danasn CHJENOM M cyćorom y |yTpo rnnara : 3a JIy6poBHHK, PP dduisikka y Kyhiy 84 /H. ga rojuHy. TlomuTom sa Jly6poB- gu u uujeny JIpKaBy 96 JiuH. na ronuHy, Ha Nno rojiune u Ha .: > mjeceu cpa3mjepno. <=: flojenuua Gpoj 1. Auuap. - THBO HP VTYIKHBO y Jly6poBHuKy. BnacHuK u H3NaBATeJb : y TeKCTy 4 junapa Cragi- [Ira OnroBopuu ypenuuK: NETAP TIETKOBHR. | "op. 15. : JlyGposnux 22. PeGpyapa 1922. S To MeMOpaHAYM XpBaTEKOT O/OKA BeJuKy rajaMy Iurao je KpO3 Ha- guy IITAMIy MEMOPAH/JM XPBATCKOF Gnoka. OBaj MeMOpAHLyYM HMaO je Na goke Tipe/i TeHOBCKY KOHepeHliy 4 ma Ha HEKH HAUHH yByue HENO3BaHe Ca crpade pa ce mMmjellajy u ma nac cme- rajy y ypehey Hamux yHyTapibux nocnoBa 4 za Hac rmpujeue y MHPHOM HI NpaBHJIHOM YHYTAPIbEM HalIEM pA- 3pojy. Tpe6a npusnaTu za je cBa Hanna iramna, Kojoj je go ucTuHcKkor noGpa Hane IpxaBe, ycTana HnajeneprnuHnje IpoTH OBAKOBOM, JTIPAB CTHAHOM, HC- may xpBarekor 6JoKa. AJIM KOJIHKO- ron ce je xpBaTcku OJOK CA THM ME- MOpaHIyMOM, KOju je caM mo ce6u He- KO UYAOBHIITE H IIJHO HeHCTHHA H joNI BHIIe GeCMHCJIHIIE, XTHO NOKA3ZATH JIP- 34K HM AFPeCHBAH, CaJLA Ce OAKA JA Ce je mao y noBjauere. Beh cam oBaj da- KaT jacHo rmoka3šyje, ga oH HMje jljejio yajepetba, za oH Huje jemo HH Heke HAapOlHe IIOTpeGe, — TA KOJIMKOTOJI ona 6uga yoG6paxeHa — ra oH uuje HH pe3yuiTaT Heke ojviyuHe akiuje, Koja 6u y ce6u MOpaJa ga HMA HEKOT AP- KABHHUKOF CMHCJIA, Beh na je om je- NAH NPHTOJIHH MCNA/ 1 ZENIEH CA CTPA- He. MeMOpaH/IYM XPBATCKOT GIIOKA EKJIA- TaHTAH je 1OKA3, la HE MOE NOHH JO VHYTPALLIIPET CTAJIOKEIbA IIPHje HETO CE NOBele y pe Backa moJuTHKa, Koja: TpeCa za ypenu zo CHTHHIA CBE Haille rpaHHile H OJHOCE ITPEKO THX TpaHHnaA. Hamu nenmpujaTebH, KOj4X HMAMO H CYBHIIIe, OTOXKY PAZpauyHaBae € Ha- Ma, a OTeKy ra 34T0, IITO xohe u Ha- Croje na nac npuje yHYTPANIHOM HA- IOM 6op6omM ocga6e, ga TaKO IIpH KO- HAUHOM PAZPAUYHABAE>bY C HAMA MITO BHUIe yriuhape. | JelaH TAKAB CTPAHM ATAK HA HALE YHYTPalIEe npHjuKke monyserT je rmpe- -.-._.:= KO XPBATCKOF OJIOKA, KOME Ce je cy- repupao oBaj uauuH uHcnaja, a cHryp- HO da My Ce u naja u. oGehaa 1o- MoH. Kan Gu memopaHiym 6CHo jemo yBjepet»a, OH He Cu OMO OHAKO IP3AK Y KPHBOM PA3JIATAH>Y M OHAKO TIJIHTAK Y CBOME TJIAaBHOM UM/bY, KOjH Ce 43 CAMOT MEMOPAHIYMA HC MOXe TauHO Hu yBunjeru. Jep jenaH napoji miu jele- HO rieMe, Koje je mornyHo yBjepeHo la H iberoBa nponiuiocT H iberoBa ca- NANIHOCT H IberOBa Oy yHHOCT, JA CBE TO Ca3upa Ha COJIMJIHOj OCHOBH H A y ce6u uma ce rapanuuje ša noTryHo CAMOCTAJIAH 2KHBOT HP YIIPABIbAIbE CA- MHM COGOM, — OH Tala us3masu ca APyTHM H IPYKUHjHM ZOKYMEHTHMA HA moe, om jacauje, o30Hueuuje 4 curyp- Huje Hu3za3H Ha cpHjeny ca OHHM LITO Xohe, Te je Ba3na cipeMaH Ha HajBeke KPTBE JA IOCTHIH€ OHO IITO My NO npaBy # No casu npunana. Y Tako- Boj Gop6u ce me ojicryna, jep Koro je cBjecTaH CBOTA PAJA H IPEHOT IIHJbA, OH HecMeTAHO HM y3 uujeHy najsekux IKPTABA HJIE K CBOME IIHJbY. C Te crTpaHe He cmuje u He moxe na nac 3saOpuibyje Cy1ynu ucman xpB. OJoKa Ca CBOj4M MeEMOpaHlyMOM. JIpy- ru