Hanasu  Gpujemom u oy6oTom y jyrpo

Npernnara : 34 _/IyG6poBHHK,
C NOHALIAbEM HA Kyfiy 72 IH,
Ha rojuniy. TlomwurTOomM 3a /ly6poB-
uk u uujeny JipkaBy 80 Ju,
Ha FO/IHHY, HA NO FOJHHE€ H Ha
- Mjeceu cpa3mjepHo. :=
Ilojenuuu Gpoj 75 napa gum.
IinaTuBo u yTyxuBo y Jly6poBHHKY.

BJIACHHK H H3NABATEJE :

UHJEHE OTNACKMA:

| “MA f ZA
| a , Om 1 um. BucuHe y wmupuuu
m" mo | | jeuuor crynua 3 uu. TIpu-
i 2 8 Onfieiwa, 34xBaJIe H_OTJIACH
E: ši | P uzas y TeKCTy (4 nuuapa CrTaJ--

OIBOP HAPOIHE PAJUKAJIHE CTPAHKE Y NYEPOBHHKY.
Onrosopnu ypenuuk: IIETAP TIETKOBHRA.

HHM OTJIACHBAHHMA NONJYCT. |

bp. 7.

Nly6posunuk 21. Janyapa 1922,

1

Tor. L

Kraljeva apanaža.

U Beogradskoj ,CamoyrnpaBu“'od
15. ov. mj. čitamo ovu-kratku noti-
cu: Kroz Narodnu Skupštinu je tre-
bao proći predlog o povećanju Kra-
ljeve apanaže sa jedan i po milijun
dinara, kako bi Njegovo Veličanstvo
imalo tri milijuna dinara godišnje.
Nj. V. Kralj je odbio ovaj projekt
s motivacijom da tome nije vreme.
Vreme je da se štedi na svemu i
svačemu.

Jeste li čuli i razumjeli svi vi,
veliki i mali, koji na račun državnog
interesa, na račun narodnog dobra i

na račun patriotizma razmećete i u-
propašćujete na svakom koraku i dr-:

žavu i narod i patriotizam?

Jeste li čuli i vidjeli što Kralj i
kaže i radi? Shvaćate li Kraljevu
ljubav i Njegovo očinsko staranje za
državu i narod.

Zapamtite napokon, o vi nezasit-
ni, da je vreme da se štedi na sve-
mu i svačemu. |

ilamu oguocu c HTagujom.

Ilucmo u3 Beorpana.
Yy beoepaoy, 17. jamyapa.

 FManm ormoca c HranujoM Hucy nmop-

MaiHu! To je ucrHHa Hu O Oj CyMIbATH
3HauHJO u He BHJIETH CTBAPH KAKBE CY:
Harnenago je, mocne Panajickor YroBopa,
na he Hamu ojHocu, nako Panajickum Yro-

BODOM HALIH HHTEPECH HECPAZMEPHO H_ GOJIHO:
OLITEH€eHH, NOCTATH HE CAMO HOPMAJIHH, HETO -

u mpujarebcku. BepoBano ce, za he u
Hranuja, uuje je ynpaBo zeno Panajicku
YTOBOp, JojaHo ucnyuurTu cBoje oGaBese,
Koje joj MH HuCMO HaMeTIyJIH H Koje je
cama ce6u onpenuna. MebyTuM, 1orojinjid
ce o6pHyTo. He caMmo na ona Huje xrema
cBoje oCaBese ucnymuru, nero je cBakum
CBOjHM FeCTOM, H r71e je MOTJIA H Tre Huje cMe-
JA, HACTOjAJIA M JA HAC HBJOXKH H zA HaC

yHusu. HaBojnuTu npumepe, 6Gumo 6u u3-

JiđuiHo. Marjena, na je Hrasinja TO pajiuja .

