Hanasu Gpujemom u oy6oTom y jyrpo Npernnara : 34 _/IyG6poBHHK, C NOHALIAbEM HA Kyfiy 72 IH, Ha rojuniy. TlomwurTOomM 3a /ly6poB- uk u uujeny JipkaBy 80 Ju, Ha FO/IHHY, HA NO FOJHHE€ H Ha - Mjeceu cpa3mjepHo. := Ilojenuuu Gpoj 75 napa gum. IinaTuBo u yTyxuBo y Jly6poBHHKY. BJIACHHK H H3NABATEJE : UHJEHE OTNACKMA: | “MA f ZA | a , Om 1 um. BucuHe y wmupuuu m" mo | | jeuuor crynua 3 uu. TIpu- i 2 8 Onfieiwa, 34xBaJIe H_OTJIACH E: ši | P uzas y TeKCTy (4 nuuapa CrTaJ-- OIBOP HAPOIHE PAJUKAJIHE CTPAHKE Y NYEPOBHHKY. Onrosopnu ypenuuk: IIETAP TIETKOBHRA. HHM OTJIACHBAHHMA NONJYCT. | bp. 7. Nly6posunuk 21. Janyapa 1922, 1 Tor. L Kraljeva apanaža. U Beogradskoj ,CamoyrnpaBu“'od 15. ov. mj. čitamo ovu-kratku noti- cu: Kroz Narodnu Skupštinu je tre- bao proći predlog o povećanju Kra- ljeve apanaže sa jedan i po milijun dinara, kako bi Njegovo Veličanstvo imalo tri milijuna dinara godišnje. Nj. V. Kralj je odbio ovaj projekt s motivacijom da tome nije vreme. Vreme je da se štedi na svemu i svačemu. Jeste li čuli i razumjeli svi vi, veliki i mali, koji na račun državnog interesa, na račun narodnog dobra i na račun patriotizma razmećete i u- propašćujete na svakom koraku i dr-: žavu i narod i patriotizam? Jeste li čuli i vidjeli što Kralj i kaže i radi? Shvaćate li Kraljevu ljubav i Njegovo očinsko staranje za državu i narod. Zapamtite napokon, o vi nezasit- ni, da je vreme da se štedi na sve- mu i svačemu. | ilamu oguocu c HTagujom. Ilucmo u3 Beorpana. Yy beoepaoy, 17. jamyapa. FManm ormoca c HranujoM Hucy nmop- MaiHu! To je ucrHHa Hu O Oj CyMIbATH 3HauHJO u He BHJIETH CTBAPH KAKBE CY: Harnenago je, mocne Panajickor YroBopa, na he Hamu ojHocu, nako Panajickum Yro- BODOM HALIH HHTEPECH HECPAZMEPHO H_ GOJIHO: OLITEH€eHH, NOCTATH HE CAMO HOPMAJIHH, HETO - u mpujarebcku. BepoBano ce, za he u Hranuja, uuje je ynpaBo zeno Panajicku YTOBOp, JojaHo ucnyuurTu cBoje oGaBese, Koje joj MH HuCMO HaMeTIyJIH H Koje je cama ce6u onpenuna. MebyTuM, 1orojinjid ce o6pHyTo. He caMmo na ona Huje xrema cBoje oCaBese ucnymuru, nero je cBakum CBOjHM FeCTOM, H r71e je MOTJIA H Tre Huje cMe- JA, HACTOjAJIA M JA HAC HBJOXKH H zA HaC yHusu. HaBojnuTu npumepe, 6Gumo 6u u3- JiđuiHo. Marjena, na je Hrasinja TO pajiuja . Y NpBOM pely 3aT0, za y cBojy KOpucT NpekO Mepe 3moynorpeGisbyje u Hame Je- TEHZAPHO CTPIJbEIBE M MAY JOjAJIHOCT H HANly M4poyOuBocrT, Peko 6u ce uak, 1ia je TO FJaBHM pa3/0r uTaJiujaHCKe HACPTIbH- BOCTH. | HuuuzeHT y IlIuG6eumuky upencraBsa KYIMHHAUHOHY TAUKY uTAJIHjaHCKE HACPT- JBHBOCTH, AJIH yjezHO H FpaHuuy rnpeko KOje HHje NLO3BOJbEHO HHH. OH IpeJICTABIbA H€UyB€H CJIyuaj y MeyHAPOIHHM OJLHOCHMA. AycTpo-Yrapcka je npema Cp6uju Guma Ceso63upna. Agu uu oma Huje Hua TaKO NaJTeKO rnpeMa Maloj Cp6uju, Kozuko je ecana oruuiya Krajnja npema MHoro Behoj KpaeBuuu Cp6a, XpBara H CuoBenana. H Kan je nekazanii»a Cp6uja uMaJa TOJI4KO CBOT IPKABHOT M HApOJIHOF NOHOCA, JA CMEJO Cy36Mja HACPTI6HBOCT, H Gay M y dopMu TpnesuBnjy, sap je Hranmuja cmena NpeTnocTaBHTH, za he noBa KpajveBuna utid ZPyFHM ITEM ? ž AKO CMO 1NOGpo OGaBemTeHu, a 1p- >KHMO Ja jecMO, Hala Bana npeznyseja je H O36MJBEE H €HeprHuHe KOpake, za ce CIIPEYEe CJIHUHH HHIHJLEHTH H IA CE OJHOCH Cc Hramujom jenuom pery.iHuly. CTaB Hane BJaJe npuinuno