CRVENA HRVATSKA

CIJENA JE LISTU UNAPRIJEDA: ZA DU- ODGOVORNI UREDNIK: IVO ARSETE

= [ [ ] l | [ r 7
nnnnnannnna

PRETPLATA MINE — SMATRA SE PRED-

BROVNIK IZA AUSTRO-UGARSKU NA GO-

DINU KRUNA 10.— ZA INOZEMSTVO
KRUNA 12.— KO NE VRATI LIST KAD MU

PRETPLATA I OGLASI ŠALJU SE UPRAVI A
DOPISI UREDNIŠTVU LISTA ; ZA IZJAVE
PRIOPĆENA,ZAHVALE PLAĆA SE 50 PARA
PO RETKU,A ZA OGLASE 16 PARA. OGLASI
VIŠE PUTA ŠTAMPANI PO POGODBIuzRAZ.

MJERAN POPUST. NEFRANKIRANA PISMA

BROJEN ZA DOŠASTO POLUGODIŠTE. &š&BW&POJEDINI BROJ 10 PARA ga NEPRIMAJU SE. RUKOPIS SE NE VRAĆA

IZLAZI SVAKE SRIJEDE I SUBOTE. ES IZDAJE ŠTAMPARIJA DE GIULLI I DR.

God. XXII.

Enqueta.

Užurbala se ovo dana svakojaka
štampa pa trči, hodi, intervistiraj, ne-
bili se našli uzroci sadašnjega pokreta,
da ga tako krstimo, u Dalmaciji.

Jer, ona se gospoda svemu tomu
»čude“ pa glavu svoju razbijaju  iz-
viđajući razloge, koji su naš narod
do današnjeg raspoloženja doveli.

Što se nas tiče, mi mislimo, da
će se u nas svaki pametan čuditi
njihovu čuđenjuku, eto mi ćemo da
im malko pomognemo u tom istra-
živanju, pa ćemo im reći:

Razlozi današnjeg našeg raspo-
loženja su dvojake naravi, jedni tuž-
ni a drugi veseli — tačnije nam je
samo jedan ali je preogroman.

Počnimo s prvima.

Evo smo mi u Dalmaciji već
stotinu godina pod okriljem očinske

vlade, pak evo u par riječi stanje. .

u kojem se nalazi narod naš.
Znade li gorehvaljena očinska
vlada, da danas u gospodnjoj godini
1912. ima nekoliko desetaka naših
sela gdje nema zdrave pitke vode —
znade li, da je bar peti dio ove po-
krajine okužen malarijom koja se
istom od par godina liječi ali ne
presušavanjem  blatija već pilulama
— znade li, da na desetke tisuća
naše djece ne može da polazi škole,
jer škola nema? — Znade li, očin-
ska vlada, da smo mi jedina pokra-
iina u Europi, koja nema prave že-
ljezničke veze sa Europom? Znade
li, da na stotinu tisuća naših momaka
mora da seli u«tuđinu?
Imamo mi i svoje sveučilište ali
nam od njega nema koristi, jer ispi-
te valja ra novo da ponoviš. — Ni
Bogu se moliti u staroslavenskom
jeziku ne dopušta nam austro-ugar-
ski poslanik pri Vatikanu. Znade li,
da je austrijska vlada upotrebila
ravno sto godina da kako tako riješi
naše jezično pitanje — ono isto pita-
nje što ga Napoleonova vlada sretne
uspomene rješila u prvoj godini svo-
ga vladanja s time da je svoj zva-
nični list ,Kraglski Dalmatin“ tiska-
la i u hrvatskom jeziku ? ,

DUBROVNIK, 23. NOVEMBRA 1912.

A ne znade zar vlada i to, daje
nas svih najvruća i naj naravnija
želja da se ujedine sve naše zemlje,
kojima je povjest dosudila da budu
u ovoj carevini?

Odgovarat će neki: mi bismo,
ali ne će Madžari.

Nu, ako je to tako, onda je na-
ma dozvoljeno promisliti: ako vi nije-
ste u stanju da udovoljite ovoj na-
šoj primodijalnoj želji, tada što se
čudite ako mi prama vama  gojimo
počitanje, što ga zaslužuje jedna ne-
moćna vlada.

