God. V.

2 Br. 22

*

U Dubrovniku na 1 Augusta 1882.

NARIGANJE

Vile Raviolet) posestrime nad grobom

MEDA xneza PUCIĆA

vo danas mjesec dana — Pobratime!

Da ih sestra u jad brojim — sestri lele!
Svud te tražim i dozivljem, — aoh Medo!
Megj' gospodom izabranom, — ljueka diko!
Megj' Vlastelom u saboru — moj viteže
Meej' Banovma kroz gradove, — dični grade!
Po Parnasu megj' pjesnicim, — moj pjesniće!
Na divanu megj kraljevma < + mudra glavo!
Ka' što si se naučio — Vlasteline!

Od povoja do pokrova — sestri lele!

Ja te zovem, tebe nije — uh da mi je!
Al te nigdje ne nalazim — aoh Medo!

No pod pločom, pod vijencim, — naš vijenče!
Pod ćempresim jadikorcim — jaovb nama!
Dom ugasi, rod ojadi — rodu lele!

A ocrni mnogu braću — bracka diko!

I birane prijatelje — dični brate!

Štionice i Slovinca — presjedniče!

Svak umuknu, svak se sledi — aoh meni!

Vile kola razvrgoše + = kolovogjo!
Milozvučne tanke žice — ne čuju se!
Po guslama i lirama — umuknuše!

Ne čuju se tvoje pjesme — naš pjesniče!
Ni slavića po dubravi — aoh Medo!

*

Blago tome ko po smrti živi! =
Imao se rašta i roditi...
Gors. Vijen. : ak

Ni pastira s pastirkama — aoh jadi! —

A ja sam se skamenila — kam mi u dom!
Na hladnijem tvojim grobom — oh do Boga!
Pa zar nemam što žalitiž — ja kukala!
Imam koga, imam rašta — Pobratime!

Al' su slaba usta moja, — jesu brajo!

A. slabija stara pamet — sestri prazno!

U nizanju slave tvoje, — slavni rode !
Malen vijek za moj lijek. — tri put aoh!
Nego ti se s jadom molim — moj viteže!
Snagom preni, glavom treni — ela Medo!
Zbaci s sebe mermer-ploču — kam da mi je!.
Otresi se od zemljice — ljuta rano!

Kao soko od rosice — siv sokole!

Te doleti pod krilima — krilat zmaje!

Do svog doma ponosita — dom ti jadan!
Te izgrli, obeseli — braću tvoju!

I birane prijatelje, — njima lele!

I gospodu Dubrovačku — dična grano! <

Koja su te milovala — milošnjače !
Svaku poštu nanosila — poštenjače!
E su ti se uželjela — to znaš divno!

Oni ćete zagrliti — hoće Medo!
I na zlatne stole sjesti — bracka slavo! —

1) Izmegj' imena za gragju narodne mitologije, nalazi se da je prastara Vila Raviola majka sviju planinskih, zagorskih i primorskih Vila.