isnag: Gpujemom u cy6oTom y |yrpo

npernnara: 3a /lyGpoBHux,
€ LOHALIAIbEM y KyHy 84 nuH.
Ha ronuHy. INoiurTom 3a [ly6poB-
uuk u uujeny JipxaBy 96 nun.
Ha FOfHlHYy, HA NO FOJLHHE H HA
mMjeceu cpa3mjepnio. i!
. Nojenuuu Gpoj 1. nunap. -
(LNaTHBO H yTywuBo y Jiy6poBuuKy.

IBRO

BjacHHK Hu u3naBaTeJb: OJIBOP HAPOJIHE. EK CTPAHKE S JIYEPOBHHKY.
OjroBopiu ypennuiišiših _METAP NETKOBHR.

UMJEHE OFJIACHN

Il um. BHCHHE y iumupu
jenuor | cryriua 3 nun. Ti
onhieiba, 3axBaJre u Ori;
y TeKcTy 4 nunapa Cri

HUM OTJIACHBAWHMA _NONy

2%

=

&p. 31.

meperimm 19, > Anpuna 1922.

ron. i

can

Ay6posBHnK, 18. ampua. |

Kondbepennuja y TeHoBu pazi. CBa-_
KH JAH, HA CBE CTpaHe  CBHjeTa, JeTe
najxuTinje Tenerpacke u Tenedoncke
geneile o pazy konqepenuuje. A Te
genenie unjecy oOuuHo cyxonapne, Beh
cy H CH KOMEHTHMA H MHOFe CA HApO-
quroM TeugenuujoM. YKyrHu yTHCaK o
ycnjexy oBe kondbepennuje jom je Ta-
KAB, IA O EbOj MOXKEMO TOBOPHTH CAMO
KAO CKCTITHUAPH, HM TO CKENTHUYAPH y
jomi jauoj Mjepu Hero iuro cmMo Omuu
upuje Hero ce ona oTBopnjia. CBe one
nepuneruje KPO3 KOje ce MOpaJo mpo-
hu, oK je zo cacranka oBe Kondpe-
peHniuje AONIJIO, HHjeCy HMKAKO OHJIe
3HAK 34 MOTyHHOCT  OTIIHMHCTHUKOT
NpocyHHBatba eHor paza koju je. uMao
na obe, a NoroToBo cama, Kana ce
TAKO jaCHO BHJIH, LA Ce je KOHbepen-
luuja OTBOPHJIA CA HajceHTuMEHTAJIHKJUM
«bpašaMa 34 omure GJarocTame, a Ha-
CraBuja ce je ca Haj#H2KHM CTFOM3MOM.
TakOB PAL He MOXe NA yuuje naje 3a
kaKaB ycrnjex a jon Mame. 3a KakAB
NO3HTHBAH H OIMINUTEKOPHCTAH KOHAUAH
pesyTaT pana. Ta ckenca Beh je rio-
Hela LA OKYIJBA NOMATO H OHE KOjM
Cy y OBy KoHbepenuujy mosarajunaj-
Behe Hale 4 OL Koje Cy HCHEKHBAJIH
u cnac EBpone u crnac cBnjera ye eKO-
HOMCKOM: none. “ a M

CurypHo za uuo pan Re
uuje nehe GHTH NOTNYHO HETATHBAH.
Vinak MOpa nohu GapeM IO HEeKHX BA-
IBAHHX 3AKJBYUAKA, HA KOje he ce MHO-
IH y OyuyHHocTu NO3HBATH,

IIurate, za Ju he ce u TH eBen-
TYAJIHH_3AK/IbVULH KOHbePeHUHje IO-
lNTHBATH M BpiliHTH, OCTaje yBujek 1po-
OjemarHuHo. Kozuko je onaj par 1o
Cala —OHHO PA3ZHHX yrOBOpPA MHPA, PA-
3HHX KOHepeHana, cBe ća yrBpijenHuM
u jacuM Taukama, ma jou jenuako uy-
jeMO CAMO BajKAH€ CA CBHX CTPAHA, KA-

eataaaes.

