Br. 3. U DUBROVNIKU 18. Januara 1906. Godina XVI. NENA HRVATSKA Cijena p: na je listu \unaprijeda: za Dubrovnik sa Hercegoc lom : inu 10 kruna, šasto polugodište. donašan njem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i na po godine 5 kruni, Za inozemstvo: | štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do- kruni i po- Pojedini broj 20 para. | Izdavatelj i odgovorni ureduik Dr, Jvo DeGiulli, e svakog Četv rtka. Protplata i oglasi plaćaju se upravi Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje a izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra- Gaju, & _nefrankirana pisma ne primaju se. osu | utužljivi u, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više — Srpska_Du Dubrovačka “Šiamparija Dr. dr. M. 'Gracića i dr. Pogriješeni računi. Golem preokret, koji se vidi u hrvat- skoj politici zadnjeg decenija, treba u prvom redu zahvaliti demokratizaciji naših stranaka. U povodu sa tim nastalo je zdravije shvaća- nje naših odnošaja, koje je dovelo i do to- ga, da se je oćutjela potreba zbliženja izme- gju Srba i Hrvata. Ovo je trebalo ustanoviti, da se vidi, koja provalija zija izmegju prave pučke misli, koja traži, da se prekine politikom, privilegi- ranih kasta i naroda te je svaki dan stvarala nove razlike megju Srbima i Hrvatima, i one t. zv. pučke misli, u ime koje .P. O. H.“ sada pozivlje na križarsku vojnu proti zastavi srp- skoj i prijeti onijem, koji imadu smionstva da se tomu terorizmu opru. Ako igda, sada je bila prilika ,P. C. H.“-oj da svoj demo- kratisam dokaže, a mješte toga eto se je sta vila u službu onomu smjeru u našoj politici, koji je najviše doprinio, da se u našem jav- nom životu posljednjih decenija javljali au- guri i proroci, u kojih je riječ trebalo vjerovati, ako nijesi htio, da te proglase izda- jicom. Starčevičantvo i pučku misao — ta dva pojma, koja se isključuju, ,P. C. H.“ hoće da spoji u jedno, eda tako zapriječi , Hrvatskoj Stranci“ izvedenje onoga, što cijeni, da je dužna sebi i narodu. U mjestu, gdje su se do nedavno borili o vlast Srbi i Hrvati, te- ren bi bio za to zgodan, kad u samoj misli, koja ,Hrvatsku Stranku“ vodi, ne bi bio i zalog uspjeha. Varaju se ljudi oko ,P. O. H.“ ako misle da će oni nju pokopati. Kako je imala snage, da se sada pojavi te vida narodu rane dobivene u tridesetgodišnjoj plemenskoj borbi i ispuni ga nadora u konačnu pobjedu, imat će i snage, da se opre i uzdrži, a zaludu se piscu ,P. O. H.“ tješiti naukom o ,corsi i ricorsi“ glasovitog Vico i izvrtati naše lež- nje, samo da ih i sebi i drugomu pokaže neizvedivim. »Rusini ne će da budu Rusi, Proven- calci afirmišu svoju posebnu individnalnost prama Francuzima, a mi bi imali sE biti Hrvatima, da se nazovemo prosto Jugo- slavenima.“ Kad bi to tako bilo, ,P. O. H.“-oj posao bi bio lak, ali mi joj ga ne ćemo da olakotimo, jer mi ne ćemo da budemo Ju- goslaveni, mi hoćemo da ostanemo Hrvati. Ako zovemo narod da Srbima pruži bratsku ruku i zaboravi nedavna trvenja, ne zovemo ga za to, da Srbima bude na naš račun bo- lje, nego da i nama i njima bude bolje, Baš u tomu sastoji realnost naše politike, što mi ne ćemo, jer ne možemo zaboraviti ,vi- jekove posebnog života“ te se predati ,u naručje nečemu, što je u carstvu sanja“, ne- go tražimo utrti pute onomu, što mora biti zadnji cilj svake narodne politike. Proven- calci, ma koliko nastojali sačuvati svoju in- dividaalnost, uvijek ostaju Francuzi, a ni jednom Provencalcu nikad nebi moglo ni na pamet pasti, da ističe provencalizam na štetu Francuske. Jeli moguće, da ove razlike ,P. C. H.