danasn CHJENOM M cyćorom y |yTpo

rnnara : 3a JIy6poBHHK,
PP dduisikka y Kyhiy 84 /H.
ga rojuHy. TlomuTom sa Jly6poB-
gu u uujeny JIpKaBy 96 JiuH.
na ronuHy, Ha Nno rojiune u Ha
.: > mjeceu cpa3mjepno. <=:
flojenuua Gpoj 1. Auuap. -
THBO HP VTYIKHBO y Jly6poBHuKy.

BnacHuK u H3NaBATeJb :

y TeKCTy 4 junapa Cragi-

[Ira OnroBopuu ypenuuK: NETAP TIETKOBHR. |
"op. 15. : JlyGposnux 22. PeGpyapa 1922. S To

MeMOpaHAYM XpBaTEKOT O/OKA

BeJuKy rajaMy Iurao je KpO3 Ha-
guy IITAMIy  MEMOPAH/JM  XPBATCKOF
Gnoka. OBaj MeMOpAHLyYM HMaO je Na
goke Tipe/i TeHOBCKY KOHepeHliy 4 ma
Ha HEKH HAUHH yByue HENO3BaHe Ca
crpade pa ce mMmjellajy u ma nac cme-
rajy y ypehey  Hamux  yHyTapibux
nocnoBa 4 za Hac rmpujeue y MHPHOM
HI NpaBHJIHOM YHYTAPIbEM HalIEM  pA-
3pojy. Tpe6a npusnaTu za je cBa Hanna
iramna, Kojoj je go ucTuHcKkor noGpa
Hane IpxaBe, ycTana  HnajeneprnuHnje
IpoTH OBAKOBOM, JTIPAB CTHAHOM, HC-
may xpBarekor 6JoKa. AJIM KOJIHKO-
ron ce je xpBaTcku OJOK CA THM ME-
MOpaHIyMOM, KOju je caM mo ce6u He-
KO UYAOBHIITE H IIJHO HeHCTHHA H joNI
BHIIe GeCMHCJIHIIE, XTHO NOKA3ZATH JIP-
34K HM AFPeCHBAH, CaJLA Ce OAKA JA Ce
je mao y noBjauere. Beh cam oBaj da-
KaT jacHo rmoka3šyje, ga oH HMje jljejio

yajepetba, za oH Huje jemo HH Heke

HAapOlHe IIOTpeGe, — TA KOJIMKOTOJI

ona 6uga yoG6paxeHa — ra oH uuje HH

pe3yuiTaT Heke ojviyuHe akiuje, Koja
6u y ce6u MOpaJa ga HMA HEKOT AP-
KABHHUKOF CMHCJIA, Beh na je om je-
NAH NPHTOJIHH MCNA/ 1 ZENIEH CA CTPA-
He. MeMOpaH/IYM XPBATCKOT GIIOKA EKJIA-

TaHTAH je 1OKA3, la HE MOE NOHH JO

VHYTPALLIIPET CTAJIOKEIbA IIPHje HETO CE

NOBele y pe Backa moJuTHKa, Koja:

TpeCa za ypenu zo CHTHHIA CBE Haille
rpaHHile H OJHOCE ITPEKO THX TpaHHnaA.
Hamu nenmpujaTebH, KOj4X HMAMO H
CYBHIIIe, OTOXKY PAZpauyHaBae € Ha-
Ma, a OTeKy ra 34T0, IITO xohe u Ha-
Croje na nac npuje yHYTPANIHOM  HA-
IOM 6op6omM ocga6e, ga TaKO IIpH KO-
HAUHOM PAZPAUYHABAE>bY C HAMA MITO
BHUIe yriuhape. |

JelaH TAKAB CTPAHM ATAK HA HALE
YHYTPalIEe npHjuKke monyserT je rmpe-

-.-._.:=

KO XPBATCKOF OJIOKA, KOME Ce je cy-
repupao oBaj uauuH uHcnaja, a cHryp-
HO da My Ce u naja u. oGehaa 1o-
MoH. Kan Gu memopaHiym 6CHo jemo
yBjepet»a, OH He Cu OMO OHAKO IP3AK
Y KPHBOM PA3JIATAH>Y M OHAKO TIJIHTAK
Y CBOME TJIAaBHOM UM/bY, KOjH Ce 43
CAMOT MEMOPAHIYMA HC MOXe TauHO
Hu yBunjeru. Jep jenaH napoji miu jele-
HO rieMe, Koje je mornyHo yBjepeHo
la H iberoBa nponiuiocT H iberoBa ca-
NANIHOCT H IberOBa Oy yHHOCT, JA CBE
TO Ca3upa Ha COJIMJIHOj OCHOBH H A
y ce6u uma ce rapanuuje ša noTryHo
CAMOCTAJIAH 2KHBOT HP YIIPABIbAIbE CA-
MHM COGOM, — OH Tala us3masu ca
APyTHM H IPYKUHjHM ZOKYMEHTHMA HA

