isnag: Gpujemom u cy6oTom y |yrpo npernnara: 3a /lyGpoBHux, € LOHALIAIbEM y KyHy 84 nuH. Ha ronuHy. INoiurTom 3a [ly6poB- uuk u uujeny JipxaBy 96 nun. Ha FOfHlHYy, HA NO FOJLHHE H HA mMjeceu cpa3mjepnio. i! . Nojenuuu Gpoj 1. nunap. - (LNaTHBO H yTywuBo y Jiy6poBuuKy. IBRO BjacHHK Hu u3naBaTeJb: OJIBOP HAPOJIHE. EK CTPAHKE S JIYEPOBHHKY. OjroBopiu ypennuiišiših _METAP NETKOBHR. UMJEHE OFJIACHN Il um. BHCHHE y iumupu jenuor | cryriua 3 nun. Ti onhieiba, 3axBaJre u Ori; y TeKcTy 4 nunapa Cri HUM OTJIACHBAWHMA _NONy 2% = &p. 31. meperimm 19, > Anpuna 1922. ron. i can Ay6posBHnK, 18. ampua. | Kondbepennuja y TeHoBu pazi. CBa-_ KH JAH, HA CBE CTpaHe CBHjeTa, JeTe najxuTinje Tenerpacke u Tenedoncke geneile o pazy konqepenuuje. A Te genenie unjecy oOuuHo cyxonapne, Beh cy H CH KOMEHTHMA H MHOFe CA HApO- quroM TeugenuujoM. YKyrHu yTHCaK o ycnjexy oBe kondbepennuje jom je Ta- KAB, IA O EbOj MOXKEMO TOBOPHTH CAMO KAO CKCTITHUAPH, HM TO CKENTHUYAPH y jomi jauoj Mjepu Hero iuro cmMo Omuu upuje Hero ce ona oTBopnjia. CBe one nepuneruje KPO3 KOje ce MOpaJo mpo- hu, oK je zo cacranka oBe Kondpe- peHniuje AONIJIO, HHjeCy HMKAKO OHJIe 3HAK 34 MOTyHHOCT OTIIHMHCTHUKOT NpocyHHBatba eHor paza koju je. uMao na obe, a NoroToBo cama, Kana ce TAKO jaCHO BHJIH, LA Ce je KOHbepen- luuja OTBOPHJIA CA HajceHTuMEHTAJIHKJUM «bpašaMa 34 omure GJarocTame, a Ha- CraBuja ce je ca Haj#H2KHM CTFOM3MOM. TakOB PAL He MOXe NA yuuje naje 3a kaKaB ycrnjex a jon Mame. 3a KakAB NO3HTHBAH H OIMINUTEKOPHCTAH KOHAUAH pesyTaT pana. Ta ckenca Beh je rio- Hela LA OKYIJBA NOMATO H OHE KOjM Cy y OBy KoHbepenuujy mosarajunaj- Behe Hale 4 OL Koje Cy HCHEKHBAJIH u cnac EBpone u crnac cBnjera ye eKO- HOMCKOM: none. “ a M CurypHo za uuo pan Re uuje nehe GHTH NOTNYHO HETATHBAH. Vinak MOpa nohu GapeM IO HEeKHX BA- IBAHHX 3AKJBYUAKA, HA KOje he ce MHO- IH y OyuyHHocTu NO3HBATH, IIurate, za Ju he ce u TH eBen- TYAJIHH_3AK/IbVULH KOHbePeHUHje IO- lNTHBATH M BpiliHTH, OCTaje yBujek 1po- OjemarHuHo. Kozuko je onaj par 1o Cala —OHHO PA3ZHHX yrOBOpPA MHPA, PA- 3HHX KOHepeHana, cBe ća yrBpijenHuM u jacuM Taukama, ma jou jenuako uy- jeMO CAMO BajKAH€ CA CBHX CTPAHA, KA- eataaaes. THYO He caMo rmojenunnuma Beh uuje- | KO ce jenua Mim upyra crpana ne up- voj je- rpama HAMH HA ceGe npeysena, KH OBOT HJIH OHOT yrOBOpa MHpa, uiH_ = Ma Tenose ponase BujecTH, KAKO He M3Bpillyje OOaBe3e npeysere o BPIIO KOHTPAANKTOPHE Y IUTAIY Ha ceće OBOM HJIH OHOM NIPHIHKOM. | e - panajickor YTOBOpa M CBCIH_OBOTAa INTO | Tako HeMO jeunako uyTH.y Oyayhe | je ca ume y nesu, Ilpama TuM Buje- BAjKAIbA M IIPHTOBOPE, KAKO Ce ME a0 uac CTOJHMO | BPI1O oi uac H VTBpHeHux TAUAKA HA ko epetuniih BOJIHKIIM NHMTAPbHMA CT KOHTpAJI- y TenoBu. H opnje ce y Bemuke ucro- KTopne BHjEeCTH, 3HAUH LA Ce BOJH baBa OHaj HemMopan Kor je par naMe- 60p6a, y xojoj cy og Kopucru u ne- iCrHHHTE BujeCTH. Mu 3HaMO BPJIO /10- NOM