THYO He caMo rmojenunnuma Beh uuje- |

KO ce jenua Mim upyra crpana ne up- voj je- rpama HAMH HA ceGe npeysena,
KH OBOT HJIH OHOT yrOBOpa MHpa, uiH_ = Ma Tenose ponase BujecTH,

KAKO He M3Bpillyje OOaBe3e npeysere o BPIIO KOHTPAANKTOPHE Y  IUTAIY

Ha ceće OBOM HJIH OHOM NIPHIHKOM. | e - panajickor YTOBOpa M CBCIH_OBOTAa INTO |

Tako HeMO jeunako uyTH.y Oyayhe | je ca ume y nesu, Ilpama TuM Buje-
BAjKAIbA M IIPHTOBOPE, KAKO Ce ME a0 uac CTOJHMO | BPI1O oi uac

H VTBpHeHux TAUAKA HA ko epetuniih  BOJIHKIIM NHMTAPbHMA CT  KOHTpAJI-
y TenoBu. H opnje ce y Bemuke ucro-  KTopne BHjEeCTH, 3HAUH LA Ce BOJH
baBa OHaj HemMopan Kor je par naMe- 60p6a, y xojoj cy og Kopucru u ne-
iCrHHHTE BujeCTH. Mu 3HaMO BPJIO /10-
NOM IPYIITBY, H CAMHM /IPIKABAMA KAO Gpo na cy Hranmujanu Bpao Guarorga-
ujemuuu. JIpxaBe y ce6u He ocjehajy: TromuBu. Ouu he nenpecrano oGehaBa-
TOIHKO MOPAJIHE CHAFE A BPIE OHO TH, YBJepaBATH H YAK IIOTIIHCHBATH, JA

Koje.

noTnucyjy yroBope ga ux ne H3BpILy-

> roBopa ca erpane Hramuje npama mama

Ha IITO Cy ce OOBEBaJe. OHe pase H ou CBErA TOFA H€ H3BpLIE OHO IITO OH

jY, NOTIHCYjy HX CaMO 34T0, NA Ce TIPH-
BPeEMEHO OTPeCY HE3TOlHOT NOJIOXKAJA
Y KOM Ce IpuBpeMeHo Hama3e, na ca

ce6e Gae ogroBopHocrT, Koja 6u TOB

Tpe6ajm u MOpaJu na u3Bpie. A

pale CTOra 1uTo cy upopauyiana

oGekiar>HMa, yBjepei»uMa u TOGO
YFOoBOpHMa TpeCa jeHo, IiHTambe TO.
KO OTETHYTH, KOJIHKO je norpeGuo
OL Ibera umMajy caMo u jemuHo odu.
pucTH. S TOME CY MajcTOpH. C Ti
HCTHHEMO MH _IIO JIECETH IIJT: CA CJ!
JluMa a napounTo ca HramujoM TP:
IITO NpHje, uaK M Y3 >KPTBOBAtb€, |
jemiHTH CBA CNOpHA NHTAA, A TIO
TOBO IIHTAIbB€ FpaHHula M CycjencT
CBaKO OTEZAE HM 3BAKALIHbEIPE MJE
HALIY IITETy. TO CMO O CATA OB

HO HCKYCHJIH.

obaranje drživnog. auktoriteta |

(Onima, Kona je tuđe poštenje najmanje sveto)

Kad nekoga obuhvati strast, on ne

s vodi računa ni o onome što radi a kamo

uaca MOrJa uMATH pijaBHX KOHSeKBeH-
uuja, kan ce jean yrosop ue 6u nor-
nucao. TaaBno je gakne oGBesaru ce,
nornucaru, a cacsum je cnopezuo, 1a
JIH he ce u Kako he ce oGaBese na-
Bpuiuru. To jemopan Koju je saBmazao
KOJ HEKHX UPKABA, HAPOUMTO AKO Ce
Te oGaBese umMajy Bpiiuru ca crpane
jauer u yrwiuBunjem npama a
MAEbeM. S

3ap HeMSBpllaBAme pananckor. :

Huje NOJIHTHUKH HeMOpaT jezne pika: |
Be, KOja ANpoOdurTHpA OL CBOT IIOJO-
aja NpaMa HAMA, 43 KOTA He caMo He
BPIlIHcBoje oGaBese Koje je ma ceđe
Y3614 Ca IOTIHCHBAIBEM PANAJICKOT y-
TOBOpa, BeH uje y cBome HeMOpAy
TAKO JAJEKO, JA NOKPAj HE BpilEHA
CBOjHX O6AB€34,. CYBHIIE HAJIA3H Hauu- |
Ha a uwaK M y namoj Kyhu Kyra no-
Np>KABATH, H343HBATH yHYTPAIIEbA HE-
3ZALOBOJBCIBA HM NPHKAZHBATH MX KAO

 peBosyuujonapne nokpeTe, caMo za ce

LITO BHIIE YKJIOHH eia. oGapesa

li o onome što govori. Tako i Dr. Ljubo

jeontić kroz svoj ,Rad“ udario je na ta-
av način da se vidi, kako ga je strast i
uviše jako obuhvatila. Ali tomu ne može
lužiti za opravdanje.

