danas cpujenom u ey6orom y |yrpo

ernnara : 3a NyG6pOBHHK,
ramaibeM y Kyhiy_ 84 nun.
na ronuny: flouTomM 3a Jly6poB-
uuK H nujeny IiIpxaBy 96 Juan.
da roauHy, Ha No rojune u Ha
x: o mjeceu cpa3mjepno. *_:

. [lojenunu Gpoj 1. nunap. -
naTHBO H VTyKHBO y /lyGpOBHHKJ.

c no!

BjaciuK u u3naBaTeb: OJIBOP HAPOJIHE PAJIUKAJIHE CTPAHKE y 1YBPOBHHKY.

OJroBopHu ypenHuK : IIETAP NETKOBHR.

o A

UMJEHE (OTNACKMA: |

Il uM. BUCuH& y Wupunu
jenuor crynmua 3 nun. TIpu-.
onhewa, saxBajie u orjacu
y TeKcTy 4 nunapa Cran-.
HUM OTJacuBauumMa nonycrT,

E rr AR ZGEo

&ED-. 25.

Ay6PpOBHHK, 29. Mapra 1922.

Fon. i.

> aaasrRra

OcKBDIGOOHO WME Mauuuujeso!

Ko pa3MHIIBARA O HaAlIEM HA-
IMOHAJIHOM >KHBOTY NOOHBA HOBJEK CBE
puINe IIOJICTPEKA NA HeNpecTaHO ONO-
uHibe Ha NyXKHOCTH IpeMa OrTayOuaH
«ao KaroH Ha pa3pyiiee Kaprare.

JnaMEHHTH TaJIHjaHCKH PEBOJIVLIKO-
ep, Gopau 3a yjenmuibee Hramuje,

nponoBjezuHK  Haju3pa3sHTHjer Haluo-'

HaJIH3MA M CIOGOJEe CBHX HApOlA —
By3elte Mauunu, HJIeAJIHH THII IIATPH-
ore, THII uoBjeka mnpaBje, HajacBe uc-
rune, narucao je njeno ,“loBjekoBe 1y-
xHocTH“. jeno je NocBeTHO CHHOBHMA
u Khepuma Hapoja uTagujanckor, a y
ib&eMy O3Hauyje NpuHnuune y ume Ko-
jux u momMohiy KOjux he odu, ako 6y1y
xrjenu H3BPIIHTH CBOjy MHCHjy y-KiTa-
«JIMj4, — MHCHjy HalnpeTKa 34 CBE H
eMaHuuriariujy sa ce6e. :

[lon jemuor nujema CBOjux  ra-
MeHux pujeuu Manunu je no»K4BHO :
— CIOGOLY H yjenuiee cBor_Hapo-
na. Jpyra jom Behu uzeaju kojum ce
Gao OHJIH Cy 34 OHO BpHjeMe yTO-
IIHCTHUKH, AJ CY Ce NAHAC NOYEJIH
OCTBAPABATH. — CJIOGOJLA CBHX HAPOJLA.

Kima y TOj KE>H3H MHOFO TOFA NITO
co Mu, xBana Bory, cpeTHo eh npe-
Gponmuau, M4 Koju cMo ce ,ocno6oJu-
mou yjenunuiuu cBojoM KPBJbY“, AJIH

HMA H TOJIHKO LOOPOTA, TOJIHKO TIJIEME- |

HHTOTA IITO HALIHM IPHJILKAMA OJITOBA-
pa. EberoBe cynoyke norpe6ne cBumMa, u
OHHMA KOj4 HMAjy BHLIE NY>KHOCTH A
Maibe TipaBa, Kao m omuma Koju umajy
IpaBa a He BPIJEe Ny2KHOCTH, CBHMA
Koju ee go6pa cBome Hapony.

HraujaHCKH  He34CHT4B4 HMIEPH-
jatu3aM OCKBPIbyje CBHjEeTJIO HME CBO-
ra OcnoGonuTepa cTaBibajyiu ra ma
CBOjy 3acTaBy. — PexaGuJmuTupajMo ra
MH KOJI HAC.

EBO  IbETOBHX Ny IKHOCTH Hpema
OTanIOuHH.
,OrTan6una je Bam ngom Koju BaM

je Bor mao, oma je pauuoHuua y_ Ko-

joj cre Bu Nno3HaHu a BpriHTe noce6Hy

BpCcTy pana. Pagehu 3a Orau6uny Bu
panuTe ša HoBjeuaHncrBo. OTan6uHa je
OCJIOHAL TIOJIyTE KOJOM BH YIIDABJBATE
Ha onhy KopucrT, I'yOehu oBaj oconani
najare y omacHocr na here OuTH He-
KOpHCHH H Orau6unu u HoBjedaHcTBy “.

