Br. 3.

U DUBROVNIKU 18. Januara 1906.

Godina XVI.

 

NENA HRVATSKA

 

 

Cijena p: na je listu \unaprijeda: za Dubrovnik sa
Hercegoc lom :

inu 10 kruna,

šasto polugodište.

donašan njem u kuću; za Austro- Ugarsku, Bosnu i
na po godine 5 kruni, Za inozemstvo: |
štarski troškovi. Ko ne vrati list, kad mu pretplata mine, smatra se da je predbrojen i za do-

kruni i po-

Pojedini broj 20 para. |

 

Izdavatelj i odgovorni ureduik Dr, Jvo

DeGiulli,

e svakog Četv rtka.

Protplata i oglasi plaćaju se upravi Orvene Hrvatske“ u Dubrovniku gdje

a izjave, priopćena, zahvale plaća se 40 para po retku
puta tiskaju po pogodbi i uz razmjeran popust. Dopisi šalju se Uredništvu. Rukopisi se ne vra-
Gaju, & _nefrankirana pisma ne primaju se.

osu | utužljivi

u, a za oglase 20 para. Oglasi koji se više

 

— Srpska_Du Dubrovačka “Šiamparija Dr. dr. M. 'Gracića i dr.

 

Pogriješeni računi.

Golem preokret, koji se vidi u hrvat-
skoj politici zadnjeg decenija, treba u prvom
redu zahvaliti demokratizaciji naših stranaka.
U povodu sa tim nastalo je zdravije shvaća-
nje naših odnošaja, koje je dovelo i do to-
ga, da se je oćutjela potreba zbliženja izme-
gju Srba i Hrvata.

Ovo je trebalo ustanoviti, da se vidi,
koja provalija zija izmegju prave pučke misli,
koja traži, da se prekine politikom, privilegi-
ranih kasta i naroda te je svaki dan stvarala
nove razlike megju Srbima i Hrvatima, i one
t. zv. pučke misli, u ime koje .P. O. H.“ sada
pozivlje na križarsku vojnu proti zastavi srp-
skoj i prijeti onijem, koji imadu smionstva
da se tomu terorizmu opru. Ako igda, sada
je bila prilika ,P. C. H.“-oj da svoj demo-
kratisam dokaže, a mješte toga eto se je sta
vila u službu onomu smjeru u našoj politici,
koji je najviše doprinio, da se u našem jav-
nom životu posljednjih decenija javljali au-
guri i proroci, u kojih je riječ trebalo
vjerovati, ako nijesi htio, da te proglase izda-
jicom.

Starčevičantvo i pučku misao — ta dva
pojma, koja se isključuju, ,P. C. H.“ hoće da
spoji u jedno, eda tako zapriječi , Hrvatskoj
Stranci“ izvedenje onoga, što cijeni, da je
dužna sebi i narodu. U mjestu, gdje su se
do nedavno borili o vlast Srbi i Hrvati, te-
ren bi bio za to zgodan, kad u samoj misli,
koja ,Hrvatsku Stranku“ vodi, ne bi bio i
zalog uspjeha. Varaju se ljudi oko ,P. O. H.“
ako misle da će oni nju pokopati. Kako je imala
snage, da se sada pojavi te vida narodu rane
dobivene u tridesetgodišnjoj plemenskoj borbi
i ispuni ga nadora u konačnu pobjedu, imat
će i snage, da se opre i uzdrži, a zaludu se
piscu ,P. O. H.“ tješiti naukom o ,corsi i
ricorsi“ glasovitog Vico i izvrtati naše lež-
nje, samo da ih i sebi i drugomu pokaže
neizvedivim.

»Rusini ne će da budu Rusi, Proven-
calci afirmišu svoju posebnu individnalnost
prama Francuzima, a mi bi imali sE

biti Hrvatima, da se nazovemo prosto Jugo-
slavenima.“ Kad bi to tako bilo, ,P. O. H.“-oj
posao bi bio lak, ali mi joj ga ne ćemo da
olakotimo, jer mi ne ćemo da budemo Ju-
goslaveni, mi hoćemo da ostanemo Hrvati.
Ako zovemo narod da Srbima pruži bratsku
ruku i zaboravi nedavna trvenja, ne zovemo
ga za to, da Srbima bude na naš račun bo-
lje, nego da i nama i njima bude bolje, Baš
u tomu sastoji realnost naše politike, što
mi ne ćemo, jer ne možemo zaboraviti ,vi-
jekove posebnog života“ te se predati ,u
naručje nečemu, što je u carstvu sanja“, ne-
go tražimo utrti pute onomu, što mora biti
zadnji cilj svake narodne politike. Proven-
calci, ma koliko nastojali sačuvati svoju in-
dividaalnost, uvijek ostaju Francuzi, a ni
jednom Provencalcu nikad nebi moglo ni na
pamet pasti, da ističe provencalizam na štetu
Francuske.