“ ne shvaća? — Ne cijenimo! Ključ za razu- mijevanje ovakovog pisanja daju nam zadnji reci članka, na koji se osvrćene. Tu pisac izriče nadu, da će novog kursa nestati ona- ko, kako se i pojavio (corsi e rieorsi!), te da će se opet povratiti doba, kad će se hrv. narod pustiti voditi od augura i proroka poput Franka. Ali neka bude uvjeren, da su ta vremena prošla. Zagrebački Frank je bio moguć samo u atmosferi, koja se slegla na Hrvatsku pod Khuenom, ali dubrovačka atmo- sfera, bogu hvala, nije podesna za njegove minjature. _rRLA Srpska zastava na općini. Zadnja .P. C. H.* ima članak pod tim na- slovo:n. U prvom se dijelu raspravlja o znače- nju barjaka u međunarodnom pravu. Misli pisca o tome predmetu ne zanimaju nas, te mo- žemo preći preko njih na samu stvar, o kojoj se radi. Po ugovoru između kluba nar. poslanika na dalm. saboru ,Hrvatske stranke“ i ,Srpske narodne stranke“ koji je za cijelu ,Hrvatsku Stranku“ obvezatan, jer jo klub zastupnika pred- stavlja, srpska stranka pristala je na sjedinjenje Dalmacije sa Hrvatskom pod nekim uvjetima. U pogledu zastava utanačeno je ovo: ,Što se tiče zastava hrvatsko i srpske, obe strane poštovaće ih kao obilježja jednoga i drugoga dijela naro- da. Prema tomu obe strane nastojaće i poradi- će, da u onim općinama, gdje su Hrvati i Srbi zastupani u općinskom vijeću, budu općine iz- vješavati ne samo zastavu većine, nego i za- stavu manjine vijeća, ako ista iznosi barem tre- ćinu ukupnoga broja vijećnika. Obzirom pak na ishod zadnjih općinskih izbora, koji nijesu bili svugdje provedeni sporazumno, pak ako bi se gdjegod to obistinilo u budućnosti, spome- nuto načelo ima se protegnuti i na one općine, u kojima ima znatan broj pučanstva hrvatsko- ga ili srpskoga.“ Suvišno je sada razlagati, zašto su hrv. zastupnici pristali na ovo. O tomu so već ne- koliko puta raspravljalo, a sada je dosta istak- nuti biće spisa, kojim je sporazum utvrđen. To je ugovor, koji obije stranke jednako veže, te se od pripadnika i jedne i druge stranke ima zahtijevati, da ga se drže. Zastupnici pako, koji su ugovor potpisali, vezani su i osobno u tolika, u koliko poštena čovjeka veže potpis, da ili uspije, ili povuče iz neuspjeha posljedice, Ovo potonje napose ističemo, jer zana- go gradski vijećnici ,pravaši“, kad su birali Dr. Pera Čingriju načelnikom dubrovačkim, morali su unaprijed znati, da je prva dužnost njegova i stranke, koju vodi, provesti u Du- brovniku one zaključke, koje je kao pred- sjedv/' kluba ,Hrvatske Stranke“ prvi potpi- sao. Oni su morali znati i to, da slične dužno- sti ne trpe nikakovih transakcija; te da on mo- že ostati načelnikom samo, ako se ispune u- vjeti, koji mu to omogućuju. Za to kad vidimo sada, gdje se vijećnici pravaši igraju vatrom, moramo promisliti, da su bili ili neiskreni onda, kad su birali načelnikom Dr. Pera Čiugriju, ili da se je kroz ovo mjesec dana dogodilo nešto, što ih tjera u najskrajniju opoziciju, te im u usta stavlja prijetnju, da će znati svoju dužnost izv ršiti. Šio tom prijetnjom hoće da postignu, ne razumijemo do kraja. Najpriličnije je promisliti, da misle terorizirati vijećnike ,Hrvatske Stranke“. Ali ako pravaši ne znadu odgovornost, koju na sebo uzimlju u nemogućem slučaju, da prije- tnjama uspiju, znadu je ovi, te će znati vršiti svoju dužnost bez obzira na to, hoće ili ne će li pravaški vijećnici izvršiti ono, što nazivlju svojom dužnosti. Moramo suzbiti i značenje, koje ,P. C. H-*. dava zadnjim općinskim izborima. ,Hrvatska Stranka“ preuzimljuć u svoju listinu 12 kandi- data nije preuzela nikakvu drugu obvezu. Pra- vaši su ,bezuslovno“ glasovali za kandidate »Hrv. Str.