»ilpuje Hero ce 31py»KuTe c Hapo-
IuMa Koju cauuibaBajy “oBjeuaHcrTBo,
Tpe6a za mocrojuTre kao Hanuja“.

» doBjeuaHcTBo je BeJuKka Bojcka
Koja uje ga OCBOj4 HEno3HaTe 3eMJbe
OR MOfiHOF H JIyKABOF  HenpHjaTea.
Haponu cy nojenuHe ueTe, OJIeJbera
Te BojcKke. CBAaKH JIpiKu NoBjepeHo mje-
CTO, CBAKH HMa IOCe6HH NOTXBAT A
H3BDIIH ; H 34jenuuuKa noljena 3aBHcH
OK TauHOCcTU C KOjoM he OHTH IIOje/IH-
HH NOTXBaT4 u3BeneHH. Hemojre napy-
aBaTu rnjaH 6Ourke. He ocraB/bajTe
sacTaBe Kojy BaM bor mare.“

Fnje ron ce Hama3Mjiu, y Koju roj
Hapon Bac Gauunme  Bauie  OKOJIHO-
cru, Gopnre ce 3a cnoGojiy oHor ma-
pona, azmu Gopure. ce Kao Tamujanu

(Cp6u, XpBaTu u CnoBeHuu) TaKO za
BAIIA KPB ypojlu Ca ByĆaBiBY H IO->

NITOBAaIbE€M H€ CAMO TIIpeMa BaMa, HETO

4 upema Banioj OTau6uuu. He roBo-

pure: ja, penure: Mu. OTanOouna neka

Ce VTJeOBH Y CBAKOM OJ BaC. CBaKH

OJL Bac Heka ce ocjeha y meky pyky ja-

Mall 34 cBojy 6pahiy: CBAaKH OJI BaC HeKa.

Ce Hayuu Ja pai TaKO Ja Ce y H>eMy

NoliTyje 4 /6BYGH €roBa Oran6una“.

» OTauG6una je 3HAK TIOCJAHCTBA Koje
BaM je bor mao za ucnyHure y Hopje-
uaHcTBy. [lujena Hanuja rpeGa ma cy-
njetyje HA HCIIJIb€E>Y TOT IIOCJIAHCTBA.“

»OTau6uHa Huje nmpejje“m: 3eMJIba
je caMO Teme. OranGuHa je mMucao
Koja ce paija Ha weMy, TO je momucao
Ha /byOaB, TO je ocjehaj sajezumije koja
Bee yjemuo ce Te sem.be. J[oKme ron
CaMO H jean Bani 6par Huje šacrynaH
CBOj4M TJIACOM y PA3BOjY HALHOHAJIHOT
KHBOTA, NOKJIĆ TOJL H JeNAH TABOPH HE-
BACIIMTAH Meby BACIIMTAHHMA — OK
ron u jeman cnocoGau u cipeMaH 3a
DAI ckarnaBa on Oujeje 3aTo IIro nema

NpHJIHKe 34 pan — BH HeheTe HMamH

OTanOuHe CB4ux H 34 CBE. |
 IIpaso rgaca, BAcIHTae u par,
TPH Cy TeMeJbHA cTyGa Hanuje. Hemoj-
TE HMATH HH uACA OJIMOPA, LOK HE Oyay
BALIHM PAZOM UBPCTO NOJMTHYTH“.
,»H Kan TO Gyny, Kan o6esGnje-
zuTe ce6u TjenecHny 4 1yimeBHy xpaHy
— KAL CIOCOJIHH H yje/lMEbEHH HCTIpE-

rmleTeTe cBoje gecHuue Kao Opaha oko.

MMJI€ MATEDE, KDEHETE y JIMjeNOJj H CBE-
Toj xapMoHuju pa3Bojy cBojux cIIocoo-
HOCTH H BaIIET NOCIAaHCTBA — cjeTuTE
Ce OTPOMHHX NyKHOCTH KOje BAM OHO
najaxe. Bame nywnocru npema OrTanj-

Gunn croje y pasmjepy ca BACHHOM OBE

mucuje. Bu je MOpaTe Onmpxara ma

 OCTAHE CACBHM uHCTa_ OZ erousma H HE€-

OCKBPEbĆHA OIL JIAKHM“.

»yY Espoliu uma zemapa y Koju-
i. ma je  Cno6oda csema iipema yuyinpa,.
a cucinemaiicku  ockepiwena iipema
BaH: ido Cy napoou oju sene : opy-
20 je uciluna, a Opyeo je xopuci.
Te he 3eM.e HEMUHOBHO Oye0 ucna-
 uimamu ceoje epujexe“.