IPYIITBY, H CAMHM /IPIKABAMA KAO Gpo na cy Hranmujanu Bpao Guarorga- ujemuuu. JIpxaBe y ce6u He ocjehajy: TromuBu. Ouu he nenpecrano oGehaBa- TOIHKO MOPAJIHE CHAFE A BPIE OHO TH, YBJepaBATH H YAK IIOTIIHCHBATH, JA Koje. noTnucyjy yroBope ga ux ne H3BpILy- > roBopa ca erpane Hramuje npama mama Ha IITO Cy ce OOBEBaJe. OHe pase H ou CBErA TOFA H€ H3BpLIE OHO IITO OH jY, NOTIHCYjy HX CaMO 34T0, NA Ce TIPH- BPeEMEHO OTPeCY HE3TOlHOT NOJIOXKAJA Y KOM Ce IpuBpeMeHo Hama3e, na ca ce6e Gae ogroBopHocrT, Koja 6u TOB Tpe6ajm u MOpaJu na u3Bpie. A pale CTOra 1uTo cy upopauyiana oGekiar>HMa, yBjepei»uMa u TOGO YFOoBOpHMa TpeCa jeHo, IiHTambe TO. KO OTETHYTH, KOJIHKO je norpeGuo OL Ibera umMajy caMo u jemuHo odu. pucTH. S TOME CY MajcTOpH. C Ti HCTHHEMO MH _IIO JIECETH IIJT: CA CJ! JluMa a napounTo ca HramujoM TP: IITO NpHje, uaK M Y3 >KPTBOBAtb€, | jemiHTH CBA CNOpHA NHTAA, A TIO TOBO IIHTAIbB€ FpaHHula M CycjencT CBaKO OTEZAE HM 3BAKALIHbEIPE MJE HALIY IITETy. TO CMO O CATA OB HO HCKYCHJIH. obaranje drživnog. auktoriteta | (Onima, Kona je tuđe poštenje najmanje sveto) Kad nekoga obuhvati strast, on ne s vodi računa ni o onome što radi a kamo uaca MOrJa uMATH pijaBHX KOHSeKBeH- uuja, kan ce jean yrosop ue 6u nor- nucao. TaaBno je gakne oGBesaru ce, nornucaru, a cacsum je cnopezuo, 1a JIH he ce u Kako he ce oGaBese na- Bpuiuru. To jemopan Koju je saBmazao KOJ HEKHX UPKABA, HAPOUMTO AKO Ce Te oGaBese umMajy Bpiiuru ca crpane jauer u yrwiuBunjem npama a MAEbeM. S 3ap HeMSBpllaBAme pananckor. : Huje NOJIHTHUKH HeMOpaT jezne pika: | Be, KOja ANpoOdurTHpA OL CBOT IIOJO- aja NpaMa HAMA, 43 KOTA He caMo He BPIlIHcBoje oGaBese Koje je ma ceđe Y3614 Ca IOTIHCHBAIBEM PANAJICKOT y- TOBOpa, BeH uje y cBome HeMOpAy TAKO JAJEKO, JA NOKPAj HE BpilEHA CBOjHX O6AB€34,. CYBHIIE HAJIA3H Hauu- | Ha a uwaK M y namoj Kyhu Kyra no- Np>KABATH, H343HBATH yHYTPAIIEbA HE- 3ZALOBOJBCIBA HM NPHKAZHBATH MX KAO peBosyuujonapne nokpeTe, caMo za ce LITO BHIIE YKJIOHH eia. oGapesa li o onome što govori. Tako i Dr. Ljubo jeontić kroz svoj ,Rad“ udario je na ta- av način da se vidi, kako ga je strast i uviše jako obuhvatila. Ali tomu ne može lužiti za opravdanje. On je bio neko vrijeme zaintačio da reba da svakako on bude naš konsuo i redstavnik u Americi koja mu se je to- iko. osladila. To nije uspio i odatle cio e cijenio da ga: zahvalni narod neće za- boraviti, već da će ga izabrati barem za poslanika. Ali eto narod se našao nezahva- lan, pa nikako da mu toj. ambiciji udovo- lji, makar on promjenivao stranke. I s toga ga je obuzeo bijes, da ruši, i naravno kuda će nego po radikalnoj stranci i njenim čla- novima i njenim uglednim prvacima. Shvatljive su stranačke borbe, one su čak i potrebne, ali treba da budu lojalne | počne: i harakterne. Ali kad se u borbi služiti sredstvima koja samo daju svje- dočbu nemorala i zloće, onda to više nije ona potrebna