Br. 21 U Dubrovniku na 21 Julija 1882. | God. V.

' “ NA GROBU DUBROVNIKU | M... 1
i T DA . » no ć ze đ
4 KAD MU UMRO a
KNEZA NEDA EVPETEA" 3
: |
(Dre. (D:2. a4 m (Do : kaj
U JULIJU 1882. M EĐD Do knez B U & i & a:
| a tvom grobu — dubrovački vrli uze Pjevaj a prosiplji evljeće, | s Be.
Na Vlasteline, umniče, pjesniče, — Tvoga dragog vrhu rake sina; >
že Nad kojim ti kitan lovor niče Tugopjesan pjevaj neka ljeće, Sa
D: ti resi spomen neumrli ; Kud se Slavska širi domovina! Kk
Na tvom grobu, — što ti sada grli Dubrovniče! on ti davne sreće 2:
: Tljeno tjelo, nad. kim vila kliče: Plakao je srea iz dubina; E
» Ti nam nikad ne mreš, samrtniče | Usnuo je s tuge već da neće :
»Jer duh velji prah ne traši prli:“ Nigda dom ti starih do visina sr baj 4
a Evo klečim, — suza me oblila, | O slobodi sanjajući dragoj |
I pomišljam na ljucko nam žiće: Slavnih žice prebiro je djeda mA
Odkuda je?... što je?.. kudali će?... 1 vilinske veselio dvore!... «(7
2 gaj
Oh!-svegj tajna to je svakom bila, Pokoj nagje u zemljici blagoj, | :
I biti će:... uzor-djela samo, Duh mu vinu da te r'ješi b'jeda, ' 3
Vazda slove šta vr'jedismo amo. — Da propoje gore ti i morel lt —
j "mi [URE
ca J. Sundečić. | Fr.LD. 2
g udjee * E :
Ks | i : Ć a X na 4
*) Vjekopis oplakanog M. Pucića doći će u došastim brojevima. bid
| + :

< po mor e ito Ze ie KO DA SRANJA “sak. "re m