Y NpBOM pely 3aT0, za y cBojy KOpucT
NpekO Mepe 3moynorpeGisbyje u Hame Je-
TEHZAPHO CTPIJbEIBE M MAY JOjAJIHOCT H
HANly M4poyOuBocrT, Peko 6u ce uak, 1ia
je TO FJaBHM pa3/0r uTaJiujaHCKe HACPTIbH-
BOCTH. |

HuuuzeHT y IlIuG6eumuky  upencraBsa
KYIMHHAUHOHY TAUKY  uTAJIHjaHCKE  HACPT-
JBHBOCTH, AJIH yjezHO H FpaHuuy rnpeko
KOje HHje NLO3BOJbEHO HHH. OH IpeJICTABIbA
H€UyB€H CJIyuaj y MeyHAPOIHHM OJLHOCHMA.
AycTpo-Yrapcka je npema Cp6uju Guma
Ceso63upna. Agu uu oma Huje Hua TaKO
NaJTeKO rnpeMa Maloj Cp6uju, Kozuko je

ecana oruuiya Krajnja npema MHoro Behoj
KpaeBuuu Cp6a, XpBara H  CuoBenana.

H Kan je nekazanii»a Cp6uja uMaJa TOJI4KO
CBOT IPKABHOT M HApOJIHOF  NOHOCA, JA
CMEJO Cy36Mja HACPTI6HBOCT, H Gay M y
dopMu TpnesuBnjy, sap je Hranmuja cmena
NpeTnocTaBHTH, za he noBa KpajveBuna utid
ZPyFHM ITEM ? ž

AKO CMO 1NOGpo OGaBemTeHu, a 1p-
>KHMO Ja jecMO, Hala Bana npeznyseja je
H O36MJBEE H €HeprHuHe KOpake, za ce

CIIPEYEe CJIHUHH HHIHJLEHTH H IA CE OJHOCH

Cc Hramujom jenuom pery.iHuly. CTaB Hane
BJaJe npuinuno je onjekHyo, a TagujaH-

CKY BJIAly M38rIJENA HM H3HeEHAJHO. Hana
BJala CTABHJA je, HHNHPEKTHHM * IyTEM,
TAJIHjAHCKOj BJIALH NO 3HABA, JA Halle

CTPIJb€E€ HMA FpaHHLA H zA Hama mMupo-
J6BYOHBOCT H€ 3H4uH H Hay CJaG0cT. Jlej-

CTBO Huje ugocTaJIo. TIpBa ieroBa rocge-
huna omena ce y usjasama koje oGeme- |

npe Panajicku YroBop. AkO cy Te usjaBe
TAHH€, MA H TOJ NPHTHCKOM yuHIPEHE, OHJLA
HHnujeHaT y lilu6eHuxky MOXe umMaTu u
NOOpux crpana; oH_MOxe 6HTu NpBu KO-

PaK y BACIIOCTABJbAIbY HOPMAJIHHX OJIKOCA

usMehy mame KpasbeBune u Hraguje.
H.

Ro. Mypar Caput.
 Y nonenemak npemunyo je y Mocrapy
HanpacuoM cmphiy /Ip. Mypar Capuh, y
uerpneceToj rongunu xxuBora. Ilokojuuk je

upunazao oHoj rpyrnu mame Gpahe MycJmu- |

MaAHCK€ Bjepe, KOj4 CY BHCOKO IpKAJIH Gap-

jak Haponue cBujecru. OynieB.ben u yBje-
peH Cp6uu Guo je y nenpecranoj 6op6u ca
CBHM OHHM €JEeMEHTUMA, KOjH Cy 34 Bpuje-
ME NOoKOjue Aycrpuje Gu nporu CpricTBy
4 CPICKOM HMeHy. Kao fijaK, IyH“ugeama
K NOJETA, IIpeniauuo je CcBaKOj OMJAJIHH-
CKOj akuuju koja ce je Boja 34 Hapojny
CTBap. Kacuuje kao 3peo uoBje« crynuo je
Y &KTHBHH NOJIHTHUKH 2KHBOT CA NOCTA yC-
njexa. 3a Bpujeme amekcujoHe Kpu3e roj.
1908. nyroBao je y HHOCTPAHCTBO, TE je
NOB€O XuBy. akuuujy y Ilapusy u 2KeneBu,
TJije je CTPAHHM ZLUNJIOMATHMA TIpeLAO NPOME-
MOpMjy mporus  Aycrpuje u mporecr sa
OKynarniujy. |