Nego ima ih među pama koji to
ne vjeruju (a ima ih mnogo!) te kažu:
carevina je podjeljena u dvoje — u
jednom dijelu prostrta je obilata so-
fra Nijemcima, koji kađikada udijele
po koji zalogaj i Poljacima uz mar-
šrutu da imaju gnjaviti Rusine — a
u drugom se goste sam
ili tačnije ono 4 "400
porodica, koje su kao prvi im i je-
dini u Europi rođaci Turci, spravni
na sve samo da im nikoji Nemadžar
ne sjedne za sofru. — I ovo se sta-
nje hoće da i dalje podržava — i
za to se sva naša vanjska politika
tako upravlja, da smo s jedne strane
u položaju prosećih klijenata prama
moćnom njemačkom carstvu a s dru-
ge strane u nenaravnom zagrljaju sa
kraljevinom Italijom.

I za to je u nas sve prisiljeno,
sve nenaravno, i za to sve ide kako
ide, to jest, ništa ne ide kako bi mo-
ralo da ide.

Slušajte i sudite:

Amo u austrijskoj poli postoji par-
lamenat, koji nikako ne funkcijonira
— postoji i sabor češki koji je stalno
zatvoren, kao i onaj gorički, kao i
onaj u Innsbrucku, kao i onaj Gracu,
kao i onaj u Istri itd, itd.

Ima u Beču, u tom građu u ko-
jem žive i svoj krvav porez plaća
do 300.000 Čeha — gorehvaljena
»Očinska“ im škola ne dava — a

oni od svoga otkidaju pa svoje vla-

stite škole grade — a bečki im ih
magistrat zatvora: ministarstvo na-
ređuje da se opet otvore a magistrat

Broj 94.

njemački ih jednostavno neće pa ne
će da otvori; — a što da rečemo o
Slovencima u Štajerskoj i u Koru-
škoj, kojima se ne dava ni slovena-
čkih škola, ni slovenačkih sudaca ?

A za što sve to:.da se u svemu +
svuda pogoduje tek Nijemcima a drugi
ma kako bilo.

A što da rečemo o ,Maćedoniji“,
o našoj Hrvatskoj?

Sabora nema, zakona nema, su-
daca nema, štampe slobodne nema,
slobodna sastajanja nema, nema ni-
šta osvem zločinačke volje stražme-
štra Cuvaja.

A još jučer poručuje ministar-
predsjednik Lukacs :

Sabora ni izbora u Hrvatskoj ne
bude sve dotle, dok hrvatski i srp-
ski narod ne izabere takovih ,zastup-
nika“ koji će raditi i glasovati ne

: | koji ih je

đari. — Da stvar. buda irdrebni 61

nija, Cuvaj, nakon što je vezao Hr-
vatskoj ruke i noge, poručuje da je
Hrvatska mirna i zadovoljna.
A što je snašom braćom u Bosni?
»Darovaše“ im statut kad nijesu
mogli da čine s manje, jer ga i Turci

bijahu dali svojoj raji. — A kakav

je taj ustav?

U ovom vijeku prosvjeta, temelj
mu je vjerski, dakako, u dobromišlje-
noj nakani da se nebi raznovjernici
među sobom poklali ,

U delegacijama nemaju ti naši
najnoviji sugrađani glasa, valjda stoga
što nijesu još dovoljno zreli,

Ma zar neko misli, da nikome
od nas se neće nametnuti, recimo,
ova prispodoba:

. Bosna-Hercegovina se oslobodila
od Turčina kad i Bugarska — Bugari,
također dosta vjerski podijeljeni, do-
zreli do toga da su (dakako u druš-
tvu sa svojim susjedima) u vrijeme
od trideset dana jednostavno  izbri-
sali sa lica Evrope jednu od najsil-
nijih vojničkih država na svijetu. —
Oni imaju ministra koji su nadmud-
rili sve prokušanije diplomate, oni
imaju vojskovođa, koji su tako rekuć