moe, om jacauje, o30Hueuuje 4 curyp-

Huje Hu3za3H Ha cpHjeny ca OHHM LITO
Xohe, Te je Ba3na cipeMaH Ha HajBeke
KPTBE JA IOCTHIH€ OHO IITO My NO
npaBy # No casu npunana. Y  Tako-
Boj Gop6u ce me ojicryna, jep Koro
je cBjecTaH CBOTA PAJA H IPEHOT IIHJbA,
OH HecMeTAHO HM y3 uujeHy najsekux
IKPTABA HJIE K CBOME IIHJbY.

C Te crTpaHe He cmuje u He moxe

na nac 3saOpuibyje Cy1ynu ucman xpB.
OJoKa Ca CBOj4M MeEMOpaHlyMOM. JIpy-
ru je pa3lor o Kojem ce MOpa BOJHTH

pauyHa. YpenumMo najnpuje cBe miro
HAM CMETA OKO HAIIE_ Kyh€, ypenuMo.
NOTNYHO IOCIOBE CA HAIIMM, He Gani
npujaraum cycjegersom. JloK TO He ypa-
NHMO, TO Hamie cycjeicrBo he 6e3 mpe-
CTAHKA Aa HAM MyTH Kyu pen, jep

TO H JeuHHO TAKO HJIE Y IbETOB PAUyH.

KOJI Halue Opahe xpBaTCcKOr uMeHa, KO-
ju ce Bei onaBna ocjehajy uumcro ne-

NPHJATEJBCKH TIPAMA CPIICKOM UMEHY, M

KOj4 He MOry za nporyTajy OBo narie
HAPOlHO yjejIHEbeHbe NpocTO cTora rImro

CY Ty H TH MpCKH Cp6u, ma #mM 34 TO.

HMje HMMAJO CTAJO 34 HALI JLAHAINIH>y

— 2
_—_

PG E E E E LAT JA A E O SERIJA PERE O RE

razni glasovi o držanju pojedinih

važnost. Ali i taj predlog €
konferenciji nije na sve strane prihvaćen
jednakim oduševljenjem i nijesu svi baš |
mnogo ni zagrijani, da dođu na tu pred-
 konferencu, a opet nekima nije ni milo,

UpxaBy, Beh Cy TOTOBH Ja Gyny ma
YCJIY3H CBAKOME, KO HAM O TJIABH PAJIH.
TAKOBHX JBYNM HMA y TAKO3BAHOM XP-
BATCKOM GJIOKY, H AKO MHCJIHMO, JA CBH
OHM KOju  cauHbaBajy xpBaTckH  6JoK

oHujecy TakoBu. Ham Back nenpuja-

T&b NOSHA HX BPJIO NOGPO, M OH Ce
RPM y BE3H CA IbHMA JA MX OHIO y
KOjoj dOpMH FypH€ HAIPEI, HETOM Ce
34 TO yKAKE IIOTpeGa.

Kan name cycjencTBo NoTIyHo pu-
jem ca naMa cBa oma gmurama koja
jou onpxaBajy HeKy BPCT CIOpA H He-
PACIIONOXEHA H3MEHY HAC H I>HX, OHJLA
he um c jeuue crpaHe oTnacTH IIoTpe-
Ca na nonp»kaBajy Ha cBoj pauyH bye
KAO IITO CY HEKH y XPBATCKOM OJIOKJ,

y pauyH na omase ca Hama y KOH ———

DIUKT, A C Tpehe cTpaHe H_HHXOB pe-
CIIEKT TIPAMA HaMA usrjejahe Malo
upykuuju. | i Sa
JlaKJI€, MEMOPAHJIYM XPBATCKOT GaO-

KA, KOJIMKOTOJL je jena cysryta cpaMoTa |
Te NO HANIe yHYTPAHIH>€ NpMJIHKE HEMA
OJ Ibera H€K€ OIIACHOCTH, AJIM je CBA-
KAKO jemaH MEMEHTO HALIOj BIJAH, JA
HANOKOH CBPHIH CBA OHA IMTAA KOja.
HaM  noipxaBajy onacHo cycjencTBo.
Tpeća na Ha CBPXy OTKJIOHHMO C IIyTA
ĆBe OHO IITO laje Npujuke M mMoryh-
HOCTH JA HAM Ce C NOJPA Mujemlajy y
Halle yHyTAapibe nupuiuke. Kar ce Ta