je pa3lor o Kojem ce MOpa BOJHTH pauyHa. YpenumMo najnpuje cBe miro HAM CMETA OKO HAIIE_ Kyh€, ypenuMo. NOTNYHO IOCIOBE CA HAIIMM, He Gani npujaraum cycjegersom. JloK TO He ypa- NHMO, TO Hamie cycjeicrBo he 6e3 mpe- CTAHKA Aa HAM MyTH Kyu pen, jep TO H JeuHHO TAKO HJIE Y IbETOB PAUyH. KOJI Halue Opahe xpBaTCcKOr uMeHa, KO- ju ce Bei onaBna ocjehajy uumcro ne- NPHJATEJBCKH TIPAMA CPIICKOM UMEHY, M KOj4 He MOry za nporyTajy OBo narie HAPOlHO yjejIHEbeHbe NpocTO cTora rImro CY Ty H TH MpCKH Cp6u, ma #mM 34 TO. HMje HMMAJO CTAJO 34 HALI JLAHAINIH>y — 2 _—_ PG E E E E LAT JA A E O SERIJA PERE O RE razni glasovi o držanju pojedinih važnost. Ali i taj predlog € konferenciji nije na sve strane prihvaćen jednakim oduševljenjem i nijesu svi baš | mnogo ni zagrijani, da dođu na tu pred- konferencu, a opet nekima nije ni milo, UpxaBy, Beh Cy TOTOBH Ja Gyny ma YCJIY3H CBAKOME, KO HAM O TJIABH PAJIH. TAKOBHX JBYNM HMA y TAKO3BAHOM XP- BATCKOM GJIOKY, H AKO MHCJIHMO, JA CBH OHM KOju cauHbaBajy xpBaTckH 6JoK oHujecy TakoBu. Ham Back nenpuja- T&b NOSHA HX BPJIO NOGPO, M OH Ce RPM y BE3H CA IbHMA JA MX OHIO y KOjoj dOpMH FypH€ HAIPEI, HETOM Ce 34 TO yKAKE IIOTpeGa. Kan name cycjencTBo NoTIyHo pu- jem ca naMa cBa oma gmurama koja jou onpxaBajy HeKy BPCT CIOpA H He- PACIIONOXEHA H3MEHY HAC H I>HX, OHJLA he um c jeuue crpaHe oTnacTH IIoTpe- Ca na nonp»kaBajy Ha cBoj pauyH bye KAO IITO CY HEKH y XPBATCKOM OJIOKJ, y pauyH na omase ca Hama y KOH ——— DIUKT, A C Tpehe cTpaHe H_HHXOB pe- CIIEKT TIPAMA HaMA usrjejahe Malo upykuuju. | i Sa JlaKJI€, MEMOPAHJIYM XPBATCKOT GaO- KA, KOJIMKOTOJL je jena cysryta cpaMoTa | Te NO HANIe yHYTPAHIH>€ NpMJIHKE HEMA OJ Ibera H€K€ OIIACHOCTH, AJIM je CBA- KAKO jemaH MEMEHTO HALIOj BIJAH, JA HANOKOH CBPHIH CBA OHA IMTAA KOja. HaM noipxaBajy onacHo cycjencTBo. Tpeća na Ha CBPXy OTKJIOHHMO C IIyTA ĆBe OHO IITO laje Npujuke M mMoryh- HOCTH JA HAM Ce C NOJPA Mujemlajy y Halle yHyTAapibe nupuiuke. Kar ce Ta CMETIbA YKJIOHH, OHJA EMO GHTH JO- cTA jaku ga ce caM4 6p30 KOHCOJIH- JIHIJEMO. a € Ipyre crpaHe He he um uhu Buie = Političke Svaki dan mogu se čitati po listovima vlasti prilikom genovske konferencije, kad se ona otvori. Razročnosti koje se nalaze između pojedinih država zahtijevaju da se: prije dode do neke predkonference, na kojoj bi se imale te diference na neki način da izglade, pa tek onda, u neku riiku izmireni, da pristupe na konferen- ciju u Genovi, kojoj se pridaje velika da svi tu i budu. Tako n. pr. izvještaji, | koji stižu iz Londona i Pariza, čas kažu, Mima Ha KAJNOCT HEKOJIHKO JBVIH | Male Antante, da i njezini zastupnici su- djeluju na predkonferenciji u Genovi. Fran- ocuska pak, ne samo da nije protivna, već kako engleska vlada nije pristala na molbu da je ova čak i potakla Malu Antantu, oda uputi ovu molbu. Dakle razročnosti koje postoje između Engleske i Francuske i ovdje se pokazuju. S druge strane što neke države, a opet u tim nekim drža- novosti. vama i same parlamentarne stranke,5odo- samoj pred- bravaju