danas cpujenom u ey6orom y |yrpo ernnara : 3a NyG6pOBHHK, ramaibeM y Kyhiy_ 84 nun. na ronuny: flouTomM 3a Jly6poB- uuK H nujeny IiIpxaBy 96 Juan. da roauHy, Ha No rojune u Ha x: o mjeceu cpa3mjepno. *_: . [lojenunu Gpoj 1. nunap. - naTHBO H VTyKHBO y /lyGpOBHHKJ. c no! BjaciuK u u3naBaTeb: OJIBOP HAPOJIHE PAJIUKAJIHE CTPAHKE y 1YBPOBHHKY. OJroBopHu ypenHuK : IIETAP NETKOBHR. o A UMJEHE (OTNACKMA: | Il uM. BUCuH& y Wupunu jenuor crynmua 3 nun. TIpu-. onhewa, saxBajie u orjacu y TeKcTy 4 nunapa Cran-. HUM OTJacuBauumMa nonycrT, E rr AR ZGEo &ED-. 25. Ay6PpOBHHK, 29. Mapra 1922. Fon. i. > aaasrRra OcKBDIGOOHO WME Mauuuujeso! Ko pa3MHIIBARA O HaAlIEM HA- IMOHAJIHOM >KHBOTY NOOHBA HOBJEK CBE puINe IIOJICTPEKA NA HeNpecTaHO ONO- uHibe Ha NyXKHOCTH IpeMa OrTayOuaH «ao KaroH Ha pa3pyiiee Kaprare. JnaMEHHTH TaJIHjaHCKH PEBOJIVLIKO- ep, Gopau 3a yjenmuibee Hramuje, nponoBjezuHK Haju3pa3sHTHjer Haluo-' HaJIH3MA M CIOGOJEe CBHX HApOlA — By3elte Mauunu, HJIeAJIHH THII IIATPH- ore, THII uoBjeka mnpaBje, HajacBe uc- rune, narucao je njeno ,“loBjekoBe 1y- xHocTH“. jeno je NocBeTHO CHHOBHMA u Khepuma Hapoja uTagujanckor, a y ib&eMy O3Hauyje NpuHnuune y ume Ko- jux u momMohiy KOjux he odu, ako 6y1y xrjenu H3BPIIHTH CBOjy MHCHjy y-KiTa- «JIMj4, — MHCHjy HalnpeTKa 34 CBE H eMaHuuriariujy sa ce6e. : [lon jemuor nujema CBOjux ra- MeHux pujeuu Manunu je no»K4BHO : — CIOGOLY H yjenuiee cBor_Hapo- na. Jpyra jom Behu uzeaju kojum ce Gao OHJIH Cy 34 OHO BpHjeMe yTO- IIHCTHUKH, AJ CY Ce NAHAC NOYEJIH OCTBAPABATH. — CJIOGOJLA CBHX HAPOJLA. Kima y TOj KE>H3H MHOFO TOFA NITO co Mu, xBana Bory, cpeTHo eh npe- Gponmuau, M4 Koju cMo ce ,ocno6oJu- mou yjenunuiuu cBojoM KPBJbY“, AJIH HMA H TOJIHKO LOOPOTA, TOJIHKO TIJIEME- | HHTOTA IITO HALIHM IPHJILKAMA OJITOBA- pa. EberoBe cynoyke norpe6ne cBumMa, u OHHMA KOj4 HMAjy BHLIE NY>KHOCTH A Maibe TipaBa, Kao m omuma Koju umajy IpaBa a He BPIJEe Ny2KHOCTH, CBHMA Koju ee go6pa cBome Hapony. HraujaHCKH He34CHT4B4 HMIEPH- jatu3aM OCKBPIbyje CBHjEeTJIO HME CBO- ra OcnoGonuTepa cTaBibajyiu ra ma CBOjy 3acTaBy. — PexaGuJmuTupajMo ra MH KOJI HAC. EBO IbETOBHX Ny IKHOCTH Hpema OTanIOuHH. ,OrTan6una je Bam ngom Koju BaM je Bor mao, oma je pauuoHuua y_ Ko- joj cre Bu Nno3HaHu a BpriHTe noce6Hy BpCcTy pana. Pagehu 3a Orau6uny Bu panuTe ša HoBjeuaHncrBo. OTan6uHa je OCJIOHAL TIOJIyTE KOJOM BH YIIDABJBATE Ha onhy KopucrT, I'yOehu oBaj oconani najare y omacHocr na here OuTH He- KOpHCHH H Orau6unu u HoBjedaHcTBy “. »ilpuje Hero ce 31py»KuTe c Hapo- IuMa Koju cauuibaBajy “oBjeuaHcrTBo, Tpe6a za mocrojuTre kao Hanuja“. » doBjeuaHcTBo je BeJuKka Bojcka Koja uje ga OCBOj4 HEno3HaTe 3eMJbe OR MOfiHOF H JIyKABOF HenpHjaTea. Haponu cy nojenuHe ueTe, OJIeJbera Te BojcKke. CBAaKH JIpiKu NoBjepeHo mje- CTO, CBAKH HMa IOCe6HH NOTXBAT A H3BDIIH ; H 34jenuuuKa noljena 3aBHcH OK TauHOCcTU C KOjoM he OHTH IIOje/IH- HH NOTXBaT4 u3BeneHH. Hemojre napy- aBaTu rnjaH 6Ourke. He ocraB/bajTe sacTaBe Kojy BaM bor mare.