 CMETIbA YKJIOHH, OHJA EMO GHTH JO-

cTA jaku ga ce caM4 6p30 KOHCOJIH-
JIHIJEMO.

a € Ipyre crpaHe He he um uhu Buie

= Političke

Svaki dan mogu se čitati po listovima
vlasti
prilikom genovske konferencije, kad se
ona otvori. Razročnosti koje se nalaze
između pojedinih država zahtijevaju da
se: prije dode do neke predkonference,
na kojoj bi se imale te diference na neki
način da izglade, pa tek onda, u neku
riiku izmireni, da pristupe na konferen-
ciju u Genovi, kojoj se pridaje velika

da svi tu i budu. Tako n. pr. izvještaji,

| koji stižu iz Londona i Pariza, čas kažu,
Mima Ha KAJNOCT HEKOJIHKO JBVIH |
Male Antante, da i njezini zastupnici su-
djeluju na predkonferenciji u Genovi. Fran-
ocuska pak, ne samo da nije protivna, već

kako engleska vlada nije pristala na molbu

da je ova čak i potakla Malu Antantu,

oda uputi ovu molbu. Dakle razročnosti

koje postoje između Engleske i Francuske

i ovdje se pokazuju. S druge strane što
neke države, a opet u tim nekim drža-

novosti.

vama i same parlamentarne stranke,5odo-

samoj pred-

bravaju politiku ili Engleske ili Francuske
sa kojom će izaći pred konferenciju u
Genovi, postoje već konture stvaranja
dvaju grupa na genovskoj konferenciji,
jedna će grupa biti uz politiku englesku
a druga uz francusku a to nagoviješta
jednu očajnu borbu. |

Mala Antanta i Francuska. Defenzivni
.  ugover. Pie

spe

Beogradske ,Novosti“ donose senci-

jonalnu vijest, koju je primila od svog

bečkog dopisnika, da je Francuska sklopila
tajni savez sa Malom Antantom. Ministar

predsjednik Dr. Beneš i Poincarč sklopili |
su tajni ugovor između Francuske i Male
Antante u svrhu očuvanja mirovnog ugo-
vora i koristi koje iz njega proizlaze. Fran-

cuska se obavezuje "da će, koliko Maloj
oAntanti toliko i pojedinim njenim država- |

ma, u slučaju napada priteći u pomoć. |
S druge strane Mala Antanta se obave-
zuje priteći u pomoć Francuskoj u slučaju ;
napada sa strane Njemačke. Ugovor važi >|
za 50 godina. Ministar_ predsjednik refi- |
risaće o ovom ugovoru prilikom sastanka.
državnika Male Antante u Beogradu. |

—

PILICI | KRŽINE

. "spomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.
a K. P. DOMINKOVIĆ.

O tom razvijanju narodne misli vlada je vodila vrlo
Stog račun, a da joj taj račun. bude tačniji, ona je u
“ise prilika čak sama puštala maha ispoljavanju osjećaja,
“amo da bude sigurnija u prosuđivanju i računanju, da
tako do detalja potpuno izmjeri dimensije veličine narod-
nog duha. I dok je vlada bila sigurna da se naša na-
rodna misao razvija samo u onom šestom dijelu naroda
a da ne shvaća onih pet preostalih djelova, ona je bila
čika a sa ito u toliko više, što je iu onom šestom
je: jo ann posvećenom, imala svoju stranku. a
zivi de se balkanski rat, kad naša rođena braća razbiše
nezasitne “ E I osvetiše tužno . Kosovo, potukoše
Ovaj ie Pomo Bugare, a slomiše ijute Arnaute.
djelova, e des je pre narodni nerv u ono pet
dubac tesla ulio zeme 0 spoznanja narodnog

e misli, nego cio naš praktični i teoretični

rad, ito
e .ne samo onaj so i i &
još kroz onaj do sada, nego i onaj što bi ga

utiaass .. vrijeme imali provađati. Balkanski je rat
bi kojih as narod i preko granica koje je Beč imao u vidu,
nacjonalni ia mogao i smio da shvati svoj čisto
toi točke \ poziv. Pri tom taktu je vlada zadrhtala
da u eve e mjeri, da se u Beču nijesu sustezali izraziti :

ntualnom kakvom zapletu moraju više da vode

računa o J
: : u “ . s E ... e >
samoj Srbiji Soslovenima u monarhiji, nego li i o

