CRVENA HRVATSKA CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE = [ [ ] l | [ r 7 nnnnnannnna PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED- BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO- DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE PRIOPĆENA,ZAHVALE PLAĆA SE 50 PARA PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ. MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. &š&BW&POJEDINI BROJ 10 PARA ga NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. ES IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR. God. XXII. Enqueta. Užurbala se ovo dana svakojaka štampa pa trči, hodi, intervistiraj, ne- bili se našli uzroci sadašnjega pokreta, da ga tako krstimo, u Dalmaciji. Jer, ona se gospoda svemu tomu »čude“ pa glavu svoju razbijaju iz- viđajući razloge, koji su naš narod do današnjeg raspoloženja doveli. Što se nas tiče, mi mislimo, da će se u nas svaki pametan čuditi njihovu čuđenjuku, eto mi ćemo da im malko pomognemo u tom istra- živanju, pa ćemo im reći: Razlozi današnjeg našeg raspo- loženja su dvojake naravi, jedni tuž- ni a drugi veseli — tačnije nam je samo jedan ali je preogroman. Počnimo s prvima. Evo smo mi u Dalmaciji već stotinu godina pod okriljem očinske vlade, pak evo u par riječi stanje. . u kojem se nalazi narod naš. Znade li gorehvaljena očinska vlada, da danas u gospodnjoj godini 1912. ima nekoliko desetaka naših sela gdje nema zdrave pitke vode — znade li, da je bar peti dio ove po- krajine okužen malarijom koja se istom od par godina liječi ali ne presušavanjem blatija već pilulama — znade li, da na desetke tisuća naše djece ne može da polazi škole, jer škola nema? — Znade li, očin- ska vlada, da smo mi jedina pokra- iina u Europi, koja nema prave že- ljezničke veze sa Europom? Znade li, da na stotinu tisuća naših momaka mora da seli u«tuđinu? Imamo mi i svoje sveučilište ali nam od njega nema koristi, jer ispi- te valja ra novo da ponoviš. — Ni Bogu se moliti u staroslavenskom jeziku ne dopušta nam austro-ugar- ski poslanik pri Vatikanu. Znade li, da je austrijska vlada upotrebila ravno sto godina da kako tako riješi naše jezično pitanje — ono isto pita- nje što ga Napoleonova vlada sretne uspomene rješila u prvoj godini svo- ga vladanja s time da je svoj zva- nični list ,Kraglski Dalmatin“ tiska- la i u hrvatskom jeziku ? , DUBROVNIK, 23. NOVEMBRA 1912. A ne znade zar vlada i to, daje nas svih najvruća i naj naravnija želja da se ujedine sve naše zemlje, kojima je povjest dosudila da budu u ovoj carevini? Odgovarat će neki: mi bismo, ali ne će Madžari. Nu, ako je to tako, onda je na- ma dozvoljeno promisliti: ako vi nije- ste u stanju da udovoljite ovoj na- šoj primodijalnoj želji, tada što se čudite ako mi prama vama gojimo počitanje, što ga zaslužuje jedna ne- moćna vlada. Nego ima ih među pama koji to ne vjeruju (a ima ih mnogo!) te kažu: carevina je podjeljena u dvoje — u jednom dijelu prostrta je obilata so- fra Nijemcima, koji kađikada udijele po koji zalogaj i Poljacima uz mar- šrutu da imaju gnjaviti Rusine — a u drugom se goste sam ili tačnije ono 4 "400 porodica, koje su kao prvi im i je- dini u Europi rođaci Turci, spravni na sve samo da im nikoji Nemadžar ne sjedne za sofru. — I ovo se sta- nje hoće da i dalje podržava — i za to se sva naša vanjska politika tako upravlja, da smo s jedne strane u položaju prosećih klijenata prama moćnom njemačkom carstvu a s dru- ge strane u nenaravnom zagrljaju sa kraljevinom Italijom. I za to je u nas sve prisiljeno, sve nenaravno, i za to sve ide kako ide, to jest, ništa ne ide kako bi mo- ralo da ide. Slušajte i sudite: Amo u austrijskoj poli postoji par- lamenat, koji nikako ne funkcijonira — postoji i sabor češki koji je stalno zatvoren, kao i onaj gorički, kao i onaj u Innsbrucku, kao i onaj Gracu, kao i onaj u Istri itd, itd. Ima u Beču, u tom građu u ko- jem žive i svoj krvav porez plaća do 300.000 Čeha — gorehvaljena »Očinska“ im škola ne dava — a oni od svoga otkidaju pa svoje vla- stite škole grade — a bečki im ih magistrat zatvora: ministarstvo na- ređuje da se opet otvore a magistrat Broj 94. njemački ih jednostavno neće pa ne će da otvori; — a što da rečemo o Slovencima u Štajerskoj i u Koru- škoj, kojima se ne dava ni slovena- čkih škola, ni slovenačkih sudaca ? A za što sve to:.da se u svemu + svuda pogoduje tek Nijemcima a drugi ma kako bilo. A što da rečemo o ,Maćedoniji“, o našoj Hrvatskoj? Sabora nema, zakona nema, su- daca nema, štampe slobodne nema, slobodna sastajanja nema, nema ni- šta osvem zločinačke volje stražme- štra Cuvaja. A još jučer poručuje ministar- predsjednik Lukacs : Sabora ni izbora u Hrvatskoj ne bude sve dotle, dok hrvatski i srp- ski narod ne izabere takovih ,zastup- nika“ koji će raditi i glasovati ne : | koji ih je đari. — Da stvar. buda irdrebni 61 nija, Cuvaj, nakon što je vezao Hr- vatskoj ruke i noge, poručuje da je Hrvatska mirna i zadovoljna. A što je snašom braćom u Bosni? »Darovaše“ im statut kad nijesu mogli da čine s manje, jer ga i Turci bijahu dali svojoj raji. — A kakav je taj ustav? U ovom vijeku prosvjeta, temelj mu je vjerski, dakako, u dobromišlje- noj nakani da se nebi raznovjernici među sobom poklali , U delegacijama nemaju ti naši najnoviji sugrađani glasa, valjda stoga što nijesu još dovoljno zreli, Ma zar neko misli, da nikome od nas se neće nametnuti, recimo, ova prispodoba: . Bosna-Hercegovina se oslobodila od Turčina kad i Bugarska — Bugari, također dosta vjerski podijeljeni, do- zreli do toga da su (dakako u druš- tvu sa svojim susjedima) u vrijeme od trideset dana jednostavno izbri- sali sa lica Evrope jednu od najsil- nijih vojničkih država na svijetu. — Oni imaju ministra koji su nadmud- rili sve prokušanije diplomate, oni imaju vojskovođa, koji su tako rekuć