On je bio neko vrijeme zaintačio da
reba da svakako on bude naš konsuo i
redstavnik u Americi koja mu se je to-
iko. osladila. To nije uspio i odatle cio

e cijenio da ga: zahvalni narod neće za-

boraviti, već da će ga izabrati barem za

poslanika. Ali eto narod se našao nezahva-
lan, pa nikako da mu toj. ambiciji udovo-
lji, makar on promjenivao stranke. I s toga

ga je obuzeo bijes, da ruši, i naravno kuda

će nego po radikalnoj stranci i njenim čla-
novima i njenim uglednim prvacima.
Shvatljive su stranačke borbe, one su

čak i potrebne, ali treba da budu lojalne |
počne:

i harakterne. Ali kad se u borbi
služiti sredstvima koja samo daju svje-
dočbu nemorala i zloće, onda to više nije
ona potrebna partijska borba, to je jedno
zlo, koga treba kloniti s puta.

Dr. Ljubo Leontić, a nije on sam, uda“.

rio je ovim drugim putem, putem koji obe-

sE

=

___———

EC rE aa

——

njev na radikale. Sigurno da im to neće -
ikada: oprostiti. Kad nije postigao da pođe:
1 Ameriku i obnovi svoje uspomene, onda

Vas i tražili aboliciju,

e prostitucija javnog mora

lježava na potrebnu partijsku borbu,
put koji je u sebi jedno zlo, koje treb

puta kloniti.
Suvišno je Dr. Leontiću da ističe

je ovo naše pisanje lični napadaj.na nji

Ta mi nijesmo mogli da napadnemo
koga drugoga nego onoga ko je one si
dalozne i nemoralne članke napisao,

pisao i izričito naglasio, da za njih uzii
svu odgovornost. Suviše on je opet na
lično na jednu osobu, bez razloga,
uzroka i bez podloge, već se je posl
neistinom, i to neistinom, kojom se i
sada služio, samo da ocrni poštenje, |

jedne ličnosti, kao što je u prijašnjim ?

cima ocrnjivao: neistinom poštenje. nel
cine njih, da time udari i žig sramote
tavoj stranci. Bazirajuć se na neistinu
se diže na pjedestal, cinički i demago
grmi o moralu i drma sa ministrima i
im onako na svoju: .., Vi, gospodo
nistri i Vaši protežeri iz Dubrovačke
lijunaške Afere, dirnuste u svetinju Pi
de! Mi Vas optužujemo ...... A zaš
Zato što su Vaši protežeri klečali isr
samo da im se
sudi, da ne bi morali da ispaštaju ka
za pokradene milijone zlata iz Pflan
baltinove kase! b
Laže (moramo da daka odurnom
ječi odvratimo g. Dr. Lentiću) Dr. Leo

——

PILJCI | KRZINE
uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917.

31 K. P. DOMINKOVIĆ.

IL DIO.

Treća tamnica.

Nemam više dnevnika da me na mnogo šta podsjeti,

ali neki momenti ostaju u pameti tako živi, da_ih se i

bez dnevnika ne može nikako zaboraviti.

*
E

Kad nam je pijani nadglednik počeo da otvara neka
Široka vrata najdonjeg dijela tamničke zgrade, već je
bila pala noć. Vrata se. sa škripanjem rastvoriše a prama
hama zinu gust mrak u koji smo imali da se izgubimo.
Kako stupismo na vrata zadahne nas hladan i neprijatan
zadah vlage i dočeka nas osamljen glas našeg druga g.
Boža Hope, koji je.sam prije nas otputovao iz Šibenika.

— Molim, hoćemo li dobiti barem malo vode ?;

Pitamo ponovo pijanog nadglednika prije nego nas je
zatvorio,
On samo nešto nerazumljivo promrmlja, povuče ve-
lika vrata za sobom, a ona naglo udare i odjeknu po
Praznoj ćeliji kao po kakvoj podzemnoj pećini. Ključ se
dva puta okrene i sve se utiša. :

— Pa to je neka Životinja !; počne Božo, a mi ga u
Mraku jedva naziremo. Evo ima. više od dva sata da sam
"vje, trpim grdno žeđu, molio sam da mi donesu vode,

0
bećaše ali ne donesoše, Kad se je smrklo, ponovo sam
Zvao. Dođoše.