Jeli moguće, da ove razlike ,P. C. H.“
ne shvaća? — Ne cijenimo! Ključ za razu-
mijevanje ovakovog pisanja daju nam zadnji
reci članka, na koji se osvrćene. Tu pisac
izriče nadu, da će novog kursa nestati ona-
ko, kako se i pojavio (corsi e rieorsi!),
te da će se opet povratiti doba, kad će se
hrv. narod pustiti voditi od augura i proroka
poput Franka. Ali neka bude uvjeren, da su
ta vremena prošla. Zagrebački Frank je bio
moguć samo u atmosferi, koja se slegla na
Hrvatsku pod Khuenom, ali dubrovačka atmo-
sfera, bogu hvala, nije podesna za njegove
minjature.

_rRLA

Srpska zastava na općini.

Zadnja .P. C. H.* ima članak pod tim na-
slovo:n. U prvom se dijelu raspravlja o znače-
nju barjaka u međunarodnom pravu. Misli
pisca o tome predmetu ne zanimaju nas, te mo-
žemo preći preko njih na samu stvar, o kojoj
se radi.

Po ugovoru između kluba nar. poslanika
na dalm. saboru ,Hrvatske stranke“ i ,Srpske
narodne stranke“ koji je za cijelu ,Hrvatsku
Stranku“ obvezatan, jer jo klub zastupnika pred-
stavlja, srpska stranka pristala je na sjedinjenje
Dalmacije sa Hrvatskom pod nekim uvjetima. U

pogledu zastava utanačeno je ovo: ,Što se tiče
zastava hrvatsko i srpske, obe strane poštovaće
ih kao obilježja jednoga i drugoga dijela naro-
da. Prema tomu obe strane nastojaće i poradi-
će, da u onim općinama, gdje su Hrvati i Srbi
zastupani u općinskom vijeću, budu općine iz-
vješavati ne samo zastavu većine, nego i za-
stavu manjine vijeća, ako ista iznosi barem tre-
ćinu ukupnoga broja vijećnika. Obzirom pak
na ishod zadnjih općinskih izbora, koji nijesu
bili svugdje provedeni sporazumno, pak ako bi
se gdjegod to obistinilo u budućnosti, spome-
nuto načelo ima se protegnuti i na one općine,
u kojima ima znatan broj pučanstva hrvatsko-
ga ili srpskoga.“

Suvišno je sada razlagati, zašto su hrv.
zastupnici pristali na ovo. O tomu so već ne-
koliko puta raspravljalo, a sada je dosta istak-
nuti biće spisa, kojim je sporazum utvrđen. To
je ugovor, koji obije stranke jednako veže, te
se od pripadnika i jedne i druge stranke ima
zahtijevati, da ga se drže. Zastupnici pako,
koji su ugovor potpisali, vezani su i osobno u
tolika, u koliko poštena čovjeka veže potpis, da
ili uspije, ili povuče iz neuspjeha posljedice,

Ovo potonje napose ističemo, jer zana-
go gradski vijećnici ,pravaši“, kad su birali
Dr. Pera Čingriju načelnikom dubrovačkim,
morali su unaprijed znati, da je prva dužnost
njegova i stranke, koju vodi, provesti u Du-
brovniku one zaključke, koje je kao pred-
sjedv/' kluba ,Hrvatske Stranke“ prvi potpi-
sao. Oni su morali znati i to, da slične dužno-
sti ne trpe nikakovih transakcija; te da on mo-
že ostati načelnikom samo, ako se ispune u-
vjeti, koji mu to omogućuju.

Za to kad vidimo sada, gdje se vijećnici
pravaši igraju vatrom, moramo promisliti, da su
bili ili neiskreni onda, kad su birali načelnikom
Dr. Pera Čiugriju, ili da se je kroz ovo mjesec
dana dogodilo nešto, što ih tjera u najskrajniju
opoziciju, te im u usta stavlja prijetnju, da će
znati svoju dužnost izv ršiti.

Šio tom prijetnjom hoće da postignu, ne
razumijemo do kraja. Najpriličnije je promisliti,
da misle terorizirati vijećnike ,Hrvatske Stranke“.
Ali ako pravaši ne znadu odgovornost, koju na
sebo uzimlju u nemogućem slučaju, da prije-
tnjama uspiju, znadu je ovi, te će znati vršiti
svoju dužnost bez obzira na to, hoće ili ne će
li pravaški vijećnici izvršiti ono, što nazivlju
svojom dužnosti.