“ Fnje ron ce Hama3Mjiu, y Koju roj Hapon Bac Gauunme Bauie OKOJIHO- cru, Gopnre ce 3a cnoGojiy oHor ma- pona, azmu Gopure. ce Kao Tamujanu (Cp6u, XpBaTu u CnoBeHuu) TaKO za BAIIA KPB ypojlu Ca ByĆaBiBY H IO-> NITOBAaIbE€M H€ CAMO TIIpeMa BaMa, HETO 4 upema Banioj OTau6uuu. He roBo- pure: ja, penure: Mu. OTanOouna neka Ce VTJeOBH Y CBAKOM OJ BaC. CBaKH OJL Bac Heka ce ocjeha y meky pyky ja- Mall 34 cBojy 6pahiy: CBAaKH OJI BaC HeKa. Ce Hayuu Ja pai TaKO Ja Ce y H>eMy NoliTyje 4 /6BYGH €roBa Oran6una“. » OTauG6una je 3HAK TIOCJAHCTBA Koje BaM je bor mao za ucnyHure y Hopje- uaHcTBy. [lujena Hanuja rpeGa ma cy- njetyje HA HCIIJIb€E>Y TOT IIOCJIAHCTBA.“ »OTau6uHa Huje nmpejje“m: 3eMJIba je caMO Teme. OranGuHa je mMucao Koja ce paija Ha weMy, TO je momucao Ha /byOaB, TO je ocjehaj sajezumije koja Bee yjemuo ce Te sem.be. J[oKme ron CaMO H jean Bani 6par Huje šacrynaH CBOj4M TJIACOM y PA3BOjY HALHOHAJIHOT KHBOTA, NOKJIĆ TOJL H JeNAH TABOPH HE- BACIIMTAH Meby BACIIMTAHHMA — OK ron u jeman cnocoGau u cipeMaH 3a DAI ckarnaBa on Oujeje 3aTo IIro nema NpHJIHKe 34 pan — BH HeheTe HMamH OTanOuHe CB4ux H 34 CBE. | IIpaso rgaca, BAcIHTae u par, TPH Cy TeMeJbHA cTyGa Hanuje. Hemoj- TE HMATH HH uACA OJIMOPA, LOK HE Oyay BALIHM PAZOM UBPCTO NOJMTHYTH“. ,»H Kan TO Gyny, Kan o6esGnje- zuTe ce6u TjenecHny 4 1yimeBHy xpaHy — KAL CIOCOJIHH H yje/lMEbEHH HCTIpE- rmleTeTe cBoje gecHuue Kao Opaha oko. MMJI€ MATEDE, KDEHETE y JIMjeNOJj H CBE- Toj xapMoHuju pa3Bojy cBojux cIIocoo- HOCTH H BaIIET NOCIAaHCTBA — cjeTuTE Ce OTPOMHHX NyKHOCTH KOje BAM OHO najaxe. Bame nywnocru npema OrTanj- Gunn croje y pasmjepy ca BACHHOM OBE mucuje. Bu je MOpaTe Onmpxara ma OCTAHE CACBHM uHCTa_ OZ erousma H HE€- OCKBPEbĆHA OIL JIAKHM“. »yY Espoliu uma zemapa y Koju- i. ma je Cno6oda csema iipema yuyinpa,. a cucinemaiicku ockepiwena iipema BaH: ido Cy napoou oju sene : opy- 20 je uciluna, a Opyeo je xopuci. Te he 3eM.e HEMUHOBHO Oye0 ucna- uimamu ceoje epujexe“. » AJIH BH 3HATE MHCHjy CBoje Odi Pe 34 Bac he Mrinanuja uMaTH, Kao mro je jeza Bor Ha neGy, jenuy je-| AuHy HCTHHY, jeuuy jemuHy Bjepy, je- naH jemuHu 3akoH 3a jaBHH »KHBOT HA seMibH. Ha BeuuaHcrBeHoj 3rpa/iu BH here ucrahu sacraBy C1o6o0/e H yapy- KeIbA, TAKO JA CE OJCHjeBa y OUHMA > sa pesyninaim moGoJemaie CBux, u3 bGojasku 00 oJecuoima unu 3602 KAKBUX HUCKUX uninepeca. TosuKo he-. Te HMATH CMJEJIOCTH KOJIHKO MH Bjepe. Mucao Koja Bpu y cpuy Hrauje (cama name KpaeBuHe) ucnoBnjenaT here CMjeJIO Ipenx CBHjeToM 4 npen oHumMa KOjH Ce HA3MB/bY TOCIIOLAPHMA CBHjeTA. | Heheme ce uuxao oopeku ceojux ce-. cilapa Opyeux nauuja. XSuBor oTai- | GuHe pasBujahe BaM ce Jujem u cma- xaH, cnoćojan og poneke Gojasnu, CKENTHUKOT CYMIb4HA, ONpiKABAjyhHu 34. Meme.» Hapon, 3a uy cHary cBux, sa C8PXy W3BpllAaBAHE