“, kako se vidi iz samog izbornog proglasa. Najviše nas je iznenadilo znamenovanje, koje ,Prava“ daje izvješenju srpske zastave na našoj općini, a kako su ljudi oko ,Prave“ si- gurno proučili zapisnik zadarski, izgleda da im je samo do huškanja. Najprvo nam se podmeće, da mi našu zastavu omalovažujemo, da hrvat- skom narodu hoćemo dati drugo ime i zastavu. .Srbi ako ištu da postavimo i njihov barjak uz našeg, tijem ištu, da se mi odrečemo onoga, što nam je sveto“ i još koješta. Ovo je hotimično va- ranje puka, jer se najprvo ne radi o hrvatskom barjaku kao znaku hrvatske države, uz koji će se staviti srpski barjak, kao znak srpske države, što bi neupućeni mogao razumjeti po ovakovu pisanju. Hrvatska i srpska trobojnica samo su obilježja jednoga i drugoga dijela našeg naroda“, a u tome slučaju izvješenje srpske trobojnice ne prejudicira ni najmanje pravima, koje bi hr- vatski barjak, kao državni, imao u slučaju sje- dinjenja u kraljevini Hrvatskoj. COL RAO Ne da mu se mirovat. (Pismo iz Konavala). Šte je on radio, teške je to okrstit pri- stojnim imenom. Ispisalo se o njemu dosta, ali nije sve. Ipak je i ta pisanija svjedočila, da mu fali bar jedna duga. Ljubić u sabljici i bonetu ispod ruke s ljudima rumena nosa, ne lijepe prošlosti; Ljubić na nekakvim tajnim noćnim teferičima, gdje bi u atsmoferi, zasićenoj alkohol- nim parama apoštolski propovijedao svoju nauku o bratskoj slozi, ali dakako u najaustrijskijemu smjslu; Ljubić i njegovo bratstvo, gdje je po- kupio ,evijet“ konavoski; svud Ljubić pa Lju- bić! Bijasmo ga više siti. I ode nam napokon ,sudac Cavtata i Ko- navala“. Ostavio nas zadovoljne, sto se riješismo demagoga, koji je i u uredu znao ljudima zano- vetati sa svojim sugranastim — pa zato narodu nejasnim — političkim idejama; ostavio nas u nadi, da će se sud povratit pravom :svom za- datku. Mislili smo, da je tim svo prestalo. Pre- varili smo se. On hoće, da je duhom vazda amo. U tom nas utvrgjuju nekakve čestitke iz Zadra poslije onih iskasapljenih izbora, telegrami po Kona- vlima nakon ,nepristranog“ riješenja mješovitog povjerenstva, befehl, gdje;mu- se ima izvjesiti njegov sastučeni barjak, te napokon glasovi, da Podlistak. Iz života polapskih Slavena. Priredio L. K. Od nekad brojnih i jakih slavonskih ple- mena, što se bijahu naselila po sadašnjoj sje- vernoj Njemačkoj uz Labu i Odru i još tamo dalje do baltičkoga i sjevernoga mora, ostadoše danas samo tanki ostanci pod imenom Kasuba i lužičkih Srba. Bijaše to mnogobrojan i jak narod, ali ne imagjaše u sebi dovoljno jakosti — a uz grdne narodne grijehe — a da bi se bio mogac održati ispred jake njemačke navale. Germanizacija napredovaše postepeno i dosljed- no. Još pred kakovih stotinu godina bijaše Sla- vena u Hanoveru i Luneburgu, a danas im tamo ni glasa ni traga. Izmegju uzroka. što uskoriše propast po- lapskih Slavena, treba da ubrojimo i alkoho- lizam, i to baš ne na zadnjem mjestu. U kolikoj mjeri ovi Slaveni bijahu odani toj grdnoj strasti, svjedoči med inim i rukopis, što ga nedavno na- gjoše u jednoj knjižnici u Kodanju. Ta je stara listina važna i jako zanimiva za življenje polap- skih Slavena, pa zato je evo donosimo u hrvat- skom prijevodu. Rukopis je razdijeljen u poglavlja, a nosi za naslov: Vendski grijesi, što ih je opažao u općoj erkovnoj vizitaciji kneževine Dannenberg mje- seca augusta godine 1871. Mih. Richey. Pogl. 1. Vas kraj, na kojemu živu Vendi, zove se u vendskome jeziku Dravey. Taj se Dravey o- pet dijeli na dva dijela, na gornji