partijska borba, to je jedno zlo, koga treba kloniti s puta. Dr. Ljubo Leontić, a nije on sam, uda“. rio je ovim drugim putem, putem koji obe- sE = ___——— EC rE aa —— njev na radikale. Sigurno da im to neće - ikada: oprostiti. Kad nije postigao da pođe: 1 Ameriku i obnovi svoje uspomene, onda Vas i tražili aboliciju, e prostitucija javnog mora lježava na potrebnu partijsku borbu, put koji je u sebi jedno zlo, koje treb puta kloniti. Suvišno je Dr. Leontiću da ističe je ovo naše pisanje lični napadaj.na nji Ta mi nijesmo mogli da napadnemo koga drugoga nego onoga ko je one si dalozne i nemoralne članke napisao, pisao i izričito naglasio, da za njih uzii svu odgovornost. Suviše on je opet na lično na jednu osobu, bez razloga, uzroka i bez podloge, već se je posl neistinom, i to neistinom, kojom se i sada služio, samo da ocrni poštenje, | jedne ličnosti, kao što je u prijašnjim ? cima ocrnjivao: neistinom poštenje. nel cine njih, da time udari i žig sramote tavoj stranci. Bazirajuć se na neistinu se diže na pjedestal, cinički i demago grmi o moralu i drma sa ministrima i im onako na svoju: .., Vi, gospodo nistri i Vaši protežeri iz Dubrovačke lijunaške Afere, dirnuste u svetinju Pi de! Mi Vas optužujemo ...... A zaš Zato što su Vaši protežeri klečali isr samo da im se sudi, da ne bi morali da ispaštaju ka za pokradene milijone zlata iz Pflan baltinove kase! b Laže (moramo da daka odurnom ječi odvratimo g. Dr. Lentiću) Dr. Leo —— PILJCI | KRZINE uspomene i refleksije iz taoštva i internacije 1914-1917. 31 K. P. DOMINKOVIĆ. IL DIO. Treća tamnica. Nemam više dnevnika da me na mnogo šta podsjeti, ali neki momenti ostaju u pameti tako živi, da_ih se i bez dnevnika ne može nikako zaboraviti. * E Kad nam je pijani nadglednik počeo da otvara neka Široka vrata najdonjeg dijela tamničke zgrade, već je bila pala noć. Vrata se. sa škripanjem rastvoriše a prama hama zinu gust mrak u koji smo imali da se izgubimo. Kako stupismo na vrata zadahne nas hladan i neprijatan zadah vlage i dočeka nas osamljen glas našeg druga g. Boža Hope, koji je.sam prije nas otputovao iz Šibenika. — Molim, hoćemo li dobiti barem malo vode ?; Pitamo ponovo pijanog nadglednika prije nego nas je zatvorio, On samo nešto nerazumljivo promrmlja, povuče ve- lika vrata za sobom, a ona naglo udare i odjeknu po Praznoj ćeliji kao po kakvoj podzemnoj pećini. Ključ se dva puta okrene i sve se utiša. : — Pa to je neka Životinja !; počne Božo, a mi ga u Mraku jedva naziremo. Evo ima. više od dva sata da sam "vje, trpim grdno žeđu, molio sam da mi donesu vode, 0 bećaše ali ne donesoše, Kad se je smrklo, ponovo sam Zvao. Dođoše. (me grdi, što im, tobože, ne damo mira. — . Dajte mi barem svijeću, počnem da tražim. | — Pa eto vam svijeće; da vidim gdje sam ; reče mi ona životinja od (nadglednika a mora da je pijan, i pokaza: gore na svod. Ja mu kažem da se sa mnom ne