(me grdi, što im, tobože, ne damo mira.

— . Dajte mi barem svijeću,
počnem da tražim. |

— Pa eto vam svijeće;

da vidim gdje sam ;

reče mi ona životinja od

(nadglednika a mora da je pijan, i pokaza: gore na svod.

Ja mu kažem da se sa mnom ne ruga ; a on počne da

Po tamničkom svodu produl lila se u koso kroz prozoz |n
blijeda svjetlost svijeće iz avlije. Ta svjetlost tako je
slaba, da gvozdene, jake rešetke na prozoru jedva i ostav-
ljaju trag svoje sjene. Sama ćelija je visoka i velika, a

uvalila se je nekako duboko kao kakav podrum. Nije |

popločana već joj je tlo zemljano i pod nogama meko
usljed velike vlage. Prozori maleni i na visoku, pri sa-
mom svodu, pa do njih jedva rukom dočekuješ kad se
popenješ na trpezu. Uza zid je napravljen, malo Izdignuto,
kao neki tavan, prilično dug i širok. Daske su potpuno

\gole a sigurno i nečiste. Tu se leži i spava.

Oči nam se nekako oPrivikoše tom podrumskom
mrašu pa u blizini vidimo. jed: an drugog.

— Kako ste putovali ?; pi) nas Božo g snama
po dugoj ćeliji. 2 :

Mi mu ispričasmo kratko, jer mu nijesmo imal šta
osobita da pričamo. |

— Ja sam prošao gore ; počne nam on. Čioso sam
se putovanje i srdio i smijao. Vodilo me pet vojnika, ali
su prava stoka, Naročito im je predvodnik, nekakav  ka-
pur6 bio bijesan i do zla Boga divlji i zajedljiv. U že-
ljeznici su posjedali oko mene. Kapur6 svaki čas drma
fišeklijom ispred sebe, udara puškom o pod i, vidim, sve

hoće da me zaobilazno zastrašuje.

— Valaj će biti jeftino džigerice!; udario bi nekim
divljim glasom, koji je više sličio kakvom režanju matorog

psa. Mislim, da mi je putem to ponovio više nego
dvadeset puta. Ja sam ćutao, trpio, ponekad se u s
ljutio a ponekad i smijao, koliko njegovom  prostaš
toliko i uobraženosti. Ko zna što je on cijenio, da j:
mojim očima ?! Najsmješnije mi je bilo, kad bi voz ulje

a tunel. Kako bi u kupeju nastao mrak, za ćas bi osji

na oba svoja koljena po jednu ruku kako me steže.
bi me uhvatio kapur6, jedno da im, tobože, ne bi utek
a drugo da me uvjeri kako ima veliku vlast nada _mnc
Mene bi tada obuzeo nekakav ludi smijeh, jer mi je
gledalo, kao da sam kakva ženska, na putovanju sai
i u društvu među mladosti, koja aprofitira od mra
Napokon stigosmo u Spljet, dovedoše me ovdje, ne _p
braše mi džepove, već me odmah zatvoriše. Najteže
što u Šibenskoj tamnici ne stigoh da objedujem i
trpim žeđu, jer se od polaska. nikako ne napih. Sreće

[da sobom ponijeh malo čokolade, pa time utišavan

glad i žedu. Ima više od dva sata da sam ovdje, pa s
šetam gore-dolje po ovoj smrdljivoj izbi, gdje bi im

biti zabranjeno i stoku zatvorenu držati.

Za neko vrijeme ućutasmo, pi se šećemo nijemo
onom mraku. | |

— Aha!, sad da. vam pokažem nešto interesanti
od jednom nam Božo prekine šutnju. Dođite sa mnom

Ja i Mita pođosmo u mraku za njime. Dođosmo
dno ćelije do samog zida. Božo se nešto dao u pa p
rukom po zidu. ne

— Aha!, sad slušajte. |

O zidu je visio uglavljen jedan veliki i jaki gvozd:
prsten, mogla bi se o nj, da je uz obalu, privezati i o:
žati i velika lađa. Božo dohvati prsten i kuene s nji:
dva-tri puta o kameni zid. Ućutasmo se. Za čas, a 0