politiku ili Engleske ili Francuske sa kojom će izaći pred konferenciju u Genovi, postoje već konture stvaranja dvaju grupa na genovskoj konferenciji, jedna će grupa biti uz politiku englesku a druga uz francusku a to nagoviješta jednu očajnu borbu. | Mala Antanta i Francuska. Defenzivni . ugover. Pie spe Beogradske ,Novosti“ donose senci- jonalnu vijest, koju je primila od svog bečkog dopisnika, da je Francuska sklopila tajni savez sa Malom Antantom. Ministar predsjednik Dr. Beneš i Poincarč sklopili | su tajni ugovor između Francuske i Male Antante u svrhu očuvanja mirovnog ugo- vora i koristi koje iz njega proizlaze. Fran- cuska se obavezuje "da će, koliko Maloj oAntanti toliko i pojedinim njenim država- | ma, u slučaju napada priteći u pomoć. | S druge strane Mala Antanta se obave- zuje priteći u pomoć Francuskoj u slučaju ; napada sa strane Njemačke. Ugovor važi >| za 50 godina. Ministar_ predsjednik refi- | risaće o ovom ugovoru prilikom sastanka. državnika Male Antante u Beogradu. | — PILICI | KRŽINE . "spomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. a K. P. DOMINKOVIĆ. O tom razvijanju narodne misli vlada je vodila vrlo Stog račun, a da joj taj račun. bude tačniji, ona je u “ise prilika čak sama puštala maha ispoljavanju osjećaja, “amo da bude sigurnija u prosuđivanju i računanju, da tako do detalja potpuno izmjeri dimensije veličine narod- nog duha. I dok je vlada bila sigurna da se naša na- rodna misao razvija samo u onom šestom dijelu naroda a da ne shvaća onih pet preostalih djelova, ona je bila čika a sa ito u toliko više, što je iu onom šestom je: jo ann posvećenom, imala svoju stranku. a zivi de se balkanski rat, kad naša rođena braća razbiše nezasitne “ E I osvetiše tužno . Kosovo, potukoše Ovaj ie Pomo Bugare, a slomiše ijute Arnaute. djelova, e des je pre narodni nerv u ono pet dubac tesla ulio zeme 0 spoznanja narodnog e misli, nego cio naš praktični i teoretični rad, ito e .ne samo onaj so i i & još kroz onaj do sada, nego i onaj što bi ga utiaass .. vrijeme imali provađati. Balkanski je rat bi kojih as narod i preko granica koje je Beč imao u vidu, nacjonalni ia mogao i smio da shvati svoj čisto toi točke \ poziv. Pri tom taktu je vlada zadrhtala da u eve e mjeri, da se u Beču nijesu sustezali izraziti : ntualnom kakvom zapletu moraju više da vode računa o J : : u “ . s E ... e > samoj Srbiji Soslovenima u monarhiji, nego li i o I tako, što još 07 dugo Vrijeme, anski rat, Ovo brzo nijesmo bili u stanju da stvorimo mi stvorio je brzo jedan događaj: bal- buđenje narodne svijesti, tako strašno k i pogibeljno za Beč, valjalo je uništiti i to odlučno, brzo, jer maleno zakašnjenje bilo bi sudbosno. Prokušani sistem veleizdajničkih procesa ne bi više mogao postići nikakav pozitivan resultat. Jedini izlaz bio je rat i, — eto _ nam ga na pragu. Da smo mi bili kadri i toliki narodni radiše, te da smo mogli naš narod još pred, recimo, deset go- dina, toliko osvijestiti koliko ga je osvijestio balkanski rat, sigurno je, da