I tako, što još
07 dugo Vrijeme,
anski rat, Ovo brzo

nijesmo bili u stanju da stvorimo mi
stvorio je brzo jedan događaj: bal-
buđenje narodne svijesti, tako strašno

k

i pogibeljno za Beč, valjalo je uništiti i to odlučno, brzo,
jer maleno zakašnjenje bilo bi sudbosno. Prokušani sistem
veleizdajničkih procesa ne bi više mogao postići nikakav
pozitivan resultat. Jedini izlaz bio je rat i, — eto _ nam
ga na pragu. Da smo mi bili kadri i toliki narodni radiše,
te da smo mogli naš narod još pred, recimo, deset go-
dina, toliko osvijestiti koliko ga je osvijestio balkanski

rat, sigurno je, da bi do današnjeg rata mnogo ranije
došlo ; ili da smo, bez utjecaja balkanskog rata, bili pre- |

pušteni da narod učimo još kojih deset-petnaest godina,
dok bi mu narodni duh razvili u onoj mjeri koliko je to
uradio balkanski rat, današnji bi rat imao tek da dođe.
Razlog ratu našao bi se vrlo lako i _ prije i poslije kao
što se je našao i sada. Stoga rekoh, da smo uradili sve
što smo mogli i da nam je uspjeh stigao posljednje gra-
nice. Preko tih granica nijesmo i ne bismo nikako mogli,
jer bi nas tu zadržao rat, kao što evo vidiš. Ne čini li
ti se da je tako? Eo |

Moj Mita okrene časom

nekud neodređeno oči,

desnom rukom uze da gladi lijevi brk, malko se zamisli,

pa mi nekim prostodušnim smijehom reče:

— Tačno, Boga mi tačno! Nego ja sad nešto drugo
mislim. | Bo

ala to, bratac Mita?; pitam ga ne razumijuć
mu smijeha. > | š

— Pa, eto, ako nešto oni naši usrećitelji rezonuju
onako kao sada ti, otiđosmo ti mi, dragane, nebu pod oblake.

— Šta? Na vješala ? o

— Da!

— Zašto?

— Pa, po ovom tvome izvađanju, biva: k6 mi smo

krivi ratu. Kao da tako nešto proističe ?

— Ne mi, već narodna svijest, koja se je počela
buditi. Ako smo mi imali udjela u tom buđenju, to je
bilo onim putem i načinom koji nam je zakon dopuštao.

Pa i pokraj toga zakonitoga puta, mi evo stigosmo pod

bajunetu, a narodna svijest šalje se na klanicu. |

— Tačno je, ali opet ne mogu da progutam, da | o

onaj naš narod, koji se nacijonalno ipak toliko osvijestio,

te ga baš s toga šalju na kasapnicu, nazoveš stokom.

— Progutaj i moraš da progutaš. Taj isti narod
odgajan je godinama džandarskom silom i odgojen kao |
stoka. Naš rad vrlo ga je malo digao vrh toga nivoa.
Samo jedan događaj, balkanski rat, politički ga je

malo rastresao, i samo jedan događaj, sarajevska

tragedija, opet ga je malo utukao i ponovo bacio na

prvašnji stepen, da opet bude stoka. I sada oni idu....
idu da ginu od bratske ruke, na Drinu. A to je baš dobro.
Da idu, recimo, na Turčina, obnovili bi staru slavu svog
junaštva i ništa više; nacjonalna svijest u njima ne bi
ništa dobila, već čak, uz razna carska odličja, i izgubila. - . too
A ovako idu, da ih rođena braća jedan dio ubije, drugi
rani, treći zarobi, a četvrti da se nešto bolestan a malo
zdrav kući vrati. Mrtvima: vječni pokoj!, ranjenici će u
većem dijelu, gledajuć i liječeć ranu, da se nešto prisjete,

da vrlo lako dozovu u pamet i nas i prošli balkanski

rat, pa će da zamrze, ne onog od koga ih rana tišti već

ask

onoga ko ih je u bratsku krv natjerao. Zarobljenici će |

se vratiti gruvajuć se u prsi i postiđeni, a onu što se —
kući vrate, dijelom će stići s drugim pogledima, a dijelim
će im otvoriti oči nešto ranjenici a nešto oni te su bili
u ropstvu. Poslije rata računaj, da odbivši mrtve, sakate
li bolesne, ne će biti na domu ni polovina muških glava,
ali ta nepotpuna polovina za mene će tek tada biti narod

orihi€tba, 3AXBAJI€ M OTJIACH

UHJEHE OTNACHMA:

> i Podvoa

v P Sadu
Mi SOMA

I um. BucuHe y mupunu
jenuor _crymua 3 nun. Tipa“

HUM OTJIACHBAUMMA NONJCT.