Moramo suzbiti i značenje, koje ,P. C. H-*.
dava zadnjim općinskim izborima. ,Hrvatska
Stranka“ preuzimljuć u svoju listinu 12 kandi-

data nije preuzela nikakvu drugu obvezu. Pra-
vaši su ,bezuslovno“ glasovali za kandidate
»Hrv. Str.“, kako se vidi iz samog izbornog
proglasa.

Najviše nas je iznenadilo znamenovanje,
koje ,Prava“ daje izvješenju srpske zastave na
našoj općini, a kako su ljudi oko ,Prave“ si-
gurno proučili zapisnik zadarski, izgleda da im
je samo do huškanja. Najprvo nam se podmeće,
da mi našu zastavu omalovažujemo, da hrvat-
skom narodu hoćemo dati drugo ime i zastavu.
.Srbi ako ištu da postavimo i njihov barjak uz
našeg, tijem ištu, da se mi odrečemo onoga, što
nam je sveto“ i još koješta. Ovo je hotimično va-
ranje puka, jer se najprvo ne radi o hrvatskom
barjaku kao znaku hrvatske države, uz koji će
se staviti srpski barjak, kao znak srpske države,
što bi neupućeni mogao razumjeti po ovakovu
pisanju. Hrvatska i srpska trobojnica samo su
obilježja jednoga i drugoga dijela našeg naroda“,
a u tome slučaju izvješenje srpske trobojnice
ne prejudicira ni najmanje pravima, koje bi hr-
vatski barjak, kao državni, imao u slučaju sje-
dinjenja u kraljevini Hrvatskoj.

COL RAO

Ne da mu se mirovat.
(Pismo iz Konavala).

Šte je on radio, teške je to okrstit pri-
stojnim imenom. Ispisalo se o njemu dosta, ali
nije sve. Ipak je i ta pisanija svjedočila, da mu
fali bar jedna duga. Ljubić u sabljici i bonetu
ispod ruke s ljudima rumena nosa, ne lijepe
prošlosti; Ljubić na nekakvim tajnim noćnim
teferičima, gdje bi u atsmoferi, zasićenoj alkohol-
nim parama apoštolski propovijedao svoju nauku
o bratskoj slozi, ali dakako u najaustrijskijemu
smjslu; Ljubić i njegovo bratstvo, gdje je po-
kupio ,evijet“ konavoski; svud Ljubić pa Lju-
bić! Bijasmo ga više siti.

I ode nam napokon ,sudac Cavtata i Ko-
navala“. Ostavio nas zadovoljne, sto se riješismo
demagoga, koji je i u uredu znao ljudima zano-
vetati sa svojim sugranastim — pa zato narodu
nejasnim — političkim idejama; ostavio nas u
nadi, da će se sud povratit pravom :svom za-
datku. Mislili smo, da je tim svo prestalo. Pre-
varili smo se.

On hoće, da je duhom vazda amo. U tom
nas utvrgjuju nekakve čestitke iz Zadra poslije
onih iskasapljenih izbora, telegrami po Kona-
vlima nakon ,nepristranog“ riješenja mješovitog
povjerenstva, befehl, gdje;mu- se ima izvjesiti
njegov sastučeni barjak, te napokon glasovi, da

 

Podlistak.

Iz života polapskih Slavena.

Priredio L. K.

Od nekad brojnih i jakih slavonskih ple-
mena, što se bijahu naselila po sadašnjoj sje-
vernoj Njemačkoj uz Labu i Odru i još tamo
dalje do baltičkoga i sjevernoga mora, ostadoše
danas samo tanki ostanci pod imenom Kasuba
i lužičkih Srba. Bijaše to mnogobrojan i jak
narod, ali ne imagjaše u sebi dovoljno jakosti
— a uz grdne narodne grijehe — a da bi se
bio mogac održati ispred jake njemačke navale.
Germanizacija napredovaše postepeno i dosljed-
no. Još pred kakovih stotinu godina bijaše Sla-
vena u Hanoveru i Luneburgu, a danas im
tamo ni glasa ni traga.

Izmegju uzroka. što uskoriše propast po-
lapskih Slavena, treba da ubrojimo i alkoho-
lizam, i to baš ne na zadnjem mjestu. U kolikoj
mjeri ovi Slaveni bijahu odani toj grdnoj strasti,
svjedoči med inim i rukopis, što ga nedavno na-
gjoše u jednoj knjižnici u Kodanju. Ta je stara
listina važna i jako zanimiva za življenje polap-
skih Slavena, pa zato je evo donosimo u hrvat-
skom prijevodu.

Rukopis je razdijeljen u poglavlja, a nosi
za naslov:

 

 

Vendski grijesi, što ih je opažao u općoj
erkovnoj vizitaciji kneževine Dannenberg mje-
seca augusta godine 1871. Mih. Richey.

Pogl. 1.