bi do današnjeg rata mnogo ranije došlo ; ili da smo, bez utjecaja balkanskog rata, bili pre- | pušteni da narod učimo još kojih deset-petnaest godina, dok bi mu narodni duh razvili u onoj mjeri koliko je to uradio balkanski rat, današnji bi rat imao tek da dođe. Razlog ratu našao bi se vrlo lako i _ prije i poslije kao što se je našao i sada. Stoga rekoh, da smo uradili sve što smo mogli i da nam je uspjeh stigao posljednje gra- nice. Preko tih granica nijesmo i ne bismo nikako mogli, jer bi nas tu zadržao rat, kao što evo vidiš. Ne čini li ti se da je tako? Eo | Moj Mita okrene časom nekud neodređeno oči, desnom rukom uze da gladi lijevi brk, malko se zamisli, pa mi nekim prostodušnim smijehom reče: — Tačno, Boga mi tačno! Nego ja sad nešto drugo mislim. | Bo ala to, bratac Mita?; pitam ga ne razumijuć mu smijeha. > | š — Pa, eto, ako nešto oni naši usrećitelji rezonuju onako kao sada ti, otiđosmo ti mi, dragane, nebu pod oblake. — Šta? Na vješala ? o — Da! — Zašto? — Pa, po ovom tvome izvađanju, biva: k6 mi smo krivi ratu. Kao da tako nešto proističe ? — Ne mi, već narodna svijest, koja se je počela buditi. Ako smo mi imali udjela u tom buđenju, to je bilo onim putem i načinom koji nam je zakon dopuštao. Pa i pokraj toga zakonitoga puta, mi evo stigosmo pod bajunetu, a narodna svijest šalje se na klanicu. | — Tačno je, ali opet ne mogu da progutam, da | o onaj naš narod, koji se nacijonalno ipak toliko osvijestio, te ga baš s toga šalju na kasapnicu, nazoveš stokom. — Progutaj i moraš da progutaš. Taj isti narod odgajan je godinama džandarskom silom i odgojen kao | stoka. Naš rad vrlo ga je malo digao vrh toga nivoa. Samo jedan događaj, balkanski rat, politički ga je malo rastresao, i samo jedan događaj, sarajevska tragedija, opet ga je malo utukao i ponovo bacio na prvašnji stepen, da opet bude stoka. I sada oni idu.... idu da ginu od bratske ruke, na Drinu. A to je baš dobro. Da idu, recimo, na Turčina, obnovili bi staru slavu svog junaštva i ništa više; nacjonalna svijest u njima ne bi ništa dobila, već čak, uz razna carska odličja, i izgubila. - . too A ovako idu, da ih rođena braća jedan dio ubije, drugi rani, treći zarobi, a četvrti da se nešto bolestan a malo zdrav kući vrati. Mrtvima: vječni pokoj!, ranjenici će u većem dijelu, gledajuć i liječeć ranu, da se nešto prisjete, da vrlo lako dozovu u pamet i nas i prošli balkanski rat, pa će da zamrze, ne onog od koga ih rana tišti već ask onoga ko ih je u bratsku krv natjerao. Zarobljenici će | se vratiti gruvajuć se u prsi i postiđeni, a onu što se — kući vrate, dijelom će stići s drugim pogledima, a dijelim će im otvoriti oči nešto ranjenici a nešto oni te su bili u ropstvu. Poslije rata računaj, da odbivši mrtve, sakate li bolesne, ne će biti na domu ni polovina muških glava, ali ta nepotpuna polovina za mene će tek tada biti narod orihi€tba, 3AXBAJI€ M OTJIACH UHJEHE OTNACHMA: > i Podvoa v P Sadu Mi SOMA I um. BucuHe y mupunu jenuor _crymua 3 nun. Tipa“ HUM OTJIACHBAUMMA NONJCT.