Ton. 1910. Guo je nociaHuk ma Gocan-

CKOM ca6opy, ma Kaz je Guo nornucaH
NaKT H8M€EHy XpBara u Mycaumana nocJa-

< HHKA, OJIBOjHO CE OJ I>HX HM IOKPEHYO TOJ.

1912. sucr ,MycaBaT“, koju je eHeprnuno
Opamuo cpncke uurepece Bocne u Xepne-

TOBHH€, a MHOre je uzauke ,MycaBara“
nperniraMnao u ,Dubrovnik“, Kome je ogra
OHO 346patb€eH IIPHCTYII y AHEKTHPAHE 3ZEMJbE.

Cp6oBaiwe nokojaor iMypara Capuha
Ouno je HM CYBHIIE 3a30pH0 aycrpujckuM
BJIACTHMA, KOje NOTOTOBO HHjeCy xTjeNe 1O-
NyCTHTH, Za Ce Cpncka Haponna cBujecr
pasBuja Mey Hanmiom GpahoM MyCIHMAH-
cke Bjepe. Crora je u mokojuu MypaT mMo-
pao za Hckyc4 Myke H HPOFOHCTBO IITO
ux je COGOM noHmo mouerak para 1914.
rog. H om je, Kao u OCTAJTH HEYCTPALIHBH

Hapoluu Gopuu, Mopao za NonHocu cBe

MyKe:Taoua u poGujamia Tamuuuapa. Hnak
He KJIOHY, Beli JOWEKA OCTBAPEIHE CBOT HJIC-
aja, 4HAPOJIHY CJIOGOJIY H yjenuibewe.

Y HanoHy CHare H&yMHTHA CMPT HATJIO
NOKOCH IIHBOT OBOT uecTHTOr uoBjeka, HC-
KPeHOr pogoJeyća u npaBor Cp6una.

. Hexa my je saka pobhena rpyna Kojy
je sby6uo u 3a Kojy je crpazao! |

Političke

a između Francuske i Engleske.

Poslije neuspjeha u Cannes-u došlo |

je do diferencija između Engleske i Fran-
cuske, što će Njemačka bez sumnje znati
iskoristiti. Sastavom ministarskog gabineta
Poincare-ova, nastale su političke prilike
takove, da onemogučuju staru srdačnost
i sporazum između Francuske i Engleske.

 ,»Westminster Gazette“ veli, da bi svaka
britanska, koja bi primila  Poincare-ove
đa tI ad LI PL ERU VELI X zomea s sa hill Ze SNP SM po Pe X. Pa: ao ORE ni a age
xaBajy rorosocr Mramuje na usspiuin miro uslove, bila srušena, k4o što se je to do.

godilo Briandu.

Amerika i Evropa.

Poslije Cannes-a na redu je opet kon-
ferenca u Genovi. Kako što se je i za

Cannes isticala obnova Evrope u gospo-|

darstvom smislu, tako se opet jednako

kaže i za konferencu u Genovi. Hoće li:

se i ovo druga razići iz političkog nospo-

razuma, vidjet ćemo. U toliko, prama vi-
jestima iz Washingtona, vodi se između.
Englesko i američke vlade izmjena misli,

o eventualnom sudjelovanju Amerike na
konferenci u Genovi. Prama dosadanjim

vijestima kao da Amerika nije prihvatila

sE
"4

poziv saveznika, da na tu konferencu do-
šalje svoje delegate.