MHCHje KOJ) BaM je Bor zao. KH ran he ce pan HoBjeuaHcTBa 3a Orihe ycaBprlaBate, 34 OTKPHB4Ibe H npumjeHy CBOT KHBOTHOT 3aKOHA, pA- 3nujebeH npeMa pasmumM cmocoOHocTH- MA, JADJAHTE C IOCTENeHHM M MUPHHM. HATPETKOM“. — ,Hjep here Guru cnpemnu na glpe- Te ša HoBjeuaHCTBO, IKHBOT Ballle see Oune 6uhe šo da To cy nJjaMeHe pujeuu Koje Haj- Goe NoKa3yjy | KAKO JAHAINIbH TAJIK jaHcK4 uMrepnjajm3aM »860r cBojux HH- CKHX uuTepeca“, 360r ,poricke Gojasiu, -CKEHTHUKOT CYMEb4IbA“ OCKBPIbyje CBE- TO ume MarunujeBo, crynajyhi y pen oHHX upxaBa ,KOjuma je Cno6oza cBe- TA IIPEMA YHYTPA, i CHCTEMATCKH OCKBP- HeHa npeMa Bau“. ,Tehe seMibe He- MHHOBHO myro ucnamiraTu cBoje rpr- JEKEM. A MH rpe6a Ja 3HaMO uucnjy CBO- je OranOuHe u nNpuxBaTHMO CBAKH, KOjH emu cpehe u nanperka Hapo/y, Iya- meHe pujeuu ManunujeBe y cBpxy .43- Bpiliet>a mucuje noBjepede nam oz bora — jep CaaBeHcTBO MMA ja NonpaBu MOPAJIHO H OB MADA NE . O. — ZI ————-—-—— = PILICI | KRŽINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 25 K. P. DOMINKOVIĆ. Kad im ponekada to uspije, toliko su zadovoljni, da Za to vrijeme i ne osjećaju težinu tamničke kazne. Oni, Ne vode računa do kakvog će duhana doći; je duhan. I ne dolazi im na um da misle, da li je to čist duhan ili su nezdravi otpaci, koje je pušio možda Neko bolestan i zaražen; glavno je da dimi. Za jednu Cigaretu duhana gotovi su da rade najmučnijii najodvrat- ae Poklonjena im cigareta ulijeva, osim iskrene o još i neku vrstu naročitog prijateljstva, koje |; Ovi posvjedočiti prvom prilikom, čak i na svoju štetu. l lotel u Lapadu, tople hrane ne ukusismo. Po večeri uda- od i pomalo prazneći balon vina, u razgovor, neko tai sjedeći zajedno za trpezom, izgledali kao da držimo AJNO vijeće a ne da smo u tamnici. we ma Večeri nas Debeljko opet obiđe, dovedavši sa sobom =. a: da nam raspreme trpezu. Izgledali su stupiše e iji, sa nekim zadovoljstvom na licu, a kako bacili : s ola hitro baciše pogled na mjesto gdje smo vještinom AIKe cigareta. Sa nekom maročitom hitrinom i tlima, ia se jedan od njih, zaokruži rukom po Nalazio o je turi i izvuče iz džepa, a na tlima se nije kojim ic nar komadić cigarete. Neki laki osmjeh, MERI *o sve izveo, kazao nam je, da je zadovoljan, L om tačno, i čišćenje trpeze vršilo se je veselo, sa ve- “emu ge ću, a sa još većim obzirom prama nama, u je mogla vidjeti neka naročita vrst poštovanja, Sa SA samo nek Večerasmo gotovo halapljivo, jer otkako ostavismo | CBHX Hannja. Huainu heine je caKpnitu = ———— — preporuka za budućnost, te gotovost za dalje tačno sa- vjesno posluživanje. Takove ih je napravio duhan. Osuđenici pođoše zaželivši nam laku noć, a Debeljko ostane dalje kod nas, jer iz učtivosti nije mogao da odbije ponuđenu mu čašu vina. a Kad se je već toliko smračilo, da je bilo huk upaliti svijeću, Debeljko ustane, napomene nam, da, ako želimo, u jutro možemo dobiti