je onjekHyo, a TagujaH- CKY BJIAly M38rIJENA HM H3HeEHAJHO. Hana BJala CTABHJA je, HHNHPEKTHHM * IyTEM, TAJIHjAHCKOj BJIALH NO 3HABA, JA Halle CTPIJb€E€ HMA FpaHHLA H zA Hama mMupo- J6BYOHBOCT H€ 3H4uH H Hay CJaG0cT. Jlej- CTBO Huje ugocTaJIo. TIpBa ieroBa rocge- huna omena ce y usjasama koje oGeme- | npe Panajicku YroBop. AkO cy Te usjaBe TAHH€, MA H TOJ NPHTHCKOM yuHIPEHE, OHJLA HHnujeHaT y lilu6eHuxky MOXe umMaTu u NOOpux crpana; oH_MOxe 6HTu NpBu KO- PaK y BACIIOCTABJbAIbY HOPMAJIHHX OJIKOCA usMehy mame KpasbeBune u Hraguje. H. Ro. Mypar Caput. Y nonenemak npemunyo je y Mocrapy HanpacuoM cmphiy /Ip. Mypar Capuh, y uerpneceToj rongunu xxuBora. Ilokojuuk je upunazao oHoj rpyrnu mame Gpahe MycJmu- | MaAHCK€ Bjepe, KOj4 CY BHCOKO IpKAJIH Gap- jak Haponue cBujecru. OynieB.ben u yBje- peH Cp6uu Guo je y nenpecranoj 6op6u ca CBHM OHHM €JEeMEHTUMA, KOjH Cy 34 Bpuje- ME NOoKOjue Aycrpuje Gu nporu CpricTBy 4 CPICKOM HMeHy. Kao fijaK, IyH“ugeama K NOJETA, IIpeniauuo je CcBaKOj OMJAJIHH- CKOj akuuju koja ce je Boja 34 Hapojny CTBap. Kacuuje kao 3peo uoBje« crynuo je Y &KTHBHH NOJIHTHUKH 2KHBOT CA NOCTA yC- njexa. 3a Bpujeme amekcujoHe Kpu3e roj. 1908. nyroBao je y HHOCTPAHCTBO, TE je NOB€O XuBy. akuuujy y Ilapusy u 2KeneBu, TJije je CTPAHHM ZLUNJIOMATHMA TIpeLAO NPOME- MOpMjy mporus Aycrpuje u mporecr sa OKynarniujy. | Ton. 1910. Guo je nociaHuk ma Gocan- CKOM ca6opy, ma Kaz je Guo nornucaH NaKT H8M€EHy XpBara u Mycaumana nocJa- < HHKA, OJIBOjHO CE OJ I>HX HM IOKPEHYO TOJ. 1912. sucr ,MycaBaT“, koju je eHeprnuno Opamuo cpncke uurepece Bocne u Xepne- TOBHH€, a MHOre je uzauke ,MycaBara“ nperniraMnao u ,Dubrovnik“, Kome je ogra OHO 346patb€eH IIPHCTYII y AHEKTHPAHE 3ZEMJbE. Cp6oBaiwe nokojaor iMypara Capuha Ouno je HM CYBHIIE 3a30pH0 aycrpujckuM BJIACTHMA, KOje NOTOTOBO HHjeCy xTjeNe 1O- NyCTHTH, Za Ce Cpncka Haponna cBujecr pasBuja Mey Hanmiom GpahoM MyCIHMAH- cke Bjepe. Crora je u mokojuu MypaT mMo- pao za Hckyc4 Myke H HPOFOHCTBO IITO ux je COGOM noHmo mouerak para 1914. rog. H om je, Kao u OCTAJTH HEYCTPALIHBH Hapoluu Gopuu, Mopao za NonHocu cBe MyKe:Taoua u poGujamia Tamuuuapa. Hnak He KJIOHY, Beli JOWEKA OCTBAPEIHE CBOT HJIC- aja, 4HAPOJIHY CJIOGOJIY H yjenuibewe. Y HanoHy CHare H&yMHTHA CMPT HATJIO NOKOCH IIHBOT OBOT uecTHTOr uoBjeka, HC- KPeHOr pogoJeyća u npaBor Cp6una. . Hexa my je saka pobhena rpyna Kojy je sby6uo u 3a Kojy je crpazao! | Političke a između Francuske i Engleske. Poslije neuspjeha u Cannes-u došlo | je do diferencija između Engleske i Fran- cuske, što će Njemačka bez sumnje znati iskoristiti. Sastavom ministarskog gabineta Poincare-ova, nastale su političke prilike takove, da onemogučuju staru srdačnost i sporazum između Francuske i Engleske. ,»Westminster Gazette“ veli, da bi svaka britanska, koja bi primila Poincare-ove đa tI ad LI PL ERU VELI X zomea s sa hill Ze SNP SM po Pe X. Pa: ao ORE ni a age xaBajy rorosocr Mramuje na usspiuin miro uslove, bila srušena, k4o što se je to do. godilo Briandu. Amerika i Evropa. Poslije Cannes-a na redu je opet kon- ferenca u Genovi. Kako što se je i za Cannes isticala obnova Evrope u gospo-| darstvom smislu, tako se opet jednako kaže i za konferencu u Genovi. Hoće li: se i ovo druga razići iz političkog nospo- razuma, vidjet