Po drugoj jednoj depeši iz Washing-

tona, iznio je senator Mec Cormich u se-
natu zaključak, kojim se od departemana
za vanjske poslove traže informacije o
finansijskoj politici Evrope, to se Izjavljuje,
da Europa ne smije očekivati finansijske.
pomoći od Amerike, doglegod ne pristupi.

razoružanju. |

Peres

> Francuski ministar predsjednik Poin-
care imao je konferencu sa engleskim mi-
nistrom vanjskih poslova lordom Curzo-
nom. Sva pariška štampa daje ovoj kon- |
ferenci veliku važnost te istovremena na-
glasuje, da je konferenca vođena u pot-
punom suglasju obiju državnika. Na kon-

ferenciji se je raspravljalo maloazijsko pi- | :
tanje, te načina kako bi se spriječilo ob-

navljaje grčko-turskih neprijateljstava. Su-
više se povela riječ o sporazumu između |
Engleske, Francuske i Italije, o čemu se
kasnije definitivno riješiti.

Ž ja 3

Po pa EI
PEŠTI OTA AD TE
PDT Pi rosa

: RR = PRSTE 2 PH dokaki Rivet av Rss oš
« z a: Ž so. opdg Sd tenk ok cip dia od S Regi peba ogie2
SRO A EEE D PR S ZR RATE TA LE BV E RNST ai apap Sš tI %
Sok SKA VE BP SOA 2 po O e o OI ENE KRDA ZEN Ma DE ISK,
ba PeRo S zi Sis ČE Pot sim ak vd boo ur 2 S Soo:
< r Guječ <a PEDALE

pu pd ia čla daria re

BILJCI | KRŽINE

uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.
7 K. P. DOMINKOVIĆ. |

Seljaci i građani jutros mi proriču tamnicu, a to mi
nije bilo ništa novo; popinju me i na vješala, a to mi je,
da pravo rečem novost, i ko zna, da .li ću tu novost da i
dočekam. Sto će sa mnom biti i dali sve ono što sa mnom
urade imam uzeti baš kao neko Zlo od. svoga bližnjega,
za koje bi on, kasnije, imao od mene da primi kaznu,
dakle opet Zlo? I stadoh da mudrujem o Zlu i Dobru,
onako kako sam 'u početku iznio. |
Što ću kasnije, kada i ako tomu

dođe vrijeme, raditi sa svojim dušmanima? Imam li se
držati one: osveta — posveta, i, šilo za ognjilo ?
E Ako ne postoji Zlo i Dobro, onda ne može da postoje
o Po njima ovisna kazna i nagrada. Dakle, treba da pokažem
| velikodušnost i da oprostim svojim dušmanima. Oprostim ?
A što da im praštam kad Zla ne postoji ? Čemu da varam
: nekom velikodušnošću, kad
jedan jedini put, i to, da se držim stihova velikog pjes-
| Hoću li imati snage da se držim ovoga puta, uprav
, ove odluke i za koliko vremena, ne znam. To: zavisi o
nervima s jedne strane, a drugo: ova'mi je odluka rezultat
logike razuma neovisnog ili vrlo malo ovisnog o egoizmu.
k Takova je logika moguća u samoći, daleko od ljudi, gdje
nijedno osjetilo ne prima direktni udarac osjetljivog. Zla.
| Ali onamo, gdje se nalaziš kao direktni nišan tim udarcima,
o nadčovječna je snaga postojano održati razum neovisan o
-egoizmu, jer kad se ovo dvoje Spari, tada egoizam dominira

non ti curar_ di lor, ma guarda e passa. |

političke vlasti, zamolim ga da mi objasni, a on mi sa

inad razumom, i svoj izlaz nalazi samo u onome: osveta |:

— posveta ; šilo za ognjilo. Imati snage da razum posto-
jano održiš neovisan o egoizmu, znači pravo herojstvo,
znači održati pobjedu u jednoj nevidljivoj, ali strašnoj
borbi. 4.0 I 2.