» AJIH BH 3HATE MHCHjy CBoje Odi
Pe 34 Bac he Mrinanuja uMaTH, Kao

mro je jeza Bor Ha neGy, jenuy je-|
 AuHy HCTHHY, jeuuy jemuHy Bjepy, je-

naH jemuHu 3akoH 3a jaBHH »KHBOT HA

seMibH. Ha BeuuaHcrBeHoj 3rpa/iu BH

here ucrahu sacraBy C1o6o0/e H yapy-
 KeIbA, TAKO JA CE OJCHjeBa y OUHMA

>

sa pesyninaim moGoJemaie CBux,

u3 bGojasku 00 oJecuoima unu 3602
KAKBUX HUCKUX uninepeca. TosuKo he-.
Te HMATH CMJEJIOCTH KOJIHKO MH Bjepe.

Mucao Koja Bpu y cpuy Hrauje (cama

name KpaeBuHe) ucnoBnjenaT here

CMjeJIO Ipenx CBHjeToM 4 npen oHumMa

KOjH Ce HA3MB/bY TOCIIOLAPHMA CBHjeTA. |
Heheme ce uuxao oopeku ceojux ce-.
cilapa Opyeux nauuja. XSuBor oTai- |

GuHe pasBujahe BaM ce Jujem u cma-

xaH, cnoćojan og poneke Gojasnu,
CKENTHUKOT CYMIb4HA, ONpiKABAjyhHu 34.
Meme.» Hapon, 3a uy cHary cBux,
sa
C8PXy W3BpllAaBAHE MHCHje KOJ) BaM
je Bor zao.

KH ran he ce pan HoBjeuaHcTBa 3a
Orihe ycaBprlaBate, 34 OTKPHB4Ibe H
npumjeHy CBOT KHBOTHOT 3aKOHA, pA-
3nujebeH npeMa pasmumM cmocoOHocTH-
MA, JADJAHTE C IOCTENeHHM M MUPHHM.

HATPETKOM“.

— ,Hjep here Guru cnpemnu na glpe-
Te ša HoBjeuaHCTBO, IKHBOT Ballle see
Oune 6uhe šo da

To cy nJjaMeHe pujeuu Koje Haj-
Goe NoKa3yjy | KAKO  JAHAINIbH TAJIK
jaHcK4 uMrepnjajm3aM »860r cBojux HH-
CKHX uuTepeca“, 360r ,poricke Gojasiu,
-CKEHTHUKOT CYMEb4IbA“ OCKBPIbyje CBE-
TO ume MarunujeBo, crynajyhi y pen
oHHX upxaBa ,KOjuma je Cno6oza cBe-
TA IIPEMA YHYTPA, i CHCTEMATCKH OCKBP-
HeHa npeMa Bau“. ,Tehe seMibe He-
MHHOBHO myro ucnamiraTu cBoje rpr-
JEKEM.
A MH rpe6a Ja 3HaMO uucnjy CBO-

je OranOuHe u nNpuxBaTHMO CBAKH, KOjH
emu cpehe u nanperka Hapo/y, Iya-

meHe pujeuu ManunujeBe y cBpxy .43-
Bpiliet>a mucuje noBjepede nam oz bora
— jep CaaBeHcTBO MMA ja NonpaBu

 MOPAJIHO H OB MADA NE

. O.

— ZI

————-—-——

=

PILICI | KRŽINE

uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.
25 K. P. DOMINKOVIĆ.

Kad im ponekada to uspije, toliko su zadovoljni, da
Za to vrijeme i ne osjećaju težinu tamničke kazne. Oni,
Ne vode računa do kakvog će duhana doći;
je duhan. I ne dolazi im na um da misle, da li je to
čist duhan ili su nezdravi otpaci, koje je pušio možda
Neko bolestan i zaražen; glavno je da dimi. Za jednu
Cigaretu duhana gotovi su da rade najmučnijii najodvrat-
ae Poklonjena im cigareta ulijeva, osim iskrene
o još i neku vrstu naročitog prijateljstva, koje |;

Ovi posvjedočiti prvom prilikom, čak i na svoju štetu.

l
lotel u Lapadu, tople hrane ne ukusismo. Po večeri uda-

od i pomalo prazneći balon vina, u razgovor,
neko tai sjedeći zajedno za trpezom, izgledali kao da držimo
AJNO vijeće a ne da smo u tamnici.

we ma Večeri nas Debeljko opet obiđe, dovedavši sa sobom
=. a: da nam raspreme trpezu. Izgledali su
stupiše e iji, sa nekim zadovoljstvom na licu, a kako
bacili : s ola hitro baciše pogled na mjesto gdje smo
vještinom AIKe cigareta. Sa nekom maročitom  hitrinom i
tlima, ia se jedan od njih, zaokruži rukom po
Nalazio o je turi i izvuče iz džepa, a na tlima se nije
kojim ic nar komadić cigarete. Neki laki osmjeh,
MERI *o sve izveo, kazao nam je, da je zadovoljan,
L om tačno, i čišćenje trpeze vršilo se je veselo, sa ve-
“emu ge ću, a sa još većim obzirom prama nama, u
je mogla vidjeti neka naročita vrst poštovanja,