ćemo. U toliko, prama vi- jestima iz Washingtona, vodi se između. Englesko i američke vlade izmjena misli, o eventualnom sudjelovanju Amerike na konferenci u Genovi. Prama dosadanjim vijestima kao da Amerika nije prihvatila sE "4 poziv saveznika, da na tu konferencu do- šalje svoje delegate. Po drugoj jednoj depeši iz Washing- tona, iznio je senator Mec Cormich u se- natu zaključak, kojim se od departemana za vanjske poslove traže informacije o finansijskoj politici Evrope, to se Izjavljuje, da Europa ne smije očekivati finansijske. pomoći od Amerike, doglegod ne pristupi. razoružanju. | Peres > Francuski ministar predsjednik Poin- care imao je konferencu sa engleskim mi- nistrom vanjskih poslova lordom Curzo- nom. Sva pariška štampa daje ovoj kon- | ferenci veliku važnost te istovremena na- glasuje, da je konferenca vođena u pot- punom suglasju obiju državnika. Na kon- ferenciji se je raspravljalo maloazijsko pi- | : tanje, te načina kako bi se spriječilo ob- navljaje grčko-turskih neprijateljstava. Su- više se povela riječ o sporazumu između | Engleske, Francuske i Italije, o čemu se kasnije definitivno riješiti. Ž ja 3 Po pa EI PEŠTI OTA AD TE PDT Pi rosa : RR = PRSTE 2 PH dokaki Rivet av Rss oš « z a: Ž so. opdg Sd tenk ok cip dia od S Regi peba ogie2 SRO A EEE D PR S ZR RATE TA LE BV E RNST ai apap Sš tI % Sok SKA VE BP SOA 2 po O e o OI ENE KRDA ZEN Ma DE ISK, ba PeRo S zi Sis ČE Pot sim ak vd boo ur 2 S Soo: < r Guječ <a PEDALE pu pd ia čla daria re BILJCI | KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 7 K. P. DOMINKOVIĆ. | Seljaci i građani jutros mi proriču tamnicu, a to mi nije bilo ništa novo; popinju me i na vješala, a to mi je, da pravo rečem novost, i ko zna, da .li ću tu novost da i dočekam. Sto će sa mnom biti i dali sve ono što sa mnom urade imam uzeti baš kao neko Zlo od. svoga bližnjega, za koje bi on, kasnije, imao od mene da primi kaznu, dakle opet Zlo? I stadoh da mudrujem o Zlu i Dobru, onako kako sam 'u početku iznio. | Što ću kasnije, kada i ako tomu dođe vrijeme, raditi sa svojim dušmanima? Imam li se držati one: osveta — posveta, i, šilo za ognjilo ? E Ako ne postoji Zlo i Dobro, onda ne može da postoje o Po njima ovisna kazna i nagrada. Dakle, treba da pokažem | velikodušnost i da oprostim svojim dušmanima. Oprostim ? A što da im praštam kad Zla ne postoji ? Čemu da varam : nekom velikodušnošću, kad jedan jedini put, i to, da se držim stihova velikog pjes- | Hoću li imati snage da se držim ovoga puta, uprav , ove odluke i za koliko vremena, ne znam. To: zavisi o nervima s jedne strane, a drugo: ova'mi je odluka rezultat logike razuma neovisnog ili vrlo malo ovisnog o egoizmu. k Takova je logika moguća u samoći, daleko od ljudi, gdje nijedno osjetilo ne prima direktni udarac osjetljivog. Zla. | Ali onamo, gdje se nalaziš kao direktni nišan tim udarcima, o nadčovječna je snaga postojano održati razum neovisan o -egoizmu, jer kad se ovo dvoje Spari, tada egoizam dominira non ti curar_ di lor, ma guarda e passa. | političke vlasti, zamolim ga da mi objasni, a on mi sa inad razumom, i svoj izlaz nalazi samo u onome: osveta |: — posveta ; šilo za ognjilo. Imati snage da razum posto- jano održiš neovisan o egoizmu, znači pravo herojstvo, znači održati pobjedu u jednoj nevidljivoj, ali strašnoj borbi. 