Vas kraj, na kojemu živu Vendi, zove se
u vendskome jeziku Dravey. Taj se Dravey o-
pet dijeli na dva dijela, na gornji i donji Dra-
vey. Glavno mjesto u gornjemu Dravey jest
solo Biilitz, a u donjemu trgovište Cleut:.
Pogi. 2
i ,krunskomu“ drvu.

1. Po cijelomu Dravey poštuju i časte dvoje
drvota, ali .križno* drvo ima prednost. Ako to
drvo pade, ne smije ga se opet postaviti prije
Uzašašća, jer ,Stete“ kažu, to brani. — Neki
misle, da je ,Stete“ muški, a drugi opet vele,
da je ženska. Pastor u Biilitzi misli, da Vendi,
zovu tako neki duh, koji pribiva na mjestu
(.Stete“), na kojemu stoji križno drvo, i zato
nijedan Vend ne smije bos preko dotičnoga
mjesta.

2. Jednom se dogodi u Robenstorfu, da je
seoski bik, na povratku s paše, stao da se če-
šlje o to drvo. Pa što se zgodi? Dok se je bik
češljao, drvo pade i ubije bika. — Ovo su pra-
znovjerni seljaci držali znakom velike nesreće.
Da bi ublažili rasrgjeno mjesto, sada svake go
dine na dan, kada je bik ubijen, gone okolo
drva svu svoju debelu i tanku marvu. — Kada

O ,križnomu“

 

se postavi novo drvo. blagoslove živo. Taj se
blagoslov obavi na slijedeći način: 1. župan va-
lja da se odjene u svečano odijelo i pripaše bi-
jelim otiračem; 2. ponajprije svaki se do grla
nalije; 3. zatim plešu oko drva, a župan sa
svojim bijelim otiračem mora plesati prvi; 4.
sada župan prihvati u ruku veliku luč; 5. pa
onda vrč piva, obilazi svu marvu, što je na
okupu, poškropi je pivom i blagoslovi. Blagoslov
je u vendskoime jeziku.

3. U Biilitzu, pa i po cijelomu Draveyu,
onaj čan kada postave drvo škrope pivom ku-
će, košare, klijeti, kuhinje, sobe. Kažu: ,Mje-
sto“ tako hoće, inače ne će biti pri marvi sreće.

4. U župi Predčhle gone marvu okolo drveta,
jer kažu, da onda dobro uspijeva; pri tome po
običaju nose veliku luč i izgovaraju slavenske
riječi, Kažu, da nekakav starac svaki dan pred
drvetom poklekne i obavi svoju pobožnost. '

5. Na vrhu toga drveta stoji drveni krst, a
na njemu pijevac od željeza. Kažu, da je Karlo
Veliki postavio to drvo — time bajagi šćaše
pokazati nestalnost Slavena. Oni, koji u svome
selu imadu takovo drvo, postadoše kršćani. To
je drvo imalo da kaže, koji su kršćani, a koji
opet Slaveni. Križ je značio one, koji pripadaju
Krstu i obitavaju pod njegovim križem. — A
pijevac bijaše znak lakomislenih Slavena, koji
se okreću i tamo i amo prama vjetru, taman

kao pijevao na križu. Neki od njih, koji nijesu

 

više baš Slaveni, kažu, da križ znači propetoga
Krsta, a pijevac nijekanje Petrovo.
6. Na Veliku Gospojinu izaberu u šumi dru-
križno“ drvo. Toga dana odu u grupama
u šumu, a gospodari idu posebice: upute se
ravno k drvu i svaki gospodar valja da ga u-
dari dok ne pade. Zatim ga polože ma voz, li-
jepo ga pokriju svojim haljinama, da se ništa
ništa ne vidi i velikim ga veseljem vuču na
mjesto, na kojemu je prvašnje drvo stalo. Sada
pristupi star tesar, čvrsta slavenska korenika i
uz nekakove čudnovate obrede istesa ga na če-
tiri ugla. Na to ga uz veliko veselje posade,
župan se popne gori, postavi pijevca na križ i
blagoslovi ga pivom. Tom prilikom ispiju od
10 do 12 vrčeva piva, kakovo je već stanje
sela. Kada bi to propustili, da pri marvi ne bi
bilo sreće.

I to zovu — križno drto.

A drugo 'je opet krunsko“ drvo, što ga
postave za krijes.

'To je žensko drvo, jer ga ženske dovezu,
urede i postave. Nema ama ni najstarije žen-
ske, koja toga dana ne bi išla u šumu ili daj-
budi doplazila do mjesta, gdje će postaviti drvo.
Obore ga u predvečerje sv. Ivana i oklaštre
mu sve grane od vrha, da izgleda baš poput
krune. Na dan sv. Ivana ženske se same u-
pregnu u voz i vuču ga u šumu. Čudno je to
gledati, kako potežu više puta u blatu i močvari,