i donji Dra- vey. Glavno mjesto u gornjemu Dravey jest solo Biilitz, a u donjemu trgovište Cleut:. Pogi. 2 i ,krunskomu“ drvu. 1. Po cijelomu Dravey poštuju i časte dvoje drvota, ali .križno* drvo ima prednost. Ako to drvo pade, ne smije ga se opet postaviti prije Uzašašća, jer ,Stete“ kažu, to brani. — Neki misle, da je ,Stete“ muški, a drugi opet vele, da je ženska. Pastor u Biilitzi misli, da Vendi, zovu tako neki duh, koji pribiva na mjestu (.Stete“), na kojemu stoji križno drvo, i zato nijedan Vend ne smije bos preko dotičnoga mjesta. 2. Jednom se dogodi u Robenstorfu, da je seoski bik, na povratku s paše, stao da se če- šlje o to drvo. Pa što se zgodi? Dok se je bik češljao, drvo pade i ubije bika. — Ovo su pra- znovjerni seljaci držali znakom velike nesreće. Da bi ublažili rasrgjeno mjesto, sada svake go dine na dan, kada je bik ubijen, gone okolo drva svu svoju debelu i tanku marvu. — Kada O ,križnomu“ se postavi novo drvo. blagoslove živo. Taj se blagoslov obavi na slijedeći način: 1. župan va- lja da se odjene u svečano odijelo i pripaše bi- jelim otiračem; 2. ponajprije svaki se do grla nalije; 3. zatim plešu oko drva, a župan sa svojim bijelim otiračem mora plesati prvi; 4. sada župan prihvati u ruku veliku luč; 5. pa onda vrč piva, obilazi svu marvu, što je na okupu, poškropi je pivom i blagoslovi. Blagoslov je u vendskoime jeziku. 3. U Biilitzu, pa i po cijelomu Draveyu, onaj čan kada postave drvo škrope pivom ku- će, košare, klijeti, kuhinje, sobe. Kažu: ,Mje- sto“ tako hoće, inače ne će biti pri marvi sreće. 4. U župi Predčhle gone marvu okolo drveta, jer kažu, da onda dobro uspijeva; pri tome po običaju nose veliku luč i izgovaraju slavenske riječi, Kažu, da nekakav starac svaki dan pred drvetom poklekne i obavi svoju pobožnost. ' 5. Na vrhu toga drveta stoji drveni krst, a na njemu pijevac od željeza. Kažu, da je Karlo Veliki postavio to drvo — time bajagi šćaše pokazati nestalnost Slavena. Oni, koji u svome selu imadu takovo drvo, postadoše kršćani. To je drvo imalo da kaže, koji su kršćani, a koji opet Slaveni. Križ je značio one, koji pripadaju Krstu i obitavaju pod njegovim križem. — A pijevac bijaše znak lakomislenih Slavena, koji se okreću i tamo i amo prama vjetru, taman kao pijevao na križu. Neki od njih, koji nijesu više baš Slaveni, kažu, da križ znači propetoga Krsta, a pijevac nijekanje Petrovo. 6. Na Veliku Gospojinu izaberu u šumi dru- križno“ drvo. Toga dana odu u grupama u šumu, a gospodari idu posebice: upute se ravno k drvu i svaki gospodar valja da ga u- dari dok ne pade. Zatim ga polože ma voz, li- jepo ga pokriju svojim haljinama, da se ništa ništa ne vidi i velikim ga veseljem vuču na mjesto, na kojemu je prvašnje drvo stalo. Sada pristupi star tesar, čvrsta slavenska korenika i uz nekakove čudnovate obrede istesa ga na če- tiri ugla. Na to ga uz veliko veselje posade, župan se popne gori, postavi pijevca na križ i blagoslovi ga pivom. Tom prilikom ispiju od 10 do 12 vrčeva piva, kakovo je već stanje sela. Kada bi to propustili, da pri marvi ne bi bilo sreće. I to zovu — križno drto. A drugo 'je opet krunsko“ drvo, što ga postave za krijes. 'To je žensko drvo, jer ga ženske dovezu, urede i postave. Nema ama ni najstarije žen- ske, koja toga dana ne bi išla u šumu ili daj- budi doplazila do mjesta, gdje će postaviti drvo. Obore ga u predvečerje sv. Ivana i oklaštre mu sve grane od vrha, da izgleda baš poput krune. Na dan sv. Ivana ženske se same u- pregnu u voz i vuču ga u šumu. Čudno je to gledati, kako potežu više puta u blatu i močvari,