Br. 21 U Dubrovniku na 21 Julija 1882. | God. V. ' “ NA GROBU DUBROVNIKU | M... 1 i T DA . » no ć ze đ 4 KAD MU UMRO a KNEZA NEDA EVPETEA" 3 : | (Dre. (D:2. a4 m (Do : kaj U JULIJU 1882. M EĐD Do knez B U & i & a: | a tvom grobu — dubrovački vrli uze Pjevaj a prosiplji evljeće, | s Be. Na Vlasteline, umniče, pjesniče, — Tvoga dragog vrhu rake sina; > že Nad kojim ti kitan lovor niče Tugopjesan pjevaj neka ljeće, Sa D: ti resi spomen neumrli ; Kud se Slavska širi domovina! Kk Na tvom grobu, — što ti sada grli Dubrovniče! on ti davne sreće 2: : Tljeno tjelo, nad. kim vila kliče: Plakao je srea iz dubina; E » Ti nam nikad ne mreš, samrtniče | Usnuo je s tuge već da neće : »Jer duh velji prah ne traši prli:“ Nigda dom ti starih do visina sr baj 4 a Evo klečim, — suza me oblila, | O slobodi sanjajući dragoj | I pomišljam na ljucko nam žiće: Slavnih žice prebiro je djeda mA Odkuda je?... što je?.. kudali će?... 1 vilinske veselio dvore!... «(7 2 gaj Oh!-svegj tajna to je svakom bila, Pokoj nagje u zemljici blagoj, | : I biti će:... uzor-djela samo, Duh mu vinu da te r'ješi b'jeda, ' 3 Vazda slove šta vr'jedismo amo. — Da propoje gore ti i morel lt — j "mi [URE ca J. Sundečić. | Fr.LD. 2 g udjee * E : Ks | i : Ć a X na 4 *) Vjekopis oplakanog M. Pucića doći će u došastim brojevima. bid | + : < po mor e ito Ze ie KO DA SRANJA “sak. "re m