ruga ; a on počne da Po tamničkom svodu produl lila se u koso kroz prozoz |n blijeda svjetlost svijeće iz avlije. Ta svjetlost tako je slaba, da gvozdene, jake rešetke na prozoru jedva i ostav- ljaju trag svoje sjene. Sama ćelija je visoka i velika, a uvalila se je nekako duboko kao kakav podrum. Nije | popločana već joj je tlo zemljano i pod nogama meko usljed velike vlage. Prozori maleni i na visoku, pri sa- mom svodu, pa do njih jedva rukom dočekuješ kad se popenješ na trpezu. Uza zid je napravljen, malo Izdignuto, kao neki tavan, prilično dug i širok. Daske su potpuno \gole a sigurno i nečiste. Tu se leži i spava. Oči nam se nekako oPrivikoše tom podrumskom mrašu pa u blizini vidimo. jed: an drugog. — Kako ste putovali ?; pi) nas Božo g snama po dugoj ćeliji. 2 : Mi mu ispričasmo kratko, jer mu nijesmo imal šta osobita da pričamo. | — Ja sam prošao gore ; počne nam on. Čioso sam se putovanje i srdio i smijao. Vodilo me pet vojnika, ali su prava stoka, Naročito im je predvodnik, nekakav ka- pur6 bio bijesan i do zla Boga divlji i zajedljiv. U že- ljeznici su posjedali oko mene. Kapur6 svaki čas drma fišeklijom ispred sebe, udara puškom o pod i, vidim, sve hoće da me zaobilazno zastrašuje. — Valaj će biti jeftino džigerice!; udario bi nekim divljim glasom, koji je više sličio kakvom režanju matorog psa. Mislim, da mi je putem to ponovio više nego dvadeset puta. Ja sam ćutao, trpio, ponekad se u s ljutio a ponekad i smijao, koliko njegovom prostaš toliko i uobraženosti. Ko zna što je on cijenio, da j: mojim očima ?! Najsmješnije mi je bilo, kad bi voz ulje a tunel. Kako bi u kupeju nastao mrak, za ćas bi osji na oba svoja koljena po jednu ruku kako me steže. bi me uhvatio kapur6, jedno da im, tobože, ne bi utek a drugo da me uvjeri kako ima veliku vlast nada _mnc Mene bi tada obuzeo nekakav ludi smijeh, jer mi je gledalo, kao da sam kakva ženska, na putovanju sai i u društvu među mladosti, koja aprofitira od mra Napokon stigosmo u Spljet, dovedoše me ovdje, ne _p braše mi džepove, već me odmah zatvoriše. Najteže što u Šibenskoj tamnici ne stigoh da objedujem i trpim žeđu, jer se od polaska. nikako ne napih. Sreće [da sobom ponijeh malo čokolade, pa time utišavan glad i žedu. Ima više od dva sata da sam ovdje, pa s šetam gore-dolje po ovoj smrdljivoj izbi, gdje bi im biti zabranjeno i stoku zatvorenu držati. Za neko vrijeme ućutasmo, pi se šećemo nijemo onom mraku. | | — Aha!, sad da. vam pokažem nešto interesanti od jednom nam Božo prekine šutnju. Dođite sa mnom Ja i Mita pođosmo u mraku za njime. Dođosmo dno ćelije do samog zida. Božo se nešto dao u pa p rukom po zidu. ne — Aha!, sad slušajte. | O zidu je visio uglavljen jedan veliki i jaki gvozd: prsten, mogla bi se o nj, da je uz obalu, privezati i o: žati i velika lađa. Božo dohvati prsten i kuene s nji: dva-tri puta o kameni zid. Ućutasmo se. Za čas, a 0