Beč.
O ovoj iznenadnoj posjeti češki ,Narodni Listy“,
koji su redovno dobro izviješteni o dogagjajima u
Beču donesoše izvještaj od svoga redovnoga dopi-
snika u kom se kaže: da je povod za posjetu tri
dana pred polazak cara Austrijskog u Petrograd či-
sto politički. Još se veli, da se kuša obaoviti spo-
razum Njemačko-Austrijski s Rusijom u pitanju na
Istoku, pa ma to bilo u formi najodriješitijoj i samo
ad hoc, čim se ne bi dosadašnje alijancije izmije-
nile. ,Prema ovakom zadatku i planu put cara nje-
mačkog u Beč kao put i cara austrijskog u Petro-
grad dobiva svoj osobiti značaj“, završuje svoj iz-
vještaj dopisnik spomenutoga lista.

Na 27. pr. mj. prispjeli su ćesar i nadvojvo-
da Oto u Petrograd. Na stanici ih dočeka car Ni-
kola. Vladari se poljubiše tri puta, zatim je slije-
dilo uzajamno predstavljanje pratnja. U  ćesarovoj
su pratnji ministar Goluhovski i poglavica general-
nog štaba Beck.

Na putu u dvor ćesar je posjetio u Aničkovoj
palači caricu udovicu, kod koje je ostao 20 minuta,
odakle se uputiše u zimski dvor, gdje je ćesar posje«
tio caricu Aleksandru.

Ćesar je podijelio što velikim knezovima, što |

ministrima i velikim dostojnicima 138 ordena. Car

Nikola imenovao je nadvojvodu Otona vlasnikom

24. pukovnije dragona, kojoj je prije bio vlasnik
nadvojvoda Karl Ludvig.

U večer istoga dana u zimskom dvoru bijaše
gala-objed, komu su učestvovali oba vladara nad-
vojvoda Oto, veliki knezovi i kujeginje i t. d. Naj-
prvo je car Nikola francuski nazdravio ovako:

»Srećan prisustvom Vašeg Veličanstva megju
nama, ja polažem vrijednost da blagodarim za ovaj
novi dokaz iskrenog prijateljstva koje nas sjedinju-
je. Ovo je prijateljstvo učvršćeno zajednicom  po-
gleda i principa, koji ciljaju tome, da našim naro-
dima osiguraju dobročinstva mira. Vaše Veličanstvo
poznaje srdačne osjećaje, koji me oduševljuju prema
Vašoj ličnosti, i onu sasvim naročitu vrijednost ko-
ju ja polažem na potpunu solidarnost izmegju nas
i odnosno visokog cilja kome mi slijedimo. Ja pi-