4.0 I 2. Bilo je već deset sati prije podne, kad sam čamac okrenuo natrag prama pristaništu. Sunce sa svojim jakim zrakama zaprlo u me i liječi me. Meni se još neprestano vrzaju misli o: svijetu, egoizmu, Zlu i Dobru. U samoći i tišini takove _ misli, pa kolikogod bile zamršene, nijesu ipak umorne, jer same i nekako glatko naviru. Tiho vozeći i tiho misleći, odjednom otvorih oči, ne- kako jače i začuđenije, i vidjeh sebe u čamcu, sa dva vesla | u rukama, kao alegoriju svega onoga vrh čega sam mislio. Ta alegorija krećala se je tromo po glatkoj površini mor- h4 skoj. Camae mi je predstavljao svijet, ja sam bio egoizam, | a dva vesla Zlo i Dobro. Camae, svijet, bio je siguran jer sam za nj vodio brigu ja, egoizam, a tačan i određen put su mu držali dva vesla u mojim rukama, Dobro i Zlo.: Snaga vesala, Dobra i Zla, držala se je uvijek u ravnoteži, jer ako prevlada jedna ili druga strana, odosmo i čamac, i ja, i moja dva vesla, svi u propast. Do malo uđoh čamcem u pristanište, pristanem uz obalu i utvrdim čamac na svoje mjesto. Iz grada dopirao je do mene žagor vreve, neobičan i nejasan. Otiđoh brzo kući, preobučem se, uzmem svoj ,Landsturmpass“, te odoh da se javim i raspitam, da li je i moja dužnost poći pod ratni barjak. Putem sretoh jednog poznatog činovnika sa sigurnošću kaže, da sam slobodan te dužnosti; ali njegov neki čudni, gotovo prikriveni osmijeh pri rastanku, kazivao U gradu vreva osobite vrsti. Pomiješalo se seljaštvo i građanstvo, sve u nekoj hitnji koja više liči nesmetenost. | ;Promatram tu žurbu, gledam i“ opažam lica i vidim ih svakojakih. Tu se ispremiješalo: prirodni Štrah sa prisi- ljenom veselošću, siloviti prkos sa bojažljivom pokunje- | nosti, očito stradanje sa neizvjesnom nadom, jaka vjera sa zlom slutnjom, odrješita prepuštenost sa podmuklom. sebičnošću, istinske suze sa lažnim smijehom; a vrh svega ovoga vidim silom nametnut osjećaj: krvi, ubojstva i zatora. Ja se promičem kroz užurbanu svjetinu; sretam poznate | građane kao i jutros, te opazih da im se sada, kroz ovo kratko vrijeme, sila još jače digla, srčanost im je jača i naprasitija, jer im je vjera u silu ojačala. Izazivlju i zadir- kuju bezobzirno sa višom sigurnošću nego jutros i u većem broju nego jutros. Vidim ih kao vrlo zgodan kalem, koji se nakalamljuje na deblo mase, i prima se nevjerojatno brzo. Razumjeh da su shvatili položaj u kome im je sigurna baza da se sa uspjehom razmeću lažljivim, uprav egoisti- čkim patriotizmom, a na račun drugoga da se iz ništa dignu na nešto. : o — Non ti curar di lor, ma guarda e passa ! citiram u sebi te, praveć se nevješt, idem naprijed, ali, priznajem, — u meni se muti. Jutros mudrovah, a sad ipak osjećam žalac Zloće. ž Pao Još mi nešto pade u oči. Isporedih razliku od sinoć. do danas. Sinoć me svak zaustavljao i na svrhu mi prešlo u dosadu neprestano informisanje: što ima novo? a danas me niko sa tim pitanjem ne zaustavlja, već me hotimično mimoilazi kao da se straši i da mu budem blizu. — Međer sam baš danas nekakav veliki grješnik1; | pomislim u sebi i jurnem kući, da se izvučem iz nemirne mi je da me sigurno nešto drugo čeka. gomile prkosnih neprijatelja, koji bi od srca likovali, da