Sa
SA

samo nek

Večerasmo gotovo halapljivo, jer otkako ostavismo |

CBHX Hannja. Huainu heine je caKpnitu

= ———— —

preporuka za budućnost, te gotovost za dalje tačno sa-

vjesno posluživanje. Takove ih je napravio duhan.
Osuđenici pođoše zaželivši nam laku noć, a Debeljko

ostane dalje kod nas, jer iz učtivosti nije mogao da odbije
ponuđenu mu čašu vina. a
Kad se je već toliko smračilo, da je bilo huk

upaliti svijeću, Debeljko ustane, napomene nam, da, ako

želimo, u jutro možemo dobiti garantirano dobru kafu,

koju će nam spraviti gospođa, žena upravnikova, na što
mi rado pristanemo, a on, viknuvši nam sa zadovoljstvom :
buona notte! do viđenja! zatvori ćeliju i ode.

Ostadosmo sami, da provedemo prvu noć u tamnici |
Prođe

na tvrdim slamnjačama i još tvrđim uzglavljen.
nas volja daljeg razgovora, pa ni balon kao da nije više

imao toliko privlačne snage da nas zadrži, već svi za-|

Željesmo da što prije legnemo. Pristupi svaki svojoj po-

stelji, upre snagom šak4 u slamnjaču, da se uvjeri da li

je baš tvrda, počne da je namješta i prekriva kako je
bolje znao, te, svukavši se, brzo legne.

Utrnusmo električnu svjetlost. Mrak nas ŠEtpr
željesmo jedan drugome laku noć, a ćelija zanijemi.
Kakva je u tamnici prva noć, na tvrdom ležaju,

Za-

kojeg si sam, možda prvi put u životu, po svoj prilici i |

nevješto prostro ?
Često šuštanje gusto nabijene slame zbog nepresta-
nog prevrtanja, pošešće okašljivanje slično više nekom

grcanju i ponekad pritajeno uzdisanje, pričalo je dosta i
ako je sve krila crna noć i uzela kao svoju tajnu. Ž

Dnevnik.

Smislih da vodim jedan dnevnik. Uzeh dva arka
trgovačkog papira, složim ih u nekoliko prigiba, te sastavim
jednu malu knjižicu-dnevnik.

 UAHCTBO.

— Rat ne može i neće ime više od jedno mjesec
dana, u najgorem slučaju teško da dotjera vijek od tri
mjeseca. Ovo je prvo mišljenje o trajanju rata, a suge-
rirano je masi tako- ubjedljivo, | da je svak, pa i onaj

koji je u stanju da o ovome sa nekim auioritom sudi,
ovako mislio i vjerovao. ,

Ali i ovaj mjesec ili, recimo, sva tri mjeseca rato-
vanja, po svoj će prilici i nama robijašima donijeti nekih
momenata, koji će biti vrijedni da ih se sačuva od za-
borava. S toga se i odlučih da pišem dnevnik.

Pribilježih kratko što do danas doživljeh i vidjeh

pa tako i nastavljam, u kratkim rečenicama, samo za
mene razumljivim. kk
30. dela

.. . . Jutros u pet sati zvonilo je u tamnici j&ko
zvono. Ja ga nijesam čuo, spavao sam. Ljeti, svako jutro,
zvoni u taj sat, budeći tamničare i dižući ih iz postolje;
tolika mu je snaga. U našoj ćeliji neki ga nikako ne
čuše, neke je probudio, neke. omeo da utvrde san te
im_je stoprvo tada dolazio na oči, a neke je našao budne.
Pa, ko ga je od nas čuo, malo fo da ga je i razumio:

zašto zvoni i što hoće? Brzo ćemo se naučiti i tome.

Neko zijevne, neko se protegne: jedni se okrenu na
drugu stranu, drugi se nešto ućute a treći bezbrižno
produlje spavanje. To je bio naš odgovor zvonu. Budne
okupile misli koje silom natjeruju uzdahe, a one te spu-

vaju nekakvi čudni snovi, kojih, kad se probudiš, nikako

tačne da se sjetiš. I misli i snovi nekako su magloviti,
uprav mamurni. Takva je i prva zora. i prvo. ba u
tamnici: maglovito, nejasno, mamurno.

U šest sati zaustaviše se nagli koraci pred našom
ćelijom. Brava škripnu, klinovi iskočiše, vrata se naglo
otvoriše, a s vrata viče Debeljko u sav glas: ž