garantirano dobru kafu, koju će nam spraviti gospođa, žena upravnikova, na što mi rado pristanemo, a on, viknuvši nam sa zadovoljstvom : buona notte! do viđenja! zatvori ćeliju i ode. Ostadosmo sami, da provedemo prvu noć u tamnici | Prođe na tvrdim slamnjačama i još tvrđim uzglavljen. nas volja daljeg razgovora, pa ni balon kao da nije više imao toliko privlačne snage da nas zadrži, već svi za-| Željesmo da što prije legnemo. Pristupi svaki svojoj po- stelji, upre snagom šak4 u slamnjaču, da se uvjeri da li je baš tvrda, počne da je namješta i prekriva kako je bolje znao, te, svukavši se, brzo legne. Utrnusmo električnu svjetlost. Mrak nas ŠEtpr željesmo jedan drugome laku noć, a ćelija zanijemi. Kakva je u tamnici prva noć, na tvrdom ležaju, Za- kojeg si sam, možda prvi put u životu, po svoj prilici i | nevješto prostro ? Često šuštanje gusto nabijene slame zbog nepresta- nog prevrtanja, pošešće okašljivanje slično više nekom grcanju i ponekad pritajeno uzdisanje, pričalo je dosta i ako je sve krila crna noć i uzela kao svoju tajnu. Ž Dnevnik. Smislih da vodim jedan dnevnik. Uzeh dva arka trgovačkog papira, složim ih u nekoliko prigiba, te sastavim jednu malu knjižicu-dnevnik. UAHCTBO. — Rat ne može i neće ime više od jedno mjesec dana, u najgorem slučaju teško da dotjera vijek od tri mjeseca. Ovo je prvo mišljenje o trajanju rata, a suge- rirano je masi tako- ubjedljivo, | da je svak, pa i onaj koji je u stanju da o ovome sa nekim auioritom sudi, ovako mislio i vjerovao. , Ali i ovaj mjesec ili, recimo, sva tri mjeseca rato- vanja, po svoj će prilici i nama robijašima donijeti nekih momenata, koji će biti vrijedni da ih se sačuva od za- borava. S toga se i odlučih da pišem dnevnik. Pribilježih kratko što do danas doživljeh i vidjeh pa tako i nastavljam, u kratkim rečenicama, samo za mene razumljivim. kk 30. dela .. . . Jutros u pet sati zvonilo je u tamnici j&ko zvono. Ja ga nijesam čuo, spavao sam. Ljeti, svako jutro, zvoni u taj sat, budeći tamničare i dižući ih iz postolje; tolika mu je snaga. U našoj ćeliji neki ga nikako ne čuše, neke je probudio, neke. omeo da utvrde san te im_je stoprvo tada dolazio na oči, a neke je našao budne. Pa, ko ga je od nas čuo, malo fo da ga je i razumio: zašto zvoni i što hoće? Brzo ćemo se naučiti i tome. Neko zijevne, neko se protegne: jedni se okrenu na drugu stranu, drugi se nešto ućute a treći bezbrižno produlje spavanje. To je bio naš odgovor zvonu. Budne okupile misli koje silom natjeruju uzdahe, a one te spu- vaju nekakvi čudni snovi, kojih, kad se probudiš, nikako tačne da se sjetiš. I misli i snovi nekako su magloviti, uprav mamurni. Takva je i prva zora. i prvo. ba u tamnici: maglovito, nejasno, mamurno. U šest sati zaustaviše se nagli koraci pred našom ćelijom. Brava škripnu, klinovi iskočiše, vrata se naglo otvoriše, a s vrata viče Debeljko u sav glas: ž