Bilo je već deset sati prije podne, kad sam čamac
okrenuo natrag prama pristaništu. Sunce sa svojim jakim
zrakama zaprlo u me i liječi me. Meni se još neprestano
vrzaju misli o: svijetu, egoizmu, Zlu i Dobru. U samoći
i tišini takove _ misli, pa kolikogod bile zamršene, nijesu
ipak umorne, jer same i nekako glatko naviru.

Tiho vozeći i tiho misleći, odjednom otvorih oči, ne-

kako jače i začuđenije, i vidjeh sebe u čamcu, sa dva vesla |

u rukama, kao alegoriju svega onoga vrh čega sam mislio.
Ta alegorija krećala se je tromo po glatkoj površini mor-

h4

skoj. Camae mi je predstavljao svijet, ja sam bio egoizam, |

a dva vesla Zlo i Dobro. Camae, svijet, bio je siguran jer
sam za nj vodio brigu ja, egoizam, a tačan i određen put
su mu držali dva vesla u mojim rukama, Dobro i Zlo.:
Snaga vesala, Dobra i Zla, držala se je uvijek u ravnoteži,
jer ako prevlada jedna ili druga strana, odosmo i čamac,
i ja, i moja dva vesla, svi u propast.

Do malo uđoh čamcem u pristanište, pristanem uz
obalu i utvrdim čamac na svoje mjesto. Iz grada dopirao
je do mene žagor vreve, neobičan i nejasan. Otiđoh brzo
kući, preobučem se, uzmem svoj ,Landsturmpass“, te odoh
da se javim i raspitam, da li je i moja dužnost poći pod
ratni barjak. Putem sretoh jednog poznatog činovnika sa

sigurnošću kaže, da sam slobodan te dužnosti; ali njegov
neki čudni, gotovo prikriveni osmijeh pri rastanku, kazivao

U gradu vreva osobite vrsti. Pomiješalo se seljaštvo
i građanstvo, sve u nekoj hitnji koja više liči nesmetenost. |

;Promatram tu žurbu, gledam i“ opažam lica i vidim ih

svakojakih. Tu se ispremiješalo: prirodni Štrah sa prisi-
ljenom veselošću, siloviti prkos sa bojažljivom pokunje- |
nosti, očito stradanje sa neizvjesnom nadom, jaka vjera
sa zlom slutnjom, odrješita prepuštenost sa podmuklom.
sebičnošću, istinske suze sa lažnim smijehom; a vrh svega
ovoga vidim silom nametnut osjećaj: krvi, ubojstva i zatora.
Ja se promičem kroz užurbanu svjetinu; sretam poznate |
građane kao i jutros, te opazih da im se sada, kroz ovo
kratko vrijeme, sila još jače digla, srčanost im je jača i
naprasitija, jer im je vjera u silu ojačala. Izazivlju i zadir-
kuju bezobzirno sa višom sigurnošću nego jutros i u većem
broju nego jutros. Vidim ih kao vrlo zgodan kalem, koji
se nakalamljuje na deblo mase, i prima se nevjerojatno
brzo. Razumjeh da su shvatili položaj u kome im je sigurna
baza da se sa uspjehom razmeću lažljivim, uprav egoisti-
čkim patriotizmom, a na račun drugoga da se iz ništa
dignu na nešto. : o
— Non ti curar di lor, ma guarda e passa ! citiram
u sebi te, praveć se nevješt, idem naprijed, ali, priznajem,
— u meni se muti. Jutros mudrovah, a sad ipak osjećam
žalac Zloće. ž Pao
Još mi nešto pade u oči. Isporedih razliku od sinoć.
do danas. Sinoć me svak zaustavljao i na svrhu mi prešlo
u dosadu neprestano informisanje: što ima novo? a danas
me niko sa tim pitanjem ne zaustavlja, već me hotimično
mimoilazi kao da se straši i da mu budem blizu.
— Međer sam baš danas nekakav veliki grješnik1; |
pomislim u sebi i jurnem kući, da se izvučem iz nemirne

mi je da me sigurno nešto drugo čeka.

gomile prkosnih neprijatelja, koji bi od srca likovali, da